Gvadalupa

Gvadalupa (fra. Guadeloupe) je malo otočje u Antilima u Karipskom moru. Nalazi se otprilike 600 km sjeverno od obale Južne Amerike i 600 km istočno od Dominikanske republike. Nekada se zvao Karukera što znači "otok s lijepim vodama". Prekomorski je departman Francuske.

Gvadalupa
Guadeloupe
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
"Liberté, égalité, fraternité"
Himna
Marseljeza
Glavni grad Basse-Terre
Službeni jezik francuski
Državni vrh
 - Predsjednik Victorin Lurel
Površina
 - ukupno 1628 km2
 - % vode 0,26 %
Stanovništvo
 - ukupno (2008.) 410.000
 - gustoća 276/km2
Valuta Euro
Pozivni broj +590
Vremenska zona UTC -4
Internetski nastavak .gp

Povijest

Prvi ljudi koji su došli na Gvadalupu su bili američki indijanci iz plemena Arawaks, koji su naselili otok 300 godina prije naše ere i bavili se pretežito ribolovom i poljoprivredom. Otok je na svom drugom putovanju 14. studenog 1493. otkrio Kristofora Kolumba. Francuzi su kolonizirali otok 1635., na njega naselili afričke crnce koji su radili na velikim plantažama šećerne trstike koja je postala glavni ekonomski resurs na Gvadalupi. Otok su mnogo puta tijekom stoljeća otimali Britanci i ponovno osvajali Francuzi, da bi napokon 1815. Bečkim ugovorom otok pripao Francuskoj. Ropstvo je na otoku ukinuto 1848. Otok je postao prekomorski departman Francuske 19. ožujka 1946.

Administracija

GuadeloupeVue
Pogled s Gvadalupe

Gvadalupa je samostalna administrativna regija i prekomorski departman Francuske (DOM- département d'outre-mer) s prefekturom u Basse-Terrei. Zajedno s Martinikom koji se nalazi oko 150 km na jugu i Francuskom Gvajanom koja se nalazi na sjeveru Južne Amerike čini Francuske Departmane Amerike (départements français d'Amérique-DFA). Gvadalupa je jedna od sedam ultraperifernih regija Europske Unije.

Zemljopis

Karibik Guadeloupe Position
Položaj Gvadalupe u odnosu na Južnu Ameriku
Guadeloupe1
Zeleno (crvena slova) su otoci koji spadaju pod Gvadalupu
Guadeloupe map
Zemljovid Gvadalupskog otočja.

Gvadalupa se sastoji od pet otoka: Basse-Terre, Grande-Terre, La Désirade, Les Saintes i Marie-Galante. Također na sjeveru otok Sveti Bartolomej i francuski dio otoka Svetog Martina spadaju pod Gvadalupu. Basse-Terre je velik 848 km² i ima vulkanski reljef, dok je Grande-Terre velik 588 km² i ima brežuljkasti i nizinski reljef. Otoci su odvojeni malim kanalom kojeg zovu Rivière Salée, tj. Slana rijeka. Les Saintes se sastoje od 9 otočića od kojih su samo dva naseljena: Terre de Haut i Terre de Bas.

Capesterre-Belle-Eau je općina na otoku Basse-Terre.

Ekonomija

Ekonomija Gvadalupe ovisi o poljoprivredi, turizmu i industriji. Više od 50% izvoza čine banane. Industrija se većinom bavi proizvodnjom šećera i ruma.

Demografija

Većina vjernika su katolici (95%), hinduisti (4%) i protestanti (1%). Francuskim se koristi 99% stanovništva. Godine 2005. populacijska tablica izgledala je ovako (448.000): gvadalupski kreoli 332.000 (govore francuski) i gvadalupski mestici 88.000 (francuski); Haićani 12.000; Francuzi 7.400; Tamili 4.500 (tamilski jezik); kreoli s Djevičanskih otoka (3.300, govore kreolsko-engleski) Dominikanci 500 (španjolski); Sirijski Arapi (700). Nešto nepoznatih.

Jezik

Ma Gvadalupi se govore 4 jezika, od kojih je službeni francuski sa 7.300 govornika (2004.); ostali jezici su: gvadalupski kreolski francuski s 430.000 govornika (2001.); haićanski kreolski 12.000 (2004.); engleski 200 (2002).

Kultura

Gvadalupska kultura je mješavina europske, indijske, afričke, južnoameričke i sirijsko-libanonske kulture.

Šport

Lilian Thuram, jedan od najboljih francuskih obrambenih igrača, rođen je na ovom otočju. Na otočju je rođena i francuska atletičarka trostruka olimpijska pobjednica Marie-José Pérec.

Vanjske poveznice

Antigva i Barbuda

Antigva i Barbuda je otočna država na granici Karipskog mora i Atlantskog oceana. Pripada skupini Malih Antila. Okružena je otocima Gvadalupa na jugu, Montserrat na jugozapadu, Sveti Kristofor i Nevis na zapadu i Sveti Bartolomej na sjeverozapadu.

Po društvenom uređenju Antigva i Barbuda je parlamentarna monarhija u sastavu Commonwealtha.

Basse-Terre

Basse-Terre je glavni grad francuskog prekomorskog departmana Gvadalupe u Malim Antilima. Nalazi se na jugozapadu otoka, u podnožju aktivnog vulkana Soufrièrea. Osnovan je 1643. godine i sa svojih 12.173 stanovnika drugi je najveći grad na Gvadalupi. nakon Pointe-à-Pitrea koji ima 17.541 žitelja.

Četvrti Basse- Terra su Azincourt, Bas-du-Bourg, Le Carmel, Desmarais, Guillaud, Morne-Chaulet, Morne-à-Vaches, Petit-Paris, Pintade, Rivière-des-Pères, La Rue-Maillan, Saint-François, Sur-le-Morne i Versailles. Grad posjeduje zračnu luku, tri katedrale, kino i par športskih objekata. U gradu djeluju četiri nogometna kluba.

CONCACAF

CONCACAF (eng. the Confederation of North, Central American and Caribbean Association Football) je najviše izvršno tijelo za Sjevernu, Srednju Ameriku i Karibe. Uz to tu su i tri južnoameričke zemlje: Gvajana, Surinam i francuski departman Francuska Gvajana. CONCACAF je osnovan 1961.

Francuska Gijana

Francuska Gijana ili Francuska Gvajana, prekomorski je departman i prekomorska regija Francuske Republike. S površinom od 86 504 km², najveći je francuski departman. To je jedini francuski, a ujedno i jedini teritorij Europske unije u Južnoj Americi. Ekvatorska šuma pokriva najveći dio teritorija Francuske Gijane.

Službeno ime Francuske Gijane (u francuskim i europskim krugovima) je Gijana ili Gvajana (fr. Guyane). Pridjev "francuska" se dodaje još iz kolonijalnih vremena, kad su postojale tri Gvajane: Britanska Gvajana (današnja Kooperativna Republika Gvajana), Nizozemska Gvajana (današnji Surinam) i Francuska Gvajana.

Grb Gvadalupe

Grb Gvadalupe službeno je samo logotip, na kojem piše REGION GUADELOUPE, jer je Gvadalupa prekomorska regija Francuske. Često se rabi neslužbeni grb, na kojem su prikazana tri ljiljana, simbola Francuske, kao i sunce, pod kojim je šećerna trska.

Korzika

Korzika (fra. Corse, tal., kor. Corsica) četvrti je po veličini otok u Sredozemnom moru i pokrajina Francuske koja se sastoji od dva departmana. Korzika po zakonu ima nešto veću neovisnost od ostalih regija Francuske.

Lilian Thuram

Ruddy Lilian Thuram-Ulien (Pointe-à-Pitre, 1. siječnja 1972.) bivši je francuski nogometaš i reprezentativac. Sa reprezentacijom Francuske postao je svjetski (1998.) i europski (2000.) prvak. Igrao je za Monaco,Parmu,Juventus i Barcelonu u kojoj je i okončao igračku karijeru 2008. godine.

Thuram je zapravo trebao postati svećenik, no otkrio je nogometne talente i počeo se baviti nogometom. Prije dolaska u Barcu igrao je u Juventusu sve do skandala o namještanju utakmica kada je odlučio, zajedno s većom količinom igrača, da će napustiti Juventus.

Jedina dva gola za reprezentaciju Francuske zabio je Hrvatskoj (pobjeda 2:1 ; Thuram 2x, Šuker) u polufinalu Svjetskog prvenstva 1998. u Francuskoj.

Nedovršeni članak Lilian Thuram koji govori o francuskom nogometašu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Martinik

Martinik je otok u Antilima, smješten u Karipskom moru, 450 km sjeveroistočno od obale Južne Amerike i 700 km jugoistočno od Dominikanske Republike. Prekomorski je departman Francuske.

Nancy

Nancy je grad na istoku Francuske, prefektura departmana Meurthe-et-Moselle, u regiji Lorraine. Povijesno je bio važan kao glavni grad Vojvodstva Lotaringije.

Nizozemski Antili

Nizozemski Antili bili su autonomni prekomorski posjed u Karipskom moru u sastavu Kraljevine Nizozemske. Za razliku od matice nisu dio Europske unije. Obuhvaćali su šest naseljenih otoka u dvjema skupinama s ukupno oko 960 km² i oko 200.000 stanovnika od kojih su 85 posto afričkog porijekla. Aruba se odcijepila 1986. kao zasebna država unutar Kraljevine Nizozemske, a ostatak Nizozemskih Antila je raspušten 10. listopada 2010., što je rezultiralo dvjema novim konstitutivnim državama, Curaçao i Sveti Martin (Sint Maarten), dok su se drugi otoci pridružili Nizozemskoj kao posebne općine.

Pored turizma, glavni prihod otoka potječe od niza banaka koje ovdje imaju svoje sjedište.

Nizozemskim Antilima su pripadali sljedeći otoci:

Otoci privjetrine:

Aruba

Curaçao

Bonaire

Otoci zavjetrine:

Saba

Sveti Eustahije (Sveti Eustazije) (nizozemski) (ili, kako ga zove domaće stanovništvo, Statia)

Sveti Martin (Samo južni dio. Sjeverni dio pripada francuskom prekomorskom teritoriju Gvadalupa, vidi Popis podijeljenih otoka).Nizozemski Antili su 1954. dobili punu samostalnost u unutarnjim pitanja. Za pitanja vanjske politike kao i za obranu i dalje je nadležna Nizozemska.

Do 1986. je i otok Aruba bio dio područja Nizozemskih Antila, kada je postao treći ravnopravno sastavni dio Nizozemske uz Nizozemsku i nizozemske Antile. Zbog toga se još i danas ponekad koristi pojam ABC-otoci.

Na otocima je 1993. godine bio održan referendum na kojem se značajna većina stanovništva s pravom glasa izjasnila za ostanak u Kraljevini Nizozemskoj. Na Curaçau je 74% glasalo za ostanak, a i na drugim otocima rezultati su bili slični.

Osobito je vrijedna spomena međunarodna zračna luka princeze Julijane na Svetom Martinu. Njen neobičan položaj privlači i oduševljava niz gledatelja; prilaz zrakoplova, do pred samo slijetanje, odvija se iznad vode. Neposredno prije same sletne staze nalazi se plaža na koju rado dolaze znatiželjnici i promatraju slijetanje usprkos strašnoj buci i jakim zračnim strujanjima koje uzrokuju avioni. Nizozemski Antili nisu bili funkcionalna zemlja. Tijekom desetljeća nakupili su veliki vanjski dug.Raspuštanje Nizozemskih Antila zbilo se 10. listopada 2010. Otoci Bonaire, Saba i Sveti Eustahije (Sint Eustatius) postali su posebne općine Kraljevine Nizozemske, dok su Curaçao i Sveti Martin (Sint Maarten) u skladu s ugovorom iz 2008. postali konstitutivne zemlje unutar Kraljevine Nizozemske, zajedno s Arubom, koja se je od Nizozemskih Antila odcijepila 1986. godine. Preorganizaciji su prethodili referendumima na kojima su se stanovnici izjasnili o promjenama. Izdvojene konstitutivne zemlje, otoci Curaçao i Sveti Martin dobijaju vlastitog premijera, vladu i parlament, a dotadašnjom valutom Nizozemskih Antila nastavit će se služiti. Otoci koji su postali obični nizozemski posjed, takozvana Karipska Nizozemska, Bonaire, Saba i Sveti Eustahije, prijeći će na američki dolar, a upravu će im voditi "otočna vijeća" koja su slična općinskim vijećima. Kao dio Nizozemske sudjelovat će na nizozemskim parlamentarnim izborima. Sporazumom o preorganizaciji nizozemska vlada preuzeti će 70 posto duga Nizozemskih Antila koji iznosi približno 1,7 milijardi eura.Bonaire, Sveti Eustahije i Saba, Curaçao i nizozemski dio otoka Svetog Martina imali su mogućnost koristi od sustava općih carinskih povlastica Europske unije na osnovi dokaza o podrijetlu koji su izdani ili sastavljeni u Nizozemskim Antilima za robu izvezenu prije 1. siječnja 2013. Povlasticama su se mogli koristiti do 31. prosinca 2013., a sukladno uredbi EU br. 978/2012, Bonaire, Sveti Eustahije i Saba, Curaçao i nizozemski dio otoka Svetog Martina od 1. siječnja 2014. ne nalaze na popisu zemalja koje ispunjuju uvjete za korištenje sustavom općih carinskih povlastica.

Pointe-à-Pitre

Pointe-à-Pitre je najveći grad otoka Gvadalupe, francuskog prekomorskog departmana u Malim Antilima. Za oko 5 000 žitelja mnogoljudniji je od glavnog grada Basse-Terrea. Legenda kaže kako je mjesto nazvano po prognanom nizozemskom pomorcu Pitreu koji se ovdje nastanio u 17. stoljeću. Grad je službeno dobio ime 1772. godine. Više puta u povijesti grad su uništavali uragani i požari. Pointe-à-Pitre gospodarsko je središte Gvadalupe. Ima kontejnersku luku i zračnu luku koja svakodnevno nudi letove za Pariz. Jacques Bangou trenutačno je gradonačelnik Pointe-à-Pitrea.

Pokrajine u Francuskoj

Pokrajine u Francuskoj (francuska riječ je la région) su najviše upravne i teritorijalne jedinice Francuske Republike kojima je procesom decentralizacije dodjeljeno pravo statusa pravnih osoba kao i sloboda samoupravljanja. Status pokrajina uređen je XII. poglavljem Francuskog ustava iz 1958. godine te općim zakonom o teritorijalnim jedinicama.

Sadašnje pokrajine potječu od starih provincija prerevolucionarnog doba kao i od povijesno-tradicionalnih pokrajina koje sadrže određeni regionalni kulturni i društveni identitet kao i ekonomsku povezanost. Do 2015. godine Francuska je brojila 27 pokrajina, a teritorijalnom reformom od 1. siječnja 2016, broj je sveden na 18 pokrajina. Od 18 pokrajina njih 13 nalazi se u europskoj Francuskoj, a njih 5 su francuski prekomorski posjedi.

Sve pokrajine, za razliku od ostalih upravnih jedinica, imaju dva parlamenta : Pokrajinsko vijeće, koje predstavlja izabranu skupštinu s moću odlučivanja te Vijeće za ekonomiju, društvo i okoliš koje je savjetodavno vijeće čiji članovi nisu izabrani već imenovani. Predsjednik Pokrajinskog vijeće predstavlja izvršnu vlast pokrajine.

Ovlasti koje su povjerene pokrajinama pokrivaju mnoga područja i često su vrlo velike. Najvažnije ovlasti su nadležnost nad srednjoškolskim obrazovanjem, kao i nadzor i upravljanje regionalnim prometom, kao i razvoj pokrajinske ekonomije. Moć pokrajina u odnosu na državu rasla je od 90ih godina prošlog stoljeća i danas one imaju popriličnu političku i ekonomsku moć, a neke od njih imaju snažan lokalni identiet s mogućnošću razvoja zahtjeva za snažnijom autonomijom ili čak neovisnošću.

Popis zavisnih teritorija

Zavisni teritoriji su teritoriji bez pune političke samostalnosti.

Prekomorski departmani Francuske

Prekomorski departmani Francuske (départements d'outre-mer - DOM) su ujedno i prekomorske regije (régions d'outre-mer) i imaju apsolutno isti status i prava kao i kontinentalni departmani i regije.

Prekomorski departmani su:

Gvadalupa/La Guadeloupe (971)

Martinik/La Martinique (972)

Francuska Gvajana/La Guyane (973)

Reunion/La Réunion (974)

Mayotte (976)Sveti Petar i Mikelon/Saint-Pierre-et-Miquelon (975) je bio prekomorski departman od 1976. do 1985. kad mu je status promjenjen u teritorijalni kolektiv (fr.:collectivité départementale).

Svi prekomorski departmani su bivše francuske kolonije, a sada integralni dijelovi Francuske. Svoj su status dobili ustavom Četvrte Republike 19. ožujka 1946.

U Europskoj Uniji Prekomorski departmani (DOM) imaju status ultraperifernih regija.

Réunion

Réunion je francuski otok u Indijskom oceanu. Nalazi se 700 km istočno od Madagaskara i 200 km jugozapadno od Mauricijusa. Réunion je prekomorski departman i regija Francuske.

Sjeverna Amerika

Sjeverna Amerika - kontinent na sjevernoj polutci, površine 24,230.000 četvornih kilometara.

Srednja Amerika

Srednja Amerika obuhvaća kopneni most između Sjeverne i Južne Amerike kao i Zapadnoindijske otoke , a zemljopisno i geološki do kopnene prevlake Tehuantepec pripada kontinentu Sjeverne Amerike. Povijesno gledano, Srednja se Amerika može smatrati samostalnim kontinentom. Kopno Srednje Amerike od prevlake Tehuantepec do prevlake Darién na granici između Paname i Kolumbije naziva se Centralna Amerika

Na tom kopnenom mostu pretežno se govori španjolski. Jedina je iznimka Belize gdje se govori engleski. Na otocima u Karibima govori se engleski, francuski, španjolski i nizozemski.

Zastava Gvadalupe

Zastava regije Gvadalupe, francuskog prekomorskog departmana u Karibima, je bijele boje sa stiliziranom pticom i suncem na plavo-zelenom kvadratu. Ispod kvadrata je natpis REGION GUADELOUPE.

Pokret za nezavisnost Narodna Unija za oslobođenje Gvadalupe predložila je zastavu sličnu zastavi Surinama.

Na otoku je u službenoj upotrebi zastava Francuske.

Švedsko kolonijalno carstvo

Švedsko kolonijalno carstvo postojalo je od 1638. do 1663. i od 1785. do 1878. godine. Izraz „carstvo” nije službena terminologija, budući da su švedski kolonijalni posjedi bili ograničeni na nekoliko manjih područja, koja nikad nisu bila u njenom posjedu istodobno.

Švedske kolonije bile su:

Nova Švedska, Sjeverna Amerika (od 1638. do 1655.), oduzela Nizozemska

Gvadalupa, Antili (od 1813. do 1814.), vraćena Francuskoj

Sveti Bartolomej, Antili (od 1785. do 1878.), prodan Francuskoj

Švedska zlatna obala, Afrika (od 1650. do 1663.), oduzele Danska i Nizozemska, uključujući Cape Coast (od 1650. do 1663.) koji je na kraju vraćen Velikoj Britaniji

Države u Sjevernoj i Srednjoj Americi
Frankofonija
Zastava Frankofonije
Politička podjela Francuske
Francuski departmani
Zastava Francuske

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.