Henry Kissinger

Henry Alfred Kissinger (Fürth, 27. svibnja 1923.), američki diplomat i političar njemačkog porijekla.

Henry Kissinger Shankbone Metropolitan Opera 2009
Henry Kissinger

Životopis

Rodio se kao Heinz Alfred Kissinger u Bavarskoj. Otac mu je bio učitelj, a majka potječe iz bogate židovske obitelji. Pred nacističkim progonom pobjegao je u SAD 1938. godine.

Bio je vrlo utjecajan političar od 1969. do 1977. godine. Obnašao je funkcije savjetnika predsjednika za nacionalnu sigurnost te državnog tajnika za vrijeme Nixonove i Fordove administracije. Tijekom Hladnog rata, kao vješti diplomat, smirio je napete odnose SAD-a i Sovjetskog Saveza. Pomagao je politiku otvaranja Kine. 1987. je dobio i prestižnu "Karlovu nagradu" grada Aachena. Od 1996 postaje članom znanstvenog vijeća zaklade "Otto von Bismarck".

Kontroverze

Poznati američki novinar i ekonomski teoretičar Frederick William Engdahl u svojim knjigama o američkoj naftnoj i prehrambenoj geopolitici "Stoljeće rata" i "Sjeme uništenja" izravno optužuje Kissingera za odgovornost za sudjelovanje u američkoj politici sedamdesetih godina 20. stoljeća koja je bila usmjerena na agresivno širenje agrobiznisa u zemlje u razvoju, s ciljem uništenja poljoprivredne proizvodnje u tim zemljama. Ta se politika nastavila u okviru omogućavanja američkim proizvođačima genetski modificiranih žitarica tijekom 90-ih da agresivno nametnu svoje proizvode siromašnijim zemljama, a krajnji cilj takve politike bilo bi smanjenje broja stanovnika na Zemlji. Engdahl ističe kako je Kissinger bio vrlo blizak Georgeu W. Bushu i podržavao njegovu politiku prema Iraku i Afganistanu, koja je usmjerena na daljnje učvršćivanje američke moći. Henry Kissinger štićenik je interesnog kruga obitelji Rockefeller čiji utjecaj na američku politiku i svjetsku ekonomiju poprima nezamislive razmjere.[1]

Nagrade i priznanja

Izvori

  1. http://www.engdahl.oilgeopolitics.net/.

Vanjske poveznice


Society.svgP vip.svg Nedovršeni članak Henry Kissinger koji govori o političaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

22. rujna

22. rujna (22.9.) 265. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (266. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 100 dana.

8. listopada

8. listopada (8.10.) 281. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (282. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 84 dana.

Družba Bilderberg

Bilderberški skup je naziv za neslužbeni godišnji skup zatvorenog tipa, s oko 200 gostiju, koji se održava od 1954. godine. Većinu sudionika predstavljaju međunarodno utjecajne osobe na području poduzetništva, medija i politike. Prema nekim teorijama urote, ali i realističnijim procjenama objavljenima u uglednim medijima, jedna je od najmoćnijih političkih, medijskih, ekonomskih poslovnih skupina, a sastaje se na raznim lokacijama jednom na godinu radi raspravljanja o budućnosti svijeta. Neki grupu optužuju da potajno vlada i upravlja svijetom preko EU, G8, WTO, Svjetskog ekonomskog foruma itd. Članovi skupine su predsjednici država, ministri, vlasnici korporacija, bankari, industrijalci, predstavnici medijskog kartela itd.

U grupi središnju ulogu ima ekstremno bogati David Rockefeller, osnivač i do danas notorno jedini član tzv. "Member Advisory Group", tj. osoba koja ima neprikosnovenu zadnju riječ u odlučivanju koga će se pozvati na Bilderberško okupljanje.

Neki od poznatijih članova su Henry Kissinger, David Cameron, Carl Bildt, Gari Kasparov, John Kerry, Romano Prodi, Mario Monti, Viviane Reding. U prošlosti, navodni su članovi bili Margaret Thatcher, Cyrus Vance, George Shultz, Helmut Kohl, François Mitterrand . Najnoviji su članovi Bill Clinton i Hillary Rodham Clinton, Tony Blair, Gordon Brown, lord Peter Mandelson, Paddy Ashdown, Norman Lamont, lord William Waldegrave, Malcolm Rifkind, Alan Greenspan, Andrew Knight, Umberto Agnelli, John Monks.

Bilderberški skup je usko povezan s Trilateralnom komisijom, čije je članstvo (koje čini nešto manje od 400 iznimno utjecajnih pojedinaca iz političkog i poslovnog svijeta) stalno, za razliku od sastanaka Bilderberškog skupa, na koju se ugledne učesnike poziva ad hoc. Ulazak u bilo koju od tih grupa predstavlja ulaz u jednu te istu internacionalnu elitu, međutim se - prema dostupnim podacima - od članova Trilatelarne komisije traži stalniji angažman.

Fridtjof Nansen

Fridtjof Nansen (Store-Froen kod Osla, 10. listopada 1861. - Lysaker, 13. svibnja 1930.), norveški istraživač, zoolog i diplomat.

Fridtjof Nansen, jedan od najpoznatijih svjetskih polarnih istraživača, stekao je svjetsku slavu svojim ekspedicijama preko Grenlanda i putovanjem brodom Fram preko Arktičkog oceana. Bio je izniman znanstvenik, kasnije profesor zoologije i oceanografije, ali i sposoban skijaš, što mu je bilo od velike koristi u polarnim istraživanjima.

Godine 1888. je bio prvi koji je na psećim saonicama istražio unutrašnjost Grenlanda. Sjeverno polarno more je istraživao od 1893-96. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1922. godine. Pridonio je potpisivanju ženevskog protokola o izbjeglicama za koje je uvedena putovnica nazvana njegovim imenom "Nansen-putovnica". Na čelu Visokog povjerenstva za izbjeglice koje je vodio, zbrinuo je na stotine tisuća izbjeglica.

Fürth

Fürth grad je u njemačkoj saveznoj pokrajini Bavarskoj. Sedmi grad po veličini u Bavarskoj nalazi se u blizini rijeka Rednitz i Pegnitz.

George Marshall

George Catlett Marshall, Jr. (Uniontown, Pennsylvania, 31. prosinca 1880. - Washington, DC, 16. listopada 1959.) je bio američki general i političar koji je služio kao vrhovni zapovjednik američke vojske, Državni tajnik, te Ministar obrane Sjedinjenih Američkih Država. Dobivši naziv "organizator pobjede" od Winstona Churchilla zbog svog vodstva savezničkih pobjeda u Drugom svjetskom ratu, Marshall je postao vrhovni general američke vojske i osobni savjetnik predsjednika Franklina Delana Roosvelta. Kao Državni tajnik pomogao je u stvaranju američkog plana za poslijeratnu obnovu Europe, danas poznatog kao Marshallov plan. Zbog tog plana, George Marshall je 1953. dobio Nobelovu nagradu za mir.

Henri Dunant

Jean Henry Dunant (Ženeva, 8. svibnja 1828. - Heiden, 30. listopada 1910.), švicarski filantrop, osnivač Crvenog križa

Krvavo iskustvo bitke kod Solferina navelo ga je da 1864. predloži konvenciju koja je usvojena i prema kojoj se u ratu moraju poštedjeti svi bolesni i ranjeni vojnici, te sanitetsko osoblje. Godine 1901. dobio je Nobelovu nagradu za mir.

Ian Smith

Ian Douglas Smith (Selukwe, 8. travnja 1919.- 20. studenog 2007.), političar i državnik iz Zimbabvea. Bio je ključna osoba u politici britanske kolonije Rodezije od 1965. do 1979. godine.

Kofi Annan

Kofi Annan (Kumasi, Gana, 8. travnja 1938. — Bern, 18. kolovoza 2018.), bio je ganski diplomat, bivši glavni tajnik Ujedinjenih naroda.

Annan je svoju karijeru započeo godine 1962. u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Od 1972. do 1974. godine bio je direktor turizma u Gani. Od godine 1987. držao je neke od najvažnijih položaja u UN-u, uključujući mjesto pomoćnika glavnog tajnika. U 1990-ima je bio zadužen za mirovne operacije, a od listopada 1995. bio je posebni izaslanik UN-a za bivšu Jugoslaviju.

U to vrijeme Annan je uživao veliku podršku američke administracije Billa Clintona, nezadovoljne dotadašnjim glavnim tajnikom UN-a Boutrosom Boutrosom Ghalijem i njegovom inzistiranju na proceduri prilikom američke vojne intervencije u bivšoj Jugoslaviji. Uz američki diplomatski pritisak, Vijeće sigurnosti UN-a je 13. prosinca 1996. imenovalo Annana glavnim tajnikom. Mandat mu je obnovljen godine 2002.

U posljednjih nekoliko godina Annan je došao u sukob s novom američkom administracijom Georgea W. Busha jer je izrazio protivljenje napadu na Irak. Nakon nekog vremena Organizacija UN došla je pod žestoki udar kritika zbog nesposobnosti, korupcije, seksualnog zlostavljanja te pronevjere sredstava iz iračkog programa "nafta za hranu", u što je navodno umiješan i Annanov sin Kojo.

Kvekeri

Kvekeri (poznati i kao Društvo prijatelja) su kršćanski vjerski pokret bez svećenstva i obreda. Pojavio se u Engleskoj sredinom 17. stoljeća i brzo proširio po današnjem SAD-u iz kolonije Pennsylvanije, koju je osnovao kveker William Penn, dobivši 1681. kraljevskom poveljom zemljište. Danas u svijetu ima oko 600.000 kvekera.

Godine 1947. dobili su Nobelovu nagradu za mir.

Osnivač je George Fox. Ubrajaju se u povijesne crkve mira.

Obično se dijele na programiranu i neprogramiranu zajednicu. Zvali su se svakako, najčešće Vjersko društvo prijatelja, a naziv kveker prvi put se spominje 1650. kad propovjednika Georgea Foxa privode na sud zbog blasfemije.

Vjersko društvo prijatelja je ustaljeni naziv iz 18. stoljeća.

Oni iz Velike Britanije su ostali ujedinjeni, dok su se drugdje podijelili.

1827. nastaje prvi raskol, a drugi dolazi 1842. godine.

Ne priznaju sakramente ni pastora. Na njihovim sastancima se ne govori.

Zbog doktrinarnih sumnji bilo je sukoba, ali poštuju Krista i Bibliju.

Ne vjeruju u teologe.

Usmjereni su na časni i kršćanski način života.

Ne smatraju se pripadnicima niti jednog od tri glavna ogranka kršćanstva, nego predstavljaju novi pogled na kršćanstvo.

Ne nose oružje i česti su "prigovarači savjesti". Vjenčanje se obavlja u krugu svjedoka.

Nedovršeni članak Kvekeri koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Lech Wałęsa

Lech Wałęsa (Popowo, 29. rujna 1943.), poljski političar i državnik.

Od 1980. do 1990. bio je predsjednik sindikata Solidarność. Prvi je predsjednik demokratske Poljske (1990. - 1995.).

Godine 1983. dobio je Nobelovu nagradu za mir.

Poziv Wałęse je bio električar.

Linus Pauling

Linus Carl Pauling (Portland, 28. veljače 1901. - Big Sur, 19. kolovoza 1994.), američki kemičar, fizičar, borac za mir i nobelovac, počasni član HAZU

Dvostruki je dobitnik Nobelove nagrade:

1954. - Nobelova nagrada za kemiju

1962. - Nobelova nagrada za mir

Nedovršeni članak Linus Pauling koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za mir treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Nedovršeni članak Linus Pauling koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za kemiju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

NSSM 200

NSSM 200 (National Security Council Study Memorandum 200) je tajni maltuzijanski dokument kojega je objavio Henry Kissinger za vrijeme naftne krize, 16. listopada 1975., koji potvrđuje potrebu za "američkom kontrolom nad pitanjima svjetske populacije".

NSSM 200 tvrdi da porast stanovništva u određenim zemljama u razvoju, koje osim toga imaju strateška bogatstva potrebna američkom gospodarstvu, predstavlja potencijalnu "prijetnju nacionalnoj sigurnosti" SAD-a. Ta studija upozorava da će te zemlje, koje imaju potrebne sirovine, pod pritiskom većeg broja stanovništva, početi zahtjevati bolje uvjete trgovine i veće cijene za izvoz svojih sirovina u Sjedinjene Države. U tom smislu NSSM 200 napravio ciljani popis od 13 zemalja, koje su izdvojene kao "strateški ciljevi" za američka nastojanja radi kontrole porasta stanovništva. S tom tajnom deklaracijom Vlada Sjedinjenih Država prihvatila je program ekonomske smrti, kao i gladi, bijedi i nepotrebnom umiranju zemalja u razvoju. Trinaest zemalja nabrojanih u tom dokumentu su bile: Brazil, Pakistan, Indija, Bangladeš, Egipat, Nigerija, Meksiko, Indonezija, Filipini, Tajland, Turska, Etiopija i Kolumbija.

Nixonov posjet Kini 1972.

Nixonov posjet Kini 1972. je prvi potez u formalnoj normalizaciji odnosa između SAD-a i Narodne Republike Kine. Ovo je ujedno i prvi put da je jedan predsjednik SAD-a posjetio NR Kinu, koju je SAD smatrao jednim od najvećih neprijatelja. Od 21. do 28. veljače američki predsjednik Richard Nixon, posjetio je kineske gradove Peking, Hangzhou i Shanghai.

U srpnju 1971., Nixonov Savjetnik za državnu sigurnost Henry Kissinger tajno je posjetio Peking, na putu za Pakistan, te dogovorio sve za posjet predsjednika Nixona. Skoro odmah nakon dolaska u Peking, Nixon je pozvan na sastanak s Mao Zedongom koji je gotovo umro 9 dana prije dolaska predsjednika Nixona (to Amerikanci tada nisu znali), no osjećao se dovoljno zdrav da se sastane s Nixonom. Državni tajnik William P. Rogers nije bio na sastanku, a jedini Amerikanac koji je prisustvovao susretu dvaju vođa bio je član Vijeća državne sigurnosti (kasnije američki veleposlanik u Kini) Winston Lord. Kako ne bi osramotio Rogersa, Lord je izbačen sa svih službenih fotografija sastanka.Nixon je tijekom posjeta imao puno sastanaka s kineskim premijerom Zhou Enlaiem, a ti sastanci su uključivali i posjete Kineskom zidu, te gradovima Hangzhouu i Shangaiu. Po završetku posjeta, SAD i NR Kina su izdali Šanghajski Communiqué, dokument koji je iznio poglede dvaju zemalja o vanjskoj politici i postao baza za kinesko-američke odnose. U priopćenju obje nacije su obećale da će težiti ka potpunoj normalizaciji odnosa dvaju zemalja. SAD je također priznao da Kinezi s obje strane Tajvanskog prolaza podupiru ideju da postoji samo jedna Kina, te da je Tajvan dio Kine. Nixon i američka vlada potvrdili su želju da se tajvansko pitanje riješi na miran način, što je podržala i sama Kina. Ta izjava je SAD-u i Kini omogućila da privremeno stave sa strane "ključno pitanje koje ometa normalizaciju odnosa" oko političkog statusa Tajvana te da otvore trgovinu i ostale konakte. No, SAD je nastavio diplomatske odnose sa Tajvanom sve do 1979. kada je raskinuo te odnose i uspostavio potpune diplomatske odnose s NR Kinom.

Operacija Kondor

Operacija Kondor je naziv za hladnoratovsku operaciju koja se odvijala od 1950-ih do 1980-ih. Cilj je bio da se uz pomoć SAD-a,i desničarskih diktatura u Južnoj Americi suzbiju ljevičarski pokreti i aktivnosti.

Države koje su sudjelovale u tome su Bolivija , Brazil, Argentina, Čile, Urugvaj i Paragvaj. Ekvador i Peru su se kasnije priključili te su zbog toga imali periferne uloge.

Zemljama uključenima u ova događanja vladali su diktatori Jorge Rafael Videla( svrgnuo udovicu Juana Perona), Augusto Pinochet(izveo puč protiv socijalista Salvadora Allendea), Alfredo Stroessner( vladao u Paragvaju), i Ernesto Geisel (vojni diktator tijekom brazilske mračne povijesti i 21 godine vojne vlasti).

Jedan od ljudi koji je povezan s ovim događajima je Henry Kissinger.

Politički realizam

Politički realizam je politička teorija prema kojoj se države u svojoj vanjskoj politici ponašaju ili bi se trebale ponašati prvenstveno u skladu s vlastitim nacionalnim interesom. Države prema političkim realistima nisu ograničene nikakvim moralnim načelima, već su ograničene jedino odnosima moći koji vladaju u međunarodnim odnosima.

Politički realizam predstavlja jedan od najstarijih pravaca razmišljanja o politici i filozofiji međunarodnih odnosa. Suvremeni realisti svoje uzore nalaze u djelima Tukidida, Augustina, Machiavellija i Hobbesa. Poseban utjecaj na suvremeni realizam ostavio je Hobbesov prikaz prirodnog stanja, situacije prije nastanka države u kojoj ne postoji jamstvo da će se itko pridržavati moralnih načela. Stoga je prirodno stanje stanje nesigurnosti u kojemu svatko ratuje protiv svakoga.

Dok je starija generacija političkih realista (Reinhold Niebuhr, George Kennan, Hans Morgenthau) uzroke rata nalazila u ljudskoj prirodi, novije varijante političkog realizma kao što su neorealizam i strukturni realizam objašnjenja traže u samoj strukturi međunarodnih odnosa. Najvažniji suvremeni predstavnici raznih oblika političkog realizma su Kenneth Waltz (neorealizam), Robert Jervis i Stephen Walt (defanzivni realizam), John Mearsheimer (ofanzivni realizam), Robert Gilpin (teorija hegemonije).

Teorija političkog realizma ima brojne zagovornike i u političkoj praksi i vanjskoj politici brojnih država. Najpoznatiji predstavnici realizma koji su bili uključeni u procese formiranja i donošenja političkih odluka u novijoj politici su Henry Kissinger i Zbigniew Brzezinski.

Šimon Peres

Šimon Peres (heb.: שִׁמְעוֹן פֶּרֶס ), (Wiszniew, Poljska, sada Višneva, Bjelorusija, 16. kolovoza 1923. - Tel Aviv, Izrael, 28. rujna 2016.), izraelski političar, bivši predsjednik vlade pa predsjednik države Izraela.

Dobitnici Nobelove nagrade za mir
Državni tajnici Sjedinjenih Američkih Država
Seal of the United States Department of State

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.