Jedinstveni europski akt

Jedinstveni europski akt, ugovor potpisan 1986. godine kojim je prvi put značajnije modificiran Rimski ugovor o Europskoj ekonomskoj zajednici. Njime su dani pravni temelji za stvaranje jedinstvenoga tržišta do 1. siječnja 1993. godine. Jedinstvenim europskim aktom također su definirane nove nadležnosti Zajednice (socijalna politika, gospodarska i socijalna kohezija, istraživanje i tehnološki razvoj, zaštita okoliša), pokrenuta suradnja u području vanjskih poslova, proširene ovlasti Europskoga parlamenta te pojednostavljen proces donošenja odluka u Vijeću ministara.[1]

Izvori

  1. Jedinstveni europski akt vlada.hr (25. kolovoza 2011.)

Vanjske poveznice


Flag of Europe.svg Nedovršeni članak Jedinstveni europski akt koji govori o Europskoj uniji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Europska unija

Europska unija (kratica EU), ekonomska je i politička unija, jedinstvena međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenoga 1993. godine stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta). Europska Unija je jedina organizacija ove vrste na svijetu, i zbog toga ju je ponekad teško definirati. To je organizacija koja stalno mijenja i nadograđuje politike u kojima djeluje. Trenutno se može definirati kao federacija u monetarnim odnosima, poljoprivredi, trgovini i zaštiti okoliša; konfederacija u društvenoj i gospodarskoj politici, zaštiti potrošača, unutarnjoj politici; i kao međunarodna organizacija u vanjskoj politici.

Europska unija danas ima 28 država članica. Prostire se na 4.381.324 km2, a ima oko 508 milijuna stanovnika.

Prva država koja će vjerojatno izaći iz Europske unije je Ujedinjeno Kraljevstvo čija vlada je 29. ožujka 2017., nakon referenduma održanog u lipnju 2016., podnijela zahtjev za razdruživanje Ujedinjenog Kraljevstva od Europske unije.

Pravo Europske unije

Pravo Europske unije, naziva se još i europsko pravo, čini ukupnost svih propisa važećih u okviru Europske unije.

Progresivni savez socijalista i demokrata

Progresivni savez socijalista i demokrata (eng. Progressive Alliance of Socialists and Democrats, S&D) politička je skupina u Europskom parlamentu Stranke europskih socijalista (PES). Progresivni savez socijalista i demokrata službeno je osnovan kao skupina socijalista 29. lipnja 1953, što ga čini drugom najstarijom političkom skupinom u Europskom parlamentu nakon saveza liberala i demokrata za Europu (ALDE). Usvojio je svoje sadašnje ime 23. lipnja 2009. Kao skupina lijevoga centra uglavnom obuhvaća Socijaldemokratske stranke i povezana je s progresivnim savezom.

Do izbora za Europski parlament 1999. bila je najveća skupina u parlamentu, ali od tih izbora stalno je bila druga najveća skupina. Tijekom 8. skupštine EU, S&D je jedina skupina parlamenta koja zastupa svih 28 država članica EU.

U Europskom vijeću 8 od 28 šefova država i vlada pripadaju grupi S& D i Europskoj komisiji, 8 od 28 povjerenika dolazi od stranaka PES-a.

Sud Europske unije

Sud Europske unije (engl. Court of Justice of the European Union) institucija je Europske unije koja obuhvaća:

Sud (Court of Justice) - često se naziva Europski sud;sadrži 28 sudaca iz svake države članice, te 11 nezavisnih odvjetnika; 6 stalnih (VB, Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, te od 2013. i Poljska), a ostala rotacijska.Mandat trajanje: 6 godina (i sudaca i nezavisnih odvjetnika)

Opći sud (General Court) - raniji naziv Sud prvog stupnja(ovaj naziv sud prvostupanjski sud je imao od 1989. do 2009., osnovan 1989. godine radi rasterećivanja Suda, a pravni temelj mu je Jedinstveni europski akt 1986;Broj članova odnosno sudaca iznosi kao i broj država članica (čl. 19.st. 1. UEU, točan broj određen Statutom (č.48)): v. REFORMA OPĆEG SUDA.

Nema nezavisnih odvjetnika; jedino iznimno, svaki član može se pozvati obavljati zadaće nezavisnih odvjetnika (čl. 49. st. 1. Statuta Suda EU)

Mandat sudaca je 6 godina; osobe koje „posjeduju sposobnosti koje se zahtijevaju za obavljanje visoke sudačke dužnosti”; imenuju ih vlade država članica suglasno (nakon savjetovanja sa sedmeročlanim Odborom za izbor sudaca)

specijalizirane sudove - danas postoji Službenički sud (Civil Service Tribunal), osnovan 2004. godine., oni se pridružuju općem sudu radi provođenja postupaka u određenim vrstama predmeta ili u određenom područjuSlužbenički sud je jedini specializirani sud, koji je počeo sa djelovanjem od 2005. godine, a djelovao je do 2016. godine,a reformom Općeg suda, taj je sud i preuzeo njegove ovlasti i nadležnosti. Imao je 7 sudaca, a sudio je u prvom stupnju u službeničkim sporovima, između zaposlenika i Unije.

Reformom općeg suda je Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća je od 16.12.2015. došlo do izmjene Protokola br. 3. o Statutu Suda Europske unije.

Po čl. 48. Statuta:

Opći sud sastoji se od:

(a) 40 sudaca od 25. prosinca 2015.;

(b) 47 sudaca od 1. rujna 2016.; (NB: pripajanje Službeničkog suda!)

(c) po dva suca iz svake države članice od 1. rujna 2019.

Sud EU osigurava poštovanje prava pri tumačenju i primjeni Osnivačkih ugovora. Sjedište Suda je u Luxembourgu, a njegova organizacija uređena je Ugovorom o Europskoj uniji (Treaty on European Union, TEU; UEU), Ugovor o funkcioniranju Europske unije (Treaty on Functioning of the Eeropean Union, TFEU; UFEU, do Lisabonskog ugovora - Ugovor o EZ), Statutom Suda te Pravilima postupka.

Najvažnije nadležnosti Suda EU:

1) Postupci zbog povrede obveza na temelju Ugovorâ (tj. prava Unije): čl. 258. – 260. UFEU

2) Postupci za poništenje akta: čl. 263. – 264. UFEU

3) Postupci zbog propuštanja djelovanja: čl. 265. – 266. UFEU

4) Postupci po zahtjevu za prethodnu odluku (tzv. prethodni postupak ili postupak za donošenje odluke o prethodnom pitanju): čl. 267. UFEU

5) Postupci za naknadu štete (izvanugovorna odgovornost Unije i njenih službenika): čl. 340. UFEU

Ostale nadležnosti Suda EU:

Nadležnost na temelju sporazuma stranaka:

arbitražna klauzula u javnopravnom ili privatnopravnom ugovoru sklopljenom od strane Unije ili u njeno ime (čl. 272. UFEU); ili

u sporu između država članica koji se odnosi na predmet Ugovorâ, temeljem sporazuma između njih (čl. 273. UFEU)

Davanje mišljenja o usklađenosti međunarodnog sporazuma s Ugovorima (čl. 288. st. 11. UFEU) – prije sklapanja sporazuma

Nadležnosti u vezi s Europskom investicijskom bankom i Europskom središnjom bankom (čl. 271. UFEU)

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.