Huzestan

Huzestan (perz. خوزستان; Hūzestān, punim imenom استان خوزستان; Ostān-e Hūzestān) je jedna od 31 iranske pokrajine. Smještena je u jugozapadnom dijelu zemlje, a omeđena je Ilamskom pokrajinom na sjeverozapadu, Luristanom i Isfahanskom pokrajinom na sjeveru, Čahar-Mahal i Bahtijarijem odnosno Kuhgilujom i Bojer-Ahmadom na istoku, Bušeherskom pokrajinom i Perzijskim zaljevom na jugu, te suverenom državom Irak na zapadu. Huzestan ima površinu od 64.057 km², a prema popisu stanovništva iz 2006. godine u pokrajini je živjelo 4,274.979 stanovnika. Sjedište pokrajine smješteno je u gradu Ahvazu.

Huzestan
(perz.) خوزستان
Locator map Iran Khuzestan Province

Položaj Huzestana u Iranu
Flag of Iran.svg Iranska pokrajina
Sjedište Ahvaz
 • broj okruga 27
 • broj općina
 • broj naselja
Jezici perzijski, lurski, arapski
Površina 64.057 km²
(na 10. mjestu)
Stanovništvo
 • ukupno (2006.) 4,274.979
(na 5. mjestu)
 • gustoća 66,7 st./km²
(na 13. mjestu)
Poštanski broj 63xxx-xxxxx, 64xxx-xxxxx
Pozivni broj 611, 612, 622, 623, 624,
626, 631, 632, 641, 642,
651, 652, 671, 672, 681,
682, 691 i 692
Registarska oznaka 14, 24 i 34
ISO 3166-2 IR-10
Vremenska zona IRST (UTC+3:30)
 • ljetno (DST) IRDT (UTC+4:30)
Web stranica www.ostan-kz.ir
[[datoteka:|275px]]
Okruzi Huzestana

Okruzi

  • Abadanski okrug
  • Agadžarijski okrug
  • Ahvaški okrug
  • Andički okrug
  • Andimeškanski okrug
  • Bagmalečki okrug
  • Bavijski okrug
  • Behbahanski okrug
  • Dašt-e Azadeganski okrug
  • Dezfulski okrug
  • Gotvandski okrug
  • Haftgelski okrug
  • Hamidijski okrug
  • Hendidžanski okrug
  • Hovejški okrug
  • Horamšaherski okrug
  • Iški okrug
  • Karunski okrug
  • Lalijski okrug
  • Mahšaherski okrug
  • Masdžid-Sulejmanski okrug
  • Omidijski okrug
  • Ramhormuški okrug
  • Ramširski okrug
  • Šadeganski okrug
  • Šuški okrug
  • Šuštarski okrug

Vanjske poveznice

Ostali projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Huzestan
Abadan

Abadan (perz. آبادان; ranije poznat kao Aphana i Aphadana) je grad i važna luka u Iranu, u jugozapadnoj pokrajini Huzestan. Zapadni dio grada smješten je na istoimenom otoku Abadan u delti Šat al-Araba, a istočni uz obalu Bahmanšira (dio rijeke Karun). Od obale Perzijskog zaljeva udaljen je oko 53 km, a u neposrednoj blizini nalazi se i iračka granica. Grad je osnovan u starom vijeku, a Klaudije Ptolemej u svojim djelima spominje ga pod imenom Aphana. Značajnom lukom bio je i u vrijeme vladavine Abasida, posebno zbog proizvodnje soli. Otkrićem velikih nalazišta nafte početkom 20. stoljeća Abadan postaje najvažnijom iranskom lukom kao i rafinerijskim središtem zemlje. Tijekom iransko-iračkog rata grad je pretrpio velika oštećenja, jedna od najvećih svjetskih rafinerija nafte je uništena, a većina stanovništva pobjegla je i pronašla utočište u drugim iranskim gradovima. Abadan je u potpunosti obnovljen početkom 1990-ih, a prema popisu stanovništva iz 2006. godine u gradu je živjelo 217.988 ljudi.

Ahvaz

Ahvaz (perz. اهواز) je grad u Iranu i sjedište pokrajine Huzestan. Smješten je u dolini na obali rijeke Karun, oko 120 km sjeverno od važne luke Abadana. Grad je osnovan u starom vijeku o čemu svjedoče Darijevi epigrafski natpisi u Nakš-e Rustamu gdje se Ahvaz spominje pod imenima Hadža ili Hudža, a postoji vjerojatnost da je postojao i tijekom elamskog razdoblja. U ranom islamskom razdoblju grad je bio poznat kao proizvodni centar šećerne trske, te po brojnim uglednim znanstvenicima. Početkom 20. stoljeća u okolici Ahvaza otkrivena su velika nalazišta nafte što je rezultiralo snažnim razvojem grada. Stanovništvo grada sastoji se većinom od iranskih Arapa i Perzijanaca. Prema popisu stanovništva iz 2006. godine u Ahvazu je živjelo 969.843 ljudi.

Bandar-e Homeini

Bandar-e Homeini (perz. بندرامام خميني) je grad u Iranu odnosno jugozapadnoj pokrajini Huzestan. Izgrađen je kroz 20. stoljeće kao velika luka u cilju rasterećivanja prometa u regiji bogatoj naftom. Prvotno je nosio ime Bandar-e Šahpur, no nakon revolucije iz 1979. godine preimenovan je prema Ruholahu Homeiniju. Sa 35,857.000 tona ostvarenog prometa u 2010. godini, Bandar-e Homeini je druga najprometnija luka Irana odnosno četvrta u Perzijskom zaljevu. Prema popisu stanovništva iz 2006. godine u Bandar-e Homeiniju je živjelo 67.467 ljudi.

Bune

Bune (perz. بونه) je otok smješten na krajnjem sjeveru Perzijskog zaljeva odnosno u iranskoj pokrajini Huzestan. Uz Daru, Nedel Gar i Kaber-e Nahodu jedan je od četiri veća otoka u estuariju Hvor-e Musi. Otok ima površinu od 2,5 km² i od kopna na istoku udaljen je 3 km. Bune se proteže duljinom od 7 m u smjeru istok-zapad, a maksimalna nadmorska visina mu je 2 m.

Dezful

Dezful (perz. دزفول) je grad u pokrajini Huzestan na jugozapadu Irana. Prema popisu stanovništva iz 2006. godine u Dezfulu je živjelo 235.819 ljudi.

Fulad Ahvaz

Fulad (perz. فولاد, dosl. čelik) je iranski nogometni klub iz Ahvaza u pokrajini Huzestan.

Osnovan je 1986. godine, a glavno igralište mu je Stadion Gadir koji prima 51.000 gledatelja.

U Fuladu su kao treneri radili Hrvati Vinko Begović, Luka Bonačić, Mladen Frančić i Nenad Nikolić.

S Frančićem je u sezoni 2004./05. osvojio naslov državnog prvaka.

Horamšaher

Horamšaher (prije Muhamara) je grad i luka u pokrajini Huzestan u Iranu.

Nalazi se sjeverozapadno od Abadana, a naseljava ga 89.600 stanovnika. Nalazi se na rijeci Karun odnosno njenom ušću u Šat al-Arab, 72 km daleko od Perzijskog zaljeva. Nagli razvoj grada počeo je 1908. otkrićem nafte i povezivanjem željeznicom i cestom s unutrašnjosti. Danas je Horamšaher glavna iranska luka za izvoz nafte, a 1980. godine početkom iračko-iranskog rata teško je oštećena. Obnovljena je u razdoblju od 1989. do 1992.. Grad je poznat po poljoprivredi i uzgoju datuljine palme. U vrijeme Drugog svjetskog rata se razvio kao gospodarsko središte i luka za naftu. Godine 1980. grad je okupirao ga je Irak, a 1982. je vraćen Iranu.

Nedovršeni članak Horamšaher koji govori o gradu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Iranska visoravan

Iranska visoravan (poznata i kao Perzijska visoravan) je prostrani geološki oblik u jugozapadnoj Aziji. Područje je dijelom Euroazijske ploče i uklještena je između Arapske i Indijske ploče, a nalazi se između Zagrosa na zapadu, Kaspijskog jezera i Kopet-Daga na sjeveru, Hormuškog tjesnaca i Perzijskog zaljeva na jugu, te Inda na istoku.

Kao povijesna relijga obuhvaća Partiju, Mediju i Perziju koje su žarište kulture Velikog Irana. Iranska visoravan okvirno je sastavljena od dijelova Irana, Azerbajdžana, Turkmenistana, Afganistana i Pakistana (Beludžistan), a ponekad se u pojam uvrštava i nizinski Huzestan koji je ogrankom ravničarske Mezopotamije.

Područje obuhvaća približno 2,7 milijuna km² i proteže se približno 1800 km u smjeru sjever-jug odnosno 2500 km u smjeru istok-zapad. Unatoč nazivu „visoravan“, reljef područja je zapravo izrazito raznolik i sastoji se od više planinskih planaca među kojima se ističe vrh Damavand (5610 m) na Alborzu, kao i od ravničarskih dijelova pustinje Dašt-e Lut iz Kermanske pokrajine u središnjem Iranu čija je prosječna nadmorska visina ispod 300 m.

Iranske pokrajine

Iranske pokrajine ili ostani (perz. استان; ostān, množ. استان‌ها; ostānhā) su prvi stupanj državnih administrativnih podjela u Iranu. Svakom od njih upravlja namjesnik (perz. ostāndār) iz sjedišta koji je najčešće najveći grad pokrajine (perz. markaz). Čitavo područje Irana podijeljeno je na ukupno 31 pokrajinu (ili ostan).

Karun

Karun (perz. کارون) je najduža, vodom najbogatija i jedina plovna rijeka u Iranu.

Izvor rijeke nalazi se na padinama Zard-Kuha, planine u gorju Zagrosa odnosno pokrajini Čahar-Mahal i Bahtijari. Rijeka se proteže dužinom od 829-890 km i ulijeva se u Arvand-Rud kod iranskog grada Horamšahera u Huzestanu. U Karun pritječu brojne manje rijeke od kojih su najveće Vanak, Bazuft, Hersan i Dez, a najveći obalni gradovi Šuštar, Ramin, Vejs, Ahvaz i Horamšaher. Potonja dva grada ujedno su i neke od najznačajnijih iranskih luka. Karun je u starom vijeku bio poznat pod imenom Pasitigris, a poistovjećuje ga se i s biblijskom rijekom Pišon (jedna od četiri rajske rijeke). Plivanje donjim tokom Karuna smatra se opasnim jer u rijeku iz Perzijskog zaljeva odnosno Arvand-Ruda često ulaze morski psi.

Sanat Naft Abadan

Sanat Naft (perz. صنعت نفت) je iranski nogometni klub iz Abadana u Huzestanu. Pokrovitelj mu je iranska naftna industrija.

Osnovan je 2. listopada 1972. godine, a glavno igralište mu je Stadion Tahti koji prima 22.000 gledatelja.

Sudjeluje u iranskoj prvoj nogometnoj lizi i najveći uspjeh mu je 9. mjesto ostvareno u sezoni 2010./11.

Od 2012. godine za Sanat Naft nastupa hrvatski vratar Marko Šimić.

Suza (Iran)

Suza (perz. شوش: Šuš, hebr. שושן‎: Shushan, grč. Σοῦσα: Sousa, lat. Susa); starovjekovni je grad iz razdoblja Elama odnosno iranskih carstva Ahemenida i Parta. Grad je smješten oko 250 km istočno od rijeke Tigris, na jugozapadnu Irana. U ahemenidsko doba, grad je bio jedna od omiljenih rezidencija Darija I. Velikog.

Godine 2015. Suza je uvrštena na popis Svjetske baštine UNESCO-a. Zaštićeni arheološki lokalitet u donjem Zagrosu uključuje skupinu stambenih i upravnih iskopina na istočnoj strani rijeke Šavur, kao i Ardeširovu palaču na suprotnoj strani rijeke. Nalazi daju naslutiti kako je ovo mjesto bilo kontinuirano naseljeno od kasnog 5. tisućljeća pr. Kr. do 13. stoljeća, te pridonosi razumijevanju Elamitske, Perzijske i Partske kulture, koje su uglavnom nestale.

Zračna luka Abadan

Zračna luka Abadan (IATA kod: ABD, ICAO kod: OIAA) smještena je 12 km od grada Abadana u jugozapadnom dijelu Irana odnosno pokrajini Huzestan. Nalazi se na nadmorskoj visini od 6 m. Zračna luka ima dvije asfaltirane uzletno-sletne staze dužine 3101 i 2265 m, a koristi se za tuzemne i inozemne letove. Zračni prijevoznici koji nude redovne letove u ovoj zračnoj luci uključuju Iran Air (iz/u: Isfahan, Teheran), Iran Air Tours (iz/u: Isfahan, Mašhad, Širaz, Teheran), Iran Aseman Airlines (iz/u: Dubai, Širaz) i Kish Air (iz/u: Teheran).

Zračna luka Ahvaz

Zračna luka Ahvaz (IATA kod: AWZ, ICAO kod: OIAW) smještena je nedaleko od grada Ahvaza u jugozapadnom dijelu Irana odnosno pokrajini Huzestan. Nalazi se na nadmorskoj visini od 20 m. Zračna luka ima jednu asfaltiranu uzletno-sletnu stazu dužine 3398 m, a koristi se za tuzemne i inozemne letove. Zračni prijevoznici koji nude redovne letove u ovoj zračnoj luci uključuju Caspian Airlines, Iran Air, Iran Air Tours, Iran Aseman Airlines i Kish Air.

Zračna luka Mahšaher

Zračna luka Mahšaher (IATA kod: MRX, ICAO kod: OIAM) smještena je nedaleko od lučkog grada Mahšahera u jugozapadnom dijelu Irana odnosno pokrajini Huzestan. Nalazi se na nadmorskoj visini od 2 m. Zračna luka ima jednu asfaltiranu uzletno-sletnu stazu dužine 2705 m, a koristi se samo za tuzemne letove. Zračni prijevoznici koji nude redovne letove u ovoj zračnoj luci uključuju Caspian Airlines (iz/u: Teheran-Mehrabad), Kish Air (iz/u: Isfahan, Teheran-Mehrabad) i Mahan Air (iz/u: Teheran-Mehrabad).

Zračna luka Šahid Asijae

Zračna luka Šahid Asijae (IATA kod: QMJ, ICAO kod: OIAI) smještena je nedaleko od grada Masdžed-Sulejmana u jugozapadnom dijelu Irana odnosno pokrajini Huzestan. Nalazi se na nadmorskoj visini od 368 m. Zračna luka ima dvije asfaltirane uzletno-sletne staze dužine 1419 i 1800 m, a koristi se za tuzemne letove odnosno vojne svrhe.

Čoga Zanbil

Čoga Zanbil (perz.: چغازنبيل, Čoḡā Zanbīl ili Chogha Zanbil - „Korpa-humak”; elam. Dur Untaš - „Untašov grad”) je drevni kompleks koji su izgradili Elamiti oko 1250. pr. Kr., u današnjoj iranskoj pokrajini Huzestan. Nalazi se oko 42 km jugozapadno od Dezfula, 30 km zapadno od Suze i 80 km sjeverno od Ahvaza. U njemu se nalazi jedan od rijetkih sačuvanih zigurata izvan Mezopotamije, zbog čega je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1979. godine.

Šat al-Arab

Šat al-Arab (arap. Arapska obala) ili Arvand-Rud (perz. rijeka Arvand), rijeka koja se protječe kroz Irak i Iran.

Izvor rijeke spojnica je glavnih tokova Eufrata i Tigrisa kod iračkog grada Kurne, a nalazi se na nadmorskoj visini od četiri metra. Rijeka se proteže dužinom od 200 km i ulijeva se u Perzijski zaljev između iračkog poluotoka Fav i iranskog otoka Hezr (Abadan). U kontekstu političke geografije, tok rijeke može se podijeliti na sjeverni koji protječe kroz Irak odnosno južni koji čini iračko-iransku granicu. Na desnoj (zapadnoj) obali nalaze se irački gradovi Basra i Fav, a na lijevoj (istočnoj) iranski gradovi Hejn, Horamšaher i Abadan. Zbog velikog strateškog značaja, rijeka je u posljednjih 250 godina bila predmetom brojnih političkih sukoba između Irana s jedne odnosno Osmanskog, Britanskog Carstva i Iraka s druge strane.

Porječje ove rijeke do sredine 1970-ih bila je najveća šuma datulja na svijetu i sastojala se od 17-18 milijuna stabala, ali zbog tri velika rata (1980.-1988., 1991. i 2003.) došlo je do ekološke katastrofe i 80%-tnog uništenja šume.

Šuštarski hidraulički sustav

Šuštarski hidraulički sustav (perz. سازه‌های آبی شوشتر) je kompleksni povijesni sustav za navodnjavanje smješten u staroj jezgri Šuštara, grada na obali Karuna u pokrajini Huzestan na jugozapadu Irana. Sustav se sastoji od niza brana, kanata, vodovoda, vjetrenjača, te utvrde Salasel kao kontrolne jedinice. Glavnina građevina datira se u sasanidsko razdoblje (3. − 7. st.), a najstariji ostaci potječu iz ahemenidskih vremena (7. − 4. st. pr. Kr.) odnosno razdoblja vladavine Darija Velikog. Osim iranskih, hidraulički sustav sinteza je i drevnih elamskih i mezopotamskih kao i rimskih tehnoloških umijeća. Potonji primjer jest Band-e Kaisar, mostovna brana na čijoj su gradnji sudjelovali poraženi rimski vojnici iz bitke kod Edese. Zahvaljujući sustavu navodnjavano je oko 40.000 ha poljoprivrednih površina, a unatoč djelomičnom propadanju i danas je funkciji. Godine 2009. Šuštarski hidraulički sustav upisan je na popis UNESCO-ve Svjetske baštine kao „remek-djelo stvaralačkog genija”.

Flag of Iran.svg Iranske pokrajine
IranBlank

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.