Italija

Italija (tal. Italia), službeno Talijanska Republika (tal. Repubblica Italiana), država u južnoj Europi. Stari hrvatski izvori ju zovu i Talijanska.[3] Sastoji se od Apeninskog poluotoka i dva velika otoka na Sredozemnom moru, Sicilije i Sardinije.

Jedina kopnena granica joj se nalazi na sjeveru, na Alpama, gdje graniči s Francuskom u zapadnom dijelu, Švicarskom na sjeverozapadnom dijelu, Austrijom na sjevernom dijelu, te Slovenijom na sjeveroistočnom dijelu. Uz kopnene granice ima i morsku granicu s Hrvatskom. Enklave, neovisne države San Marino i Vatikan nalaze se potpuno okružene državnim područjem Talijanske Republike.

Italija je mjesto nastanka Rimskog Carstva, jednog od najvećih carstava starog stoljeća. Barbarske invazije uništile su Zapadno rimsko carstvo i omogućile stvaranje germanskih država na tlu Italije. Bizantsko Carstvo i Franačka su u ranom srednjem vijeku posjedile važne dijelove Italije. Kasnija podjela Italije na male države omogućile su Svetom rimskom carstvu, Francuskoj i Austriji da dominiraju talijanskom politikom. Italija je ujedinjena u drugoj polovini 19. stoljeća. Od ujedinjenja pa do kraja Drugog svjetskog rata, Kraljevina Italija je stvorila kolonijalno carstvo u Sredozemnom moru i istočnoj Africi.

U 1946. godini, Italija je proglasila republiku. Jedna je od osnivača NATO-a, grupe G8 i Europske ekonomske zajednice, današnje EU.

Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Italija. Za provinciju Starog Rima, pogledajte Italija (rimska provincija).
Talijanska Republika
Repubblica Italiana
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
nema
Himna
Fratelli d'Italia
Položaj Italije
Glavni grad Rim
Službeni jezik talijanski 1)
Državni vrh
 - Predsjednik Sergio Mattarella (predsjednik Republike)
 - Predsjednik Vlade Giuseppe Conte
Neovisnost ujedinjenjem
17. ožujka 1861.
Površina 69. po veličini
 - ukupno 301.230 km2
 - % vode 2,4 %
Stanovništvo 23. po veličini
 - ukupno (2016.) 60.589.445[1]
 - gustoća 197/km2
BDP (PKM) procjena 2008.
 - ukupno 1,814 bilijuna $[2] (8.)
 - po stanovniku 30.580 $[2] (21.)
Valuta euro 2) (100 eurocenta)
Pozivni broj +39
Vremenska zona UTC +1
UTC +2 ljeti
Internetski nastavak .it
1) Uz talijanski, službeni jezici su njemački u Južnom Tirolu i francuski u Valle d'Aosta;
2) Do 1999. talijanska lira

Povijest

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Italije
Talijani su potomci starih plemena koja su se još početkom prvog tisućljeća pr. Kr. nastanila u krajevima između Alpa, i po cijelom Apeninskom poluotoku i Siciliji. Ovi narodi bijahu različitog porijekla. Najstariji su svakako bili Liguri i Iliri, koje su talijanski preci potisnuli potkraj 2. i početkom prvog tisućljeća pr. Kr. Negdje u 8. stoljeću pr. Kr. između rijeke Arno i Tiber nastanili su se i Etruščani, koji su se u 7. stoljeću pr. Kr. proširili sve do rijeke Pada i Korzike. Bijahu u tim krajevima nastanjeni još mnogi narodi. Tako su u područjima oko današnje Venecije živjeli Veneti, tako da se danas talijanska regija u kojoj je smještan ovaj grad zove Veneto jer ona odgovara povijesnom području na kom je živjelo ovo pleme, a niže na poluotoku Mesapi (Messapii) i Japigi (Iapyges) u Apuliji. Na Siciliji su živjeli Sikulci, Sikani (Sikanci) i Elimi.

Sabinjani (Sabini) i Latini živjeli su u Laciju (Lazio) zajedno sa Faliscima, Ekvima (Aequi), Hernicima i Ausonima. U Abruzzima bijahu Vestini, Paeligni i Marsi.

Prapovijesna nalazišta se mogu naći na više mjesta, posebno u regijama Laciju, Toskani, Umbriji i Basilicati.

Italy and Illyria 1084 AD-it
Italija i Ilirija 1084. godine.

Frentani, Picenti i Marrucini naseljavali su središnju obalu Jadrana. Samniti i Lucani življaše u Moliseu i Basilicati. Sva su ova plemena utjecala na stvaranje kasnijih Talijana. Jezgru nove nacije svakako su dali oni narodi i plemena po kojima su Talijani dobili ime, zvali su se Italici ili Itali. Italici nisu bili jedno pleme, bijahu podijeljeni na 4 glavna plemena, to su: Latini, Falisci, Osci i Umbri ili Umbrijci. Ovo bijahu vrijedni ljudi koji su živjeli od poljodjelstva i uzgoja stoke. Širenjem moći Rima (Roma) negdje od 5. stoljeća pr. Kr. italska plemena ušla su u sklop Rimske Republike i postali mu saveznici. Dobili su rimsko građansko pravo nakon savezničkog rata koji se vodio od 90. do 89. pr. Kr.

Nuvola Italy flag

Ovaj članak je dio niza o
povijesti Italije

Stari vijek
  • Prapovijesna Italija
  • Terramare
  • Villanovanska kultura
  • Etruščani
  • Stari Rim
    Srednji vijek
  • Srednjovjekovna Italija (6. – 14. st.)
  • Talijanska renesansa (14. – 15 st.)
  • Novi vijek
    Suvremena Italija

    Stari vijek

    U starom vijeku, Grci su u južnoj Italiji i na Siciliji imali "veliku Grčku" (Magna Graecia), a na sjeveru su vladali Etruščani. Rim je postao sjedište Rimskog Carstva, koje je do 5. stoljeća vladalo najvećim dijelom Europe.

    Srednji vijek

    Nakon srednjeg vijeka, Italija je bila glavno središte humanizma i renesanse, koji su preporodili europsku filozofiju i umjetnost. Italija je bila rascjepkana u gradove-državice ili područja pod tuđinskom vlašću do 17. ožujka 1861., kad se cijeli poluotok zajedno s dva otoka udružio u jednu kraljevinu. Grad Rim se pridružio tek 20. rujna 1870., što je konačni nadnevak ujedinjenja Italije.

    Prvi svjetski rat

    U Prvom svjetskom ratu (1914. - 1918.) Italija je ušla na strani Centralnih sila, ali do 1917. nisu sudjelovali u ratnim operacijama. Tada su tajnim Londonskim ugovorom prešli na stranu Antante, a zauzvrat im je obećana istočna obala Jadrana, jug Grčke i dijelovi Afrike. Talijani su se najviše borili na rijeci Soči.

    Fašistički režim

    Fašisti su uveli diktaturu 1922., borili se na strani Njemačke u 2. svjetskom ratu i izgubili.

    Talijani nisu bili zadovoljni Versaillskim poretkom. Posebice su bili nezadovoljni time što nisu dobili obećana područja. Javlja se politika revanšizma i revizionizma koju predvodi Benito Mussolini, predvodnik Fašista. Mussolini je pridobio talijane obećavši im smanjenje ne zaposlenosti u vrijeme najveće krize, poslije rata. Zaposlio je ljude najviše u vojnoj industriji.

    U Drugi svjetski rat Italija je ušla na strani Trojnog pakta. Bili su najbliži suradnici nacističke Njemačke. Kapitulirali su nakon što su se saveznici sa Sjeverne Afrike preko Sicilije iskrcali na Talijansko kopno 1943..

    Moderna Talijanska država (od 1946.)

    Referendum o monarhiji od 2. lipnja 1946. stvorio je Republiku Italiju. Od tada do današnjih dana jedina stvarna opasnost po tada stvoren ustavni poredak je bio Borgheseov puč iz prosinca 1970. godine.

    Poslije rata vlada velika kriza u zemlji. Ipak, iako su bili na strani poraženih dobili su povoljne kredite od Amerike, Marshallov plan, pomagali su i brojni talijanski iseljenici koji su ulagali u matičnu zemlju. To je jako pomoglo gospodarstvu zemlje. Naročito, nakon što je 1957. bila jedna od osnivača Europske ekonomske zajednice i tako povećala tržište za svoje proizvode. To joj je uvelike pridonijelo u gospodarskom i političkom smislu, postala je jedno od najbrže rastućih gospodarstava u svijetu. Postala je jedna od vodećih zemalja svijeta i pripada u skupinu G8. Italija je otpočetka članica saveza NATO i Europske unije.

    Na izmaku 20. stoljeća, nestabilnosti unutarnje politike pridonosili su česti financijski i politički skandali, korupcija i postojanje jake mafije. Tijekom 1990-ih u Italiji se razvijaju nove političke organizacije: Sjeverna liga (Lega Nord) i Naprijed Italijo (Forza Italia); potonja stranka desnice S. Berlusconija pobjeđuje na izborima 2001. godine.

    Politika

    Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Politika Italije

    Palazzo Madama - Roma
    Palazzo Madama u Rimu, zgrada talijanskoga Senata.

    Ustav iz 1948. ustanovio je dvodomni parlament (Parlamento), koji ima Zastupnički dom (Camera dei Deputati) i Senat (Senato della Repubblica), zasebno sudstvo, te izvršnu vlast utjelovljenu u Vijeću ministara (kabinetu), koje predvodi predsjednik vijeća (predsjednik vlade).

    Predsjednik Republike bira se svakih 7 godina, a bira ga Parlament zajedno s malim brojem regionalnih poslanika. Predsjednik predlaže predsjednika vlade, koji predlaže ostale ministre (formalno ih imenuje predsjednik).

    Vijeće ministara (koje obično čine parlamentarni zastupnici) mora zadržati povjerenje (Fiducia) oba doma.

    Zastupnici domova parlamenta biraju se izravno kroz opće izbore, a koristi se miješani većinsko-proporcionalni sustav. Prema zakonima iz 1993., 75% mjesta u parlamentu zauzimaju predstavnici okruga; preostalih 25% mjesta raspoređuje se proporcionalno. Zastupnički dom ima 630 zastupnika. Osim 315 zastupnika koji se biraju, Senat sadrži i bivše predsjednike, kao i razne druge osobe imenovane doživotno u skladu s posebnim ustavnim odredbama. Zastupnici oba doma biraju na najviše 5 godina, ali oba se doma mogu raspustiti i prije isteka tog roka. Zakoni se smiju predlagati iz oba doma, a mora ih prihvatiti većina u oba doma.

    Talijansko se sudstvo zasniva na rimskom pravu, napoleonskom kodu i statutima. Ustavni sud (Corte Costituzionale), koji odlučuje o ustavnosti zakona, osnovan je tek nakon 2. svjetskog rata.

    Zemljopis

    Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zemljopis Italije

    Italy relief location map
    Zemljovid Italije

    Najveći dio Italije čini Apeninski poluotok, najveći poluotok u Sredozemnom moru, gdje zajedno s dva otoka - Sicilijom i Sardinijom - stvara zasebna mora, a to su Jadransko more na sjeveroistoku, Jonsko more na jugoistoku, Tirensko more na jugozapadu i Ligursko more na sjeverozapadu.

    Apenini su gorski lanac koji se proteže duž čitavog poluotoka i na sjeverozapadu se spaja s planinskim lancem Alpa, koji polukružno zatvara Italiju na sjeveru. Na sjeveru je velika aluvijalna nizina rijeke Po i njezinih pritoka, koji se spuštaju s Alpa, Apenina i Dolomita. Ostale važne rijeke su Tiber, Adige i Arno.

    Najviši vrh je Mont Blanc (Monte Bianco), koji ima 4.810 m, a viši su vrhovi još i Monte Rosa (4.637 m) i Monte Cervino (4.476 m - nje.: Matterhorn). Italija ima tri slavna vulkana: ugasli Vezuv kod Napulja, najveći aktivni u Europi Etna (3.550 m) na Siciliji i Stromboli (924 m) na obližnjem istoimenom otočiću.

    Ukupna površina države iznosi 301.230 km², od čega je 294.020 km² kopno, a 7.210 km² je voda.

    Položaj

    Italija se nalazi u južnoj Europi, između 35° i 47° sjeverne zemljopisne širine i 6° i 19° istočne zemljopisne dužine. Italija obuhvata Apeninski poluotok i tri velika otoka na Sredozemnom moru.

    Najveći otoci su:

    Jedinu kopnenu granicu ima na sjeveru, na Alpima, gdje graniči s Francuskom, Švicarskom, Austrijom i Slovenijom. Kopnenu granicu grubo određuje Alpska razvodnica, koja okružuje Padsku i Venecijsku niziju. Neovisne države San Marino i Vatikan su enklave unutar teritorije Italije, dok je Flag of Campione d'Italia.svg Campione d'Italia, talijanska enklava u Švicarskoj. Oblik zemlje podsjeća na čizmu, a Sicilija asocira na trokut. Izlazi na pet mora: Jonsko, Jadransko, Ligursko, Tirensko i Sredozemno more.

    Geologija i reljef

    Kroz cijeli poluotok prostiru se Apenini, a na sjeveru jedan dio Alpa pripada Italiji. Duž zapadne talijanske obale protežu se s sjevera u pravcu juga sljedeće rivijere: Talijanska rivijera u Liguriji, Etrurska rivijera u Toskani i Napuljska rivijera u Kampanji. Istočna obala je od Trsta na sjeveru do Galianoa na jugu.

    Vesuvius from plane
    Vulkan Vezuv

    Država se nalazi na granici Euroazijske i Afričke ploče, što doprinosi značajnoj seizmičkoj i vulkanskoj aktivnosti. U Italiji se nalazi 14 vulkana, od kojih su četiri aktivna: Etna na Siciliji, Stromboli, Vulcano i Vezuv. Vezuv je jedini aktivni vulkan u kontinentalnoj Europi i poznat je zbog svoje erupcije koja je uništila Pompeja i Herkulaneja. Nekoliko otočja i brda je stvoreno vulkanskom aktivnošću, a sjeverozapadno od Napulja se nalazi prilično aktivna kaldera Campi Flegrei.

    Vode

    Rijeke Italije slijevaju u Jadransko, Jonsko, Sredozemno, Tirensko, Ligursko, Crno i Sjeverno more. Najduže rijeke su Po, Adige, Tiber, Adda, Oljo, Tanaro, Ticino i Arno. Po, s 652 km je najduža talijanska rijeka, teče na od Alpa na zapadnoj granici s Francuskoj i sliva se u Jadransko more. U najveća talijanska jezera ubrajaju se Garda (367,94 km²), Maggiore (212.51 km², na granici s Švicarskom) i Como (145,9 km²) u sjevernoj Italiji i Trazimensko jezero (124,29 km²) i Bolsena (113,55 km²) u srednjoj Italiji.

    Klima

    Val-d'Orcia-landscape-1
    Detalj iz Toskane.

    Klima Italije drastično varira od stereotipne mediteranske klime u zavisnosti od položaja. Primorskim dijelovima Ligurije i većim dijelom Apeninskog poluotoka južno od Firence vlada klasična mediteranska klima. Veći dio sjevernih unutrašnjih oblasti Italije, oko Torina, Milana i Bologne ima kontinentalnu klimu, koja se često po Köppenovoj klasifikaciji klime klasifikuje i kao vlažna suptropska klima. Primorski deijlovi poluotoka mogu imati drastično drugačiju klimu od planina i dolina u unutrašnjosti, posebno tokom zimskih mjeseci, kada na planinskim dijelovima vladaju hladnoće i snijeg. Primorski regioni imaju blage zime i topla i obično suha ljeta, mada i doline u unutrašnjosti mogu biti prilično tople ljeti.

    Regije

    Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Regije Italije

    Italian regions provinces white no labels


    Italija ima 20 regija (regioni, jednina regione), od kojih pet ima posebnu autonomiju, što je označeno zvjezdicom (*): Regije se dalje dijele na pokrajine.[4]

    Gradovi - vidi Dodatak: Popis gradova u Italiji.

    Regija Glavni grad Površina (km2) Stanovništvo
    Flag of Abruzzo.svg Abruzzo L'Aquila 10,763 1.331.574
    Flag of Valle d'Aosta.svg Valle d'Aosta* Aosta 3,263 128.298
    Flag of Apulia.svg Apulija Bari 19,358 4.090.105
    Flag of Basilicata.svg Basilicata Potenza 9,995 576.619
    Flag of Calabria.svg Kalabrija Catanzaro 15,080 1.976.631
    Flag of Campania.svg Kampanija Napulj 13,590 5.861.529
    Flag of Emilia-Romagna.svg Emilia-Romagna Bologna 22,446 4.450.508
    Flag of Friuli-Venezia Giulia.svg Furlanija-Julijska krajina* Trst 7,858 1.227.122
    Flag of Lazio.svg Lacij Rim 17,236 5.892.425
    Flag of Liguria.svg Ligurija Genova 5,422 1.583.263
    Flag of Lombardy.svg Lombardija Milano 23,844 10.002.615
    Flag of Marche.svg Marke Ancona 9,366 1.550.796
    Flag of Molise.svg Molise Campobasso 4,438 313.348
    Flag of Piedmont.svg Pijemont Torino 25,402 4.424.467
    Flag of Sardinia.svg Sardinija* Cagliari 24,090 1.663.286
    Flag of Sicily.svg Sicilija* Palermo 25,711 5.092.080
    Flag of Tuscany.svg Toskana Firenca 22,993 3.752.654
    Flag of Trentino-South Tyrol.svg Trentino-Južni Tirol* Trident 13,607 1.055.934
    Flag of Umbria.svg Umbrija Perugia 8,456 894.762
    Flag of Veneto.svg Veneto Venecija 18,399 4.927.596

    Gospodarstvo

    Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Gospodarstvo Italije

    Sanremo-panorama città e porto dal santuario madonna della costa1
    U Italiji je razvijen turizam, na slici San Remo

    Italija ima raznovrsno industrijalizirano gospodarstvo, a proizvodnja je ukupno i po glavi stanovnika otprilike ista kao u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Kapitalistička ekonomija podijeljena je na razvijeni industrijski sjever, gdje prevladavaju privatne tvrtke, i manje razvijen poljoprivredni jug, s 20% nezaposlenih. U odnosu na zapadnoeuropske susjede, Italija ima velik broj malih i srednjih poduzeća (SME).

    Uvozi se većina industrijskih sirovina i više od 75% energetskih potreba. Tijekom zadnjeg desetljeća, Italija je uvela strogu poreznu politiku kako bi ispunila gospodarske i monetarne uvjete Europe, snizila je stope kamata i inflacije, te je uvela euro 1999. godine.

    Italija gospodarski zaostaje za glavnim europskim partnerima, pa sadašnja vlada uvodi brojne kratkoročne reforme kako bi povećala konkrentnost i dugoročni rast. S druge strane, vlada presporo uvodi potrebne strukturalne reforme, kao što su veće porezne olakšice i fleksibilnije tržište rada. Mirovinski je sustav preskup zbog usporavanja gospodarstva i loših odnosa sa sindikatima. Unatoč svemu tome, Italija je danas svjetska i europska gospodarska sila te pripada skupini najrazvijenijih zemalja svijeta G8

    Stanovništvo

    Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Stanovništvo Italije

    Popolazione italia istat 2015
    Populacijska piramida Italije.

    U 150 godina ujedinjene Italije stanovništvo je utrostručeno. Na prvom popisu stanovništva 1861. bilo je oko 22 milijuna Talijana. Između popisa stanovništva 2001. i 2011. broj stanovnika s prebivalištem u Italiji povećao se za 2.468.900 osoba (+4,3%) na ukupno 59.464.644 stanovnika. Od toga je 28.750.942 muškaraca (48%) i 30.713.702 žena (52%). Povećanja stanovništva ne bi bilo da se broj stranaca s prebivalištem u Italiji nije u tih 10 godina povećao sa 1.334.889 (2,34%) na 3.769.518 (6,34%). Povećao se i broj obitelji, sa 21.810.676 na 24.512.012, a prosječan broj njihovih članova smanjio se sa . 2,6 na 2,4. Od popisanih stanovnika 46% je na Sjeveru, 19% u Centru, a 35% na Jugu i na otocima.

    Jezik

    Italija je jezično i vjerski uglavnom homogena, ali je kulturno, gospodarski i politički vrlo raznolika. Peta je u Europi po gustoći stanovništva (197 stanovnika po četvornom kilometru). Nema velike manjine, a najveća je austrijska manjina u Južnom Tirolu (1991.: 287,503 Austrijanaca i 116,914 Talijana), te slovenska manjina oko Trsta.

    Ostale manjine s djelomično službenim jezicima su:

    Osim toga, ima i jezika koji se govore lokalno, kao što su:

    Religija

    Iako je glavna vjera katoličanstvo (85% građana su nominalno katolici), postoje stare protestantske i židovske zajednice, kao i sve veće useljeničke zajednice pravoslavnih kršćana (ponajviše Rumunja, te muslimana).

    Kultura

    Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kultura Italije

    Italija je znamenita zbog svoje umjetnosti, kulture i brojnih spomenika, od kojih su najslavniji kosi toranj u Pisi i Koloseum u Rimu, a poznata je i po dobroj hrani (pizza, špageti itd.), vinu, modi, dizajnu, operi i mnogo čemu drugome.

    Italija je začela europsku renesansu tijekom 14. i 15. stoljeća. Pečat na zapadnoj kulturi ostavili su bezbrojni talijanski geniji. Ovo su samo neki od njih: pjesnici Dante i Petrarca, pisci Boccaccio, Casanova, Machiavelli i Castiglione, slikari Leonardo da Vinci, Raffaello i Michelangelo Buonarroti, arhitekti Bernini ,Palladio,Donatello,skladatelji Vivaldi, Paganini, Puccini, Rossini i Verdi, filozof Giordano Bruno, fizičar Alessandro Volta, Galileo Galilei, filmski redatelji Antonioni i Fellini.

    Najznačajniji talijanski književnici 20. st.:

    Umjetnost

    Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Umjetnost u Italiji

    Umjetnost u Italiji obuhvata umjetnička dijela nastala od praistorije pa do danas. Italija je bila centar i žarište mnogih pravaca europske umjetnosti. U antici zahvaljujući svom položaju u centru Mediterana, u Italiji se prepliću kulturni utjecaji iz različitih područja. Ti pretežno grčki i helenistički utjecaji stapaju se sa autohtonim likovnim izrazima Italije i stvaraju originalnu rimsku umjetnost, koja ipak nije dostigla umjetničke visine klasične grčke umjetnosti.

    Mediji

    Italija raspolaže velikom mrežom masovnih medija. Pored tradicionalnih novina i televizije, sve više koristi se Internet.

    Novine

    Postoji široka ponuda dnevnih talijanskih novina i listova. Naravno, ima određenih sličnosti i razlike među njima. Poznate dnevne novine su: La Repubblica u Rimu, Il Corriere della Sera u Milanu, La Stampa u Torinu, La Nazione u Firenci, Il Mattino u Napulju. U Italiji se dnevne novine čitaju mnogo manje nego u ostalim evropskim zemljama. S druge strane, talijanski nedeljni časopisi mogu se porediti sa nemačkim. Po izuzetnom kvalitetu poznati su Oggi, Gente i La Domenica del Corriere.

    Radio i televizija

    Tri nacionalne radio-televizije su RAI Uno, RAI Due i RAI Tre i one pripadaju organizaciji RAI-TV.

    Također postoji veliki broj različitih privatnih postaja koje se nalaze gotovo u svakom velikom gradu. One opstaju emitirajući veliki broj reklama. Inače uglavnom puštaju glazbu i zabavni program. Kvaliteta privatnih televizija je različita. Mnoge su se proširile, a one manje uspješne sklone su emitiranju filmova slabije kvalitete. Italija raspolaže s 1.700 televizijskih postaja i oko 30 milijuna gledatelja.

    Također vrlo utjecajna osoba u medijima je bivši premijer Silvio Berlusconi u čijem se vlasništvu nalaze tri televizijske postaje (Canale 5, Italia 1 i Rete 4) pod zajedničkim imenom Mediaset koje je kupio u razdoblju između 1980. i 1984. godine. One dnevno dostižu više od milijun gledatelja pretežno zbog Reality Shows programa i športskih prijenosa.

    Državni praznici (neradni dani)

    datum hrvatski naziv lokalni naziv napomene
    1. siječnja Nova godina Capodanno  
    6. siječnja Sveta tri kralja Epifania  
    dan nakon Uskrsa Uskrsni ponedjeljak Lunedì di Pasqua  
    25. travnja Dan oslobođenja Anniversario della Liberazione od 1945.
    1. svibnja Praznik rada Festa del Lavoro  
    2. lipnja Praznik Republike Festa della Repubblica od 1946.
    15. kolovoza Velika Gospa Assunzione  
    1. studenog Svi sveti Tutti i Santi  
    8. prosinca Bezgrešno začeće Immacolata  
    25. prosinca Božić Natale  
    26. prosinca Sveti Stjepan Santo Stefano  
    31. prosinca Silvestrovo San Silvestro  

    Promet

    Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Promet Italije

    Italija spada u velike zemlje Europe i predstavlja središnju zemlju Sredozemlja, što da je izvanredne uslove za razvoj prometa. Italija ima razvijen drumski, željeznički, zračni i pomorski promet. Rim, kao glavni grad Italije, i Milano, kao njezino najvažnije privredno središte, predstavljaju ne samo glavne prometne čvorove u državi, već i u ovom djelu Europe.

    Izvori

    1. National demographic estimate, December 2016. ISTAT pristupljeno 23. prosinca 2017.
    2. 2,0 2,1 http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2009/01/weodata/weorept.aspx?sy=2006&ey=2009&scsm=1&ssd=1&sort=country&ds=.&br=1&c=136&s=NGDPD%2CNGDPDPC%2CPPPGDP%2CPPPPC%2CLP&grp=0&a=&pr.x=49&pr.y=15
    3. Nikša Stančić: Mihovil Pavlinović u politici i književnosti, Zagreb : Globus, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ; Makarska : SIZ kulture Općine Makarska, 1990., ISBN 86-343-0623-4, str. 363.
      Wikicitati „Španja 50
          Dosljedan oblik u Pavlinovića s osloncem u govoru. U lektorskom jeziku »provodi« se oblik Španjolska prema Vuku i drugim njegovim oblicima za zemlje (Talijanska, Moldavska, Besarapska).”
      (Stančić, 1990., 363.)
    4. Codici comuni, province e regioni (talijanski) pristupljeno 23. prosinca 2017.

    Vanjske poveznice

       
    Portal:Europa
    Portal:Europa

    Ostali projekti

    Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Italija
    Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Italija
    Gnome-globe.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Italije
    .it

    .it je vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za Italiju. Domenom upravlja IT-NIC.

    Euro

    Euro (simbol: €) je ime jedinstvene europske valute koja je u uporabi od 1. siječnja 1999., a od siječnja 2015. njezina uporaba proširena je na 19 država tzv. Eurozone:

    Austrija

    Belgija

    Cipar

    Estonija

    Finska

    Francuska

    Grčka

    Irska

    Italija

    Latvija

    Litva

    Luksemburg

    Nizozemska

    Njemačka

    Malta

    Portugal

    Slovačka

    Slovenija

    ŠpanjolskaOd zemalja koje nisu članice Eurozone ni Europske unije, kovanice eura izdaju još i Andora, Monako, San Marino i Vatikan.

    Osim u ovim državama, euro se kao službeno sredstvo plaćanja koristi još i Crnoj Gori, na Kosovu, kao i u francuskim prekomorskim posjedima.

    Europsko prvenstvo u nogometu - Poljska i Ukrajina 2012.

    Europsko prvenstvo u nogometu 2012. (popularno kao UEFA Euro 2012) natjecanje je koje se održavalo u Poljskoj i Ukrajini. Ovo je bilo 14. muško europsko prvenstvo, i zadnje koje se sastojalo od 16 momčadi; naime od 2016. igra se u formatu sa 24 momčadi. Za natjecanje je izgrađeno ili renovirano osam stadiona u isto toliko gradova, po četiri u Poljskoj i Ukrajini.

    Prvenstvo se igralo između 8. lipnja i 1. srpnja 2012, sa utakmicom otvorenja u Varšavi i finalom u Kijevu. Branitelj naslova bila je reprezentacija Španjolske. Nijedan od domaćina nije se plasirao u četvrtfinale, drugi put u povijesti nakon Eura 2008. s Austrijom i Švicarskom.

    Pobjednikom je postala Španjolska, pobjedivši Italiju u finalu rezultatom 4:0. Osvajanjem ovog naslova, Španjolska je postala prva reprezentacija koja je osvojila dva europska prvenstva zaredom, te prva koja je postala pobjednikom tri velika natjecanja zaredom, nakon europskog 2008. i Svjetskog prvenstva 2010. Kako su Španjolci kao svjetski prvaci već osigurali nastup na Konfederacijskom kupu 2013. u Brazilu, umjesto njih kvalificirala se drugoplasirana Italija.

    Francesco Totti

    Francesco Totti (Rim, 27. rujna 1976.) je bivši talijanski nogometaš. Od početka do kraja profesionalne karijere igrao je za Romu u Seriji A. Kao 33-godišnjak, 2010. proglašen je najboljim aktivnim talijanskim nogometašem u anketi koju je provela La Gazzetta dello Sport.Trenutni direktor A.S. Rome

    Inocent III.

    Inocent III. (22. veljače 1161. – 16. srpnja 1216.), papa od 8. siječnja 1198. do smrti. U njegovo vrijeme Crkva je bila na vrhuncu moći.

    Istituto Nazionale di Statistica

    Istituto Nazionale di Statistica (kratica: Istat) je talijanski državni statistički zavod.

    Utemeljen je 1926. radi prikupljanja i vođenja podataka od koji su predmetom državnog interesa.

    Vođenje popisa stanovništva je jedna od zadaća ove ustanove.

    Od 1989., Istat je dobio statutornu odgovornost za koordiniranje i standardiziranje službenih statistika prikupljenih ili objavljenih pod -------aegis--om državnog statističkog sustava SISTAN-a, u čijem radu sudjeluju i statistički uredi ministarstava, državnih agencija, regija, pokrajina, komuna, trgovinskih komora i sličnih tijela.

    Kraljevina Italija

    Kraljevina Italija (talijanski: Regno d'Italia) bila je država koja je nastala 1861. godine ujedinjenjem Italije. Ova država pod vodstvom Savojske dinastije službeno je postojala sve do 1946. godine, kad je monarhiju zamijenila republika. Ova kraljevina bila je prva talijanska država koja je uključivala cijeli Apeninski poluotok još od pada Rimskog Carstva.

    Tijekom fašističkog razdoblja pod vodstvom Benita Mussolinija, nacionalisti i fašisti su državu često nazivali „Talijansko Carstvo” (talijanski: Impero Italiano) ili „Novo Rimsko Carstvo” (talijanski: Nuovo Impero Romano, latinski: Novum Imperium Romanum), ali ti nazivi nisu bili službeni.

    Za vrijeme fašističkog režima je kraljevina postala saveznik Nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu sve do 1943. godine. Ostatak rata Italija se pridružila saveznim snagama, nakon zbacivanja Mussolinija s mjesta premijera i zabrane fašističke stranke. Mussolini i njegove pristaše osnovali su tzv. Talijansku Socijalnu Republiku na sjeveru Italije, koja je bila nacistička marionetska država i koja je nastavila borbu protiv saveznih snaga.

    Nakon rata je 1946. održan referendum na kojem su građani odlučili napustiti monarhijski ustroj i uspostaviti Talijansku Republiku koja postoji sve do danas.

    Nobelova nagrada za književnost

    Nobelova nagrada za književnost dodjeljuje se godišnje autoru iz bilo koje zemlje svijeta koji je napisao "najizvrsnije djelo s idealističkim stremljenjima". Riječ djelo ne označava nužno jedno djelo, može značiti i životni opus autora. Švedska akademija odlučuje tko će dobiti nagradu (moguće je i ne dodijeliti nagradu).

    Popis nobelovaca u književnosti od 1901. do danas.

    Sile Osovine

    Sile Osovine ili Osovina je neformalni naziv koji se upotrebljava za savez država koje su bile suprotstavljene Saveznicima, odnosno pobjednicima u drugom svjetskom ratu. Osnovu saveza su činile Veliki Njemački Reich, Kraljevina Italija i Japansko Carstvo, a svoju osnovu je imao u ugovoru o prijateljstvu koji je nacistička Njemačka na čelu s Adolfom Hitlerom sklopila s fašističkom Italijom 25. listopada 1936. Talijanski premijer Benito Mussolini je bio prvi koji je za taj savez iskoristio izraz Osovina.

    Razlog za sklapanje tog sporazuma bilo je nezadovoljstvo Velike Britanije i Francuske talijanskim napadom i aneksijom Etiopije, odnosno nastojanje sankcijama pogođene Italije da kompenzira gubitak svojih saveznika iz prvog svjetskog rata, odnosno na raspolaganje dobije njemačke strateške resurse kao što su ugljen i čelik. Sporazum je djelomično imao i ideološku podlogu, odnosno nastojanje da se po Europi širi fašizam, za što je prva prilika bila njemačka i talijanska suradnja prilikom pomaganja Francu u španjolskom građanskom ratu.

    Japan, koji je godinu dana kasnije pokrenuo rat protiv Kine, te se našao suočen s negodovanjem zapadnih država, a pogotovo SAD, našao je zajednički interes sa Njemačkom i Italijom te je 1937. s njima sklopio tzv. Antikominternski pakt, čija je navodna svrha bila suprotstavljanje širenju komunizma i prijetnje Sovjetskog saveza.

    Usprkos toga što je Italija savez s Njemačkom u proljeće 1939. godine učvrstila tzv. Željeznim paktom, Njemačka je u rat, koji je otpočeo napadom na Poljsku ušla sama, odnosno jedinu uz podršku Slovačke koja je pod njenim pokroviteljstvom iste godine, nakon komadanja Čehoslovačke, bila dobila nezavisnost.

    Italija se Njemačkoj pridružila tek u lipnju 1940. godine za vrijeme pada Francuske. Nekoliko mjeseci kasnije, Antikominternski pakt je obnovljen kao tzv. Trojni pakt 27. rujna 1940.

    Trojnom paktu su krajem 1940. i 1941. pristupili Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Kraljevina Jugoslavija. Nakon puča uperenog protiv Pakta, sile Osovine su napale Jugoslaviju, zbog navodno prekršenoga Trojnoga pakta. Kraljevska vlada je zajedno s malodobnim kraljem i monetarnim zlatnim pričuvama izbjegla u inozemstvo. Kraljevska jugoslavenska vojska je kapitulirala, a članice Trojnoga pakta su razdijelile teritorij među sobom, pripajajući dijelove teritorija bivše Kraljevine Jugoslavije svojim matičnim teritorijima. S obzirom na činjenicu kako većina članica Trojnoga saveza, koje su vojno intervenirale u Kraljevini Jugoslaviji, nisu bile članice Haških konvencija (osobito Albanija, kao suverena zemlja u Talijanskomu kolonijalnom carstvu), nije postojala formalna obveza očuvanja pravnoga poretka Kraljevine Jugoslavije.

    Silama Osovine - članicama Trojnog pakta se 1941. pridružila novostvorena Nezavisna Država Hrvatska, a prilikom Operacije Barbarossa i Finska. Već ranije je kao neformalni saveznik Sila Osovine djelovala i vichyjevska Francuska, te Tajland, koji je služio kao japanska baza u Jugoistočnoj Aziji.

    Iako je Trojni pakt predstavljao daleko čvršći savez između sila Osovina, zbog niza okolnosti njegove članice nisu imale volje niti sredstava koordinirati svoje aktivnosti. Tako Japan nije objavio rat Sovjetskom Savezu, iako je objavio rat zapadnim silama, a njegovi saveznici Njemačka i Italiji bili objavili rat.

    Japan je svojim osvajanjima u Aziji - pored svojih marionetskih država kao što su Mandžukuo i Unutrašnja Mongolija - priključio marionetske države ili pokrete kao što su Reformirana vlada Republike Kine, Ba Mawova Burma, Druga Filipinska republika te Privremena vlada Slobodne Indije.

    Nijemci su, pak, u okviru Sila Osovine imali režim Milana Nedića i Vlade nacionalnog spasa u Srbiji te Vidkuna Quislinga u Norveškoj. Italija je formalno držala Albaniju kao suverenu državu u okviru Sila Osovine.

    Sile Osovine su dobile težak udarac kada je 1943. Italija kapitulirala, a kasnije prešla na stranu Saveznika. U dijelu pod njemačkom okupacija je formirana pro-osovinska Talijanska Socijalna Republika.

    Godinu dana kasnije je iskrcavanjem Saveznika u Francusku prestao postojati vichyjevski režim, a prodorom Crvene armije s istoka su Finska, Rumunjska i Bugarska prisiljene napustiti Sile Osovine i prijeći saveznicima. Albanski partizani su oslobodili Albaniju, a Titovi partizani i Crvena armija su likvidirali Nedićev režim u Srbiji, koja je tada postala dio reformirane Jugoslavije.

    U proljeće 1945. su kapitulacijom Njemačke prestala postojati Sile Osovine u Europi, a nekoliko mjeseci kasnije kapitulacijom Japana i Sile Osovine u Aziji.

    O tome je li SSSR zbog suradnje s Njemačkom od 1939. do 1941. bio član Sila Osovine ili ne se i danas vode sporovi, slično kao i po pitanju članstva okupirane Danske od 1940. do 1945. te Francove Španjolske koja se formalno nije pridružila ratu.

    Sirakuza

    Sirakuza (talijanski Siracusa, sicilijanski Sarausa, grčki Συρακοῦσαι, latinski Syracusae) je antički grad na istočnoj obali talijanskog otoka Sicilija i glavni grad pokrajine Sirakuze. Trgovačko središte za poljoprivredne proizvode (maslinovo ulje i agrumi), te proizvodnju soli i vina. Također značajno ribarsko mjesto te turističko središte s arhološkim muzejom. Sirakuza ima umjerenu mediteransku klimu s blagim vlažnim zimama i vrelim, suhim ljetima.

    Ciceron je ovaj grad opisao kao "od svih, najveći i najljepši grčki grad". Drevna jezgra Sirakuze je danas na UNESCO-ovom popisu Svjetske baštine.

    Kako je Sirakuza i nastala kao kolonija Grka iz Korinta, grad prijatelj mu je:

    Korint, (Grčka)

    Službeni jezik

    Službeni jezik je jezik izričito određen kao takav u ustavu ili zakonu neke zemlje, države ili teritorija.

    Polovica zemalja svijeta ima službene jezike. Neke zemlje imaju samo jedan, npr. Albanija, Francuska (iako Francuska ima više domorodačkih jezika), Njemačka i Litva. Neke imaju više službenih jezika, npr. Bjelorusija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Kanada, Finska, Afganistan, Paragvaj, Bolivija, Indija, Švicarska i Južna Afrika.

    U nekim zemljama, kao što su Irak, Italija i Španjolska, postoji službeni jezik za cijelu državu, ali drugi jezici dijele službeni status u nekim važnim regijama. Neke zemlje, kao što su Sjedinjene Američke Države, nemaju službeni jezik, ali pojedine savezne države imaju službene jezike. Napokon, neke zemlje uopće nemaju službeni jezik, npr. Australija, Eritreja, Luksemburg, Švedska i Tuvalu.

    Na području Perua, svi jezici koji se tamo govore su službeni, a njihov broj iznosi 92Zbog kolonijalizma i neokolonijalizma, Filipini i neke afričke zemlje imaju službeni i školski jezik (francuski ili engleski) koji nije ni nacionalni ni najrašireniji jezik. S druge strane, zbog nacionalizma, Irska koristi irski jezik kao državni i prvi službeni jezik, iako ga govori malen dio stanovništva.

    U nekim zemljama, pitanje koji se jezik treba koristiti u kojim kontekstima predstavlja velik politički problem.

    Svjetsko prvenstvo u nogometu

    FIFA-ino svjetsko prvenstvo u nogometu (poznato i pod imenom Svjetsko nogometno prvenstvo ili najjednostavnije Svjetsko prvenstvo) međunarodno je nogometno natjecanje u kojemu se natječu muške nacionalne reprezentacije. Natjecanje nadgleda FIFA, vrhovno tijelo nogometa. Od 1930. godine i Svjetskoga prvenstva u Urugvaju natjecanje se održava svake četiri godine izuzevši 1942.. i 1946.. kada se nije igralo zbog Drugoga svjetskoga rata. Trenutačni svjetski prvak je Francuska.

    Završni dio ovoga natjecanja u kojemu sudjeluju momčadi koje su se kvalificirale za prvenstvo prati iznimno veliki broj ljudi na čitavoj Zemlji; tako je finale Svjetskoga prvenstva u Njemačkoj 2006. pratilo 715 milijuna ljudi. Trenutačni sustav natjecanja uključuje 32 kvalificirane reprezentacije koje se natječu kroz približno mjesec dana na unaprijed određenim stadionima u državi (ili maksimalno dvije do tri države, ako se pošalje zajednička kandidatura za domaćinstvom). Za određivanje sudionika na završnom natjecanju koriste se kvalifikacije kroz vremenski period od tri godine pred završni turnir.

    Do sada je odigrano 21 turnira, a samo je osam različitih reprezentacija osvajalo ovaj prestižni naslov. Brazil je osvojio turnir pet puta, Italija i Njemačka imaju četiri osvojena turnira, Urugvaj, Argentina, Francuska dva puta, dok su Engleska i Španjolska pobjednici bili jedanput. Posljednje svjetsko prvenstvo održano je u Rusiji 2018.. godine.

    Od 1991.. godine FIFA organizira i Svjetsko prvenstvo u nogometu za žene svake četiri godine. Trenutno se održava svjetsko prvenstvo u Francuskoj za žene.

    Svjetsko prvenstvo u nogometu - Italija 1990.

    14. Svjetsko prvenstvo u nogometu održalo se u Italiji od 8. lipnja do 8. srpnja 1990. godine.

    Svjetsko prvenstvo u nogometu - Njemačka 2006.

    Svjetsko prvenstvo u nogometu - Njemačka 2006., službenog naziva 2006 FIFA World Cup Germany™, održavalo se od 9. lipnja do 9. srpnja 2006. u 12 njemačkih gradova. Glavni organizator prvenstva bila je svjetska nogometna federacija FIFA, a ono je bilo ukupno 18. završnica Svjetskih prvenstava u nogometu.

    U kvalifikacijama za prvenstvo sudjelovalo je ukupno 197 reprezentacija, a na samoj završnici prvenstva sudjelovale su 32 reprezentacije. Od svih reprezentacija koje su se kvalificirale na završnicu prvenstva samo se reprezentacija Njemačke izravno kvalificirala kao reprezentacija zemlje domaćina. Ovo se prvenstvo razlikovalo od prijašnjih po tome što se na njega prvak prethodnog prvenstva, u ovom slučaju Brazil, nije izravno kvalificirao na završnicu prvenstva već je morao igrati kvalifikacijske utakmice kao i sve ostale reprezentacije. U Njemačkoj su svoj prvi nastup na završnici Svjetskog prvenstva u nogometu ostvarile reprezentacije Angole, Gane, Obale Bjelokosti, Toga, Trinidada i Tobaga te Ukrajine. Reprezentacija Hrvatske kvalificirala se na prvenstvo završivši kao prvoplasirana u skupini 8 europskih kvalifikacija, a ovo joj je bio ukupno i uzastopno treći nastup na završnici Svjetskih prvenstava u nogometu.

    Ždrijeb skupina održan je 9. prosinca 2005. u Leipzigu, a prvu utakmicu prvenstva odigrale su reprezentacije Njemačke i Kostarike, 9. lipnja u Münchenu, dok se finale odigralo točno mjesec dana kasnije u Berlinu. Svjetskim je prvakom po četvrti put u povijesti postala reprezentacija Italije, koja je u finalu pobijedila Francusku boljim izvođenjem jedanaesteraca.

    Talijanska nogometna reprezentacija

    Talijanska nogometna reprezentacija predstavlja Italiju u međunarodnim nogometnim natjecanjima, a nalazi se pod vodstvom Talijanskog nogometnog saveza (FIGC), vodećeg nogometnog tijela u državi. Talijanska je reprezentacija jedna od najuspješnijih u povijesti Svjetskih prvenstava u nogometu. Osvojila je četiri naslova svjetskih nogometnih prvaka (1934., 1938., 1982. i 2006.). Talijani su također osvojili i jedan naslov prvaka Europe (1968.), jedan naslov olimpijskih prvaka (1936.) te dva međunarodna kupa srednje Europe.

    Tradicionalna boja nogometne reprezentacije (i svih ostalih sportskih reprezentacija države) je nebesko plava (tal. azzurro) pa su po njoj članovi sastava dobili nadimak Azzurri.

    Talijanske regije

    Republika Italija svojim Ustavom iz 1948 predviđa unutrašnje državno ustrojstvo, kojeg čini 20 regija (it: Sg. regione; Pl. regioni) ili pokrajina, koje su utemeljene na osnovu različitih historijskih, geografskih, kulturnih i privrednih kriterija. Talijanskim regijama ustavom je zagarantirana određena količina samostalnosti. Pet regija imaju poseban status samostalnosti, a tu spadaju regije: Furlanija-Julijska krajina, Sardinija, Sicilija, Trentino-Južni Tirol i Valle d'Aosta.

    Posljednjih godina su se u talijanskom političkom krajoliku pojavile određene tenzije za još većom samostalnosti regija, pa čak i odvajanjem od države. Jedna od političkih partija koja se najglasnije zauzima za to je nacionalistička Lega Nord talijanskog političara Umberta Bossija.

    Svaka od talijanskih regija ima svoj parlament i vladu (Giunta Regionale) na čijem čelu se nalazi predsjednik.

    Travanjski rat

    Travanjski rat (ili Direktiva br. 25; Aprilski rat - naziv češći u literaturi) u historiografiji je naziv za rat vođen između 6. i 17. travnja 1941. između osovinskih sila (Njemačka, Italija, Mađarska i Bugarska) i Kraljevine Jugoslavije. Odluku o napadu na Jugoslaviju donio je Adolf Hitler 27. ožujka, nakon državnog udara u Beogradu koji je Sile Osovine pokolebao u uvjerenju da se mogu osloniti kako Jugoslavija neće u suradnji s Velikom Britanijom ugroziti vojnu poziciju Njemačke i Italije.

    Uz to je Italija odranije imala planove za razbijanje Jugoslavije, kako bi uspostavom svoje imperijalne vladavine na istočnoj obali Jadrana pretvorila to more u svoje unutrašnje vode.

    Sile osovine su bez poteškoća porazile, okupirale i razdijelile Kraljevinu Jugoslaviju, ali neki autori iznose da je napad Trećeg Reicha na SSSR (koji, vrijedi opaziti, nije ni rječju protestirao zbog njemačkog napada na Jugoslaviju; uostalom su 10 mjeseci ranije sovjetske snage uz njemačku podršku okupirale Moldaviju, tj. dio Jugoslaviji susjednje Rumunjske) - Operacija Barbarossa - bio odgođen za nekoliko tjedana; posljedično su njemačke snage zauzele do početka oštre ruske zime 1941. godine nešto manji teritorij, nego što bi bile u stanju bez napada na Jugoslaviju.

    Trst

    Trst (tal. Trieste, njem. Triest) je grad i luka u Italiji, u Tršćanskom zaljevu, na sjeveroistočnoj obali Jadranskog mora. Smješten je na kraju uskog pojasa talijanskog teritorija koji leži između Jadranskog mora i Slovenije, koja se nalazi istočno od grada. Granica sa Hrvatskom nalazi se nekih 30 kilometara južno.

    Latinski naziv grada (Tergesta) korijen vjerojatno ima iz venetske riječi terg (tržište) i etimološki je povezan sa staroslavenskim tьrgъ (od tuda tržnica). Moderna imena grada uključuju: talijanski: Trieste, slovenski: Trst, njemački: Triest, mađarski: Trieszt, hrvatski: Trst, srpski: Трст / Trst, grčki: Τεργέστη / Tergesti i češki: Terst.

    XX. Zimske olimpijske igre - Torino 2006.

    XX. Zimske olimpijske igre su održane 2006. u Torinu, u Italiji. Ostali gradovi kandidati za ulogu domaćina su bili Helsinki, Klagenfurt, Poprad-Tatry, Sion i Zakopane, ali se MOO odlučio za Torino. Bilo je to drugi puta da je Italija bila domaćin Zimskih olimpijskih igara nakon Igara u Cortini d'Ampezo 1956. Italija je organizirala i jedne ljetne Olimpijske igre, i to u Rimu 1960.

    U natjecateljskom programu su se posebno istaknuli sljedeći pojedinci i momčadi:

    Michael Greis, biatlonac iz Njemačke, je dominirao tim športom s tri osvojene zlatne medalje.

    Janica Kostelić je osvajanjem zlatne medalje u kombinaciji postala najuspješnija alpska skijašica u povijesti po broju zlatnih olimpijskih medalja (ukupno četiri, jedna u Torinu te tri na Zimskim olimpijskim igrama 2002.).

    Južna Koreja je dominirala brzim klizanjem na kratkim stazama (short track): tako je Jin Sun-Ju osvojila tri zlatne medalje u ženskoj, jednako kao i njen kolega iz reprezentacije An Hjun So u muškoj konkurenciji.

    Dvije su države ostvarile rijedak uspjeh: predstavnici tih zemalja osvojili su sve tri medalje u jednoj disicplini. Uspjelo je to skijašima iz Austrije u disciplini slalom, te predstavnicama Njemačke koje su uzele sve tri medalje u sanjkanju, disciplina pojedinačno žene.

    Talijanske regije
    Flag of Italy
    Države u Europi
    G8
    Članice skupine G8
    Flag of Europe.svg Europska unija
    Zastava Europske unije
    Zapadnoeuropska unija
    Zastava ZEU
    NATO
    Zastava NATO-a
    Latinska unija

    Drugi jezici

    This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
    Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
    Images, videos and audio are available under their respective licenses.