Kina

Narodna Republika Kina (pojednostavljeno kinesko pismo: 中国; tradicionalno kinesko pismo: 中國; pinyin: Zhōngguó ), često zvana samo Kina je država u istočnoj Aziji. Poznata kao najmnogoljudnija zemlja svijeta, po veličini površine je četvrta (4.) na svijetu (iza Rusije, Kanade i SAD-a) i obuhvaća 9.596.960 km². Pruža se od Tihog oceana na istoku do planinskog lanca Pamira na zapadu (oko 5000 km) i od rijeke Amura (kineski Heilong Jiang) na sjeveru do otoka Hainana na jugu (oko 4000 km).

Narodna Republika Kina
中华人民共和国
(Zhōnghuá Rénmín Gònghéguó)
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Marš dobrovoljaca
Položaj Kine
Glavni grad Peking
Službeni jezik kineski (ponegdje i engleski, portugalski i tibetanski) ¹
Državni vrh
 - Predsjednik Xi Jinping
 - Predsjednik Vlade Li Keqiang
Neovisnost 1. listopada 1949.
Površina 3/4. po veličini
 - ukupno 9.596.960 km2
 - % vode 2,8 %
Stanovništvo 1. po veličini
 - ukupno (2010.) 1.339.724.852[1]
 - gustoća 145[2]/km2
BDP (PKM) procjena 2005.
 - ukupno 8.859 bilijuna $ (2.)
 - po stanovniku 7,204 $ (84.)
Valuta renminbi (yuan) (fena = 10 jiaoa)
Pozivni broj +86
Vremenska zona UTC +8
Internetski nastavak .cn
(1) Službeni govorni standard je mandarinski (putonghua), osim u Hong Kongu i Macau gdje se obično koristi kantonski. Osim kineskog, službeni status u Hong Kongu i Macau imaju engleski, odnosno portugalski. U područjima u kojima žive nacionalne manjine, njihovi jezici imaju službeni status. To su npr ujgurski, tibetski i mongolski.

Granice

Na sjeveru graniči s Rusijom (duljina granice 3645 km) i Mongolijom (4677 km), na sjeveroistoku s DNR Korejom (1416 km), na jugu s Vijetnamom (1281 km), Laosom (423 km), Nepalom (1236 km) i Indijom (3380 km), a na zapadu s Pakistanom (523 km), Afganistanom (76 km), Tadžikistanom (414 km), Kirgistanom (858 km) i Kazahstanom (1533 km). Na istoku Kina izlazi na rubna mora Tihog oceana: Žuto more sa zaljevom Bo Hai, Istočnokinesko i Južnokinesko more. Ukupna duljina kopnene granice Kine je 22.147 km.

Prirodna obilježja

Reljef

Kina se po građi i postanku sastoji od triju golemih područja: stare sinijske mase na istoku, paleozojskih planina na sjeverozapadu i od mlađih nabranih planina na jugozapadu. Na planine otpada 33% (čak 26 % površine je više od 3000 m), na visoke ravnjake 26%, zavale i bazene 19%, nizine 12% i pobrđa 10% površine Kine.

Sinijska masa građena je od starih stijena, koje su se nabrale već u arhaiku, a paleozojske naslage koje leže na arhajskim nisu nabrane. Sjeverni dio sinijske mase razlomljen je rasjedima pa su neki dijelovi spušteni i pokriveni mladim naplavima.

Na reljef Kine velik je utjecaj imalo poniranje indijske litosferne ploče pod euroazijsku, što je dovelo do izdizanja Tibeta i nastanka mlađega nabranog gorja Himalaje. S prosječnom visinom od 4000 km Tibet je najviši ravnjak na Zemlji. Zbog njegova izdizanja nastao je niz golemih stepenica kojima se teren spušta s jugozapada prema sjeveru i istoku. Između sinijske mase i sibirskoga prakopna Angare nabrao se u paleozoiku kontinentalni zapadni dio Kine s visokim gorskim masivima: Tien Shan (7439 m), Džungarski Alatau (4463 m) i Mongolski Altaj. Ta gorja, građena od kristaličnih i metamorfnih škriljevaca, bila su u tijeku duge geološke prošlosti poravnana i u tercijaru, odnosno na početku kvarara izdignuta. Tien Šan je u mlađem tercijaru bio izdignut i rasjedima izlomljen u više planinskih lanaca.

China 100.78713E 35.63718N
Satelitska slika Kine

Tibet okružuju s juga Himalaja (Mt. Everest, 8850 m, najviši vrh na Zemlji), a sa sjevera gorje Kunlun (7723 m), na istoku je ograđen strmim gorjem Anyemaqen, Gongga, Hengduan i drugima, koja poprimaju meridionalni smjer pružanja. Između gorja Tien Shana na sjeveru i Kunluna na jugu nalazi se izolirana Tarimska zavala koja je nastala duž rasjeda u mlađem tercijaru i kvartaru. Pretežito je ispunjena naslagama šljunka, prapora i gline. Najveći dio Tarimske zavale je pješčana pustinja. Kroz sjeverni dio zavale protječe rijeka Tarim. Između istočnih ogranaka Tien Shana nalazi se depresija Turpam (–154 m), a sjeverno od Tien Shana Džungarska zavala. Najrasprostranenija zavala je Gobi, koja se prema istoku pruža do gorja Velikoga Hingana (2034 m). To je pretežito valoviti kraj s malim isponima, a južni je dio prava pustinja. Područje između gorja Qiliana na zapadu i Taihanga na istoku pokriveno je debelim naslagama prapora.

Tibetsko se visočje prema jugoistoku stepeničasto spušta preko ravnjaka Yunnan-Guizhou i Sichuanskoga bazena. U nizinskom području najveći su Istočnokineska nizina u Mandžuriji, Velika nizina u donjem toku Huang Hea te naplavna ravnica u srednjem i donjem toku Jangcea, koje su međusobno odvojene niskim gorjem. S najvećih planinskih dijelova, koji su pod vječnim snijegom, spuštaju se golemi ledenjaci.

Obala je uglavnom niska, a more uz obalu je plitko (200 m). Kini pripada 5400 otoka.

Klima

Osim geografskog položaja i reljefa na klimu Kine veliki utjecaj imaju i monsuni. Od rujna do ožujka pušu hladni i suhi sjeverozapadni vjetrovi iz sjeverne i srednje Azije, a od ožujka do rujna vlažni jugoistočni vjetrovi s oceana koji donose kišu. Dolinama velikih rijeka prodire utjecaj oceana duboko u unutrašnjost kopna, sve do Mongolije. Zbog toga jugoistočni dio Kine ima suptropsku klimu (1600 do 2000 mm oborina), a sjeverni hladnu i suhu kontinentalnu klimu. U sjevernom dijelu Kine godišnja količina oborina ne prelazi 1000 mm. Suša je u sjevernom dijelu Kine vrlo česta. Znatnu količinu oborina dobiva ciklonalnim kišama istočni dio Kine. Najmanje oborina dobivaju zatvorena područja Tarimske zavale i Gobi, a najviše južni krajevi Tibeta, zbog ljetnog monsuna. U zapadnom kontinentalnom dijelu Kine zime su na viskoim planinama duge i vrlo hladne, a ljeta kratka i hladna, dok je u zavalama temperatura ljeti vrlo visoka, a zimi niska. Za izmjene monsuna tajfuni često pustoše jugoistočno primorje Kine.

Vode

Cn1202-03
Rijeka Jangce

Golema riječna mreža Kine pripada porječju Jangcea (18,9%, treća rijeka po duljini na svijetu, 6300 km), Huang Hea – Žute rijeke (7,9%), Xi Jianga, Songhua, Jianga, Liaoa i Amura. Čak 35,7% površine Kine otpada na endoreična područja: u suhim, izoliranim zavalama kontinentalne Kine rijeke se ulijevaju u jezera, koja su bez otjecanja ili se gube u pijesku. U gornjem toku gotovo sve rijeke imaju velik pad, u donjem toku obiluju rastrošenim materijalom, koji se taloži u nizini, a osobito u delti Yangtzea. Zbog obilja nanosa, koji se jedan dio taloži i u koritu rijeke, riječna korita se povisuju, pa se rijeke često izlijevaju i tako nastaju velike poplave. Rijeka Huang He više je puta promijenila smjer donjeg toka i ušće.

U sjevernom dijelu Kine riječna je mreža dobro razvedena, ali se rijeke zimi zaleđuju. Glavna je rijeka južne Kine Xi Jiang, koja se razgranatom deltom ulijeva u Južnokinesko more. Južni se dio Tibeta preko Inda, Brahmaputre, Irrawaddyja i drugih rijeka odvodnjava u Indijski ocean. Plovne su uglavnom veće rijeke u južnom i srednjem dijelu Kine, osobito Yangtze i Huang He. Plovni kanali, od kojih je najpznatiji Veliki kanal, dug oko 1800 km, služe i za natapanje. Mreža kanala za natapanje omogućuje natapanje od 49,8 milijuna ha poljoprivrednog područja. Kanali često nadomještaju ceste. Najviše jezera ima oko donjeg toka Yangtzea i po suhim zavalama u unutrašnosti Kine.

Biljni pokrov

Južna Kina pretežito je prekrivena vlažnim suptropskim vazdazelenim šumama, srednja bjelogoričnim, a sjeverna crnogoričnim šumama. Sečuanski se kraj odlikuje velikm brojem endemičnih vrsta, a Mandžurija endemičnim vrstama četinjača. U Mandžuriji su raširene livade i pašnjaci, a na krajnjem istoku i stepe. Flora visokoga planinskog pojasa ubraja se u vrstama najbogatije flore na svijetu. Šuma je jače razvijena na pristrancima koji su izloženi vlažnim vjetrovima. Na šumsko područje otpada oko 13,9% površine Kine. Najveći su šumski kompleksi u Mandžuriji i na planinama Sichuana. U Kini raste oko 3000 vrsta biljaka koje se koriste u medicinske svrhe. Suhe zavale u unutrašnjosti Kine i na sjeveru obrasle su travom i grmljem ili su polupustinje. Za vegetaciju, osobito za poljoprivredu, vrlo je značajno područje prapora oko središnjeg toka rijeke Huang He, koje je nastalo u pleistocensko ledeno doba eolskim nanosima prašine iz pustinjskih krajeva srednje Azije.

Povijest Kine

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Kine
Kina je zemlja sa najstarijom civilizacijom. Više od 2000 godina, od 211. pr. Kr. do 1911. bila je ujedinjena u golemo carstvo.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva Kina je 1953. imala 590.194.715 stanovnika, a 2000. godine 1.265.830.000 stanovnika (bez Hong Konga i Makaa). Po broju stanovnika Kina je prva zemlja u svijetu. Prosječni godišnji porast broja stanovnika iznosi 1,07%. Prema podacima iz 2001. natalitet je 13,4‰, mortalitet 6,4‰, a smrtnost dojenčadi 39‰. Stanovništva u dobi do 14 g. ima 22,9%, od 15 do 64 g. 70,1%, a starijih od 64 g. 7%. Prema popisu iz 2010., Kina ima 1.339.724.852 stanovnika.[1] U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 45,2% radne snage, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 17,3%, a u uslužnim djelatnostima 37,5% st. Nepismeno je 6,7% stanovništva. Kina ima 204 sveučilišta i 1225 visokih škola. Čak 40 gradova ima više od 1 mil. st. Uz Peking (Beijing) najveći su gradovi: Šangaj, Shenzhen, Tianjin, Wuhan, Harbin, Šenjang (Shenyang), Dalian. U gradovima živi 36,1% stanovništva.

Gustoća prosječno iznosi 132,2 st/km2. Najrjeđe naseljen prostori su zapadni dio Tibeta s 1 st/km2, Unutrašnja Mongolija s 20 st/km2, i Xinjiang-Uygur s 11 st/km2. U području srednjeg i donjeg toka rijeka Jangce i Huang He gustoća je 200 do 600 st/km2. Delta Jangcea, okolica Guangzhoua i neki dijelovi pokrajine Sichuana imaju više od 1000 st/km2. Neravnomjerna se gustoća stanovništva pokušala riješiti već početkom 20. st., kada je 1910. oko 10.000.000 osoba preseljeno u Mandžuriju. Seobe su se ponavljale 1960-ih i 1970-ih naseljavanjem gotovo pustih sjevernih i zapadnih krajeva. Znatan se broj Kineza iselio u velegradove jugoistočne Azije, kao i u Ameriku i Australiju. Procjenjuje se da izvan Kine živi oko 50 milijuna Kineza, kojih je osim u Hong Kongu i na Tajvanu najviše u Singapuru, Maleziji, Indoneziji, Tajlandu, te u SAD-u, Australiji i Kanadi.

U Kini je 1979. godine uvedena politika jednog djeteta koja od početka studenog 2015. više nije na snazi.

Jezik i religija

Službeni je jezik kineski. Službeno narječje je mandarinsko. Tradicionalna su kineska vjerovanja, koja su okupljala i najveći broj stanovnika: daoizam (taoizam), konfucijanizam i budizam. Ta su se tri filozofsko-religijska sustava kroz povijest međusobno prožimala. U Tibetu je raširen poseban oblik budizma, tibetski budizam. Prema procjeni iz 1997. oko 63,1% stanovnika jesu nereligiozni i ateisti, 20% taoisti i pripadnici kineskih tradicionalnih vjerovanja, 8,4% budisti, 5,6% kršćani, 1,5% muslimani i 1,1% ostali.

Manjinski narodi

Osim Kineza, koji čine oko 91,9% stanovništva, u Kini živi 55 naroda na koje otpada 8,1% stanovnika. Najbrojniji su narodi:

  • iz tibetsko-burmanske skupine: Yi (7.310.000), Tibetanci (5.110.000), Bai (1.770.000), Tujia (6.350.000), Hani (1.400.000) i Lisu (640.000)
  • iz tajske skupine Zhuang (17.230.000), Bouyeji (2.830.000), Dong (2.800.000), Li (1.240.000) i Dai (1.140.000)
  • iz skupine Miao-Yao: Miao (8.230.000), Yao (2.370.000) i She (700.000)
  • iz turkijske skupine: Ujguri (8.030.000) i Kazasi (1.240.000)
  • iz mongolske skupine: Mongoli (5.350.000)
  • iz mandžursko-tunguske skupine: Mandžurci (10.930.000)
  • iz mon-kmerske skupine: Va (390.000).

Posebne skupine čine kineski muslimani Hui (9.570.000) i Korejci (2.140.000).

Gospodarstvo

Vista del Puerto de Victoria desde Sky100, Hong Kong, 2013-08-09, DD 10
Međunarodni trgovački centar u Kini.

Od 1978. Kina provodi reforme radi preorijentacije na tržišno gospodarstvo. Tijekom 1978–2002. godišnje je uvećavala BDP po prosječnoj stopi od 8,5%. Godine 2001. imala je BDP od 5500 milijardi USD, tj. BDP po stanovniku je iznosio 4330 USD. Unatoč snažnoj industrijskoj preobrazbi Kina je ostala pretežito siromašna zemlja s velikim regionalnim razlikama. Najrazvijenije područje je u priobalnom pojasu koji privlači gotovo sva strana ulaganja. Kineske pokrajine znatno se razlikuju po vrijednosti ostvarenog BDP-a po stanovniku (500 USD po stanovniku u Gansuu i Guizhouu, 24.000 USD u Hong Kongu).

U gospodarskoj tranziciji znatno je promijenjena struktura BDP-a i zaposlenih. Potkraj 2002. prema udjelu BDP-u vodeća je industrija (48%), zatim usluge (32%) i poljoprivreda (20%). U gradovima je nezaposlenost 10%. Procjenjuje se da je u seoskom područiju nezaposlenost puno veća. Strana ulaganja u Kinu tijekom 1978-2002 iznosila su oko 400 milijardi USD (treća u svijetu po veličini stranih investicija). Prema prirodnim resursima Kina je jedna od najbogatijih zemalja. Posebno se izdvajaju izvori ugljena, željezne rude, nafte, zemnog plina, žive, kositra, mangana, aluminija, cinka, uz najveći hidropotencijal u svijetu.

Glavni poljodjelski proizvodi su: riža, pšenica, kukuruz, ječam, soja, krumpir, sezam, uljana repica, lan, konoplja, šećerna trska, duhan. Uzgajaju se goveda, svinje, ovce, bivoli, jakovi i perad, a značajnu ulogu ima i ribolov. Glavni industrijski proizvodi su: željezo, čelik, cement, brodovi, građevinski materijal, kemikalije, obuća, porculan, hrana, igračke, namještaj, papir.

Uglavnom se izvoze strojevi, elektrooprema, tekstil i konfekcija, oružje, obuća, igračke, računala, ugljen. Glavninu uvoza čine industrijski strojevi, vozila, nafta i derivati, plastika i roba široke potrošnje. Kina najviše trguje sa SAD-om, Japanom, Europskom unijom, Tajvanom, Rusijom, Singapurom, Malezijom i Republikom Korejom.

Novčana je jedinica juan (yuan renminbi, oznake Y i CNY; 1 juan = 10 jiaoa = 100 fena)

21. svibnja 2013. Kina je s Indijom sklopila prigodom sastanka dvaju premijera osam manje važnih sporazuma, na sastanku vrlo velike simbolične važnosti, a pretpostavlja se i kao začetkom velikog gospodarskog zamaha u svijetu.[3]

Zemljopis

Teritorijalne vode i otoci

East China Sea Map
Istočnokinesko more

Dužina kineske morske obale, od ušća rijeka Jaluđianga u provinciji Liaoningu na sjeveru do ušća rijeke Bejlunga u Guansi-džuanskoj autonomnoj pokrajini na jugu zemlje iznose oko 18.000 kilometara. Obale se nalaze na ravnom kopnu. Većina se zaljeva na njima ne zamrzavaju. Obale Kine zapljuskuje Bohajsko, Žuto, Istočnokinesko, Južnokinesko more i zona na Pacifiku istočno od Tajvana. Među njima Bohajsko more je unutrašnje more Kine.

Zona na Pacifiku istočno od Tajvana obuhvaća arhipelag Sjandao jugozapadno od japanskog otočja Pjukju na sjeveru, do moreuza Baši na jugu ove morske zone. Kineske teritorijalne vode imaju ukupnu površinu od preko 380 000 kvadratnih kilometara.

U kineskim teritorijalnim vodama se nalaze više od 5 000 otoka u ukupnoj površini oko 80 tisuća kvadtranih kilometara čija primorska obala iznosi oko 140 000 kilometara. Najveći otok je Tajvan čija površina iznosi 36 tisuća kvadratnih kilometara. Iza njega je otok Hajnan sa površinom od 34 tisuća kvadratnih kilometara.

Na istočnom obodu Kine, odnosno na moru sjeveroistočno od otoka Tajvana nalaze se otoci Diaojuj i Čivej. A na južnokineskom moru razbačeni su i arhipelazi Dongša, Siša, Džongša i Nanša.

Politička podjela

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Politička podjela Kine

Narodna Republika Kina je podijeljena na 22 pokrajine (省), vlada NR Kine smatra Tajvan (台湾) svojom 23 pokrajinom nad kojom nema kontrolu. Osim pokrajina Kina se dijeli i na 5 autonomnih regija (自治区) u kojima se nalaze manjine, te na 4 općine pod izravnom upravom vlade i na dvije posebne administrativne regije (特别行政区) koje uživaju poveću autonomiju.

22 provincije, autonomne regije i općine se obično nazivaju kontinentalnom Kinom, taj izraz isključuje Makao, Hong Kong i Tajvan.

Popis administrativnih tijela pod upravom NR Kine:

China administrative
Politička podjela NR Kine

(pinyin, hrv. transkripcija /ranije uobičajen naziv/ (pinyin s tonovima, kineska pismena)

Pokrajine

  • Anhui Anhuej (Ānhuī, 安徽)
  • Fujian Fuđjen (Fújiàn, 福建)
  • Gansu Gansu (Gānsù, 甘肃)
  • Guangdong Guangdung (Guǎngdōng, 广东)
  • Guizhou Guejdžou (Guìzhōu, 贵州)
  • Hainan Hajnan (Hǎinán, 海南), otok, “S južne strane mora”
  • Hebei Hebej (Héběi, 河北), “Sjeverno od rijeke”
  • Heilongjiang Hejlungđjang (Hēilóngjiāng, 黑龙江), “Rijeka crnog zmaja”
  • Henan Henan (Hénán, 河南), “Južno od rijeke”
  • Hubei Hubej (Húběi, 湖北), “Sjeverno od jezera”
  • Hunan Hunan (Húnán, 湖南), “Južno od jezera”
  • Jiangsu Đjangsu (Jiāngsū, 江苏)
  • Jiangxi Đjansji (Jiāngxī, 江西), “Zapadno od rijeke”
  • Jilin Jilin /Kirin/ (Jílín, 吉林)
  • Liaoning Ljaoning (Liáoníng, 辽宁)
  • Qinghai Ćinghaj (Qīnghǎi, 青海), “Modro/Tamnozeleno more (jezero)”, Kokonur
  • Shaanxi Šaansji (Shǎnxī, 陕西) > dva “a” radi razlikovanja od Shanxi
  • Shandong Šandung (Shāndōng, 山东), “Istočno od planine”
  • Shanxi Šansji (Shānxī, 山西), “Zapadno od planine”
  • Sichuan Sičuan /Sečuan/ (Sìchuān, 四川), “Četiri rijeke”
  • Yunnan Junnan (Yúnnán, 云南), ili “Južno od oblaka”
  • Zhejiang Džeđjang (Zhèjiāng, 浙江)

Autonomna područja

  • Guangxi-Zhuang Guangsji-Džuang (Guǎngxī Zhuàng Zìzhìqū, 广西壮族自治区), za manjinu Džuang
  • Nei Menggu Unutarnja Mongolija (Nèi Měnggǔ Zìzhìqū, 内蒙古自治区), za mongolsku manjinu
  • Ningxia-Hui Ningsja-Huej (Níngxià Huízú Zìzhìqū, 宁夏回族自治区), za manjinu Hui
  • Xinjiang Weiwuerzu Sjinđjang-Ujgur (Xīnjiāng Wéiwú'ěrzú Zìzhìqū, 新疆维吾尔自治区), Kineski Turkestan, za ujgursku manjinu
  • Xizang Tibet (Xīzàng Zìzhìqū, 西藏自治区) “Zapadna riznica”


Gradovi u rangu pokrajina


Posebne administrativne regije

Regije

Kina se obično dijeli na Mandžuriju, Sjevernu, Južnu i Vanjsku Kinu.

Mandžurija

Uska obalna ravnica povezuje sjevernu Kinu i Mandžuriju. Središnja nizina, okružena visoravnima, jezgra je gospodarskog života. Klima je oštra, a travnatom ravnicom zimi pušu ledeni vjetrovi iz unutrašnjosti Azije, noseći velike količine prašine. Stepska crnica bogata je humusom pa je razvijena agrarna proizvodnja. Mandžurija je bogata i rudama zbog kojih su se u prošlosti sukobljavali Rusija, Kina i Japan. Zahvaljujući ovom bogatstvu u Mandžuriji se razvila metalurgija, tekstilna, prehrambena i kemijska industrija. Najveće središte je Shenyang (3,6 mil.) te Harbin (2,44 mil.).

Sjeverna Kina

U Sjevernoj Kini izdvaja se Sjeverokineska nizina s poluotokom Shandongom i Zapadnom visoravni. Nizina je vodeće poljoprivredno područje Kine zahvaljujući naslagama prapora. Po njoj su rasuta brojna sela u kojima živi većina stanovništva. U ovoj regiji se nalaze i velike zalihe fosilnih goriva pa je tu nastala jedna od vodećih industrijskih regija Kine s razvijenom kemijskom, metalurškom i elektrotehničkom industrijom. U njoj se nalazi i glavni grad Peking (5,77 mil) koji je intelektualno žarište zemlje te središte obrta i industrije, te Tianjin (4,57 mil) veliko industrijsko središte.

Poluotok Shandong je brdovito područje južno od ušća Huang Hea poznato po intenzivnoj poljoprivredi, ali i rudnom bogatstvu. Ovdje se razvila velika industrijska regija. Najveći gradovi su Jinan (1,48 mil.) i Qingdao (1,46 mil.) koji je nastao iz male luke na obali.

Zapadna visoravan je ploča prekrivena debelim naslagama prapora kroz koju vijuga Huang He. Ona je plodno poljoprivredno područje, premda su neki dijelovi suhi. Najvažniji gradovi su: Xi'an (1,98 mil) i Lanzhou (1,2 mil.).

Južna Kina

Terrace field yunnan china denoised
Polja riže u provinciji Yunnan.

U Južnoj Kini nema prapora, ali je klima povoljnija i redovito se dobivaju dvije žetve. Osim nizine Jangcea i Xi Jianga, prostor je brdovit s brojnim rječnim dolinama i kotlinama. Južna se Kina dijeli na područje Yangtzea i područje Xi Jianga te jugozapadnu visoravan.

Yangtze najprije protječe kroz gusto naseljenu Crvenu zavalu u Sichuanu. Pogodna klima i tlo omogućuju raznovrsnu proizvodnju. Eksploatira se i rudno bogatstvo na temelju kojega je razvijena raznovrsna industrija. Najveći gradovi su Chengdu (1,71 mil.) i Chongqing (2,27 mil.).

Nizina Yangtzea je izuzetno plodna i brižno obrađena. Najviše se uzgaja riža, ali i ostale kulture kao pšenica, pamuk i duhan. Gustoća stanovništva je velika, ovdje je smještena i većina kineske industrije, a razvijeni su mnogi veliki gradovi: Wuhan (3,28 mil.), Hangzho (1,1 mil.), Nanking (2,09 mil.) i Šangaj (7,6 mil.).

Delta Xi Jianga je također gusto naseljena, a tropska klima omogućuje uspješnu poljoprivrednu proizvodnju. Ovdje je smještena najvažnija industrijska regija. Najvažniji gradovi su Hong Kong (6,6 mil.) i Guangzhou (Kanton) (4,05 mil.). Sjeverno od ovog područja je provincija Fujian, glasovita po kulturi čaja, a njezino vodeće središte je luka Fuzhou.

Jugozapadni dio zemlje je brežuljkasta visoravan koja obuhvaća provinciju Yunnan. Njezino glavno bogatstvo su rude, pokrenut je industrijski razvoj. Najveće gradsko središte je Kunming.

Vanjska Kina

U ovim provincijama je malo Kineza, a najveće su manjine Tibetanci i Ujguri. Autonomna pokrajina Tibet najvažniji je dio vanjske Kine. Tibetanci su srodni starosjediocima južne Kine. Stanovništvo se pretežno bavi zemljoradnjom i stočarstvom. Najveći grad Tibeta je Lhasa u dolini Brahmaputre, koja je središte jedne vrste budizma.

Xinjiang je zapadna pokrajina Vanjske Kine, smještena sjeverno od Tibeta, a obuhvaća Džunguriju i Tarimsku zavalu. Glavna gospodarska djelatnost je nomadsko stočarenje i ratarstvo. Ovaj kraj posjeduje i prirodna bogatstva među kojima se ističu nalazišta zlata i fosilnih goriva. Najveće gradsko naselje je Urumqi (1,05 mil.) s razvijenom petrokemijskom industrijom i proizvodnjom sagova.

Izvori

  1. 1,0 1,1 Communiqué of the National Bureau of Statistics of People's Republic of China on Major Figures of the 2010 Population Census (No. 1). National Bureau of Statistics of China (28. travnja 2011) Arhivirano s izvorne stranice 15. siječnja 2013., pristupljeno 13. siječnja 2019.
  2. Population density (gustoća stanovništva). IMF pristupljeno 13. siječnja 2019.
  3. Nikola Šajn: Neka Europa stagnira. Mi rastemo i trgovinu dižemo na 100 milijarda dolara’. Kina i Indija odložili oružje i sklopili azijski pakt, Jutarnji list, 21. svibnja 2013.

Dodatna literatura

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Kina
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Kina
Wiktionary-logo.svgPogledajte rječničku natuknicu Kina u Wječniku, slobodnom rječniku.
.cn

.cn je vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za Kinu. Domenom upravlja Kineski mrežni informacijski centar (CNNIC).

.hk

.hk je vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za Hong Kong. Domenom upravlja Hong Kong Domain Name Registration Company Ltd.

29. listopada

29. listopada (29.10.) 302. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (303. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 63 dana.

Azija

Azija je najveći i najmnogoljudniji kontinent na Zemlji. Također obiluje geografskim posebnostima i svjetskim rekordima: Kaspijsko jezero (najveće površinom jezero na svijetu), Mrtvo more (najdublja depresija), Himalaja (najviši planinski lanac s najvišim vrhom Mt. Everestom), Bajkalsko jezero (najdublje jezero) i Tibet (najviša visoravan).....

Ona graniči s Europom na zapadu (granice su planinski masivi Kavkaz i Ural na kopnu, te morski prolazi Bospor i Dardaneli na moru granica nadalje prolazi Kaspijskim jezerom i Kumsko-maničkom udolinom) i Afrikom na jugozapadu (Sueski kanal, Crveno more i prolaz Bab-el-Mandeb). Australija se nalazi južno, a Amerika istočno od Azije i nemaju kopnenu granicu s njom. Azija je površinom najveća kopnena masa na planetu Zemlji i njena je površina 44,568,500 km². Azija u geopolitičkom smislu ne uključuje Sinajski poluotok, koji se obično uključuje u Afriku.

Indija

Republika Indija, koja je smještena u Južnoj Aziji i pokriva veći dio Indijskog potkontinenta, je druga najmnogoljudnija država na svijetu, s više od milijardu stanovnika, koji govore više od sto različitih jezika. Indija graniči s Bangladešom, Mianmarom, Kinom, Butanom, Nepalom i Pakistanom, a na jugu je oplakuje Indijski ocean, gdje ima susjede Šri Lanku i Maldive. Najveća gradska područja su Mumbai na jugozapadu i Calcutta na rijeci Ganges.

Istočna Azija

Istočna Azija je subregija Azije koja se može definirati ili u geografskim ili u kulturnim terminima. U geografskom smislu pokriva oko 6,640.000 km² ili 15% azijskog kontinenta. U kulturnom smislu obuhvaća društva koja pripadaju kineskoj kulturnoj sferi, pokazujući snažni povijesni utjecaj klasičnog kineskog jezika (uključujući tradicionalno pismo), konfucijanizma i neokonfucijanizma, mahayana budizma i daoizma. Ova kombinacija jezika, političke filozofije i religije preklapa se s geografskim određenjem Istočne Azije.

Istočna Azija je suvremeni termin za tradicionalni europski naziv Daleki istok, koji opisuje geografski položaj regije u odnosu na Europu radije nego svoj položaj unutar Azije.

Sljedeće zemlje su smještene u geografskoj Istočnoj Aziji:

Narodna Republika Kina (uključujući Hong Kong i Macau)

Republika Kina (Tajvan) (vidi politički status Tajvana)

Demokratska Republika Koreja (Sjeverna Koreja)

Republika Koreja (Južna Koreja)

Japan

MongolijaSljedeće narode ili društva obuhvaća kulturna Istočna Azija:

Kinesko društvo (koje bi također uključivalo raspršene kineske regije Hong Kong, Tajvan, Macau, te Singapur zbog svoje velike kineske populacije)

Japansko društvo

Korejsko društvo

Mongolsko društvo

Vijetnamsko društvoSljedeće zemlje ili regije ponekad se smatraju dijelom Istočne Azije. Glavni razlog neslaganja o tom pitanju jest razlika između kulturne i geografske definicije "Istočne Azije". Politička perspektiva je također važan čimbenik.

Dijelovi Kine koji povijesno nisu han kineski: Xinjiang, Qinghai, Tibet (ili Istočna ili Srednja Azija)

Ruski Daleki istok (ili Istočna ili Sjeverna Azija)

Vijetnam (ili Istočna ili Jugoistočna Azija)Više od 1,5 milijardi ljudi, tj. oko 40% stanovništva Azije ili četvrtina svih ljudi na svijetu živi u geografskoj Istočnoj Aziji. Ova je regija jedna od najnapučenijih mjesta na svijetu. Gustoća stanovništva u Istočnoj Aziji iznosi 230 st./km², što je pet puta više od svjetskog prosjeka.

Južna Azija

Južna Azija je naziv za područje koje se nalazi između jugoistočne, jugozapadne i srednje Azije. Često se smatra sinonimom za Indijski potkontinent, a obuhvaća sljedeće suverene države:

Afganistan

Bangladeš

Butan

Indija

Maldivi

Nepal

Pakistan

Šri LankaSve navedene zemlje su članice Južnoazijskog udruženja za regionalnu suradnju (SAARC).

U geografskom smislu Indijski bi potkontinent dodatno uključivao dio spornog teritorija kojeg trenutno kontroliraju Kina i Mianmar. Južna Azija pokriva površinu od oko 4,480,000 km² ili 10 posto azijskog kontinenta, a ondje živi oko 40 posto stanovništva Azije. Iako se ne nalazi na potkontinentu, Afganistan se ponekad djelomično ili u cijelosti smatra južnoazijskom zemljom, jer je dijelio mnoge povijesne tokove zajedno s ostatkom regije.

Indijski potkontinent može se geopolitički podijeliti na sljedeće regije:

Himalajske države/Himalaje

Poluotočna Indija/visoravan Dekan

Države Indijskog oceana (također uključuju indijske otoke Andamane, Nikobare i Lakshadweep)

Kineski jezik

Kineski jezik (ISO 639-3: zho) kolektivni naziv za srodne jezike (makrojezik) u području Kine kojih je ukupno 13, to su:gan [gan], hakka [hak], huizhou [czh], jinyu [cjy], mandarinski [cmn], min bei [mnp], min dong [cdo], min nan [nan], min zhong [czo], pu-xian [cpx], wu [wuu], xiang [hsn], yue [yue]. 16. siječnja 2009. ovom makrojeziku pridodan je novi kodni element [lzh] (literarni kineski). Kineskim u pravom smislu naziva se i mandarinski jezik.

Kineski standardni jezik, koji se naziva putonghua, temelji se na pekinškom narječju, ali sadrži i neke elemente drugih narječja. Reformom pisma u razdoblju dinastije Qin (od 221. do 206. g. pr. n. e.), koja je neovisne države ujedinila u carstvo, uklonjene su lokalne razlike te je pismo postalo razumljivo u područjima s različitim narječjima. Danas tzv. mandarinskim kineskim, tj. kineskim sjeverne grupe narječja, govori najveći broj ljudi na svijetu.

Kino

Kino (slikokaz) je prostor u kojem se prikazuju filmovi.

Kino dvorane slične su kazališnim dvoranama s redovima obrojčanih sjedala, koja su ponekad sklopiva. Veća kina imaju više kino dvorana, u kojima se istovremeno prikazuju filmovi. U komercijalnim kinima, publika kupuje ulaznicu, kako bi gledala film, koji se prikazuje na velikom projekcijskom zaslonu.

U ranim godinama filma prikazivali su se uglavnom kratki dokumentarni filmovi. Prije 1910. godine, filmska tehnika bila je ograničena i mogli su se samo prikazivati filmovi koji su stali na jednu filmsku traku. Nakon 1910. godine, prosječna dužina igranog filma bila je oko 20 minuta (dva diska filma). Nakon Drugog svjetskog rata, filmovi su trajali oko 60 minuta. Danas se filmovi prikazuju pomoću digitalne tehnike, te u tom pogledu, duljina filma nije ograničena.

U Hrvatskoj je pojavom videorekordera i DVD playera, postepeno opadalo zanimanje za gledanje filmova u kinima, osim u velikim gradovima, gdje postoje moderni kompleksi kino dvorana, koje pružaju poseban ugođaj i razne tehničke mogućnosti.

Mauzolej

Mauzolej (grč. preko lat.) je velika i impresivna grobnica, obično izgrađen za preminulog vođu ili neku drugu značajniju osobu. Ime je dobio po grobnici Mauzola ,satrapa Karije koji se nalazio u središtu Halikarnasa, današnjeg Bodruma u Turskoj (Mauzolej u Halikarnasu). Zbog svoje je veličine i znamenitosti smatran jednim od sedam svjetskih čuda, a po njemu su kasnije monumentalne grobnice nazivane mauzolejima.

Monumentalne grobnice su se gradile i prije, pa su i egipatske piramide vrsta mauzoleja, ali Mauzolej u Halikarnasu je prvi raskošni mauzolej. Običaj građenja raskošnih grobnica su Grci nastavili, a postao je čest u helenističko doba. Osim helenističkih tipova mauzoleja u obliku jednostavnih hramova, Rimljani su baštinili i grobnice u obliku etruščanskih tumula, poput onih u Monterozziju i Banditacciji (Cerveteri), takve su grobnice careva Augusta i Hadrijana.

Islamski mauzoleji se nazivaju turbe (turski).

Neki od znamenitih mauzoleja su:

Mauzolej Kira Velikog u Pasargadu iz 540.-530. pr. Kr.

Nakš-e Rustam, ahemenidski kraljevski mauzoleji kod Perzepolisa

Grobnice u Petri (Jordan)

Anđeoska tvrđava, mauzolej cara Hadrijana u Rimu iz 2. stoljeća

Mauzolej cara Kina u Xi'anu (Kina) iz oko 210. godine

Dioklecijanov mauzolej, danas Katedrala Svetog Dujma u Splitu iz oko 300. godine

Galerijev mauzolej u Solunu, danas Crkva sv. Jurja iz 4. stoljeća

Mauzolej Gale Placidije, bizantski mauzolej u Ravenni iz 5. stoljeća

Teodorikov mauzolej (Ravenna) iz 5. stoljeća

Grobnica šejha Safija u Ardabilu, perzijski mauzolej iz 14. stoljeća

Tadž Mahal, grobnica mogulske kraljice Mahal iz 17. stoljeća

Bábovo svetište (1909.), mauzolej Bába, sveca Bahá'í vjere

Lenjinov mauzolej na Crvenom trgu u Moskvi (1924.)

Ho Ši Minov mauzolej (1945.) na trgu Ba Đin u Hanoiu (Vijetnam)

Mao Ce Tungov mauzolej (1976.) na trgu Tijananmen u Pekingu (Kina)Neki od znamenitijih mauzoleja u Hrvatskoj su: Mauzolej obitelji Petrinović u Supetru (djelo Tome Rosandića), Račić u Cavtatu, i Mauzolej obitelji Meštrović u Otavicama kraj Drniša.

Planine

Planine ili gore su u geografskom smislu uzdignuti dijelovi Zemljine kore, viši od 500 m. Prema starosti dijelimo ih na stara i mlada gorja. Mlada su uglavnom strmija i viša, a stara blaža i niža.

Posebna upravna regija

Posebna upravna regija ili specijalna administrativna regija je upravna podjedinica u nekim državama, a obično se odnosi na NR Kinu.

Povijest Kine

Kina je uz Indiju i Iran zemlja s najstarijom neprekidnom civilizacijom na svijetu s kontinuitetom od više od 4.000

godina. Od 211. pr. Kr. do 1911. godine, bila je ujedinjena u golemo Kinesko Carstvo kojim su vladali svemoćni vladari. Tijekom tog razdoblja mijenjale su se granice, glavni gradovi, a zemlju su napadala divlja plemena, među njima i Mongoli. Unatoč svojoj golemoj veličini, jedinstven sustav vladanja i snažan osjećaj nacionalnog identiteta pridonijeli su da Kina ostane ujedinjena.

Republika Kina

Republika Kina, poznata kao i Tajvan je djelomično priznata de facto država, koja se nalazi većim dijelom na otoku Tajvan u istočnoj Aziji. Zajedno sa susjednim manjim otočnim skupinama Peskadori, Quemoy i Matsu od 1949. funkcionira kao de facto neovisna država koja sebe naziva Republika Kina (kin. 中華民國, Chung-hua Min-kuo). Vlasti Narodne Republike Kine kao i većine država svijeta, uključujući i Hrvatsku, ne priznaju vladu Republike Kine i smatraju Republiku Kinu dijelom Narodne Republike Kine.

Sinotibetski jezici

Sinotibetski jezici ili kinesko-tibetski jezici (privatni kod: sitb), velika jezična porodica iz Kine i susjednih azijskih zemalja. Obuhvaća (403) jezika; po najnovijim podacima 449.

A) Kineski (14) Kina, Kirgizija: kineski (14 jezika: min dong, jinyu, mandarinski, pu-xian, huizhou, min zhong, dungan, gan, hakka, xiang, min bei, min nan, wu, yue.B) Tibetsko-burmanski (389)

b1. Bai (3) Kina: bai (3 jezika: centralni, sjeverni, južni).

b2. Himalajski jezici (145)

Mahakiranti (51)

a. Kham-Magar-Chepang-Sunwari (13) Nepal: Chepang (4): bujhyal, chepang, kusunda, wayu; Kham (4): kham (2 jezika: gamale, sheshi), parbate (2 jezika: istočni i zapadni); Magar (3): magar (2 jezika, istočni i zapadni), raji; Sunwari (2): bahing, sunwar.

b. Kiranti (37) Nepal, Indija: Istočni (27): athpariya, bantawa, belhariya, camling, chhintange, chhulung, chukwa, dungmali, kulung, lambichhong, limbu, lorung (2 jezika: sjeverni i južni), lumba-yakkha, meohang (2 jezika: istočni i zapadni), moinba, nachering, phangduwali, pongyong, puma, saam, sampang, waling, yakha, yamphe, yamphu; Zapadni (9): dumi, jerung, khaling, koi, lingkhim, raute, thulung, tilung, wambule; tomyang.

c. Newari (1) Nepal: newar.

Tibeto-Kanauri (93):

a. Lepcha (1) Indija: lepcha.

b. Tibetski (71) Butan, Nepal, Kina, Indija, Pakistan: Bodo (1): tshangla; Dhimal (2): dhimal, toto; Tamang (15): chantyal, ghale (3 jezika: južni, sjeverni, kutang), gurung (2 jezika: istočni i zapadni), manangba, nar phu, seke, tamang (5 jezika: istočni, zapadni, istočni gorkha, sjeverozapadni, jugozapadni), thakali; Tibetski (53): adap, atuence, balti, brokkat, brokpake, bumthangkha, chalikha, changthang, chocangacakha, choni, dakpakha, dolpo, dzongkha, gongduk, groma, helambu sherpa, humla, jad, jirel, kagate, khengkha, kurtokha, kyerung, ladakhi, lakha, layakha, lhokpu, lhomi, lowa, lunanakha, mugom, naaba, nubri, nupbikha, nyenkha, olekha, panang, purik, sherdukpen, sherpa, sikimski/sikkimese, spiti bhoti, stod bhoti, takpa, thudam, tibetski (3 jezika: centralni, amdo i khams ili khampa), tichurong, tseku, tsum, walungge, zangskari.

c. zapadnohimalajski (20) Indija, Nepal: Almora (4): byangsi, chaudangsi, darmiya, rangkas; Istočni (2): baraamu, thangmi; Janggali (1): rawat; Kanauri (12): gahri, jangshung, kaike, kanashi, kinnauri (3 jezika: chitkuli, bhoti, kinnauri), pattani, shumcho, sunam, tinani, tukpa; rongpo.

d. neklasificirani (1) Butan: dzalakha

Neklasificirani (1): baima.

b3. Jingpho-Konyak-Bodo jezici (25):

Jingpho-Luish (4):

a. Jingpho (3) Burma, Indija: jingpho, singpho, taman.

b. Luish (1) Burma: kado.

Konyak-Bodo-Garo jezici (21):

a. Bodo-Garo (13) Indija, Bangladeš: Bodo (7): bodo, deori, dimasa, kachari, kok borok, riang, tiwa; Garo (2): garo, megam; Koch (4): a'tong, koch, rabha, ruga.

b. Konyak (8) Indija, Burma: naga (8 jezika: chang, konyak, nocte, khiamniungan, wancho, phom, tase, tutsa.

b4. Karenski jezici (20)

Pa'o (1) Burma: pa'o karen.

Pwo (4) Burma, Tajland: karen (4 jezika: istočni, zapadni, sjeverni, phrae pwo).

Sgaw-Bghai (14):

a. Bghai (5) Burma: karen (4 jezika: bwe, geba, geko, lahta), kayan.

b. Brek (1) Burma: brek karen.

c. Kayah (5): karen (3 jezika: yinbaw, yintale, manumanaw), kayah (2 jezika: istočni i zapadni).

d. Sgaw (3) Burma: karen (2 jezika: paku, s'gaw), wewaw.

Neklasificirani (1) Burma: zayein karen.

b5. Kuki-Čin-Naga (74)

Kuki-Čin (49):

a. Centralni (10) Burma, Bangladeš, Indija: chin (6 jezika: bawm, haka, ngawn, zotung, senthang, tawr), darlong, hmar, mizo, pankhu.

b. Sjeverni (26) Indija, Burma: aimol, anal, biete, chin (5 jezika: siyin, tedim, falam, paite, thado), chiru, gangte, hrangkhol, kom, lamkang, naga (6 jezika: kharam, chothe, monsang, moyon, purum, tarao), purum, ralte, sakechep, simte, vaiphei, yos, zome.

Južni (13) Burma, Bangladeš, Indija: chin (9 jezika: mro, daai, khumi awa, khumi, mara, mün, bualkhaw, chinbon, asho), nga la, shendu, welaung, zyphe.

Naga (25; danas 30):

a. Angami-Pochuri (9): naga (9 jezika: angami, chokri, južni rengma, khezha, mao, pochuri, poumei, sjeverni rengma, sumi.

b. Ao (4): naga (4 jezika: ao, lotha, sangtam, yimchungru).

c. Tangkhul (3): naga (3 jezika: khoibu, maring, tangkhul.

d. Zeme (8) Indija: naga (8 jezika: rongmei, liangmai, koireng, inpui, thangal, maram, mzieme, zeme.

e. Neklasificirani (1; danas 6) Indija: leinong naga , long phuri naga, makuri naga, makyan naga, para naga, puimei naga,

b6. Lolo-burmanski jezici (73):

Burmanski jezici (14):

a. sjeverni (6) Burma, Kina: achang, hpon, lashi, maru, pela, zaiwa.

b. južni (7) Burma: arakanski, burmanski, chaungtha, intha, taungyo, tavojski/tavoyan, yangbye.

c. neklasificirani (1) Kina: xiandao.

Lolo (57):

a. sjeverni (27) Kina, Vijetnam: Lisu (2): lisu, lipo; Yi (24): laghuu, mantsi, yi (22 jezika: yi, centralni, dayao, miqie, južni lolopho, naluo, wumeng, wuding-luquan, wusa, sichuan, južni, awu, axi, azhe, sani, eshan-xinping, yuanjiang-mojiang, xishan lalu, istočni lalu, zapadni lalu, zapadni, guizhou, jugoistočni lolo; Samei: samei.

b. južni (19) Kina, Laos, Burma, Vijetnam, Tajland: Akha (11): akha, biyo, hani, honi, kaduo, lahu, lahu shi, mahei, phana', sansu, sila; Phunoi (5): bisu, côông, mpi, phunoi, pyen; jinuo (2 jezika: buyuan, youle), ugong.

c. neklasificirani (4) Burma, Kina: laopang, lopi, nusu, zaozou.

d. yi (7) (Kina): yi (7 jezika: ache, poluo. limi, mili, muji, pula, puwa).

b7. Naxi (1) Kina: naxi.

b8. Neklasificirani (1) Vijetnam: phula.

b9. Meitei (1) Indija: meitei.

b10. Mikir (2) Indija: amri, karbi.

b11. Mru (1) Bangladeš: mru.

b12. sjevernoasamski jezici /North Assam (13)

Deng (2) Kina: darang deng, german deng.

Tani (11) Indija: adi, adi-galo, apatani, bugun, digaro-mishmi, idu-mishmi, miju-mishmi, miri, na, nisi, sulung.

b13. Nung (5): drung, lama, norra, nung, rawang.

b14. Tangut-Qiang (15):

Qiang (11) Kina: ersu, guiqiong, muya, namuyi, pumi (sjeverni i južni), qiang (sjeverni i južni), queyu, shixing, zhaba.

rGyarong (4)Kina: guanyinqiao, horpa, jiarong, shangzhai.

b15. Tujia (2) Kina: tujia (sjeverni i južni).

b16. zapadni bodo (1) Nepal: dura.

b17. Neklasificirani (9) Burma, Indija: anu, ayi, hruso, khamba, lui, palu, pao, sajalong, zakhring.

Svila

Svila je fino tekstilno vlakno koje se dobija od kukuljice dudovog svilca ili, kako se ponekad naziva, svilene bube. Potječe iz Kine i bila je važna trgovačka roba koja je u Europu stizala putem svile.

U Kini je pod prijetnjom smrtne kazne bilo zabranjeno iz zemlje iznijeti gusjenicu ili jaja dudovog svilca. Sredinom 6. stoljeća, dva su redovnika uspjela prokrijumčariti jajašca dudovog svilca bizantskom caru Justinijanu. S tim jajima i znanjem o načinu uzgoja svilenih buba koje su stekli za vrijeme svog boravka u Kini, postalo je moguċe proizvesti svilu i izvan Kine. Svi dudovi svilci u Europi i danas vode porijeklo od tih prokrijumčarenih jajašaca.

Najveći proizvođači svile su Kina i Indija.

Svjetski kup u hokeju na travi za žene 2002.

10. svjetski kup u športu hokeju na travi za žene se održao od 24. studenog do 8. prosinca 2002. u Australiji, u Perthu.

Krovna organizacija za ovo natjecanje je bila Međunarodna federacija za hokej na travi.

Svjetsko prvenstvo u rukometu za žene - Kina 2009.

19. Svjetsko prvenstvo u rukometu za žene 2009. održano je u Kini od 5. do 20. prosinca 2009. godine.

Ukupno su se natjecale 24 ekipe po skupinama u prvom i drugom krugu. Poslije toga je slijedilo razigravanje sa četvrtfinalima, polufinalima te konačno i finalu. Ranije ispale reprezentacije su razigravali za redosljed od devetog mjesta pa na dalje.

Svjetsko prvenstvo se održavalo u šest gradova. Finale se igralo u Nanjing.

Svjetski prvak je postala Rusija koja je svladala Francusku u finalu 22:25.

Ujedinjeni narodi

Ujedinjeni narodi ili skraćeno UN, je međunarodna organizacija za održavanje mira i sigurnosti u svijetu, razvijanje dobrosusjedskih odnosa, ekonomsku suradnju, širenje tolerancije i promicanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka. Do današnjih dana ova je univerzalna i sveobuhvatna svjetska organizacija ostala najveća i najznačajnija međunarodna organizacija i zajednica država.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata osnovno pitanje budućeg razvoja svijeta bilo je kako očuvati svjetski mir i sigurnost, poboljšati međunarodnu suradnju i prijateljske odnose među narodima. Ti su ciljevi zapisani u osnivačkoj Povelji Organizacije ujedinjenih naroda koja je potpisana 26. lipnja 1945. godine u San Franciscu, a stupila na snagu 24. listopada 1945. nakon što ju je prihvatila 51 država. UN je zamijenio neučinkovitu Ligu naroda, osnovanu 1919.

UN ima 193 države članice (2011.). Gotovo sve međunarodno priznate države su članice. U članstvu nisu Tajvan, Palestinski teritoriji, Vatikan, DAR Sahara. Sjedište Ujedinjenih naroda je u američkom gradu New Yorku.

Glavni organi UN su: Opća skupština, Vijeće sigurnosti, Ekonomsko i socijalno vijeće, Međunarodni sud i Tajništvo na čelu kojeg je Glavni tajnik UN-a. U sastavu UN-a djeluje 18 organa, fondova i programa kao npr. UNICEF, UNHCR, FAO i UNESCO.

UN je osnovan nakon Drugog svjetskog rata od pobjedničkih sila u nadi da će spriječiti buduće sukobe i ratove među narodima. UN na neki način i dalje podsjeća tko ga je osnovao jer su pet glavnih zemalja pobjednica u Drugom svjetskom ratu stalne članice Vijeća sigurnosti s pravom veta: SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Kina (prije Tajvan) i Rusija (prije SSSR). Osnovana je 1945. godine, nakon Drugog svjetskog rata. Vijeće sigurnosti sastoji se od 5 stalnih članica (Francuska, Kina, Rusija, SAD i UK) i još 10 članica koje se mijenjaju svake 2 godine.

Države u Aziji
Komunističke države
Hammer and sickle transparent.svg

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.