Grčka

Grčka (grčki Ελλάδα Helada), službenog naziva Helenska Republika[2], je država u jugoistočnoj Europi. Nalazi se na obalama Egejskog, Jonskog i Sredozemnog mora. Graniči s Albanijom, Sjevernom Makedonijom, Bugarskom i Turskom. Ukupna dužina kopnene granice joj je 1.288 km, a dužina obale joj je 13.676 km.

Najveća gustoća naseljenosti je oko Atene i njene luke Pireja, a najmanja u Epiru, Trakiji i središnjoj Grčkoj.

Budući da je Grčka nerazvijena, oko 1/4 stanovništva trajno se odselilo u inozemstvo, a velik broj stanovništva zaposlen je u inozemstvu unatoč pomanjkanju radne snage, posebno u industrijskim djelatnostima.

Etnička pripadnost:

Disambig.svg Ovo je članak o državi. Za antičku državu pogledajte članak stara Grčka.
Helenska Republika
Ελληνική Δημοκρατία
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
Ελευθερία ή Θάνατος (grčki: "sloboda ili smrt")
Himna
Imnos pros tin Eleftherian
Položaj Grčke
Glavni grad Atena
Službeni jezik grčki
Državni vrh
 - Predsjednik Prokopis Pavlopoulos
 - Predsjednik Vlade Kyriakos Mitsotakis
Neovisnost Od Osmanskog Carstva
25. ožujka 1821.
Površina 94. po veličini
 - ukupno 131.940 km2
 - % vode 0,86 %
Stanovništvo 72. po veličini
 - ukupno (2011) 10.816.286[1]
 - gustoća 81/km2
BDP (PKM) procjena 2006.
 - ukupno 261.018 milijardi $ (37.)
 - po stanovniku 23.518 $ (30.)
Valuta euro 1)
(100 centa)
Pozivni broj +30
Vremenska zona UTC +2
UTC +3 ljeti
Internetski nastavak .gr
1) Do 2001. grčka drahma

Zemljopis

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zemljopis Grčke

Greece topo
Topografska karta Grčke

Grčka je pretežno planinska zemlja (oko 80% teritorija je brdsko-planinski prostor).

Rijeke oskudijevaju vodom, kratkog su toka i niti jedna nije plovna. Najveća im je vrijednost u tome što su prirodni pravac povezivanja unutrašnjosti s morem.

Šume pokrivaju samo 15% ukupne površine, a zbog čestih suša prevladava nisko tvrdolisno grmlje.

Od kulturnih biljaka uzgajaju se maslina, smokva, agrumi i vinova loza.

Obala

Kao što je već spomenuto, Grčka ima veoma razvedenu obalu (drugu u Europi, poslije Norveške).

Obala je pretežno strma s mnoštvom otoka i poluotoka u Jonskom, Egejskom i Kretskom moru. Upravo zbog toga i povoljne mediteranske klime ona je danas najvažnija turistička destinacija svijeta.

Najvažnija turistička regija Grčke je Atička regija. Radi se o prostoru Atike s glavnim gradom Grčke Atenom te područjem Korintskog kanala, a sa sjeverozapada se uzdiže visoka planina Parnas - "planina pjesnika i vila" po grčkoj mitologiji - koja je 1953. godine proglašena nacionalnim parkom. Neki od veoma zanimljivih lokaliteta su Termopilski klanac (mjesto herojskog stradavanja Spartanaca), ostaci starogrčkog proročišta Dom s Apolonovim hramom, velikom pozornicom i muzejem, ostaci zidova grada Tebe i mnogi drugi. Sjevernije od Atene nalazi se čuveno bojno polje Maraton (bitka Atenjana i Perzijanaca 492. pr. Kr.). Zapadno od Atene nalazi se čuveni manastir Dafni iz 11. stoljeća s bizantskim mozaicima. S jugozapadne strane je u Atiku uvučen Falnski zaljev gdje je čitav niz manjih turističkih mjesta. To je kupališno-rekreativna zona gdje su izgrađeni mnogi hoteli, kockarnice, restorani i druga zabavišta i sportski tereni. Plaže su pjeskovite i dobro uređene, a privlačnosti još doprinosi i postojanje ostataka Posejdonova hrama (5. st. pr. Kr.) kod malog mjesta Sunion.

Povijest

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Grčke

Grčka je jedna od najstarijih država na svijetu s neobičnom i bogatom poviješću. Naseljena od prapovijesti, bila je plodno tlo za razvoj mnogih kultura od kojih se ističu: Minojska kultura (oko 3000. pr. Kr.), Mikenska kultura (oko 1900. pr. Kr.) i naposljetku Helenske kulture koja je prerasla u antičku kulturu (Stara Grčka) koja je utjecala na razvitak i Europe i Bliskog Istoka. Razlikujemo tri razdoblja stare Grčke: Arhajsko, Klasično i Helenističko razdoblje. God. 146. pr. Kr. Rimska Republika osvaja grčke zemlje i započinje tzv. rimsko razdoblje, koje traje do 6. st. kada rimsku vlast zamjenjuje Bizantsko Carstvo. God. 1460. Grčka postaje dio Osmanskog Carstva (do 1821.). Nakon Grčkog rata za neovisnost, 1829. god. Grčka postaje kraljevstvo pod jakom zaštitom zapadnoeuropskih sila i kao takvo opstaje do danas.

Turizam

Turistički najposjećenija je svakako Atena, iznad koje se nalazi brdo Akropolis gdje se nalazi Partenonov hram koji je ukrasio Fidija (najznačajniji kipar Stare Grčke). Tu se još nalaze kip božice Atene, hramovi Erehiton, Propileja i Apteros Nike. U samom gradu nalazi se Dionizijevo kazalište i Olimpijski stadion (izgrađen u novije doba na mjestu antičkog).

Otok Kreta je planinsko krško područje. Na otoku se nalaze ruševine Malije iz 3000. pr. Kr. i ostaci Minosove palače u Knosu (iz vremena egejske kulture), zidine u Iraklionu (iz doba vladavine Venecije), minareti (ostaci turske dominacije), i drugo. Regionalno središte i glavna luka je Iraklion.

Otok Krf je najšumovitiji i najzeleniji otok Grčke. Osim turističkog otok ima i veliko vojno-strateško značenje.

Gospodarstvo

Gotovo polovica stanovnika Grčke živi od poljoprivrede.

U kotlinama i dolinama rijeka uzgajaju se žitarice, duhan (među najvećim proizvođačima u svijetu), masline, vinova loza, sezam, mak, riža, pamuk (najveći proizvođač u Europi), povrće i voće. Grčka ima vrlo razvedenu obalu te povoljne biološke uvjete koji omogućuju razvoj obalnog i pučinskog ribolova, ali zbog potreba turizma riba se uvozi. Još je razvijeno i spužvarstvo.

Najznačajnije su aluminijska i kemijska industrija, a veoma značajna je i tradicionalna sitna prerađivačka industrija obrtničko-manufakturnog tipa.

Promet

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Promet Grčke

Razvoju cestovne i željezničke mreže u Grčkoj ne pogoduje konfiguracija tla; prometnice su dobro razvijene duž obale, no manjkave su u unutrašnjosti.

Glavna cestovna os, proširena i osuvremenjena u posljednjim desetljećima izgradnjom novih supercesta, polazi od Patrasa prema Ateni uz obalu Peloponeza. Glavna zračna luka je u Ateni, a međunarodne zračne luke se nalaze i u Solunu, na Krfu i u Kavali. Gusta mreža zračnih linija povezuje ih s većim otocima.

U periodu 1882. - 1883. probijen je Korintski kanal koji presijeca Peloponesku prevlaku i spaja Jonsko more s Egejskim. Iz atenske luke Pireja na sve strane polaze trajekti, pomorstvo je vrlo razvijeno.

Državno uređenje

GreeceRegionsEnglish
Karta regija Grčke

Po državnom uređenju je parlamentarna republika (monarhija je odbijena na referendumu 8. prosinca 1974.).

Glavni joj je grad Atena.

Izvori

  1. Popis iz 2011. godine, www.statistics.gr/en/, preuzeto 25. prosinca 2016.
  2. hgd.mvpei.hr-Hrvatska gospodarska diplomacija

Dodatna literatura

  • G. Crispin, C. Christoffel-Crispin, Grčka: aktivno: uspon na Olimp, nostagično: uspinjačom kroz kanjon, klasično: antička bogatstva, Znanje, Zagreb, 2010. ISBN 9789531959049
  • Marc Dubin, Grčka: Atena i kontinentalna Grčka: lokaliteti, taverne, manastiri, planine, muzeji, plaže, Profil international, Zagreb, 2005. ISBN 9531200483
  • Petar Lisičar, Grci i Rimljani, Školska knjiga, Zagreb, 1971.

Vanjske poveznice

Ostali projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Grčka
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Grčka
Gnome-globe.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Grčke
.gr

.gr je vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za Grčku. Domenom upravlja FORTH-ICS.

15. ožujka u Domovinskom ratu

Domovinski rat po nadnevcima: 15. ožujka u Domovinskom ratu.

1991.

- Zbog ozbiljnosti prijetnji vojnim udarom, Vijeće za narodnu obranu i zaštitu ustavnog poretka Republike Hrvatske usvojilo izjavu o odlučnoj obrani Hrvatske.

1992.

- Pismo potpredsjednika hrvatske Vlade dr. Milana Ramljaka časnicima UN i Promatračkoj misiji EZ u kojem upozorava da se nastavlja progon Hrvata iz okupirane zone.

- Peru priznao Hrvatsku.

1993.

- Brigadni general Bo Pelnaso, zapovjednik svih promatračkih misija UN za područje bivše Jugoslavije, izjavio u Šibeniku da je iznenađen brutalnošću srpskih napada na taj grad.

- NATO-ov plan o slanju 50.000 vojnika u BiH ne podržavaju Francuska i Rusija, tako da bosansko-hercegovačka "Kalvarija" ulazi u novi žrvanj sukobljenih interesa velikih sila.

1994.

- Amerika je i službeno objavila da će sporazum o hrvatsko-muslimanskoj federaciji biti potpisan vjerojatno 18. ožujka, dok "The New York Times" piše da Srbi ne bi smjeli zadržati više od 40 posto BiH.

1995.

- Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman otputovao u posjet SAD-u gdje će se sastati s američkim predsjednikom Billom Clintonom.

- Grčka podržava teritorijalni integritet i suverenost Hrvatske, ali je ona i prijatelj sa Srbijom, no Grčka je spremna pomoći Hrvatskoj, izjavio dr. Ivo Sanader, zamjenik ministra vanjskih poslova, nakon posjeta Grčkoj.

- Nakon pristanka da međunarodne snage ostanu u Hrvatskoj s novim mandatom, London očekuje nove zahtjeve Beograda, u zamjenu za "dopuštenje" da mirovne snage budu postavljene na granicu između Hrvatske i Srbije.

1996.

- Nakon odlaska Srba iz Ilidže i Grbavice, muslimanski pljačkaši i razbojničke bande haraju ovim sarajevskim predgrađima.

Antička Teba (Grčka)

Teba (Θῆβαι) je bila beotski grad-država (polis), smješten na južnom dijelu Beotske nizine, sjeverno od Kiteronskih planina, koje dijele Beotiju od Atike. Bila je važno mjesto odvijanja nekih od grčkih mitova kao što su mitovi o Kadmu, Edipu i Dionizu.

Prema legendi, Kadmej je da bi se umilio Aresu, kojem se zamjerio jer mu je ubio vodenog zmaja, njegova potomka, oženio je Aresovu kći Harmoniju, zahvaljujući kojoj sve je dovedeno u sklad i osnovana je Teba.

Prema Kadmejevoj sestri Elektri, nazvana su gradska vrata, Elektrina vrata.

Bila je najveći grad Beotske oblasti i vođa beotskog saveza te glavni Atenski suparnik, s tim da je čak stala na stranu Perzijanaca tijekom Kserksove invazije 480. pr. Kr.. Tebanska vojska je prekinula spartansku moć bitkom kod Leuktre 371. pr. Kr. pod vodstvom Epaminonde. Tebansku svetu gardu (elitna vojna jedinica) pobijedili su Filip II. Makedonski i Aleksandar Veliki u Bitci kod Heroneje 338. pr. Kr.

U mikenskom razdoblju privlačila je pažnju nadirućih Dorana. Jedine potvrde njihovog eventualnog osvajanja Tebe leže u pričama o uspješnim fabuloznim napadima na taj grad. Središnji položaj i vojna sigurnost Tebe ju postavljaju na zapovjedno mjesto u Beotskoj konfederaciji, te su još od prvih dana njezini stanovnici nastojali uspostaviti potpunu nadmoć nad svojim rođacima u okolnim gradovima.

Atena (polis)

Atena je u staroj Grčkoj bila jedan od najvećih polisa i jedno vrijeme glavni grad panhelenskog (sve-grčkog) saveza; središte grčke umjetnosti i kulture, te mjesto rođenja atenske demokracije.

Euro

Euro (simbol: €) je ime jedinstvene europske valute koja je u uporabi od 1. siječnja 1999., a od siječnja 2015. njezina uporaba proširena je na 19 država tzv. Eurozone:

Austrija

Belgija

Cipar

Estonija

Finska

Francuska

Grčka

Irska

Italija

Latvija

Litva

Luksemburg

Nizozemska

Njemačka

Malta

Portugal

Slovačka

Slovenija

ŠpanjolskaOd zemalja koje nisu članice Eurozone ni Europske unije, kovanice eura izdaju još i Andora, Monako, San Marino i Vatikan.

Osim u ovim državama, euro se kao službeno sredstvo plaćanja koristi još i Crnoj Gori, na Kosovu, kao i u francuskim prekomorskim posjedima.

Europsko prvenstvo u nogometu - Portugal 2004.

Europsko prvenstvo u nogometu 2004. održano je od 12. lipnja do 4. srpnja u Portugalu. Naslov europskih prvaka iznenađujuće je ponijela Grčka, koja je, nakon prolaska skupine, s tri puta po 1-0 pobijedila Francusku, Češku i u finalu domaćina Portugal. Najboljim igračem prvenstva proglašen je Grk Theodoros Zagorakis, dok je najbolji strijelac bio Čeh Milan Baroš s 5 postignutih pogodaka.

Grčka košarkaška reprezentacija

Grčka košarkaška reprezentacija predstavlja Grčku na međunarodnim natjecanjima. Pod vodstvom je Grčkog košarkaškog saveza. Jedna je od najjačih svjetskih reprezentacija. Europsko prvenstvo osvojili su u Ateni 1987. i Srbiji i Crnoj Gori 2005. godine. Na Svjetskom prvenstvu u Japanu 2006. osvojili su srebrnu medalju i 4. su na svijetu po plasmanu FIBA-e.

Grčka mitologija

Grčka mitologija sastoji se od mitova o bogovima i herojima, a korijen joj je u vjerovanju starih Grka. Grčki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane kao ljudi, razlikovali su se po tome što su bili besmrtni, više-manje neranjivi te sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svjetlosti, a živjeli su na Olimpu. Ova izvješća su prvobitno širena usmenom pjesničkom tradicijom; danas grčki mitovi su poznati prije svega iz starogrčke književnosti.

Grčka nogometna reprezentacija

Grčka nogometna reprezentacija predstavlja Grčku u međunarodnim nogometnim natjecanjima.

Prvo pojavljivanje Grčke na velikim natjecanjima je bilo na EP 1980., no bili su bez pobjede do prvog susreta na EP 2004., kada su porazili domaćina Portugal rezultatom 2:1. Grčka je iznenađujuće osvojila natjecanje, pobijedivši u četvrtfinalu branitelje naslova Francuze, favoriziranu Češku u polufinalu te Portugal u finalu. Sve tri pobjede u izlučnom dijelu bile su rezultatom 1:0. Kladionice su prije prvenstva Grcima davali vrlo male šanse, između 80:1 do 150:1. Dok su jedni osporavali naslov zbog obrambeno orijentirane i neatraktivne igre, drugi su slavili izbornika Otta Rehhagela, Nijemca koji je postao grčki nacionalni junak.

Grci se nisu uspjeli plasirati na SP 2006. Na EP 2008. u Austriji i Švicarskoj skupinu su završili kao posljednjeplasirana reprezentacija.

Grčke periferije

Podjela Grčke na periferije (grčki: Περιφέρειες) je bila službena prva razina podjele ove zemlje do 2011. godine kada je Grčka podjeljena na sedam novi periferija. Sve do 1987. Grčka je bila podijeljena na regije, što je način podjele koji se i danas često neslužbeno koristi. U zemlji postoji 13 periferija, koje se dalje dijele na 54 prefekture. Devet periferija nalaze se na kopnu, dok četiri obuhvaćaju otočne skupine.

Periferija Atika

Periferija Središnja Grčka

Periferija Središnja Makedonija

Periferija Kreta

Periferija Istočna Makedonija i Trakija

Periferija Epir

Periferija Jonski otoci

Periferija Sjeverni Egej

Periferija Peloponez

Periferija Južni Egej

Periferija Tesalija

Periferija Zapadna Grčka

Periferija Zapadna Makedonija(a) Brdo Atos (Sveta Gora)Sa Središnjom Makedonijom graniči autonomno područje zvano Brdo Atos koje je monaška država pod grčkim suverenitetom.

Helenizam

Helenizam (grč. ἑλληνıσμός: oponašanje svega što je grčko), u širem značenju, grčka kultura u svim fazama svojega razvoja, kao i prihvaćanje te kulture i jezika od drugih, negrčkih naroda. U novijoj historiografiji (od J. G. Droysena) pojam helenizam obuhvaća sve povijesne i kulturne događaje koji su se nastavljali na grčko-makedonsko prodiranje na Istok pod Aleksandrom III. Velikim i na stvaranje goleme državne organizacije pod njegovim gospodstvom. Početak je toga razdoblja između 334. i 323. pr. Kr. Njegovu završnu granicu, prema sve češćem shvaćanju, čini bitka kraj Akcija (31. pr. Kr.) i pojava Rimskoga Carstva s Oktavijanom Augustom, no snažni tragovi helenizma postoje i u IV. st. Helenizam je naziv za kulturna i povijesna zbivanja nakon makedonsko-grčkoga prodiranja na Istok, od 4. st. pr. Kr. do kraja 1. st. Kr. Tada se grčka kultura silno proširila prema Istoku, a kada su Rimljani zavladali Grčkom, helenizam se proširio i na Zapad. Žarište helenističke kulture bila je Aleksandrija (osnovana 331. pr. Kr.), gdje se formirala Aleksandrijska škola filozofa i učenjaka koji su nastavili starogrčku tradiciju. Značajke su helenističke umjetnosti težnja za reprezentativnošću i bogatstvom oblikâ i temâ, a to je osobito došlo do izražaja u raskošnoj dvorskoj umjetnosti. Opće značajke helenizma jesu kozmopolitizam, prožimanje orijentalne grčke i židovske misli, visokorazvijena uljudba, jaka kulturna središta (Aleksandrija, Atena, Pergam, Antiohija i Rod).

Jonija

Jonija (starogrčki Ἰωνία ili Ἰωνίη) antička je regija na središnjoj obali zapadne Male Azije u današnjoj Turskoj, odnosno u području oko grada Izmira (nekadašnje Smirne). Sastojala se od najsjevernijih dijelova Jonskog saveza koju su činila grčka naselja. Jonija nikada nije bila jedinstvena država, a ime je dobila po plemenu Jonjana koji su arhajskom periodu nastanili obalu i otoke Egejskog mora. Identitet Jonije počivao je na njihovoj tracidiji i služenju istočnog dijalekta grčkog jezika. Regija je najpoznatija po slavnoj „Jonskoj školi filozofije“, te po jonskom redu.

Obala Jonije sastojala se od uskog pojasa od Fokeje na sjeveru uz ušće rijeke Hermus (danas Gediza), do Mileta na jugu pokraj ušća rijeke Meander; uključivala je otoke Samos i Hios koji danas pripadaju Grčkoj. Na kopnu je graničila s Eolijom na sjeveru, Lidijom na istoku i Karijom na jugu. Jonski gradovi u antičko doba bili su poprištem čestih sukoba između Grčke i Perzijskog Carstva.

Prema grčkoj predaji, jonske gradove osnovali su kolonijalisti s druge strane Egejskog mora. Njihovo naseljavanje povezuje se s legendama o jonskom narodu iz Atike, prema kojima su koloniste vodili Nelej i Androklo, sinovi posljednjeg atenskog kralja Kodra. U skladu s time „jonska migracija“, kako su je nazivali kasniji kronolozi, datirala je 140 godina nakon Trojanskog rata, odnosno 60 godina poslije povratka Heraklida na Peloponez.

Teritorij Jonije još su 1200. pr. Kr. naseljavali Hetiti. Nakon grčkog naseljavanja, ranu povijest činili su autonomni grčki gradovi (polisi), no na prijelazu iz 8. u 7. stoljeće pr. Kr. počinju sukobi s susjednom Lidijom pa jonski gradovi postupno bivaju pokoreni do sredine 6. stoljeća pr. Kr., odnosno u doba vladavine lidijskog kralja Kreza. Perzijski vladar Kir Veliki kasnije pobijedio je Kreza i priključije Joniju golemom Perzijskom Carstvu, pod kojim su jonski gradovi uživali status lokalne autonomije. Početkom 5. stoljeća pr. Kr. jonski vladari podižu ustanak uz pomoć Atenjana koji prodiru sve do Sarda u Lidiji i pustoše grad, što je označilo početak Grčko-perzijskih ratova. Razdoblje perzijske dominacije prekida Aleksandar Makedonski koji priključuje Joniju svom carstvu, te nakon njegove smrti ona nastavlja biti dijelom helenističkih kraljevstva. Sredinom 1. stoljeća pr. Kr. Rimsko Carstvo osvaja Anatoliju čime Jonija dolazi pod upravu Rima odnosno kasnije Bizanta. U 15. stoljeću osvajaju je Turci, pa teritorij Jonije postaje dijelom Osmanskog Carstva, odnosno moderne Turske.

Mikenska kultura

Mikenska kultura je arheološka kultura brončano doba u Grčkoj (oko 1600. pr. Kr. - 1100. pr. Kr.) koje pripada Heladskom razdoblju (3200.-1050. pr. Kr.) egejske kulture. Ime je dobilo prema arheološkom lokalitetu Mikeni, a glavna središta ove kulture su uglavnom na Peloponezu: Tirint i Arg, a pripadala su joj i druga mjesta u kopnenoj Grčkoj: Orhomen, Teba, Atena i Jolk.

Sjeverna Makedonija

Sjeverna Makedonija (mak. Северна Македонија, alb. Maqedonia e Veriut), službeno Republika Sjeverna Makedonija (mak. Република Северна Македонија, alb. Republika e Maqedonisë së Veriut) država je u jugoistočnoj Europi s glavnim gradom Skopljem. Graniči s Bugarskom na istoku, s Grčkom na jugu, s Albanijom na zapadu te s Kosovom i sa Srbijom na sjeveru.

Nakon što su prvi višestranački izbori 11. studenog 1990. godine označili kraj komunističke vladavine, Parlament je u vrijeme raspada SFRJ proglasio neovisnost te jugoslavenske republike 8. rujna 1991. god., nakon što je održan referendum o neovisnosti. Novonastala država se sve do veljače 2019. godine zvala Republika Makedonija, kada je promijenila ime u sadašnje; Republika Sjeverna Makedonija. Razdruživanje od SFRJ je proteklo mirno, međutim su napetosti između Makedonaca i Albanaca - koji predstavljaju oko četvrtinu stanovništva Sjeverne Makedonije - dovele do oružanog sukoba 2001. godine. Sukob je okončan uz posredovanje NATO saveza, te se od tada održava osjetljiva ravnoteža između etničkih Makedonaca i etničkih Albanaca.

Već od proglašenja neovisnosti od SFRJ, Grčka je Republiku Makedoniju blokirala u euroatlanskim integracijama, s obzirom da je smatrala da ima pretenzije na njenu sjevernu pokrajinu koja se također zove Makedonija te da makedonsko ime pripada isključivo grčkom povijesno civilizacijskom naslijeđu.

17. lipnja 2018. tada Republika Makedonija i Grčka potpisale su Prespanski sporazum kojim je predloženo sadašnje ime - Republika Sjeverna Makedonija. Sporazum je neuspješno ratificiran referendumom održanim 29. rujna 2018., obzirom da je za valjanost referenduma bio potreban odaziv od 50% plus jedan glas svih biračica i birača, a izlaznost je bila 36,89%. Iako je "ZA" promjenu imena u skladu s Prespanskim sporazumom bilo više od 90% izašlih birača, zbog nedovoljne izlaznosti referendum zakonski nije bio obvezujuć, već savjetodavan, tako da je Parlament mogao dvotrećinskom većinom ratificirati Prespanski sporazum.Parlament je 11. siječnja 2019. dvotrećinskom većinom usvojio Ustavni zakon čime su prihvaćeni svi amandmani koji proizlaze iz Prespanskog sporazuma, te je ime države promijenjeno u sadašnje; Republika Sjeverna Makedonija. Sve odredbe Prespanskog sporazuma, ratificiranog u grčkom Parlamentu 25. siječnja 2019., stupile su na snagu ratifikacijom Protokola o članstvu Sjeverne Makedonije u NATO u grčkom Parlamentu. Vlada Sjeverne Makedonije formirala je interresornu grupu koja će se baviti pitanjem promjene tabli na državnim tijelima i graničnim prijelazima s novim imenom zemlje ispisanim i na albanskom jeziku, budući da je na snagu stupio i zakon kojim albanski postaje drugi službeni jezik u Sjevernoj Makedoniji.

Stara Grčka

Stara Grčka ili Helada (stilski obilježeno) je naziv koji se koristi za opisivanje svijeta u kojem se govorilo grčkim jezikom u doba antike. Taj naziv se ne odnosi samo na područje današnje grčke države, nego i na područja naseljena Grcima u doba antike: Cipar, egejska obala Turske, Sicilija i južna Italija (poznata kao Velika Grčka), te razbacane naseobine na obalama današnje Albanije, Bugarske, Egipta, Francuske, Hrvatske, Libije, Španjolske i Ukrajine.

Ne postoje određeni ili opće prihvaćeni datumi početka i kraja razdoblja stare Grčke. U uobičajenoj upotrebi to se razdoblje odnosi na cijelu grčku povijest prije osnutka Rimskog Carstva, međutim povjesničari taj termin koriste preciznije. Tako neki autori u to razdoblje uključuju i razdoblja minojske i mikenske civilizacije (od oko 1600. pr. Kr. do oko 1100. pr. Kr.), dok drugi to osporavaju smatrajući da su te civilizacije, iako s grčkog govornog područja, dosta različite od kasnijih grčkih kultura, pa bi se trebale odvojeno svrstavati.

Prema tradiciji razdoblje stare Grčke počinje prvim Olimpijskim igrama 776. pr. Kr., ali većina povjesničara danas produljuju taj termin unatrag do oko 1000. pr. Kr. Tradicionalni datum kraja razdoblja stare Grčke smatra se smrt Aleksandra Velikog 323. pr. Kr., a razdoblje koje slijedi naziva se helenističkim razdobljem.

Ovi su datumi dogovoreni među povjesničarima dok neki autori smatraju civilizaciju stare Grčke neprekinutim razdobljem koje je trajalo sve do dolaska kršćanstva u 3. stoljeću poslije Krista.

Staru Grčku mnogi povjesničari smatraju temeljnom kulturom zapadne civilizacije. Grčka kultura je izvršila snažan utjecaj na Rimsko Carstvo, koje je prenijelo njezin oblik po mnogim dijelovima Europe. Civilizacija stare Grčke je neizmjerno utjecala na jezik, politiku, obrazovanje, filozofiju, umjetnost i arhitekturu modernog svijeta, posebice tijekom renesanse u zapadnoj Europi i ponovno tijekom procvata neoklasicizma tijekom 18. i 19. stoljeća u Europi i objema Amerikama.

Stari vijek

Pod pojmom stari vijek podrazumijeva se, najčešće, razdoblje od uvođenja pisma odnosno početka civilizacije (oko 3500. g. pr. Kr. u Mezopotamiji) do početka srednjeg vijeka (sredina petog stoljeća). Obično se pojam koristi samo za prostor oko Sredozemnog mora, uključujući i Bliski Istok (s Perzijom), ali često se uključuju i drugi dijelovi svijeta. Pojam antika, a naročito klasična antika, obuhvaća isključivo grčko-rimski stari vijek u razdoblju od 12. ili 8. stoljeća pr. Kr. (ovisno o načinu razgraničavanja), pa do početka srednjeg vijeka (što ponovo nema čvrstu, jednoznačnu granicu). Tako je stari vijek širi pojam, a obuhvaća i razdoblje antike.

Početak starog vijeka smješta se u vrijeme oblikovanja pisma i starih orijentalnih carstava prednje Azije odnosno, Mezopotamije (Sumer, Akad (ili Agade), Babilonija, Mitani, Asirija), Iranske visoravni (Elam, Medija, Perzija) i Male Azije/Anatolije (Hetitsko carstvo, Frigija, Lidija), kao i Egipta.

Kraj starog vijeka otprilike se poklapa s raspadom Rimskog Carstva i državne tvorevine Sasanida u vrijeme seobe naroda i arapskih ekspanzija (propast Zapadnog rimskog carstva 476./480.; smrt Justinijana 565.; uništenje Sasanidskog carstva 651.). U novije vrijeme se dolazi do stanovišta da bi se prijelazno razdoblje između antike i srednjeg vijeka (od kraja 3. stoljeća do početka 7. stoljeća) moglo smatrati kao samostalno razdoblje kasne antike.

Starogrčki jezik

Starogrčki (ISO 639-3: grc) je izumrli indoeuropski jezik koji se govorio od vremena antičke Grčke do uništenja Bizanta i preteča je modernog grčkog jezika. Sva klasična djela Homera, Herodota, Platona, Aristotela, itd. pisana su na grčkom jeziku. Izvornik biblijskoga Novoga zavjeta također je grčki.

Kroz povijest govorilo se nekoliko inačica, poimence

arhajski (9. - 6. stoljeće pr. Kr.),

klasični (5. - 4. stoljeće pr. Kr.),

koiné iz helenističkog razdoblja (3. stoljeće pr. Kr. - 6. stoljeće), te

srednjovjekovni odnosno bizantski grčki tijekom srednjeg vijeka (6. stoljeće - 1453.).U užem smislu starogrčki jezik uključuje narječja koja su se govorila u arhajskom i klasičnom razdoblju.

Tesalija

Tesalija (Θεσσαλια, suvremeni grčki: Thessalía, vidi Popis tradicionalnih grčkih toponima) područje je u sjevernoj središnjoj Grčkoj, a graniči s egejskom Makedonijom na sjeveru, Epirom na zapadu, Središnjom Grčkom na jugu (u izvorniku: Sterea Hellas, doslovno: stara Grčka) i Egejskim morem na istoku.

Po naravi je nizinska pokrajina.

Današnja Periferija Tesalija teritorijalno odgovara ovom području.

Države u Europi
Frankofonija
Zastava Frankofonije
Zapadnoeuropska unija
Zastava ZEU
Flag of Europe.svg Europska unija
Zastava Europske unije
NATO
Zastava NATO-a

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.