Južnoafrička Republika

Južnoafrička Republika, službeno Republika Južna Afrika,[3] država je na krajnjem jugu afričkog kontinenta, na obalama Atlantskog i Indijskog oceana. Graniči na sjeverozapadu s Namibijom, na sjeveru s Bocvanom i Zimbabveom te na sjeveroistoku s Mozambikom i Svazijem. Neovisna kraljevina Lesoto potpuno je okružena južnoafričkim teritorijem.

Disambig.svg »Južna Afrika« preusmjerava ovamo. Za regiju koja obuhvaća jug afričkog kontinenta, pogledajte Južna Afrika (regija).
Republika Južna Afrika
Republic of South Africa (engleski)
Republiek van Suid-Afrika (afrikaans)
iRiphabliki yaseNingizimu Afrika (zulu)
iRiphabliki yomZantsi Afrika (xhosa)
iRiphabhulikhi yeNingizimu Afrika (swazi)
iRiphabliki yeSewula Afrika (ndebele)
Rephaboliki ya Afrika Borwa (južni sotho)
Repabliki ya Afrika-Borwa (sjeverni sotho)
Riphabliki ra Afrika Dzonga (tsonga)
Rephaboliki ya Aforika Borwa (tswana)
Riphabuḽiki ya Afurika Tshipembe (venda)
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
!ke e: /xarra //ke
(ǀXam:Jedinstvo u različitosti)
Himna
Nacionalna himna Južne Afrike[1]
Položaj Južnoafričke Republike
Glavni grad Pretoria1, Cape Town i Bloemfontein
Službeni jezik engleski, afrikaans, zulu, xhosa, swazi, ndebele, južni sotho, sjeverni sotho, tsonga, tswana i venda
Državni vrh
 - Predsjednik Cyril Ramaphosa
Neovisnost Od Ujedinjenog Kraljevstva
31. svibnja 1910.
Površina 24. po veličini
 - ukupno 1.220.813[2] km2
 - % vode 0 %
Stanovništvo 25. po veličini
 - ukupno (2011) 51.770.560[2]
 - gustoća 42,4/km2
BDP (PKM) procjena 2005.
 - ukupno 570.2 milijarde $ (18.)
 - po stanovniku 12 161 $ (55.)
Valuta rand (100 centa)
Pozivni broj 27
Vremenska zona UTC +2
Internetski nastavak .za
1Pretoria je sjedište izvršne, Kaapstad zakonodavne, a Bloemfontein pravosudne vlasti.

Povijest

Južna Afrika pripada područjima koja je čovjek najranije naselio. Fosilni nalazi vrsta iz roda Australopithecus stari su oko 3 milijuna godina. Najstariji današnji stanovnici zemlje su pripadnici gotovo izumrlih stočarskih i lovačkih naroda Khoikhoi (u Europi poznati kao Hotentoti) i San (Bušmani). U prvom i drugom tisućljeću poslije Krista doseljavaju se sa sjeveroistoka na područje Južne Afrike narodi skupine Bantu koji danas čine većinu crnog stanovništva i donose poljoprivredu i obradu metala.

Godine 1488. Portugalac Bartolomeu Dias je kao prvi Europljanin oplovio Rt dobre nade kod današnjeg Kaapstada. Prvo stalno naselje, malu opskrbnu postaju za brodove na putu u Indiju, utemeljili su Nizozemci 1652. Kolonija na Rtu dobre nade rasla je ispočetka doseljavanjem farmera i stočara iz Nizozemske i susjednih zemalja, a kasnije i visokim prirodnim prirastom, potiskujući na sjeveru i istoku domorodačko stanovništvo. Buri, kako su se zvali kolonisti, uskoro su zbog velike udaljenosti od matice oblikovali zasebnu kulturu i jezik, afrikaans. Adam S. Eterovich navodi mogućnost da su Dubrovčani na jugu Afrike, nedaleko od rta Dobre nade, u zaljevu Mossel (Mossel Bay) utemeljili odmorišno-opskrbnu postaju koja im je služila na putovanjima za Indiju, i to prije Diasa, Da Game i van Riebeecka.[4]

Charles Bell - Jan van Riebeeck se aankoms aan die Kaap
Dolazak Jan van Riebeecka, prvog europskog stanovnika, s Devil's Peakom u pozadini
Sf-map
Južnoafrička Republika

Tijekom napoleonskih ratova je koloniju na Rtu, strateški pozicioniranu na putu u Indiju, zauzelo Ujedinjeno Kraljevstvo. Buri su bili nezadovoljni liberalnom britanskom politikom koja je zahtijevala zabranu ropstva. Oko 1835. započela je masovna seoba Bura na sjeveroistok, preko rijeka Oranje i Vaal. Ovdje su se sukobili sa snažnim bantuskim državama i pobijedili ih zahvaljujući modernijem naoružanju i lokalnim saveznicima. Rezultat su bile dvije neovisne burske republike – Oranje (afr. Oranje-Vrystaat) i Transvaal.

Dotada poljoprivredno gospodarstvo Južne Afrike iz temelja je preoblikovano krajem 1860-ih kada su u mnogim područjima unutrašnjosti otkrivena nalazišta dijamanata i zlata. Uspješno iskorištavanje nalazišta zahtijevalo je velika ulaganja, a potrebni kapital imali su samo Britanci. Usto, jačali su britanski kolonijalni apetiti prema ostalim područjima južne Afrike, a postojanje neovisnih burskih država sve je više predstavljalo smetnju i konkurenciju. Nakon što je predsjednik Transvaala Paul Kruger odbio neburskim doseljenicima dati neograničeno biračko pravo izbio je 11. listopada 1899. burski rat.

Britanske su snage, peterostruko brojnije od burskih, uspjele u kratkom vremenu osigurati veća naselja i željeznice, ali nisu mogle kontrolirati ostatak zemlje, naseljen farmerima koji su pomagali burske gerilce. Tek su metode spaljene zemlje i interniranja burskih civila u koncentracijske logore Britancima omogućile pobjedu 1902.

U poslijeratnom razdoblju su, zahvaljujući svojoj većini u bijeloj populaciji, Buri (od tada zvani i Afrikaneri) dominirali političkim životom. Crno je stanovništvo isključeno iz političkog procesa i započela je zakonodavna sistematizacija i proširenje do tada uglavnom neformalne politike rasne segregacije. Snažan su poticaj segregaciji dali napori siromašnih bijelih radnika da se osiguraju od konkurencije jeftinije crne radne snage; neki su položaji u rudarskoj industriji rezervirani za bijelce, određena su područja u kojima se crnci mogu naseljavati, ograničen im je pristup u veće gradove. Prve crne političke organizacije (Afrički nacionalni kongres osnovan je 1912.) nisu uživale širu podršku, a kompromitiralo ih je i povezivanje s komunističkim pokretom.

Južna Afrika nevoljko je ušla u drugi svjetski rat na strani saveznika jer su mnogi Afrikaneri preferirali neutralnost. Rat je doprinio razvoju industrije, što je mnoge crnce privuklo iz ruralnih dijelova zemlje u gradove. Ojačale su crne sindikalne organizacije i rasno je pitanje ponovno izbilo u prvi plan. Pobjeda Nacionalne stranke na izborima 1948. značila je jačanje politike rasne segregacije, koja je tada dobila ime apartheid (afrikaans: odvojenost). Svi su stanovnici podijeljeni u četiri rasne skupine: bijelce, Bantu (crnce), obojene (miješane rase) i azijate. Zabranjeni su brakovi između pripadnika različitih skupina, ustanovljene su odvojene obrazovne, zdravstvene i druge javne ustanove, zabranjeno je kretanje crnaca u bijelačkim područjima bez propusnica, stvorene su enklave za naseljavanje crnaca kojima je dana ograničena samouprava (t.zv. bantustani).

Apartheid je uskoro izazvao snažnu crnu reakciju. Afrički nacionalni kongres je ojačao i u šezdesetim se godinama počeo koristiti terorističkim metodama, na što je vlada zatvorila njegove vođe, među kojima je najpoznatiji bio Nelson Mandela. Crni sindikati organizirali su niz štrajkova za bolje uvjete rada i veće plaće. Južnoafrička Republika suočila se s međunarodnom izolacijom i odljevom kapitala. Ipak, u situaciji hladnoratovske podjele zapadne vlade nisu bile spremne na uvođenje strogih sankcija kapitalističkoj i prozapadnoj Južnoj Africi.

Krajem 80-ih postalo je jasno da je održavanje apartheida nemoguće. Godine 1991. parlament je opozvao rasne zakone i oslobođena je većina političkih zatvorenika. Dvogodišnji pregovori predsjednika F.W. de Klerka i Mandele rezultirali su nacrtom privremenog ustava koji je izjednačio biračko pravo svih stanovnika Južne Afrike. Prvi višerasni izbori održani su u travnju 1994., a pobijedio je Afrički nacionalni kongres. Mandela je izabran za predsjednika.

U razdoblju od kraja apartheida Južna se Afrika suočava s brojnim problemima koji su dijelom rezultat naslijeđa segregacije: velikom nezaposlenošću među crnim stanovništvom, jednom od najviših stopa ubojstava i drugih nasilnih zločina u svijetu, kao i eksplozijom infekcije virusom HIV. Ipak, zemlja je uspjela očuvati političku i gospodarsku stabilnost.

Državno uređenje i politika

SouthAfricanNationalAssembly
Zgrada skupštine Južnoafričke Republike u Cape Townu

Južnoafrička Republika ima tri glavna grada, Cape Town je najveći od tri grada sjedište je skupštine, Pretoria je sjedište izvršne vlasti, a Bloemfontein sudstveno središte. Južnoafrička Republika je više stranačka republika, s dva zakonodavna doma. Nacionalni savjet provincija je gornji dom sa 90 zastupnika, dok Narodna skupština je donji dom sa 400 zastupnika.

Članovi donjeg doma se biraju po proporcionalnom sustavu: polovica zastupnika se bira na nacionalnim listama, a druga polovica na provincijskim listama. Desetoro zastupnika se bira da predstavljaju svaku provinciju u gornjem domu, bez obzira na broj stanovnika provincije. Izbori za oba doma se organizuju na svakih pet godina. Vladu potvrđuje donji dom, a predstavnik stranke sa najviše osvojenih mjesta u Narodnoj skupštini je njen predsjednik.

Uniegebou
Zgrada izvršne vlasti Južnoafričke Republike u Pretoriji

Osnove južnoafričkog pravnog sistema su rimsko-nizozemsko trgovačko pravo i osobno pravo sa engleskim općim pravom, koji su stigli sa nizozemskom i britanskom kolonizacijom.[5] Prvi zakon u Južnoafričkoj Republici zasnovan na europskim tradicijama donijela je nizozemska Istočnoindijska kompanija i naziva se Rimsko-nizozemsko pravo. Ono je uvedeno prije kodifikacije europskog prava u Napoleonov kod. Njega je u 19. stoljeću pratilo englesko pravo, i opće i statusno. Počevši od ujedinjenja 1910. godine, Južnoafrička Republika ima svoju skupštinu koja donosi zakona samo za sebe, zamenjujući one koji su prethodno vrijedili za bivše kolonije.

Od završetka apartheida 1994. godine politikom Južnoafričke Republike dominira Afrički nacionalni kongres, koji ima 60-70% biračke potpore. Glavna oporba Afričkom nacionalnom kongresu je Demokratska alijansa.

Nekada dominantna Nova nacionalna stranka, koja je kroz svog prethodnika Nacionalnu stranku uvela apartheid, je odlučila da se ujedini sa Afričkim nacionalnim kongresom 9. travnja 2005. godine. Druge značajnije stranke su Kongres naroda, koji se odvojio od Afričkog nacionalnog kongresa, i Slobodarska stranka Inkata, koja uglavnom predstavlja narod Zulu.

Od kraja apartheida, vanjska politika Južnoafričke Republike je fokusirana na njene afričke suradnike, posebno u Južnoafričkoj razvojnoj zajednici i Afričkoj uniji. Država je igrala ključnu ulogu posrednika u afričkim sukobima tokom posljednjih 15 godina, poput onih u Burundiju, Demokratskoj Republici Kongo, Komorima i Zimbabveu. Poslije ukidanja apartheida, Južnoafrička Republika je ponovo primljena u Commonwealth. Kao Južnoafrička Unija, Južnoafrička Republika je bila jedan od osnivača Ujedinjenih naroda.

Zemljopis

Zemljopisni položaj

Južnoafrička Republika je država smještena na krajnjem jugu Afrike o čemu svjedoči činjenica da se u njoj nalazi najjužnija točka Afrike - rt Agulhas (u prijevodu Igla). Smještena je u dva toplinska pojasa žarkom (na sjeveru) i južnom umjerenom (veći dio države) što se izravno održava na klimu ovog prostora.

Reljef Južnoafričke Republike

Unutrašnjost zemlje zauzima velika brežuljkasta visoravan (1200–1800 m) koja se na istoku, jugu i zapadu strmo spušta prema uskoj obalnoj nizini. Na istoku se na granici ovih dvaju područja izdiže gorje Drakensberg (najviši vrh zemlje Njesuthi 3408 m).

Klima Južnoafričke Republike

Južna Afrika uglavnom je sušna zemlja; količina oborina najveća je na istoku, a na sjeverozapadnoj obali je ispod 30 mm godišnje. Jugozapadni dio zemlje ima klimu vrlo sličnu mediteranskoj, što je pogodovalo naseljavanju Europljana.

Stanovništvo

Prema popisu iz 2001. crnaca je 79%, bijelaca 9,6%, obojenih 8,9%, Indijaca-azijata 2,5%. Crno se stanovništvo dijeli po etničko-jezičnoj pripadnosti: Zulu 23,8%, Xhosa 17,6%, Pedi 9,4%, Tswana 8,2%. Bijelci uglavnom govore afrikaans i engleski, koji je i jezik međusobne komunikacije.

Oko tri četvrtine stanovništva su kršćani, uglavnom pripadnici brojnih protestantskih crkava. Katolika ima 7,1%, a muslimana 1,5%.

Jezici

U Južnoafričkoj Republici popisan je 31 jezik, 24 od njih su živi jezici, 3 jezika govore se samo kao drugi jezici, a 4 jezika su izumrla. Službeni su (9): Afrikaans*, engleski, ndebele*, sjeverni sotho*, swati*, tsonga*, venda*, xhosa*, zulu*; nacionalni (2): južni sotho i tswana.

Popis jezika: afrikaans 4.740.000 (2006); birwa 15.000 (2004 R. Cook); camtho, nepoznat broj; engleski 3.670.000 (2006 popis); engleski 3.670.000 (2006 popis).; fanagalo ?; gail, 20.000 kao 2. ili 3. jezik; Hindi 361.000 (2003); khwe 1.100 (2000); korana; nama 50.900 (2006); ndebele 640.000 (2006); nǀu 12 (2005 Crawhall); oorlams 32.000 (2006); ronga 1.000 (2006); seroa; sjeverni Sotho 4.090.000 (2006); južni sotho 4.240.000 (2006); južnoafrički znakovni jezik 12.100 (VanCleve 1986); swahili 2.000 (2006); swati 1.010.000 (1996 popis); tsonga 1.940.000 (2006); tsotsitaal ?; tswa 20.000 (2006); tswana 3.410.000 (2006); urdu 12.000 (2006); venda 980.000 (2006); ǀXam; ǁXegwi; xhosa 7.790.000 (2006); xiri 87 (2000); zulu 9.980.000 (2006)[6]

Gospodarstvo

Južna Afrika je gospodarski najrazvijenija zemlja na kontinentu. Iako danas najveći udio u BDP-u ima tercijarni sektor, velike izvozne prihode donosi tradicionalno snažno rudarstvo i proizvodnja zlata, platine i kroma po kojima zauzima prvo mjesto u svijetu. BDP je u 2004. iznosio 11.100 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u. Južnoafrička Republika ima jednu od najmanje ravnomjernih raspodjela bogatstva među razvijenim zemljama: 10% najbogatijih kućanstava ima 45,9% ukupnih prihoda (za usporedbu, taj je udio u SAD-u također visokih 30,5%).

Upravna podjela

Južnoafrička Republika podjeljena je na devet provincija, svaka provincija podjeljena je na općine.

Map of South Africa with English labels
Provincije u Južnoafričkoj Republici
Provincija Središte Najveći grad Površina (km²)[7] Stanovnika (2007.)[8] Gustoća naseljenosti
Istočni Kaapland Bhisho Port Elizabeth 169.580 6.527.747 38,5
Slobodna država Bloemfontein Bloemfontein 129.480 2.773.059 21,4
Gauteng Johannesburg Johannesburg 17.010 10,451.713 614,4
KwaZulu-Natal Pietermaritzburg Durban 92.100 10,259.230 111,4
Limpopo Polokwane Polokwane 123.910 5,238.286 42,3
Mpumalanga Nelspruit Nelspruit 79.490 3,643.435 45,8
Sjeverozapad Mafikeng Rustenburg 116.320 3,271.948 28,1
Sjeverni Kaapland Kimberley Kimberley 361.830 1,058.060 2,9
Zapadni Kaapland Kaapstad Kaapstad 129.370 5.278,585 40,8

Gospodarstvo

Johannesburg Stock Exchange
JSE najveća burza na afričkome kontinentu

Prema klasifikaciji UN-a, Južnoafrička republika je u rangu zemalja sa srednjim prihodima po glavi stanovnika, sa velikim rezervama sirovina, dobro razvijenim financijskim, pravnim, komunikacijskim, energetskim i prometnim sektorima, sa burzom koja se svrstava među prvih 20 u svijetu i dobrom infrastrukturom koja omogućava dobru raspodjelu robe u velikim urbanim centrima širom zemlje. Južnoafrička Republika je po bruto domaćem dohotku bila 32. država na svijetu u 2008. godini.[9]

Najrazvijenija područja su smještena u okolici pet gradova: Cape Towna, Port Elizabeta, Durbana, Pretorije i Johannesburga. Izvan ovih područja, gospodarstvo je slabije razvijeno i siromaštvo još uvijek prevladava usprkos vladinim naporima za ekonomskim razvojem. Ipak, ključna zaostala područja su posljednjih godina doživjela brz razvoj. U te dijelove države spadaju područja od Pozelovog zaljeva do zaljeva Pletenberg, područje Rustenburga, Nelspruita, Bloemfonteina, obala Western Cape‎a i sjeverna obala KwaZulu-Natala.

South Africa-Mpumalanga-Middelburg-Arnot Power Station01
Elektrana u provinciji Mpumalanga

Nezaposlenost je izuzetno velika sa velikim nejednakostima u prihodima po pojedinim društvenim skupinama. U razdoblju od 1995. do 2003. godine broj prijavljenih radnih mjesta se smanjio, a porastao je broj zaposlenih na crno, te se nezaposlenost ukupno povećala.[10] Prosječan prihod južnoafričkog domaćinstva je između 1995. i 2000. značajno opao. Prosječno bjelačko domaćinstvo je 1995. godine zarađivalo četiri puta više od prosječnog crnačkog domaćinstva. Godine 2000., taj odnos se pogoršao na 6:1.[11]

Poljoprivreda u Južnoj Africi nije dominantna grana. Poljoprivreda zapošljava oko 10% stanovništva i čini oko 2,6% BDP-a države.[12] Uslijed suhih klima, zemljište je neplodno, pa se samo 13,5% površine može koristiti za uzgajanje usjeva, a samo 3% zemljišta se može smatrati visoko plodnim.[13] Osim toga, zbog postojanja različitih klima, uzgajaju se i različite vrste. U zapadnim provincijama uzgaja se vinova loza i proizvodi vino, a posljednjih godina država se po njegovoj proizvodnji probila na peto mjesto u svijetu. Uzgajaju se i jabuke, breskve, marelice i višnje, a od tropskog voća papaja, mango, banana, dinja, ananas i dr. U području Kara razvijen je uzgoj stoke, ovaca i krava, dok se u provinciji Free State uzgajaju žitarice (pšenica i kukuruz).

Farm in Mpumalanga
Poljoprivredne plantaže u provinciji Mpumalanga

Tijekom posljednjih nekoliko godina, država je izvela nekoliko reformi poljoprivrednog sektora, kao što su agrarna reforma i deregulacija tržišta za poljoprivredne proizvode. Južnoafrička vlada je zacrtala preraspodjelu oko 30% obradivog zemljišta crnačkim farmerima do 2014. godine.[14]

Uništavanje životne sredine lošom uporabom zemljišta i globalnim klimatskim promjenama negativno utječe i na poljoprivrednu proizvodnju u zemlji. Južnoafrička Republika je izuzetno ranjiva na klimatske promjene i opadanje količine površinskih voda kao posljedice klimatskih promjena. Neka predviđanja prognoziraju da se količina površinskih voda može smanjiti za 60% do 2070. godine u dijelovima Western Capea.[15] Da bi popravila štetu nastalu zbog loše uporabe zemljišta, vlada Južnoafričke Republike podržava plan koji promiče održivi razvoj i uporabu prirodnih resursa.[16]

Južnoafrička Republika je industrijski najrazvijenija zemlja Afrike [17]. Veliki industrijski centri su Cape Town, Johannesburg, Port Elizabeth i Durban, koji su ujedno i središta kemijske, tekstilne industrije, elektronske industrije i proizvodnje motornih vozila, kao i proizvodnje oružja. U Južnoafričkoj Republici razvijene su i crna i obojena metalurgija.

Južnoafrička Republika je najveći proizvođač zlata na svijetu.[18] Osim u proizvodnji zlata, država je svjetski lider i u proizvodnji platine, mangana, kroma i dijamanata.[19] Naftne rezerve su oskudnije, ali je značajno bogatstvo ugljenom, osobito na istoku države. Preko 50% električne energije dobiva se u termoelektranama sagorijevanjem ugljena iz domaćih ležišta. Južnoafrička Republika posjeduje također zalihe bakra, željeza, olova i nekih rijetkih metala. U zemlji postoji oko 700 rudnika, a izvoz ruda čini preko 50% ukupnog izvoza JAR-a. Rafinerije su smještene u Durbanu i Cape Townu.

Izvori

  1. Od 1997. godine. Hibrid himne Nkosi Sikelel' iAfrika i Die Stem van Suid-Afrika.
  2. 2,0 2,1 Kratki pregled rezultata popisa stanovništva iz 2011. godine Census 2011 - Census in brief (PDF). Statistics South Africa pristupljeno 4. lipnja 2013.
  3. Službena skraćena i puna imena država na hrvatskom i engleskom jeziku / priredio prof.dr.sc. Božidar Bakotić. - Četvrto izmijenjeno izdanje - Zagreb: Diplomatska akademija, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija RH, 2011.
  4. Croatian Heritage Adam S. Eterovich: Are Croatians (amongst) the First Settlers in South Africa?
  5. Pamela Snyman and Amanda Barratt (2. listopada 2002.). Researching South African Law. Library Resource Xchange pristupljeno 23. lipnja 2008.
  6. Languages of South Africa
  7. (2009.) “The land and its people”, South Africa Yearbook 2008/09, str. 7–24, Pretoria: Government Communication & Information System pristupljeno 23. rujna 2009. ISBN 978-0-621-38412-3
  8. Community Survey 2007: Basic results (PDF). Statistics South Africa pristupljeno 23. rujna 2009.
  9. Svjetska Banka Dohodak po stanovništvu (2008).
  10. Post-Apartheid South Africa: the First Ten Years - Unemployment and the Labor Market. IMF
  11. SARPN — South Africa
  12. Unequal Protection: Izvješće Human Rights Watch, 2001, engl. {{{1}}}
  13. -{Mohamed, Najma: Greening Land and Agrarian Reform: A Case for Sustainable Agriculture, in At the Crossroads: Land and Agrarian Reform in South Africa into the 21st century, ed. Cousins, Ben. Bellville, School of Government, University of the Western Cape, 2000, ISBN 1-86808-467-1.}- engl. {{{1}}}
  14. hands land to South African farmers
  15. Klimatske promjene u Africi
  16. J. Turpie. Impacts of Climate Change in South Africa: A Preliminary Analysis of Unmitigated Damage Costs
  17. Velika enciklopedija geografije, str. 382—383
  18. Velika enciklopediaj geografije, str. 382—383
  19. Velika enciklopedija geografije, str. 382—383

Vanjske poveznice

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Južna Afrika
.za

.za je vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za Južnoafričku Republiku. Domenom upravlja ZADNA.

Allan M. Cormack

Allan MacLeod Cormack (Johannesburg, 23. veljače 1924. - Winchester, 7. svibnja 1998.), američki fizičar.

Godine 1979. dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu (zajedno sa Godfrey N. Hounsfieldom) za svoj rad na kompjuteriziranoj tomgorafiji (CT).

Cormack je rođen u Južnoafričkoj Republici, a diplomirao je fiziku na sveučilištu u Cape Townu 1944. godine. Nakon školovanja u Južnoafričkoj Republici i Velikoj Britaniji (Sveučilište Cambridge 1947.-49.), Cormack se 1957. godine seli u SAD, zajendo sa suprugom. Američko državljanstvo dobiva 1966.g.

Iako se je uglavnom bavio fizikom elementarnih čestica, njegovo proučavanje tehnologije x-zraka dovelo ga je do teoretskih temelja CT skeniranja. Njegova dva rada iz tog područja, koja je objavio 1963. i 1964. prošla su nezapažena sve do 1972.g. kada su Hounsfield i njegovi suradnici izradili prvi CT uređaj. Time su Cormackovi teoretski izračuni dobili primjenu.

Desmond Tutu

Desmond Mpilo Tutu (Klerksdorp, 7. listopada 1931.) - južnoafrički aktivist i umirovljeni anglikanski nadbiskup koji je svjetsku slavu stekao tijekom 1980-ih godina kao protivnik apartheida. Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1984. godine

Grb Južnoafričke Republike

Grb Južnoafričke Republike na snazi je od 27. travnja 2000. Osnovu grba čini moto "ǃke e: ǀxarra ǁke" (Različiti ljudi ujedinite se), napisan na kljovama od slona. Iznad se nalazi štit s figurama dva čovjeka koji se pozdravljaju. Iznad štita se nalazi koplje, biljka protea, ptica "sekretar" i izlazeće sunce.

Južnoafrički rand

Rand, ISO 4217: ZAR je službeno sredstvo plaćanja u Južnoafričkoj Republici. Označava se simbolom R, a dijeli se na 100 centi.

Rand je uveden 1961. godine, kada je zamijenio južnoafričku funtu, i to u omjeru 2 randa za 1 funtu.

U optjecaju su kovanice od 5, 10, 20 i 50 centi, te 1, 2 i 5 randa, i novčanice od 10, 20, 50, 100 i 200 randa.

Rand se paralelno uz domaće valute koristi i u Lesotu i Svaziju, koji zajedno sa Južnoafričkom Republikom čine Zajednički monetarni savez.

Kimberley, Južnoafrička Republika

Kimberley je grad u Južnoafričkoj Republici središte provincije Northern Cape.

Kojsanski jezici

Khoisan jezici /kojsanski jezici/, jezična porodica iz južne Afrike koja obuhvaća (27) jezika kojima se služe Bušmani, Hotentoti, Hadzapi ili Kindiga i Sandawe. Rašireni su po državama, kao što su: Južnoafrička Republika, Namibija, Angola, Bocvana, Tanzanija.

Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2010.

Na Svjetsko prvenstvo u nogometu - Južna Afrika 2010. kvalificirat će se, uz domaćina 31 reprezentacija.

Podjela mjesta po savezima:

Europa (UEFA) - 13 mjesta

Afrika (CAF) - 5 mjesta (6 sa Južnoafričkom Republikom)

Južna Amerika (CONMEBOL) - 4 ili 5 mjesta

Azija (AFC) - 4 ili 5 mjesta

Sjeverna i Srednja Amerika i Karibi (CONCACAF) - 3 ili 4 mjesta

Oceanija (OFC) - 0 ili 1 mjestoDo 15. ožujka 2007. kad je bio zadnji rok za prijave, za sudjelovanje u kvalifikacijama prijavile su se 204 od 208 reprezentacija članica FIFA-e. Na natjecanje nisu prijavljeni Brunej, Laos, Filipini i Papua Nova Gvineja.

Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2010. (CONMEBOL)

Iz južnoameričke zone, u kojoj se natječu deset reprezentacija, na svjetsko prvenstvo 2010. kvalificirat će se 4 do 5 momčadi.

Format natjecanja kojeg organizira CONMEBOL identičan je kao i za prethodna tri svjetska prvenstva. Svih deset reprezentacija je u jednoj grupi, te svaka momčad igra dva puta protiv ostalih reprezentacija, kod kuće i u gostima. Četiri prvoplasirane momčadi će se direktno kvalificirat na svjetsko prvenstvo, dok će petoplasirana momčad za mjesto na turniru razigravati sa četvrtoplasiranom ekipom CONCACAF zone.

Max Theiler

Max Theiler (Pretoria, 30. siječnja 1899. - New Haven, Connecticut, 11. kolovoza 1972. ), virolog iz Južnoafričke Republike, koji je 1951.g. dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za svoje otkriće cjepiva za žutu groznicu.

Theiler je počeo svoju naobrazbu u svojoj domovini, a završio je u Velikoj Britaniji gdje je 1922.g. postao liječnik.

Iste godine počeo je svoj istraživački rad na Sveučilištu Harvard gdje je proveo nekoliko godina proučavajući amebnu dizentriju i pokušavajući usavršiti cjepivo za groznicu mišjeg ugriza. Postao je asistent Andrew Sellardsa i počeo je raditi na žutoj groznici. 1926.g. dokazali su da je tumačenje Hideyo Noguchija kako žutu groznicu uzrokuje bakterija Leptospira icteroides netočno. 1928.g., godinu dana nakon što je virus utvrđen kao uzročnik bolesti, dokazali su da je afrički i južnoamerički virus žute groznice imunološki jednak. U tijeku tog istraživanja i sam Theiler je obolio od žute groznice i prebolio je, te stekao imunost.

1930.g. seli u New York počinje raditi u Rockefeller fundaciji, gdje je kasnije postao voditelj labaratorija za viruse, i na tom mjestu ostao da kraja svoje karijere.

Theiler je uspio uz pomoć miševa dobiti oslabljeni virus žute groznice koji je kod Rhesus majmuna izazvao imunost.

Tek 1937.g. pomoću vrlo zarazne Asibi varijante virusa iz zapadne Afrike, nakon nekoliko stotina hranilišta, Theiler je sa svojim kolegom Hugh Smithom objavio razvitak 17-D cjepiva.

Cjepivo je živi atenuirani (oslabljeni) virus koji potiče nastanak imunuiteta u čovjeka, koji traje 10 godina.

Virus prolaskom kroz hranilišta gubi mogućnost izazivanja bolesti u čovjeka (patogenost), a dalje zadržava mogućnost izazivanja ljudskog tijela da razvije protutijela na virus (antigenost).

28 milijuna doza toga cijepiva koje je proizvela Rockefeller fundacija između 1940. i 1947.g. konačno je skinulo žutu groznicu kao jednu od vodećih bolesti toga vremena. Za taj rad Max Thelier je dobio Nobelovu nagradu.

Newcastle

Newcastle može značiti:

Newcastle upon Tyne, grad u Ujedinjenom Kraljevstvu

Newcastle, Novi Južni Wales, grad u Australiji

Newcastle, Južnoafrička Republika, grad u Južnoafričkoj Republici

North West (Južnoafrička Republika)

North West je jedna od devet provincija u Južnoafričkoj Republici, nalazi se na sjeveru države na granici s Bocvanom. Glavni grad provincije je Mafikeng s 49.300 stanovnika, a najveći Rustenburg s 395.539 stanovnika.

Ovčarstvo

Ovčarstvo je grana stočarstva koja se bavi uzgojem ovaca i njihovim iskorištavanjem radi dobijanja vune, mlijeka i mesa.

U tom pogledu izdavaja se uzgajanje jagnjadi radi mesa i ovaca radi vune.

Ovce su među prvim životinjama što ih je čovjek pripitomio i udomaćio. Povijest mnogih naroda temelji se na ovčarskoj, pastirskoj kulturi. Ovce potječu iz područja istočno od Kaspijskoga mora do Indije i Himalaje, odakle su dospjele na Bliski istok i Sredozemlje.

Najpoljovniji tereni za ovčarstvo su pašnjaci i livade, s dosta izvora pitke vode. Države s najvećim brojem ovaca su Australija, Novi Zeland, Kina, Rusija, Argentina, Južnoafrička Republika i dr.

Provincije u Južnoafričkoj Republici

Južnoafrička Republika podjeljena je na devet provincija, svaka provincija podjeljena je na nekoliko distrikta. Uoči općih izbora 1994. godine bivša Južnoafrička Republika poznata i kao Bantustans bila je podjeljena na četiri provincije koje se podjeljene na devet novih. Dvanaesti, trinaesti i šesnaesti amandman na ustav promijenio je granice sedam provincija.

Rt

Rt je dio kopna koji je uvučen u more (ili jezero), a odlikuje ga strma obala. Oko rtova su morske struje i vjetrovi često nepredvidljivi i hiroviti, pa je tu plovidba opasna. U romanskim i germanskim jezicima se za pojam rt koriste nazivi koji korijen vuku od latinske riječi caput - glava ili vrh.

Svjetsko prvenstvo u nogometu - Južnoafrička Republika 2010.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 2010. je bilo 19. izdanje svjetskog nogometnog prvenstva koje se održalo od 11. lipnja do 11. srpnja 2010. u Južnoafričkoj Republici. Ovo je bilo prvo svjetsko prvenstvo održano u nekoj afričkoj zemlji te je time Australija jedini kontinent koji još nije bio domaćinom svjetskoga prvenstva.

Na kvalifikacijama za prvenstvo sudjelovalo je 126 zemalja iz 5 kontinentalnih federacija, dok su u samoj završici sudjelovale 32 zemlje. Format natjecanja ostao je nepromijenjen - faza po skupinama i faza izbacivanja. Odigrane su ukupno 64 utakmice na 10 stadiona smještenih u 9 gradova.

Svjetskim je prvakom po prvi put u povijesti postala Španjolska, finalnom pobjedom 1:0 nad Nizozemskom nakon produžetaka.

Sydney Brenner

Sydney Brenner (Germiston, 13. siječnja 1927.) južnoafrički je biolog koji je 2002. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu zajedno s H. Robertom Horvitzom i Johnom E. Sulstonom za otkrića vezana uz genetičku regulaciju razvoja organa i programiranu staničnu smrt.

Thabo Mbeki

Thabo Mbeki (Idutywa, 18. lipnja 1942.), bivši predsjednik Južne Afrike.

Borac protiv apartheida. Brata i sina su mu ubili u domovini. Nasljednik Nelsona Mandele. Proveo je 28 godina u egzilu.

Nedovršeni članak Thabo Mbeki koji govori o političaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Zastava Južnoafričke Republike

Zastava Južnoafričke Republike usvojena je 27. travnja 1994., uvođenjem demokratske vlade.

Sastoji se od crvene i plave boje razdvojene zelenom u obliku slova Y. Y pravi istostranični crni trokut sa žutim rubovima. Središnji dio zelenoga Y uovičen je bijelom bojom.

Nema službene simbolike. Postoji tvrdnja da je Y unija, plavo nebo i ocean, zelene farme i priroda, žuti resursi s naglaskom na zlato, crna boja negroidi, a bijela europeidi. Uz to, crvena, žuta i zelena su panafričke boje.

Crvena i plava nalaze se i na zastavama Nizozemske i Ujedinjenog Kraljevstva.

Commonwealth
Države u Africi
Etničke grupe Južne Afrike

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.