Jean Monnet

Jean Monnet Omer Marie Gabriel (Poitou-Charentes, 9. studenog 1888.) – (Bazoches-sur-Guyonne, 16. ožujka 1979.) - francuski političar i poslovni čovjek, koji se smatra jednim od osnivača Europske Unije.

Rođen je u obitelji koja je proizvodila konjak u francuskoj pokrajini Cognac. Napustio je svoje školovanje i preselio se u London kada je imao 16 godina i putovao po svijetu zbog obiteljskog posla s konjakom. Za vrijeme Prvog svjetskog rata oslobođen je odlaska na ratište, zbog zdravstvenih problema. Pomagao je u logistici ratovanja.

Imao je istaknuto mjesto u Ligi naroda osnovanoj 1919. godine kao francuski predstavnik, kada je imao 31 godinu. Četiri godine kasnije, prestao se baviti politikom i posvetio se poslovnom životu. Jedno vrijeme živio je na otoku Sveti Petar i Mikelon, gdje se bavio trgovinom alkoholnim pićima. Bavio se i međunarodnim financijama. Sudjelovao je u stabiliziranju poljske valute zlota 1927. i rumunjske valute leja 1928. Osnovao je banku u San Franciscu, pod nazivom "Bancamerica-Blair". Nekoliko godina živio je u Kini, na poziv Čang Kai-šeka i radio na reorganizaciji željeznice.

Tijekom Drugog svjetskog rata, ponovno se bavio politikom. Uspio je uvjeriti Charlesa de Gaullea i Winstona Churchilla, da se Francuska i Engleska zajednički udruže protiv nacista. Otputovao je u SAD 1940., gdje je postao savjetnik predsjednika Franklina Roosevelta. Uspješno je lobirao za uključenje SAD-a u ratu protiv nacista i fašista. Nakon rata, britanski ekonomist John Maynard Keynes izjavio je, da je Monnet svojim djelovanjem skratio trajanje Drugog svjetskog rata najmanje za godinu dana.

Monnet je 1943., postao član francuske vlade u izbjeglištvu u Alžiru. Nakon rata, Francuska je očajnički trebala ugljen za obnovu industrije. Prije su ga uvozili iz Njemačke. Monnet je predstavio i proveo plan koji je dobio ime po njemu, kojim je ponovno osigurana opskrba Francuske ugljenom iz Njemačke, pogotovo iz pokrajine Saarland. Tadašnji francuski predsjednik De Gaulle imenovao ga je povjerenikom za razvoj i na toj funkciji, mnogo je učinio za oporavak gospodarstva Francuske. Shvatio je da je sukob interesa između Francuske i Njemačke oko prirodnih resursa poput ugljena, opasnost za nova neprijateljstva i ratove. Počeo je razmišljati o mogućnostima osnivanja Europske Unije.

Prvi korak se dogodio 9. svibnja 1950. godine, kada je osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik, ugovorom koji je osmislio Monnet, koji je postao i prvi predsjednik te nove organizacije više europskih država. Godine 1955., Monnet je osnovao Akcijski odbor za Sjedinjene Države Europe kako bi se oživjela europska izgradnja nakon neuspjeha Europske obrambene zajednice (EDC). Uskoro je nastala Europska ekonomska zajednica (EEZ) 1958., koja je osnovana Ugovorom iz Rima iz 1957., kasnija je iz nje proizašla Europska zajednica 1967. s odgovarajućim tijelima Europske komisije i Europskog Vijeća ministara itd. Tim procesom ostvarilo se Monnetovo vjerovanje u postepenu izgradnju europskog jedinstva.

Dobio je 6. prosinca 1963., Predsjedničku medalju slobode od američkog predsjednika Lyndona Johnsona. Nakon umirovljenja, Monnet je napisao svoje memoare. Umro je 1979 u dobi od 90. godina. Po nalogu tadašnjeg francuskog predsjednika Françoisa Mitterranda, 1988., njegovi posmrtni ostaci prebačeni su u Panteon u Parizu.

Vjenčao se za Talijanku Silviju Giannini. Kako je to bio njen drugi brak i kako tada razvod nije bio dopušten u većini država Europe, vjenčali su se u Moskvi, a nakon smrti Silviijinog prvog muža, ponovno su se vjenčali i u Francuskoj.

Po Monnetu je nazvana zgrada Europske komisije u Luksemburgu. Po njemu su nazvani studiji europskih integracija na više sveučilišta u Engleskoj i Irskoj.

Jean Monnet bust in the Peace Palace
Bista Jeana Monneta
16. ožujka

16. ožujka (16.3.) 75. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (76. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 290 dana.

9. studenog

9. studenog (9.11.) 313. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (314. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 52 dana.

Europska unija

Europska unija (kratica EU), ekonomska je i politička unija, jedinstvena međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenoga 1993. godine stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta). Europska Unija je jedina organizacija ove vrste na svijetu, i zbog toga ju je ponekad teško definirati. To je organizacija koja stalno mijenja i nadograđuje politike u kojima djeluje. Trenutno se može definirati kao federacija u monetarnim odnosima, poljoprivredi, trgovini i zaštiti okoliša; konfederacija u društvenoj i gospodarskoj politici, zaštiti potrošača, unutarnjoj politici; i kao međunarodna organizacija u vanjskoj politici.

Europska unija danas ima 28 država članica. Prostire se na 4.381.324 km2, a ima oko 508 milijuna stanovnika.

Prva država koja će vjerojatno izaći iz Europske unije je Ujedinjeno Kraljevstvo čija vlada je 29. ožujka 2017., nakon referenduma održanog u lipnju 2016., podnijela zahtjev za razdruživanje Ujedinjenog Kraljevstva od Europske unije.

Karlova nagrada

Karlova nagrada (njem. Karlspreis) jedna je od najcjenjenijih europskih nagrada i dodjeljuje se osobama koje promiču europsko jedinstvo.

Nagrada je nazvana po Karlu Velikom i vezana je za Aachen, gdje se dodjeljuje svake godine. Nagrada je osnovana 1950. godine a troškove nagrade snosi grad Aachen.

Panteon u Parizu

Panteon u Parizu, prvobitno Crkva Sv. Genoveve (francuski:Sainte-Geneviève), bila je najveća Pariška crkva i najraniji spomenik neoklasicizma.

Pariški ugovor (1951.)

Pariškim ugovorom, potpisanim 18. travnja 1951. između Belgije, Francuske, Njemačke (tada Zapadna Njemačka), Italije, Luksemburga i Nizozemske, utemeljena je Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ), koja je 1993. postala dio Europske unije. Ugovor je istekao 23. srpnja 2002., pedeset godina nakon što je stupio na snagu.

Velika Britanija je također bila pozvana da se učlani, no ona je to odbila radi svojih specifičnih odnosa sa zemljama Commonwealtha. Samim time, Francuska i Njemačka postale su središta zapadnoeuropskog zajedničkog djelovanja.

Razlozi osnivanja ove organizacije bili su da se ojača ratom oslabljena europska ekonomija, spriječi mogućnost novog rata ili prodiranje komunističkih ideja na zapad Europe, te da se održi trajni mir na ovim područjima. Francuska je osnivanjem ove organizacije dobila priliku da u toj novoj vezi kontrolira razvoj Njemačke nakon 2. svjetskog rata (a posebno militarizaciju), dok je zapadnonjemački kapital na taj način lakše izašao iz izolacije. Njemačka se istodobno oslobađala strane kontrole razvoja teške industrije, te razvijala svoje snage zajedno s ostalim zapadnoeuropskim zemljama, čime su utjecali na brže zaboravljanje ratnih strahota i velike njemačke uloge u tome.

Temelji integracije bili su ugljen i čelik, te su ukinute carine i kvantitativna ograničenja na kretanje ugljena i čelika u svih 6 država potpisnica. Zajednica se među ostalim brinula i za neometanu ekonomsku ekspanziju, povećanje produktivnosti rada i stope zaposlenosti.

Ova zajednica bila je prva međunarodna organizacija koja je sa svojim nadnacionalnim temeljima predstavljala početak stvaranja europske federacije, tj. buduće Europske unije.

Robert Schuman

Robert Schuman (Clausen, Luksemburg, 29. lipnja 1886. - Chazelles kraj Metza, Francuska, 4. rujna 1963.), bio je pravnik i francuski državnik, slovi za jednog od glavnih osnivača ujedinjene Europe.

Potaknut proživljenim iskustvom dvaju ratova, posvetio se pomirbi između Francuske i Njemačke te izgradnji mirne, ujedinjene i prosperitetne Europe. Kao ministar vanjskih poslova Francuske izložio je 9. svibnja 1950. godine prijedlog novog uređenja Europe temeljenog na gospodarskoj solidarnosti. Datum izlaganja Schumanove deklaracije smatra se danom rođenja Europske unije. Robert Schuman kasnije je postao i prvi predsjednik Europskog parlamenta.

Tehničko veleučilište u Gdanjsku

Tehničko veleučilište u Gdanjsku je državno sveučilište orijentirano na tehniku. Jedan je od vodećih tehničkih sveučilišta u Poljskoj.

Osnovano je u 1904. Jedan je od najstarijih autonomnih državnih sveučilišta, također jedan od najstarijih sveučilišta u Europi i najstarije tehničko sveučilište u Poljskoj. Sastoji se od 9 fakulteta gde oko 27 hiljada studenata pohađa redovne i vanredne studije. Broj zaposlenih je više nego 2400 ljudi, od kojih 1200 su nastavnici i znanstveni suradnici.

Većina odjela ima akademska prava, tj. njihova znanstvena vijeća ima pravo davati zvanja: doktora i izvanrednog doktora, također profesora.

.

Tehničko veleučilište u Gdanjsku organizira mnogo državnih i međunarodnih konferencija, simpozija i seminara. Studenti imaju priliku za razmjenu u inozemstvu. Međunarodna Akademska Suradnja sakuplja i osigurava informacije o međunarodnim programima, o mogućnosti studiranja poljskih studenata u inozemstvu i o upisu stranih studenata.

Aktivna uloga studenata na sveučilištu ostvaruje se kroz parlament i kulturnu djelatnost. U 60-ih 20. stoljeća osnovano je prvi nezavisni Studentski Parlament.

Slogan Tehničkog sveučilišta u Gdanjsku je: «Tehničko veleučilište sa maštom i budućnošću».

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.