Kanari

Kanarski otoci ili Kanari (špa. Canarias ili Islas Canarias) su otočje od sedam otoka vulkanskog porijekla u Atlantskom oceanu, sjeverozapadno od obale Afrike. Otoci pripadaju Španjolskoj, unutar koje čine autonomnu zajednicu. Ime je latinskog porijekla Insularia Canaria što znači "Otok pasa", i u početku se primjenjivalo samo za otok Gran Canaria. Domoroce otočja Guanče u potpunosti su istrijebili španjolski osvajači.

Kanari
Canarias
Flag of the Canary Islands Canary Islands CoA
Zastava Grb
Localización de Canarias

Zemljopisni položaj Kanara u Španjolskoj
Glavni grad Santa Cruz de Tenerife i
Las Palmas de Gran Canaria
Površina

- ukupno

13. po veličini

- 7.447 km2

Stanovništvo

- Ukupno
- Gustoća

8. po veličini

- 1.995.833 (2006.)
- 268,00/km2

Politički status Autonomna zajednica
Statut usvojen 10. kolovoza 1982.

reforma 30. prosinca 1996.

ISO 3166-2 ES-CN
Broj predstavnika u
Las Cortes Generales
 Kongres
 Senat
15
14
Predsjednik Paulino Rivero Baute
Službene stranice

Fizička obilježja

Otoci i njihovi glavni gradovi su:

Najbliži otok je 108 km udaljen od sjeverozapadne afričke obale Maroka.

Teidski vulkan na Tenerifeu je najviša planina u Španjolskoj, i treći najveći vulkan na Zemlji. Klima je obično blaga i vrlo suha.

Canary-map
Zemljovid otočja

Četiri od 13 španjolskih nacionalnih parkova se nalaze na Kanarima:

  • Parque Nacional de la Caldera de Taburiente na otoku La Palma,
  • Parque Nacional Garajonay na otoku La Gomera,
  • Parque Nacional del Teide na otoku Tenerife,
  • Parque Nacional Timanfaya na otoku Lanzarote.

Politička obilježja

Autonomna zajednica Kanari sastoji se od dvije provincije: Las Palmas i Santa Cruz de Tenerife, čiji su glavni gradovi Las Palmas de Gran Canaria i Santa Cruz de Tenerife.

Canary Islands map by William Dampier 1699 - Project Gutenberg eText 15675
Zemljovid Kanarskih otoka koju je nacrtao William Dampier za vrijeme svog putovanja u Novu Nizozemsku 1699. godine.
Lanzarote 5 Luc Viatour
Tunel lave Cueva de los Verdes

Povijest

Kanarske otoke su otkrili stari Grci ali su tek oko 1400-te godine osvojeni.

Vanjske poveznice

Aeonium aureum

Aeonium aureum (sin.: Greenovia aurea), je biljka iz porodice Crassulaceae. Porijeklo su joj Kanari, i raste samo na Kanarskim otocima, uz iznimku otoka Lanzarote i Fuerteventure. Pojavljuje se na visinama do 2000 metara, a najčešće raste na kućnim krovovima i kamenim zidovima.

Da bi uspješno rasla, potrebna joj je temperatura koja se noću kreće oko 9 i 10°C. Budući da voli hladnije odnosno ne voli biti izložena na suncu, biljka treba biti u sjeni.

Rozeta je sukulentna, a naraste do 25 cm. Cvjetovi su žuti. Pojavljuju se u svibnju i lipnju. Rozete ugibaju nakon što ocvatu i daju sjeme.

Bodečnjak mali

Bodečnjak (Scorpaena maderensis) riba je iz porodice bodeljki - Scorpaenidae. Kod nas se još naziva i mali bodečnjak. Ovo je mala riba, veličine do 150 grama (najveći primjerak uhvaćen je imao 14 cm). Boja mu je crvenkastosmeđa s nekoliko tamnijih pojasa po tijelu, ovisno o bojama i obliku dna okoline . Živi na kamenitom terenu, na dubinama, od 20-40 m , gdje je vrstan grabežljivac koji se hrani manjim životinjicama i ribama. Kao i većina riba iz svoje porodice i ova riba ima otrovan ubod, vrlo bolan. Kod nas je najčešći na južnom Jadranu. Iako je jestiva, zbog svoje veličine i velikog broja sitnih drača, nema značajniju ulogu u prehrani.

Ova vrsta živi na istočnom dijelu Atlantika,od Gibraltara do Senegala, te oko otoka u Atlantiku (Madeira, Azori i Kanari) kao i na nekim dijelovima Mediterana.

Bodečnjak veliki

Bodečnjak veliki (lat. Helicolenus dactylopterus dactylopterus) riba je iz porodice bodeljki - Scorpaenidae, jedina u našem moru koja pripada rodu Helicolenus. Sinonimi su joj Helicolenus dactylopterus, Helicolenus imperialis, Helicolenus maculatus, Helicolenus maderensis, Helicolenus thelmae, Scorpaena dactyloptera, Sebastes dactyloptera, Sebastes dactylopterus, Sebastes imperialis, Sebastes maculatus .

Kod nas se još naziva i jauk ili bodenjak veliki. Ovo je česta riba u dubinama južnog Jadrana, kao i na srednjem Jadranu. Živi većinom na dubokim brakovima, gdje je vrstan grabežljivac koji se hrani sitnijom ribom i rakovima. Izgleda kao mješanac kanjca i škarpine, s ponašanjem kirnje. Ružičasto crvene je boje s prugama i mrljama smeđih nijansi. Oči su joj izražene, a ima otrovne bodlje na početcima leđne peraje i na škržnim poklipvima. Ubod je jako bolan i ne zacjeljuje jednostavno. Ova vrsta ribe živi dugo, i do 40 godina (po drugim izvorima 43). U Jadranu naraste do 0,5 kg, a najveći svjetski primjerak je imao 47.0 cm i 1,55 kg. Živi na dubinama 50 – 1100 m. Jestiva je i cijenjena u prehrani.

Ova vrsta živi na istočnom dijelu Atlantika,od Islanda i Norveške do Gvinejskog zaljeva, oko otoka u Atlantiku (Madeira, Azori i Kanari),na zapadnom dijelu Atlantika od Nove Škotske do Venezuele, na Mediteranu i na Južnom dijelu Atlantika (Zaljev Walvis, Namibija do Natala, JAR).

Garajonay

Nacionalni park Garajonay (španjolski: Parque Nacional de Garajonay) je nacionalni park koji se nalazi u središtu i sjeveru otoka La Gomera, arhipelaga Kanari, Španjolska. Nazvan je po formaciji stijena Garajonay koja je ujedno i najviša točka otoka (1.484 m), a park uključuje i malenu visoravan na 790-1.400 metara nadmorske visine. Planina je dobila ime po legendi Guančija o nesretnim ljubavnicima Gara i Jonayu, kanarskim Romeu i Juliji.

Većinu krajolika čine velike stijene vulkanskog podrijetla koje su oblikovane kasnijom erozijom. Neke, poput Fortalenza (španj., "šuma") su domoroci Guanči smatrali svetima.

Park je najbolji primjer šume laurisilva, vlažnog suptropskog raslinja koje je u Tercijaru prekrivalo većinu Europe, a danas se osim na La Gomeri, može naći samo na otocima Madeira i Azorima. Zbog toga je Nacionalni park Garajonay 1986. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi. Park ima mnogo pješačkih staza za posjetitelje.

Gran Canaria

Gran Canaria je španjolski otok i treći po veličini u skupini Kanarskog otočja. Pretežno planinski otok vulkanskog podrijetla prostire se na 1560,1 km2. Na otoku živi 829.597 ljudi. Promjer otoka iznosi oko 50 kilometara i dužinu obale od 236 km. Najviši vrh otoka je Pico de las Nieves s 1.949 metara.

Guanči

Guanči, prastanovništvo Kanarskih otoka potpuno istrijebljeno od strane španjolskih osvajača. Govorili su jezikom guanči koji je najvjerojatnije pripadao berberskoj skupini jezika i imali svoje pismo koje je bilo neka vrsta hijeroglifa, a u 15. stoljeću bilo ih je oko 20 000. Uz drveno služili su se kamenim oruđem. Bavili su se poljoprivredom i stočarstvom. Pripadali su neolitičkoj kulturi s monarhijskim matrijarhalnim društvenim poretkom. Balzamirali su mrtve, te prinosili životinjske i ljudske žrtve. Odijevali su haljine od kozje kože ili tkane od biljnih vlakana zvanih tamarcos. Izrađivali su ukrase i ogrlice od drva, kosti i školjke. Proizvodili su grubu siromašno urešenu keramiku pečenjem zemlje ili gline.

Najvjerojatnije su doselili na Kanare 1 000 godina pr. Kr. ili još ranije. Jedini su naseljavali Makaroneziju prije dolaska Europljana pošto nema nikakvih naznaka da su na Azorima, Madeiri, Zelenortskim otocima i otočju Salvages živjeli ikakvi domoroci. Domorodački termin guanchinet doslovno prevedeno znači čovjek s Tenerifea (guan=čovjek, chinet-Tenerife), ali su Španjolci naziv Guanchos uobičajili rabiti za domoroce cijelog otočja.

Kraljevi Tenerifea koji je bio podijeljen na devet malih kraljevstava prije španjolskog osvajanja bili su Acaimo, Adjona, Añaterve, Bencomo, Beneharo, Pelicar, Pelinor, Romen i Tegueste. Politički i društveni život više se ili manje razlikovao od otoka do otoka. Negdje je kao npr. na Gran Canarii vladalo nasljedno plemstvo, a negdje je birano. Na Gran Canarii samoubojstvo se smatralo časnim činom i prilikom inauguracije novog kralja jedan od podanika bi se sam bacio u provaliju. Na nekim otocima vladala je poliandrija, a na nekim monogamija. Uvrjeda ženi nanesena od strane naoružanog muškarca bila je kazneno djelo.

Vjerovali su u vrhovno biće zvano Achamán na Tenerifeu, Acoran na Gran Canarii, Eraoranhan na Hierrou te Abora na La Palmi. Žene na Hierrou obožavale su boginju Moneibu. Vjerovali su i u zle duhove, npr. na Tenerifeu u demona Guayotu koji živi na vrhu vulkana Teide koji se smatrao paklom pod imenom Echeyde. Prema njihovim vjerovanjima manji demoni utjelovljuju se u divlje crne vunaste pse zvane jucanchas ili tibicenas koji žive u dubini planinskih pećina i noću napadaju stoku i ljude.

La Gomera

La Gomera je jedan od otoka Kanarskog otočja.

Garajonay je nacionalni park koji se nalazi u središtu i sjeveru otoka La Gomera, nazvan je po formaciji stijena Garajonay koja je ujedno i najviša točka otoka (1.484 m), a park uključuje i malenu visoravan na 790-1.400 metara nadmorske visine. Park je najbolji primjer prašume lovora (laurisilva), vlažnog suptropskog raslinja koje je u tercijaru prekrivalo većinu Europe, a danas se osim na La Gomeri, može naći samo na otocima Madeira i Azorima.

Lanzarote

Lanzarote je španjolski otok i najsjeveroistočniji otok Kanarskog otočja. Pretežno planinski otok vulkanskog podrijetla prostire se na 845,94 km2. Na otoku živi 139.506 ljudi. Lanzarote se nalazi oko 140 kilometara zapadno od marokanske obale. 1993. godine UNESCO je proglasio cijeli otok rezervatom biosfere.

Dimenzije otoka su 60 km od sjevera prema jugu i 25 km od zapada prema istoku. Lanzarote ima 213 km obale, 16,5 km od kojih su pješčane plaže a ostatak su stjenovite plaže.

Las Palmas de Gran Canaria

Las Palmas de Gran Canaria je španjolski grad, glavni grad Gran Canarije, trećeg najvećeg otoka u sastavu otočne skupine Kanara u Atlantskom oceanu, 210 kilometera ispred sjeverozapadne obale Afrike. Glavni je grad provincije Las Palmas i jedan je od dva glavna grada španjolske autonomne zajednice Kanari (drugi je Santa Cruz de Tenerife).

Otočje

Otočje (riječ arhipelag nepotrebna je tuđica) je skupina otoka jednake geološke građe i postanka. Obično se nalaze na otvorenom moru, dok je manje uobičajeno da se nalaze u susjedstvu velike kopnene mase. Često su vulkanskog postanka, oblikujući se duž oceanskih hrbata ili vrućih točaka, ali postoje mnogi drugi procesi upleteni u njihovu izgradnju, uključujući eroziju i depoziciju.

Grčka riječ "arhipelag" prvobitno je označavala skupinu otoka koji se nalaze u istočnom dijelu Sredozemnog mora između Grčke, Male Azije i otoka Krete. Taj dio, tj. Egejsko more (grčki αρχιπέλαγος, talijanski Arcipelago), doslovce znači "glavno more", od grčkog arkhi (glavni) i pelagos (more) (mletački duždevi od Arhipelaga vladali su s Naksosa, 1210. - 1566., vidi Vojvodstvo Naksos, koje je također nosilo naslov Otočko Vojvodstvo).

Popis mjesta svjetske baštine u Africi

Ovo je UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi.

Mjesta koja su obilježena zvjezdicom (*) se također nalaze na popisu ugroženih mjesta svjetske baštine.

Risco Caído

Risco Caído je arheološki lokalitet domorodačke kulture Canarios u općini Artenara na otoku Gran Canaria, otočje Kanari (Španjolska). Krajolik litica, jaraka i vulkanskih formacija bogate biološke raznolikosti sadrži i 21 špilje iskopane u vulkanskoj stijeni kanjona ravnice Barranco Hondo. Te su špilje imale stambenu i poljoprivredno-stočnu namjenu najmanje 600 godina i bile su okupirane od 13. do početka 20. stoljeća. Uz to, također se smatra da ga Aboridžini koriste kao astronomski opservatorij.

Risco Caído i svete planine kulturnog krajolika Gran Canaria su 20019. godine upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi jer veliki broj trogloditskih naselja (špiljska staništa, kašteli i cisterne), čija je starost dokaz prisutnosti pre-hispanske kulture na otoku koja se razvila izolirano, od dolaska sjevernoafričkih Berbera početkom naše ere, sve do prvih španjolskih doseljenika u 15. stoljeću.

Silbo Gomero

Silbo Gomero (španjolski za „Zviždanje Gomera”), poznato i kao samo el silbo („zvižduk”), je zviždući jezik kojim govore stanovnici kanarskog otoka La Gomera kako bi se sporazumjevali preko dubokih klanaca i uskih dolina (gullies) koji preovladavaju cijelim otokom. Iako se prenosi samo majstorovim naukovanjem učenika, on je jedini zviždući jezik koji se u potpunosti razvio i koristi ga velika zajednica (više od 22.000 stanovnika). Zbog toga je upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2009. god..

Silbo Gomero replicira otočki maternji jezik (kastiljanski španjolski) tako što se svaki samoglasnik ili suglasnik zamjenjuje zviždukom: dva različita zvižduka zamijenjuju pet španjolskih vokala, a tu su i četiri zvižduka za suglasnike. Zvižduci se mogu razlikovati prema visini i prema tomu da li su isprekidani ili kontinuirani. S praksom, zviždač (silbador) može prenijeti bilo koju poruku. Neke lokalne varijacije čak ukazuju na njihovo podrijetlo.

Uči se u školama od 1999. godine i razumiju ga gotovo svi otočani i prakticira ga velika većina, osobito najstariji i mladi. Također, koristi se za vrijeme svečanosti i ceremonija, uključujući i vjerske prigode.

Da bi se spriječio njegov nestanak, poput ostalih zviždućih jezika na Kanarima, važno je učiniti više za prijenos i promicanje Silbo Gomera kao nematerijalne kulturne baštine stanovnika La Gomere i Kanarskog otočja u cjelini.

Vremenska zona

Jedan vremenski pojas (zona) pokriva područja Zemlje koja su izabrala isto lokalno vrijeme.

Zastava Španjolske

Zastava Španjolske simbolizira španjolsku naciju. Ona je simbol njezinog suvereniteta, nezavisnosti, jedinstvenosti i cjelovitosti te predstavlja najviše vrijednosti izražene u španjolskom ustavu.

Konačni, današnji izgled španjolska je zastava dobila 1981. godine, kada je donesen Zakon o grbu (5. listopada 1981.) kojim je konačno definiran izgled nacionalnog grba.

Izgled španjolske zastave definiran je prije svega španjolskim ustavom, zatim Zakonom kojim se regulira korštenje zastave Španjolske i drugih zastava i znakovlja (od 28. listopada 1981.) te drugim propisima.

Španjolska zastava sastoji se o tri vodoravne pruge: crvene, zlatne (žute) i crvene. Žuta pruga je dvostruke širine od crvenih. Omjer širine i dužine zastave je 2 : 3. Na žutoj pruzi može se inkorporirati grb Španjolske, tako da on nalazi na lijevoj strani žute pruge (gledajući zastavu sprijeda). Grb se mora uvijek nalazi na zastavama koje su izvješene na pročeljima i u zgradama ustavnih institucija, zgradama koje koristi središnja vlast te autonomne vlasti, vojska, te zgrada diplomatskih i konzularnih misija Španjolske u svijetu.

Škarpinica

Škarpinica (Scorpaena notata) je riba iz porodice bodeljki - Scorpaenidae. Sinonimi su joj Scorpaena ustulata (Lowe, 1841), Scorpaena teneriffea (Jordan & Gunn, 1898), Scorpaena afimbria (Slastenenko, 1935), Scorpaena scrofa afimbria (Slastenenko, 1935). Kod nas se još naziva i bodeč crveni, bodečić crveni, škrpinica. Ovo je mala riba, velićine do 200 grama (najveći primjerak uhvaćen je imao 24 cm) i koja jako sliči svojoj većoj rođakinji škarpini. Živi na kamenitom terenu, na dubinama, od 5-700 m, gdje je vrstan grabežljivac koji se hrani manjim životinjicama i ribama. Kao i većina riba iz svoje porodice i ova riba ima otrovan ubod, vrlo bolan, a kod osjetljivijih ljudi može uzrokovati i probleme.

Ova vrsta živi na istočnom dijelu Atlantika,od Biskajskog zaljeva do Senegala, te oko otoka u Atlantiku (Madeira, Azori i Kanari) kao i na cijelom Mediteranu .

Španjolska

Španjolska (špa. España), službeno: Kraljevina Španjolska (špa. Reino de España, kat. Regne d'Espanya, bas. Espainiako Erresuma, okc. Reialme d'Espanha), suverena je europska država, po ustavnom uređenju parlamentarna monarhija. Od 1986. godine članica je Europske unije.

Smještena na jugozapadu Europe, Španjolska zauzima veći dio Pirenejskog poluotoka. Dio su njenog teritorija i dva arhipelaga, smještena u Sredozemnom moru (Balearski otoci) i Atlantskom oceanu (Kanarski otoci), sjevernoafrički primorski gradovi Ceuta i Melilla, koji su pod španjolskom upravom te enklava Llívia u francuskim Pirenejima.

Španjolska na sjeveru graniči s Francuskom i Andorom, na zapadu s Portugalom, te s britanskom kolonijom Gibraltar na jugu. Sjevernoafrički teritoriji pod španjolskom upravom graniče s Marokom. Ukupna dužina španjolske kopnene granice je 1918 km.

Glavni grad Kraljevine Španjolske je Madrid. Grad s 3.155.359 stanovnika (Zajednica Madrida 5.964.143) smješten je u središtu Pirenejskog poluotoka. Drugi veći gradovi su Barcelona, Valencia, Sevilla, Zaragoza i Málaga.

Članica je Ujedinjenih naroda, Europske unije, OECD-a i NATO-saveza.

Španjolske pokrajine

Pokrajina (španj. provincia: pokrajina, provincija) španjolska je teritorijalna jedinica, koja je predviđena Ustavom Španjolske iz 1978. godine.

Cijeli španjolski teritorij podijeljen je na 50 provincija, osim područja suverenosti (španj. plazas de soberanía), koja nisu uključena u režim podjele na provincije.

Provincije su nekada imale veće ovlasti, no nakon usvajanja sustava autonomnih zajednica, ovlasti provincija su smanjene. One se još uvijek koriste u izbornom procesu, u poštanskom sustavu i kao zemljopisne reference.

Politička podjela Španjolske
Zastava Španjolske

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.