Institucije Europske unije

Institucionalnu ustroj Europske unije (EU) čine sedam institucija. U početku su tri Zajednice imale svaka vlastita izvršna tijela, a zajednički su im bili Skupština predstavnika (kasnije Europski parlament) i Sud pravde. Tek su 1967. godine na osnovi Ugovor o spajanju spojena istovrsna tijela Zajednica. Lisabonski ugovor uveo je bitne promjene u institucionalnoj strukturi.

Prema članku 13. Ugovora o Europskoj uniji, institucije Europske unije su:[1]

Postoje i druga tijela i ustanove:

  • Gospodarski i socijalni odbor - savjetodavno tijelo EU, sastavljeno od 317 članova. Ima sjedište u Bruxellesu.
  • Odbor regija - također savjetodavno tijelo EU, sastavljeno od 317 članova koje delegiraju tijela lokalnih i regionalnh vlasti država čnica EU kako bi zastupali interese regija jedinica lokalne samouprave na razin Unije. Ima sjedište u Bruxellesu.
  • Europska investicijska banka - ustrojena je Rimskim ugovorom o osnivanju EZ-a, s ciljem pridonošenja uravoteženosti razvoja Europske zajednice gospodarskom integracijom i socijalnom kohezijom. Banka osigurava dugoročno financiranje određenih kapitalnih projekata u Uniji te u drugim državama svijeta. Ima sjedište u Luksemburgu.
  • Europska banka za obnovu i razvoj - osnovana je 1991. godne kako bi pomogla bivšim komunističkim državama u njihovoj transformaciji u tržišna gospodarstva. Banka se bavi investiranjem u privatna poduzeća, samostalno ili s drugim partnerima. Sjedište banke je u Londonu.

Također postoji i velik broj specijaliziranih agencija.

Izvori

  1. Konsolidirana inačica Ugovora o Europskoj uniji
Barrosova komisija

Barrosova komisija je Europska komisija kojoj je mandat počeo 22. studenoga 2004. Predviđeno trajanje je do 2014. godine. Predsjednik je Portugalac José Manuel Barroso koji predsjeda nad 27 ostalih članova komisije. Svaki član komisije je iz jedne članice EU, pored Portugala koji je Barrosova država. 16. rujna 2009. Barroso je ponovo izabran. Novi mandat traje 5 godina a preuzimanje novog mandata u uredu počelo je 9. veljače 2010. godine.

Dan Europe

Dan Europe obilježava se 9. svibnja svake godine. Naime, 9. svibnja 1950. Robert Schuman, tadašnji ministar vanjskih poslova Francuske predstavio je svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik. Taj prijedlog, poznatiji kao "Schumanova deklaracija", smatra se početkom formiranja onoga što je danas poznato kao Europska unija.

Danas se deveti svibnja, uz himnu i zastavu, uzima kao europski simbol. Vijeće Europske unije u Milanu 1985. godine donijelo je odluku kojom se 9. svibnja svake godine obilježava kao "Dan Europe".

Dan Europe je prilika za aktivnosti i festivale koji Europu približavaju njenim građanima. Za posjetitelje su tog dana sve institucije Europske unije otvorene. Slogan pratećih akcija svake godine određuje zemlja koja je u tom razdoblju predsjedavajuća Europske unije.

Dan Europe obilježava se i u Hrvatskoj, na način da se tjedan u koji pada 9. svibnja obilježava kao Europski tjedan.

Europska komisija

Europska komisija je političko te glavno izvršno tijelo Europske unije. Naziva se često i Vladom EU. Europska komisija zamišljena je kao tijelo koje djeluje tako da je odlučivanje u njemu neovisno od volje države članica (nadnacionalni karakter). Zajedno s Europskim parlamentom i Vijećem Europske unije, čini tri glavne institucije koje vode Europsku uniju.

Europska komisija sastoji se od povjerenika koji dolaze iz država članica te oni svi zajedno djeluju kao jedinstveno tijelo. Broj povjerenika se tijekom vremena povećavao (do 1973. bilo ih je 9; do 1981. bilo ih je 13; do 1986. 14; do 1995. 17; do 2004. 20; do kraja 2006. bilo ih je 25) do današnjeg broja od 28 članova. Vlade država članica izabiru povjerenike prema vlastitim kriterijima. Mandat povjerenika traje pet godina, i poklapa se s mandatom Europskog parlamenta. Nakon izbora i konstituiranja novog Europskog parlamenta, imenuju se i novi članovi Europske komisije kako bi Parlament imao utjecaj na izbor i rad Komisije.

Predsjednika Komisije predlaže Europsko vijeće nakon što se vlade država članica usuglase o kandidatu, a izbor mora biti potvrđen u Europskom parlamentu apsolutnom većinom zastupnika i tajnim glasovanjem. Vijeće EU kvalificiranom većinom, a u dogovoru s predsjednikom Komisije, usvaja listu povjerenika. Cijelu Komisiju (kolegij povjerenika, college des commissaires, college of commissioners) potvrđuje Europski parlament običnom većinom (na plenarnoj sjednici, a nakon saslušanja pojedinih kandidata za povjerenike u nadležnim parlamentarnim odborima), na kraju Europsko vijeće imenuje novu Komisiju.

Europski parlament može u svakom trenutnu raspustiti Komisiju, na način da joj izglasa nepovjerenje (dvotrećinskom većinom danih glasova koja uključuje najmanje apsolutnu većinu svih zastupnika), ali ne može smijenjivati pojedine povjerenike.

Temeljna zadaća Europske komisije je pripremanje i predlaganje propisa. Budući da je Komisija zamišljena kao tijelo koje predstavlja interese građana Europske unije, nezavisno od država članica, povjerenici ne mogu primati upute vlade države članice koja ih je izabrala.

Sjedište Europske komisije je u Bruxellesu.

Europska komisija za humanitarnu pomoć i odjel za civilnu zaštitu (ECHO)

Odjel za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu Europske komisije (ECHO), prije poznat pod nazivom Ured za humanitarnu pomoć Europske zajednice, odjel je Europske komisije zadužen za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu u prekomorskim zemljama.

Putem odjela ECHO Europska unija prikupila je tijekom 2013. godine 1,35 milijardi eura hitne pomoći. Europska unija svake je godine bila najveći davatelj humanitarne pomoći (podaci su dostupni za razdoblje do 2012. godine). Zajedno sa svojim zemljama članicama EU je najveći davatelj humanitarne pomoći na svijetu, pruživši više od 50% ukupne humanitarne pomoći 2009. Projekti koje financira ECHO utječu svake godine na više od 120 milijuna ljudi u 90 zemalja.Prilikom humanitarnih intervencija ECHO ne provodi vlastite programe pomoći, već financira djelovanja putem mreže koja ima više od 200 partnera (nevladine organizacije, agencije UN-a te međunarodne organizacije kao što je Crveni križ / Crveni polumjesec). Odjel ECHO imao je 2013. godine 44 područna ureda u 39 zemalja, u kojima je radilo 149 međunarodnih stručnjaka za humanitarnu pomoć i 315 lokalnih namještenika. Područni uredi daju ažurnu analizu postojećih i predviđenih potreba određene zemlje ili regije, pridonose razvoju intervencijskih strategija i politike, pružaju tehničku podršku operacijama koje financira odjel ECHO te osiguravaju odgovarajući nadzor tih intervencija i omogućavaju koordinaciju davatelja na terenu.Osim financiranja programa humanitarne pomoći, ECHO je zadužen i za Mehanizam civilne zaštite Europske unije. Utemeljen 2001. godine, the Mehanizam potiče suradnju između nacionalnih tijela civilne zaštite diljem Europe. Mehanizam trenutno okuplja 31 članicu; sve zemlje članice EU-a te Island, Norvešku i Republiku Makedoniju. Mehanizam je osnovan da bi svojim članicama omogućio pružanje koordinirane pomoći žrtvama prirodnih katastrofa, kao i onih koje je izazvao čovjek, u Europi i drugim zemljama.

Kada je Europskoj uniji 2012. godine dodijeljena Nobelova nagrada za mir, Barrosova komisija primila je novčanu nagradu u njezino ime te je dodijelila novoj inicijativi nazvanoj Djeca mira. Oko 2 milijuna eura ostavljeno je za projekte inicijative Djeca mira u 2013. godini. Taj je iznos 2014. povećan na 4 milijuna eura.

Europska središnja banka

Europska središnja banka (skraćeno ESB) osnovana je prema Ugovoru o Europskoj uniji, središnja je institucija monetarnog sustava Europske unije. Europska središnja banka nužna je institucija europske monetarne unije sa zadatkom da održava stabilnost europske valute - eura i nadzire količinu novca u optjecaju.

Ima slične ovlasti koje ima njemačka Bundesbanka, što znači iznimno visoku neovisnost u pitanjima europskog novca. Kao središnja banka cijelog sustava EU ima punu pravnu osobnost i pravo donošenja obvezujućih odluka, te neovisnost od institucija Unije i njenih članica.

Mario Draghi je predsjednik ESB od 2011. godine. Tijela ESB jesu:

Izvršni odbor kojeg čine predsjednik i potpredsjednik ESB-a te četiri člana, izabranih od strane predsjednika država i vlada država članica Eurozone (europodručja). Njihov mandat traje osam godina. Izvršni odbor odgovoran je za provođenje monetarne politike koje utvrđuje Upravno vijeće i za davanje uputa nacionalnim središnjim bankama.Upravno vijeće koje je glavno tijelo ESB-a nadležno za odlučivanje. Sastoji se od šest članova Izvršnog odbora i nacionalnih središnjih banaka 19 država europodručja. Predsjedava mu predsjednik ESB-a. Zadaća je Vijeća utvrđivanje monetarne politike europodručja.Opće vijeće koje se sastoji od predsjednika i potpredsjednika ESB-a te guvernera nacionalnih središnjih banaka svih država članica Europske unije. Opće vijeće ima savjetodavnu i informacijsku ulogu, te ocjenjuje sposobnost za pristupanje europodručju.Upravno vijeće jedino je ovlašteno za emisiju novčanica u okviru Unije.

Sjedište Banke jest u Frankfurtu na Majni.

Europska unija

Europska unija (kratica EU), ekonomska je i politička unija, jedinstvena međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenoga 1993. godine stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta). Europska Unija je jedina organizacija ove vrste na svijetu, i zbog toga ju je ponekad teško definirati. To je organizacija koja stalno mijenja i nadograđuje politike u kojima djeluje. Trenutno se može definirati kao federacija u monetarnim odnosima, poljoprivredi, trgovini i zaštiti okoliša; konfederacija u društvenoj i gospodarskoj politici, zaštiti potrošača, unutarnjoj politici; i kao međunarodna organizacija u vanjskoj politici.

Europska unija danas ima 28 država članica. Prostire se na 4.381.324 km2, a ima oko 508 milijuna stanovnika.

Prva država koja će vjerojatno izaći iz Europske unije je Ujedinjeno Kraljevstvo čija vlada je 29. ožujka 2017., nakon referenduma održanog u lipnju 2016., podnijela zahtjev za razdruživanje Ujedinjenog Kraljevstva od Europske unije.

Europski gospodarski i socijalni odbor

Europski gospodarski i socijalni odbor - EGSO (engleski Economic and Social Committee; francuski Comité économique et social) savjetodavno je tijelo Europske unije sastavljeno od različitih gospodarskih i socijalnih interesnih skupina (poslodavaca, zaposlenika, ostalih organizacija civilnog društva), koje daju mišljenja drugim institucijama, najčešće u sklopu procesa donošenja novih propisa EU. Odbor je ustanovljen Ugovorom iz Rima 1957. s ciljem ujedinjenja različitih gospodarskih i socijalnih interesnih grupa u uspostavi Zajedničkog tržišta.

Odbor od pristupanja Hrvatske broji 350 člana, koji predstavljaju glas organizacija civilnog sektora država članica EU. Članove imenuje Vijeće EU na prijedlog vlada država članica. Članovi su u potpunosti neovisi od svojih vlada. Mandat članovima traje pet godina. U određenim pitanjima, Odbor surađuje s Odborom regija.

Europski parlament, Vijeće i Komisija imaju obvezu konzultirati EGSO o mnogim pitanjima. EGSO svoja mišljenja daje, međutim, ne samo oko tih obveznih savjetovanja, već i na vlastitu inicijativu, o bilo kojoj temi vezanoj za politiku EU za koju smatra da je to potrebno, ali i „istraživačka mišljenja“, kad Komisija, Parlament ili predsjedništvo Europske unije zatraže da EGSO razmotri i da prijedloge u područjima od naročitog značenja za organizirano civilno društvo.

EGSO ima šest sekcija koje su zadužene za pojedina područja te savjetodavnu komisiju:

1. ECO - Ekonomska i monetarna unija, gospodarska i društvena kohezija

2. INT - Jedinstveno tržište, proizvodnja i potrošnja

3. TEN - Promet, energija, infrastruktura te ekonomska i socijalna kohezija

4. REX - Vanjski odnosi

5. NAT - Poljoprivreda, ruralni razvoj i okoliš

6. SOC - Zapošljavanje, društvena pitanja i građanstvo

7. CCMI - Savjetodavna komisija za industrijske promjene

Hrvatska i EGSO

EGSO sudjeluje i u postupku proširenja EU osnivanjem zajedničkih savjetodavnih odbora (ZSO). Oni nadopunjuju institucionalni okvir EU koji se odnosi na svaki Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) potpisan i ratificiran između EU i zemlje kandidatkinje. Time se organizacijama civilnog društva iz EU i pojedine države omogućuje da prate put te zemlje prema EU nakon početka pregovora o pristupanju. To je platforma za dijalog predstavnika civilnog društva u svrhu rasprave o pitanjima od zajedničkog interesa.

Zajednički savjetodavni odbor EU-Hrvatska osnovan je 2007. godine, a zadnji 13. sastanak održan je 18. lipnja 2013., prije formalnog pristupanja Hrvatske EU.

Nakon pristupanja, Hrvatska ima devet članova u EGSO-u, po tri iz svake grupe (poslodavci, sindikati i ostale organizacije civilnog društva).

Hrvatski članovi Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Vlada Republike Hrvatske na svojoj 81. sjednici održanoj 21. ožujka 2013. godine, imenovala je sljedeće predstavnike u Europski gospodarski i socijalni odbor, a Vijeće EU ih je potvrdilo 1. srpnja 2013.:

Skupina I. - Skupina poslodavaca

- Davor Majetić, Hrvatska udruga poslodavaca (HUP)

- Dragica Martinović Džamonja, Hrvatska gospodarska komora (HGK)

- Violeta Jelić, Hrvatska obrtnička komora (HOK)

Skupina II. - Skupina radnika

- Marija Hanževački, Nezavisni hrvatski sindikati (NHS)

- Anica Milićević-Pezelj, Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH)

- Vilim Ribić, Matica hrvatskih sindikata (MHS)

Skupina III. - Skupina Europa raznolikosti

- Lidija Pavić-Rogošić, ODRAZ-Održivi razvoj zajednice / Hrvatska mreža za ruralni razvoj-HMRR

- Marina Škrabalo, GONG / Platforma 112

- Toni Vidan, Zelena akcija / Zeleni forum.

Komunikacijska grupa EGSO-a

EGSO posvećuje pažnju komunikaciji i suradnji s drugim relevantnim organizacijama, tijelima EU te civilnim društvom. Jedna potpredsjednica EGSO-a je zadužena za komunikaciju i vodi Grupu za komunikaciju koju čine zainteresirani članovi. U svakoj je zemlji jedan član dodatno zadužen za komunikaciju. Za Hrvatsku je tu ulogu, na prijedlog članova, preuzela Lidija Pavić-Rogošić.

Europski odbor regija

Europski odbor regija (OR) skupština je lokalnih i regionalnih predstavnika Europske unije (EU) koja predstavlja glas podnacionalnih vlasti ( tj. regija, županija, pokrajina, općina i gradova) unutar institucionalnog okvira EU-a.

Osnovan 1994. godine, Odbor regija uspostavljen je kako bi riješio dva glavna problema. Prije svega, oko tri četvrtine zakonodavstva EU-a provodi se na lokalnoj i regionalnoj razini, pa je bilo logično da lokalne i regionalne vlasti imaju pravo glasa pri donošenju novih europskih zakona. Pored toga, javljala se bojazan od sve većeg jaza između javnosti i postupka Europske integracije; uključivanje izabrane razine vlasti najbliže građanima bio je jedan od načina smanjenja jaza.

Europski sud

Europski sud (engl. Court of Justice) jedan je od sudova unutar Suda Europske unije, institucija Europske unije. Tumači odredbe osnivačkih ugovora i rješava sporove po tužbama država članica i građana čija su prava povrijeđena nekom od odluka tijela Unije.

Europski sud je osnovan 1952. godine i ima sjedište u Luxembourgu.

Zbog preopterećenosti Suda EZ-a, 1988. godine osnovan je Prvostupanjski sud Europskih zajednica (danas Opći sud). Sve do Ugovora iz Nice 2001. godine, ovaj je Sud djelovao kao pridruženo tijelo Europskog suda, a ne kao zaseban sud.

Europsko vijeće

Europsko vijeće (engleski The European Council), nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, institucija je Europske unije koja se sastoji od predsjednika država ili predsjednika vlada država članica Europske unije, predsjednika Europskog vijeća te predsjednika Europske komisije.

Europsko vijeće razvilo se iz povremenih sastanaka na vrhu (summita) predsjednika država i vlada država članica Europske ekonomske zajednice 1960-tih godina. Ovakvi sastanci postali su od 1975. godine redovita praksa dva puta godišnje na inicijativu tadašnjeg francuskog predsjednika Valéry Giscard d'Estainga (prvi se održao u Dublinu za vrijeme irskog predsjedanja Vijećem EU). Formalno je priznat 1986. godine Jedinstvenim europskim aktom (Single European Act).

Čelnici država ili vlada zemalja Europske unije sastaju se najmanje dva puta u godini (lipanj, prosinac, a po potrebi još najviše dva puta kako bi raspravljali na neformalnim sastancima o pojedinim temama) zajedno s predsjednikom Europske komisije kako bi raspravljali o pitanjima bitnim za Uniju, te dali političke poticaje za daljnje aktivnosti. To političko tijelo ima ključnu ulogu u usuglašavanju interesa i stajališta država članica.

Unutar Vijeća osobito je istaknuta uloga predsjednika Vijeća. Tu funkciju je do stupanja na snagu LIsabonskog ugovora svakih šest mjeseci obnašao predsjednik one države koja predsjedava Europskom unijom.

Vijeće može donositi pravno obvezujuće akte, a tada se smatra da ih je donijelo Vijeće EU u sastavu predsjednika država ili vlada budući da samo Europsko vijeće nije formalno tijelo koje može samo donositi odluke. Ono to rijetko čini.

Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora, Europsko vijeće je postalo jedno od tijela u institucionanoj strukturi Europske unije. Rotirajuće predsjedništvo zamjenjeno je funkcijom Predsjednika Vijeća EU s mandatom od dvije i pol godine. Prvi predsjednik Europskog vijeća od 1. prosinca 2009. godine obnaša Herman Van Rompuy. Danas je predsjednik Donald Tusk.

Europsko vijeće ne treba miješati s Vijećem Europske unije (koje se naziva još i Vijećem ministara EU) koje je zasebno tijelo Europske unije, niti s Vijećem Europe, koje je zasebna međunarodna organizacija sa sjedištem u Strasbourgu, odvojena od EU.

Korporativna komunikacija

Korporativna komunikacija (engl. Corporate Communications, njem. Unternehmenskommunikation) je pojam u poslovnoj ekonomiji i komunikacijskim znanostima. Korporativna komunikacija u funkcionalno-organizacijskom smislu preuzima središnje upravljanje sveukupne komunikacije korporacije s interesnim dionicima (engl. stakeholder) s ciljem postignuće najveće moguće reputacije.

Korporativna komunikacije je dio organizacijske komunikacije koji se bavi profitnim sektorom. Time se razumiju korporacije, ali i mala i srednja poduzeća. Korporativna komunikacija širi je pojam od odnosa s javnošću. U Hrvatskoj se kao sinonim koristi i izraz korporativni odnosi s javnošću (Korporativni PR). U manjim poduzećima gdje je zaposlena jedna ili svega nekoliko osoba koje su zadužene za komunikacijske aktivnosti, odnosi s javnošću smatraju se istovjetnim korporativnoj komunikaciji.

Odbor stalnih predstavnika (COREPER)

Odbor stalnih predstavnika ili skraćeno COREPER (od franc. Comité des représentants permanents) je pomoćno tijelo Vijeća Europske unije, koji se sastoji od dva dijela - tzv. COREPER I i COREPER II. COREPER osigurava stalnost rada Vijeća EU, budući da ministri, koji čine Vijeće, istovremeno obnašaju dužnosti i u nacionalnim vladama, stoga se ono sastaje samo povremeno. COREPER ima ključnu ulogu u pripremi odluka Vijeća.

COREPER I čine zamjenici stalnih predstavnika država članica Europske unije, a bavi se tehničkim pitanjima koja se tiču zajedničkog tržišta. COREPER II čine stalni predstavnici država članica, koji se bave političkim pitanjima i onima koji su vezani za drugi i treći stup EU-a. Oba odbora zasjedaju jednom tjedno i pripremaju sjednice Vijeća na način da sastavljaju dnevni red pojedinih zasjedanja.

Opći sud (EU)

Opći sud (engleski: General Court ) je sud unutar Suda Europske unije, osnovan 1989. godine pod nazivom Sud prvog stupnja. Uspostava tog Suda predviđena je i omogućena izmjenama teksta Rimskih ugovora koje su uslijedile nakon usvajanja Jedinstvenog europskog akta (stupio na snagu 1987.). Lisabonski ugovor je Sud prvog stupnja preimenovao u Opći sud.

Glavna je svrha uspostave novog Suda bila rasteretiti rad Europskog suda pravde, te je stoga zamišljeno da se na novi Sud prenesu ovlasti da u prvom stupnju odlučuje u onim predmetima koji se temelje na kompleksnoj činjeničnoj situaciji. Danas je taj Sud u prvom stupnju nadležan odlučivati u svim postupcima koje pokreću pojedinci.

Prvostupanjski sud čini, prema Ugovoru iz Nice, barem jedan sudac iz svake države članice (danas je najmanji broj sudaca 27). Broj sudaca se može povećat.

Sud prvog stupnja sudi u plenumu ili u sudskim vijećima.

Organizacija Suda, kao i postupak pred njime, uređeni su Statutom Suda koji je sadržan u Protokolu uz Osnivački ugovor i njegov je sastavni dio, te u Pravilima postupka Suda prvog stupnja.

Revizorski sud

Revizorski sud je posebna kontrolna institucija Europske unije, nadležna da ispituje sve prihode i rashode svih tijela koje je osnovala Zajednica, ako to nije isključeno nekim ustavotvornim dokumentom. Revizorski sud kontrolira ispravnost i zakonitost, te regularnost svih transakcija.

Osnovan je 22. srpnja 1975. godine ugovorom iz Bruxellesa, a stupio na snagu 1. srpnja 1977. godine. Sjedište je u Luksemburgu.

Revizorski sud ima 25 članova koje imenuje Vijeće EU, uz prethodno mišljenje Europskog parlamenta. Mandat članovim traje 6 godina i djeluju potpuno neovisno. Članovi između sebe biraju predsjednika na vrijeme od tri godine, a te ista osoba može biti ponovno izabrana.

Revizija se temelji na odgovarajućoj dokumentaciji, a postupak revizije može se obaviti na cijelom području Unije. Kad se obavlja revizija na "terenu" neke države članice, onda se u postupak kontrole uključuju i nacionalna revizijska tijela. Revizorskom sudu se moraju dostaviti dokumenti i informacije nužne za obavljanje njegovih zadaća. Izvješće o rezultatima istrage Revizorski sud dostavlja svim tijelima, prije svega Europskom parlamentu i Vijeću EU koji, sukladno izvješću, poduzimaju odgovarajuće radnje.

Službenički sud Europske unije

Službenički sud Europske unije (engl. European Union Civil Service Tribunal) je specijalizirani sud unutar Suda Europske unije. Osnovan je 2. prosinca 2005. godine, a sjedište mu je u Luxembourgu. Prestao je postojati 1. rujna 2016. godine.

Vijeće Europske unije usvojilo je 2. studenog 2004. odluku o osnivanju Službeničkog suda Europske unije. Novi specijalizirani sud, koji se sastojao od sedam sudaca koji su se birali na 6 godina, odlučivao je u sporovima između Europske unije i njezinih službenika, za koje je do 2005. godine bio nadležan Opći sud. Postojala je mogućnost žalbe na odluke Suda samo pred Općim sudom te, u iznimnim slučajevima, mogućnost revizije od strane Europskog suda.

Statistički ured Europskih zajednica

Statistički ured Europskih zajednica (Eurostat) prikuplja i objavljuje statističke podatke iz država članica, država izvan Europske unije te od međunarodnih organizacija kako bi informirao institucije Europske unije i omogućio praćenje učinaka politika Zajednice.

Eurostat objavljuje priopćenja za javnost, opće i specijalizirane serije kao i publikacije namijenjene široj javnosti. Sve se publikacije Eurostata pojavljuju u devet tematskih zbirki označenih posebnom bojom:

Tema 1: Opća statistika

Tema 2: Ekonomija i financije

Tema 3: Populacija i socijalni uvjeti

Tema 4: Industrija, trgovima i usluge

Tema 5: Poljoprivreda i ribarstvo

Tema 6: Vanjska trgovina

Tema 7: Transport

Tema 8: Okoliš i energija

Tema 9: Znanost i tehnologija

Sud Europske unije

Sud Europske unije (engl. Court of Justice of the European Union) institucija je Europske unije koja obuhvaća:

Sud (Court of Justice) - često se naziva Europski sud;sadrži 28 sudaca iz svake države članice, te 11 nezavisnih odvjetnika; 6 stalnih (VB, Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, te od 2013. i Poljska), a ostala rotacijska.Mandat trajanje: 6 godina (i sudaca i nezavisnih odvjetnika)

Opći sud (General Court) - raniji naziv Sud prvog stupnja(ovaj naziv sud prvostupanjski sud je imao od 1989. do 2009., osnovan 1989. godine radi rasterećivanja Suda, a pravni temelj mu je Jedinstveni europski akt 1986;Broj članova odnosno sudaca iznosi kao i broj država članica (čl. 19.st. 1. UEU, točan broj određen Statutom (č.48)): v. REFORMA OPĆEG SUDA.

Nema nezavisnih odvjetnika; jedino iznimno, svaki član može se pozvati obavljati zadaće nezavisnih odvjetnika (čl. 49. st. 1. Statuta Suda EU)

Mandat sudaca je 6 godina; osobe koje „posjeduju sposobnosti koje se zahtijevaju za obavljanje visoke sudačke dužnosti”; imenuju ih vlade država članica suglasno (nakon savjetovanja sa sedmeročlanim Odborom za izbor sudaca)

specijalizirane sudove - danas postoji Službenički sud (Civil Service Tribunal), osnovan 2004. godine., oni se pridružuju općem sudu radi provođenja postupaka u određenim vrstama predmeta ili u određenom područjuSlužbenički sud je jedini specializirani sud, koji je počeo sa djelovanjem od 2005. godine, a djelovao je do 2016. godine,a reformom Općeg suda, taj je sud i preuzeo njegove ovlasti i nadležnosti. Imao je 7 sudaca, a sudio je u prvom stupnju u službeničkim sporovima, između zaposlenika i Unije.

Reformom općeg suda je Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća je od 16.12.2015. došlo do izmjene Protokola br. 3. o Statutu Suda Europske unije.

Po čl. 48. Statuta:

Opći sud sastoji se od:

(a) 40 sudaca od 25. prosinca 2015.;

(b) 47 sudaca od 1. rujna 2016.; (NB: pripajanje Službeničkog suda!)

(c) po dva suca iz svake države članice od 1. rujna 2019.

Sud EU osigurava poštovanje prava pri tumačenju i primjeni Osnivačkih ugovora. Sjedište Suda je u Luxembourgu, a njegova organizacija uređena je Ugovorom o Europskoj uniji (Treaty on European Union, TEU; UEU), Ugovor o funkcioniranju Europske unije (Treaty on Functioning of the Eeropean Union, TFEU; UFEU, do Lisabonskog ugovora - Ugovor o EZ), Statutom Suda te Pravilima postupka.

Najvažnije nadležnosti Suda EU:

1) Postupci zbog povrede obveza na temelju Ugovorâ (tj. prava Unije): čl. 258. – 260. UFEU

2) Postupci za poništenje akta: čl. 263. – 264. UFEU

3) Postupci zbog propuštanja djelovanja: čl. 265. – 266. UFEU

4) Postupci po zahtjevu za prethodnu odluku (tzv. prethodni postupak ili postupak za donošenje odluke o prethodnom pitanju): čl. 267. UFEU

5) Postupci za naknadu štete (izvanugovorna odgovornost Unije i njenih službenika): čl. 340. UFEU

Ostale nadležnosti Suda EU:

Nadležnost na temelju sporazuma stranaka:

arbitražna klauzula u javnopravnom ili privatnopravnom ugovoru sklopljenom od strane Unije ili u njeno ime (čl. 272. UFEU); ili

u sporu između država članica koji se odnosi na predmet Ugovorâ, temeljem sporazuma između njih (čl. 273. UFEU)

Davanje mišljenja o usklađenosti međunarodnog sporazuma s Ugovorima (čl. 288. st. 11. UFEU) – prije sklapanja sporazuma

Nadležnosti u vezi s Europskom investicijskom bankom i Europskom središnjom bankom (čl. 271. UFEU)

Venecijanska komisija

Venecijanska komisija (službeni naziv Europska komisija za demokraciju kroz pravo) je savjetodavno tijelo Vijeća Europe, međunarodne asocijacije koje čini ukupno 47 europskih i susjednih zemalja. Puno službeno ime tog savjetodavnog tijela je "Europska komisija za demokraciju putem prava". To se tijelo bavi ustavnim pitanjima, izbornim pitanjima i općenito djelovanjem demokratskih ustanova.

Vijeće Europske unije

Vijeće Europske unije je institucija Europske unije u kojoj su zastupljene vlade država članica. U njoj se sastaju ministri i drugi dužnosnici iz država članica EU-a kako bi donijeli zakone i uskladili politike koji spadaju u nadležnost Europske unije. Vijeće je glavni donositelj odluka u EU-u te pregovara i donosi nove propise EU-a ili ih prema potrebi prilagođava. Novi se zakoni EU-a obično donose uz suglasnost Europskog parlamenta, primjenom redovnog zakonodavnog postupka.

Vijeće također:

usklađuje politike država članica, na primjer, u području gospodarstva

sklapa međunarodne sporazume u ime EU-a

razvija zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku na temelju strateških smjernica koje utvrđuje Europsko vijeće

donosi proračun EU-a, zajedno s Europskim parlamentomDo 1993. Vijeće je bilo poznato pod nazivom Vijećem ministara.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.