Gerilsko ratovanje

Gerilsko ratovanje način je ratovanja u kojemu manje vojne ili paravojne jedinice napadaju neprijateljske postrojbe na okupiranom dijelu jedne države. Cilj takvog ratovanja je nanošenje ljudskih gubitaka i materijalne štete u svrhu slabljenja i demoralizacije suprotne strane.

Disambig.svg »Gerila« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Gerila (razdvojba).

Povijest i etimologija

Prva uspješna gerilska vojska bila je vojska izraelskih pobunjenika koja je na tri godine izbacila Rimljane s Galileje. U srednjem vijeku nezadovoljni se seljaci okupljaju u borbi protiv feudalaca, ali gotovo sve bivaju ugušene krvlju.

Sam naziv gerilsko ratovanje je nastao u vrijeme Napoleonovog osvajanja Španjolske, kada su Španjolci protiv Francuza vodili gerilu tj. "mali rat". U druge jezike naziv je ušao zahvaljujući Napoleonovoj kampanji na Pirenejskom poluotoku (1808.1813.), prilikom koje su Napoleonove francuske snage na samom početku okupirale Španjolsku, ali se poslije nisu mogle nositi s gerilcima koji su uživali široku podršku među stanovništvom. To je ostavilo snažan dojam na europsku javnost i nagrizlo famu o Napoloenovoj nepobjedivosti i vojničkom talentu. U španjolskom jeziku se za gerilca koristi izraz guerrillero, dok je s vremenom sama riječ guerrilla postala sinonim za gerilski pokret ili gerilske paravojne formacije.

Kovpak partisanki
Sovjetske partizanke u Ukrajini tijekom Drugog svjetskog rata

Gerliski ratovi se obično pojavljuju u zemljama gdje je diktatorski režim, taj tip rata bio je masovan tijekom Drugog svjetskog rata. U to vrijeme takav se oblik ratovanja nazivao još i partizanskim ratom. Razvio se uglavnom u zemljama koje su bile pod kontrolom fašista i nacista. Najpoznatiju gerilu tijekom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Europi imali su: Francuzi (Francuski pokret otpora) i Nizozemci (Nizozemski pokret otpora). Takav tip ratovanja zadržan je i kasnije (Hladni rat), ponajviše u Južnoj Americi gdje se organizirala pro-sovjeska gerila, no u Afganistanu i na Kubi postojale su pro-američke gerile. Tako iz vremena Hladnog rata primjer pro-sovjetskog gerilskog ratnika predstavlja Che Guevara, dok je u Afganistanu pro-američku gerilu je vodio poznati zločinac i terorist Osama bin Laden, koji je tada bio u savezu sa SAD-om.

Gerilsko ratovanje na hrvatskim prostorima

Jedan od prvih slučajeva koji imaju elemente gerilskog ratovanja na ovim prostorima bila je poznata Seljačka buna pod vodstvom Matije Gupca, koja je, kao i ostali takvi pokreti toga vremena, ugušena u krvi.

Najpoznatiji borci koji su se koristili tehnikama gerilske borbe u Hrvatskoj bili su hrvatski partizani, koji su tijekom Drugog svjetskog rata djelovali u sastavu NOP Jugoslavije. Uz već navedene pokrete otpora u Francuskoj i Nizozemskoj, ovo je bio jedan od najznačajnijih u Europi.

Poslijednje primjere gerilske borbe na ovim prostorima nalazimo za vrijeme Domovinskog rata, posebice tijekom bitke za Vukovar. Branitelji su tada, koristeći razne gerilske taktike, od sabotaža, diverzija pa sve do specijalnog i elektroničkog ratovanja, puna tri mjeseca odolijevali mnogo nadmoćnijem neprijatelju.

Afrikaner Commandos2
Gerila Boera u Južnoj Africi.

Organizacija, smisao, strategija i taktika gerilskog ratovanja

Gerilska vojska najčešće je ilegalna organizacija koja financira i vrši diverzij, te potiče njezine stanovnike na revoluciju ili neposlušnost. Gerilski rat obično nastaje nezadovoljstvom stanovništva koje radi pobune zbog nacionalnih, socijalnih ili osobnih razloga, a bavi se uglavnom manjim pothvatima, koji imaju malen ili velik značaj za manji prostor (sabotaže, spašavanje, špijunaže...).

Gerilska strategija oslanja se na male, mobilne borbene jedinice, koje često imaju pomoć lokalnog stanovništva i koriste prednosti terena na kojem se bore. Taktički gledano, gerilci će uvijek nastojati izbjeći direktan sukob. Na neprijateljske ciljeve udarat će kratko i iznenada, a mete će im biti raznolike, od ljudstva, pa sve do zaliha streljiva ili hrane.

Protugerilsko ratovanje

Borba protiv gerilskih skupina u pravilu je vrlo teška, skupa, duga i mukotrpna; a rezultati su neizvjesni. Razloga je više, a glavni su:

  • Gerilske skupine bore se na terenu koji dobro poznaju, za razliku o protivnika,
  • često imaju pomagače i opskrbljivače (u vidu lokalnog stanovništva)


Naravno, postoje načini kako se boriti i protiv ovakvih oblika rata. Tako su tijekom 20. stoljeća neke države i državnici pribjegli metodama genocida nad narodima, masovnim izgladnjivanjem pučanstva, širenjem općeg terora i zastrašivanjima. Kao klasični primjer navodi se Adolf Hitler i njegov totalitarni režim, a novija povijest pamti Afganistansko-sovjetski rat. U spomenutom ratu sovjetska je vojska čak trećinu mudžahedina (više od 5 milijuna ljudi) protjerala iz njihovih domova; sve s ciljem da se lakše bori protiv pobunjenika.

Gerilsko ratovanje danas

S protekom vremena gerilski oblici ratovanja ne isčezavaju. Gerilci se još uvijek bore koristeći uglavnom stare taktike, ali se sve više koriste i modernim tehnologijama, poput primjerice hakiranja računalnih sustava i elektroničkog i informacijskog ratovanja.

Što se tiče područja u svijetu, gerilsko ratovanje se najčešće primjenjuje ili se donedavno primjenjivalo u zemljama Južne Amerike (npr. Nikaragva, Peru, Meksiko), Azije (npr. Čečenija, Indija, Irak, Iran, Afganistan) i Afrike (npr. Angola, Čad, Sudan, Uganda, Zapadna Sahara). U poslijednjim godinama u Europi se još događaju povremeni sukobi i incidenti koje uzrokuju organizacije ETA i IRA, a tijekom osamostaljenja Kosova događali su se i sukobi Srba i Albanaca.

Izvori

  • "Bitka za Vukovar", M. Dedaković, A. Mirković-Nađ, D. Runtić; Vinkovci, 2000. godina
Asimetrično ratovanje

Asimetrično ratovanje (nesimetrično ratovanje) je rat među sukobljenim stranama čija se relativna vojna moć, odnosno strategija ili taktika značajno razlikuju. Ono se najčešće povezuje s ratovanjem među nejednakim protivnicima kada manje ili slabije snage moraju koristiti teren, vrijeme, iznenađenje ili određene slabosti većih i jačih protivničkih snaga radi ostvarenja pobjede, odnosno ostvarenja svojih strateških ciljeva.

Asimetrična prijetnja se definira kao „prijetnja koja proizlazi iz moguće uporabe različitih sredstava ili metoda radi zaobilaženja ili negiranja protivničkih sposobnosti, uz istovremeno korištenje njegovih slabosti radi postizanja nerazmjernog učinka“.

Pojam asimetričnog ratovanja obuhvaća mnoge ranije znatno određenije pojmove kao što su gerilsko ratovanje, špijunaža, nasilni otpor, nenasilni otpor, sabotaža i terorizam.

Che Guevara

Ernesto Guevara - "Che" (Rosario, Argentina, 14. lipnja 1928. - kod Higuerasa, 9. listopada 1967.), bio je argentinsko-kubanski marksistički revolucionar i političar.

Guevara je rođen u argentinskoj građanskoj obitelji, španjolskih, baskijskih i irskih potomaka. ↓1 Prezime Guevara je baskijsko (po suvremenom pravopisu Gebara) i potječe iz Alave, Baskije (vidi: Dvorac Gebara) . Završivši studij medicine putovao je Južnom Amerikom pri čemu se uvjerio u bijedu radnika i Indijanaca kriveći za to sjevernoameričke kapitaliste i autoritarne režime koje su oni podupirali. Okrenuvši se žestokom antiimperijalizmu i marksizmu, pridružio se Pokretu 26. srpnja koji je pod vodstvom Fidela Castra namjeravao izvrišiti revoluciju na Kubi. Godine 1956. godine se s ostalima iskrcao na otok i sljedeće dvije godine - s najvišim činom, comandante - proveo u gerilskom ratovanju. Nakon pobjede revolucionara 1959. godine obavljao je državničke funkcije vezane uz gospodarstvo i bio jedan od najutjecajnijih i najpoznatijih ljudi na Kubi. Istodobno se bavio teorijom gerilskog ratovanja te planirao širenje komunističke revolucije na ostatak Južne Amerike i zemalja trećeg svijeta.

Godine 1965. napustio je Kubu i pošao u DR Kongo odakle je planirao pokrenuti afričku revoluciju. Nakon potpunog neuspjeha operacije, isto je pokušao i u Boliviji no također neuspješno: uhvaćen je i odmah pogubljen. Njegova smrt izazvala je burne reakcije u svijetu: za vrijeme studentskih pokreta šezdesetih smatran je uzornim revolucionarom, a na Kubi i danas ima status nacionalnog junaka kao i među raznim drugim latinoameričkim ljevičarskim pokretima.

Dobrovoljačka antikomunistička milicija

Dobrovoljačka antikomunistička milicija (tal. izvorno Milizia Volontaria Anti Comunista), poznatija razgovorno kao Banda (talijanske vojne vlasti su za te postrojbe službeno koristili naziv "Banda V.A.C."), bila je talijanska paravojna formacija za vrijeme Drugog svjetskog rata u dijelovima Kraljevine Jugoslavije koje je Italija okupirala ili priključila (Sloveniji, Dalmaciji, BiH, Crnoj Gori). Ustrojena je od mjesnih Slovenaca, Hrvata i Srba, kao i ponekih Talijana. Bili su ispomoć redovnim talijanskim vojnim postrojbama u gerilskom ratovanju protiv partizana, budući da su poznavali jezik i teren.

Na području NDH, obuhvaćale su talijanske vlasti u sklopu MVAC četničke postrojbe.

U skladu sa svojom politikom represije nakon rasplamsavanja partizanskog ustanka protiv talijanske okupacije, talijanska vlast je počela osnivanje posebnih jedinica koje bi se borile protiv partizanskih snaga, pa je tako nastala tzv. dobrovoljačka antikomunistička milicija (MVAC), koja je imala karakter paravojne formacije. U nju su se uključivali dobrovoljci Hrvati i Srbi, koje se privlačilo dobrim plaćama i opskrbom hranom u vremenima neimaštine i gladi. U narodu je uglavnom zapamćena kao banda ili kao batinaši. Pripadnici MVAC-a počinili su mnoge zločine protiv civilnog stanovništva te ratne zločine.

Drugi kinesko-japanski rat

Drugi kinesko-japanski rat koji je trajao od 7. srpnja 1937. do 9. rujna 1945. bio je najveći azijski rat u 20. stoljeću. Od 1937. borbe su se vodile između Republike Kine i Japanskog Carstva, a nakon japanskog napada na Pearl Harbor, drugi kinesko-japanski rat postao je dio još većeg i globalnog sukoba, drugog svjetskog rata, kao glavna fronta na pacifičkoj bojišnici.

Iako su se dvije zemlje naizmjenično sukobljavale još od 1931. formalno je veliki rat počeo tek 1937. i trajao je sve do predaje Japana 1945. Prije 1937. sukobi Kine i Japana odvijali se u obliku manjih i lokalnih incidenata. Incident u Mukdenu 1931. je bio uzrok invazije na Mandžuriju, a posljednji od sličnih incidenata bio je slučaj mosta Marka Pola 1937. koji je označio početak sveobuhvatnog rata između dviju zemalja. Rat je bio rezultat već desetljećima duge japanske imperijalističke politike s ciljem dominiranja Kinom u svrhu političkog i vojnog osiguranja ogromnih rezervi sirovina i ostalih resursa.

Džohar Dudajev

Džohar Musajevič Dudajev (čečenski: Dƶoxar Dudayev; Дудин Муса кант Жовхар, ruski: Джохар Мусаевич Дудаев) rođen 15. veljače 1944. godine, Jalhori, Čečenija - preminuo 21. travnja 1996., Gehi Ču, Čečenija, je zapovjednik sovjetskog zrakoplovstva i čečenski vođa, prvi predsjednik Čečenske republike Ičkerije.

Eritrejski oslobodilački front

Eritrejski oslobodilački front (ELF) (tal. Fronte di Liberazione Eritreo), (engl. Eritrean Liberation Front, ELF) bio je glavni neovisni eritrejski marksistički orjentirani pokret. koji je pokušavao izboriti neovisnost od Etiopije tijekom 1960-ih i 1970-ih. U kasnim 1950-im neorganizirani politički pokret koji je želio neovisnost, djelovao je u malim ćelijama. U srpnju 1960., ELF je službeno osnovan u Kairu od strane Idrisa Muhammada Adama i drugih eritrejskih intelektualaca i studenata.

1961. Hamid Idris Awate osniva vojno krilo ELF-a i proglašava oružanu borbu za neovisnost. Vođeni od Awatea, ELF dolazi u siloviti kontakt s vladom 1. rujna 1961. koristeći gerilsko ratovanje da bi nastavili borbu za neovisnost. Iako je pokret prouzrokovao velike probleme etiopskoj vladi i armiji, i unutar samog pokreta dolazilo je do internih sukoba u kasnim 1960-im. 1970-ih, nekoliko članova napušta pokret i osniva Eritrejski narodnooslobodilački front, pokret koji je bio više lijevo orijentiran.

U 1980-im, Narodnooslobodilački front je zamjenio originalni Eritrejski oslobodilački front kao glavnu pobunjeničku grupu. Kada je Eritreja postala neovisna početkom 1990-ih, Narodnooslobodilački front mijenja ime u Narodni front za demokraciju i pravdu. ELF je 1995. imao sastanak u Gondaru, koji je pokazao nesuglasice između osnivača pokreta i novih vođa.

Sadašnji ELF je član eritrejske opozicije, Eritrejskog narodnog saveza. Očigledno je da dobivaju vojnu pomoć od vlada Etiopije i Somalije.

Gerila (razdvojba)

Gerila može značiti:

Gerilsko ratovanje, način ratovanja u kojemu manje vojne ili paravojne jedinice napadaju neprijateljske postrojbe

Gerila (NK Travnik) - navijačka skupina NK Travnika

Gerila (NK Moslavina) - navijačka skupina NK Moslavine iz Kutine

IRA

Irska republikanska armija (irski: Óglaigh na hÉireann) bila je irska republikanska revolucionarna vojna organizacija koja je nastala iz organizacije Irskih volontera, koji su ustanovljeni 25. studenog 1913. i koji su u travnju 1916. započeli Uskršnji ustanak. Irske volontere je prepoznao Dáil Éireann kao legitimnu vojsku jednostrano proglašene Irske republike na Uskrs 1916. godine. Prema tome, IRA je vodila gerilsku kampanju protiv britanske vlasti u Irskoj za vrijeme Irskog rata za nezavisnost od 1919. do 1921.

Prvotna se IRA raspala 1922., nakon potpisivanja Anglo-irskog sporazum, članovi IRA-e koji su podržavali primirje su stvorili jezgru vojske novonastale države. Ipak, veliki postotak boraca je bio protiv sporazuma. Dio frakcije koji je bio protiv primirja sukobio se s bivšim suborcima od 1922. do 1923., s namjerom stvaranja potpune nezavisne Irske države. Iako su izgubili u tom građanskom ratu, grupa je nastavila postojati, s namjerom stvaranja slobodne Irske države sa Sjevernom Irskom kao njenim sastavnim dijelom.

Ibrahim Abushaala - "Gadafi"

Ibrahim Abushaala - "Gadafi" (Misrata, Libijska Republika, 28. srpnja 1955. - Lipik, Republika Hrvatska, 28. studenog 1991.), bojnik HV-a, bio je jedan od heroja obrane Lipika, a od 29. listopada do svoje smrti, 28. studenog 1991., zapovjednik 1. lipičke satnije 76. samostalnog pakračkog bataljuna te samim time i zapovjednik obrane Lipika.

Matija Ban

Matija Ban (Petrovo Selo pokraj Dubrovnika, 16. prosinca 1818. – Beograd, 14. ožujka 1903.), književnik, diplomat i političar iz Dubrovnika. Bio je član srbokatoličkog pokreta. Pisao je pjesme i povijesne drame, ali književna kvaliteta njegovih uradaka vrlo je niska. Čelnik tiskovnog ureda srbijanske vlade od 1880. godine. Odgojitelj djece srbijanskog kralja i profesor na beogradskom liceju.

Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije

Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije, ↓1 punim nazivom Narodnooslobodilačka partizanska i dobrovoljačka vojska Jugoslavije (NOP DVJ) ili Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije (NOV i POJ), ↓2 kraće i popularnije partizani, naziv je za oružane snage koje su vodile narodnooslobodilački rat na području Jugoslavije tijekom Drugoga svjetskoga rata pod vodstvom tadašnje Komunističke partije Jugoslavije. Smatraju se najuspješnijim europskim pokretom otpora.

Nindža

Nindža, poznati još pod nazivom shinobi, bili su ratnici iz japanske povijesti specijalizirani za gerilsko ratovanje, špijunažu, izvođenje različitih diverzija, otmice te zaštitu važnih objekata i osoba. Ninđucu je naziv za umjetnost potajnog i način nevidljivosti.

Za više detalja pogledajte ninđucu.

Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu

Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu označavaju zločine koje je počinila Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije tijekom Drugog svjetskog rata.

Vodstvo partizanskog pokreta vodilo je osmišljenu propagandu s ciljem širenja boljševičke ideologije i širenja mržnje prema političkim neistomišljenicima. Zločini su bili spontani (iz mržnje) i/ili organizirani (po naređenju).

Gerilsko ratovanje je način ratovanja koje samo po sebi bavi manjim pothvatima, koje imaju malen učinak. Međutim okupatorske snage su se osvećivale okrutno, nerijetko uzimanjem i ubijanjem talaca. Ponekada se za jednog ubijenog vojnika Wehrmachta provodilo strijeljanje i po stotinu civila.

U mjestima gdje partizani nisu dobili podršku civilnog stanovništva događali su se zločini kao primjerice zločin u Zrinu. Također su i u mjestima koje bi partizani zauzeli odabirani istaknutiji pojedinci za "likvidaciju", kako bi se "neprijateljima" pokazalo da se "narodnoj vlasti" ne smije suprotstavljati; primjer takvih zločina na dubrovačkom području je Pokolj na otočiću Daksa, a u Srednjoj Dalmaciji su civili iz primjerice Trogira ubijani i bacani u Kevinu jamu kod Lećevice. Na zagrebačkom području postoji veći broj stratišta, od kojih je nešto bolje istražen Pokolj u Gračanima.

Tijekom gotovo čitavog Drugog svjetskog rata Titovi partizani su izbjegavali izravni sukob s oružanim snagama NDH i s njemačkom vojskom. Jugoslavenski komunisti su u svrhu uzdržavanja svojih postrojbi i stanovništva koje ih je podržavalo vršili konfiskaciju (oduzimanje) privatne imovine i strijeljali one koji su otvoreno protivili suradnji s njima.

Zarobljeni vojnici protivničke strane su se na obje strane uglavno strijeljali.

Za vrijeme SFR Jugoslavije nije se smjelo govoriti ni pisati o partizanskim zločinima.

Prvi indokineski rat

Prvi indokineski rat, 1946.-1954., bio je rat između vijetnamskog pokreta otpora, Viet Minha, predvođenog Ho Ši Minom i Francuske. Rat je trajao od 1946. do 1954. a završava kada Francuska napušta Francusku Indokinu, francuske kolonijalne oblasti u današnjem Vijetnamu, Laosu i Kambodži. Posljedica rata bilo je dijeljenje Vijetnama na Sjeverni i Južni, a nastavljen je kasnije kroz Vijetnamski rat.

Robert Bruce

Robert I. Bruce (dvorac Turnberry, 11. srpnja 1274. – Cardross, Škotska, 7. lipnja 1329.), škotski kralj od 1306. do 1329. i grof od Carricka (kao Robert VIII.) iz dinastije Bruce. Od 1295. do 1304. godine, podupirao je bunu Williama Wallacea (o.1270.-1305.) protiv Engleza. Godine 1314. teško ih je porazio, čime je postigao faktičku neovisnost Škotske. Bio je znameniti vojskovođa i jedan od najpoznatijih škotskih nacionalnih junaka.

Slovački nacionalni ustanak

Slovački nacionalni ustanak bila je pobuna u Slovačkoj republici tijekom Drugog svjetskog rata. Poslije prvih uspjeha ustanika, njemačke nacističke snage slamaju otpor ustanika.

Talijanska Istočna Afrika

Talijanska Istočna Afrika (talijanski: Africa Orientale Italiana, AOI) bila je kratkotrajna talijanska kolonija u Africi koja se sastojala od Etiopije (okupirane u drugom talijansko-abesinskom ratu i kolonija Talijanske Somalije i Eritreje. U kolovozu 1940. Britanska Somalija je osvojena i pripojena AOI-u. Ponekad se dijelom ove kolonije smatra i Libija koja je bila posebna talijanska kolonija.

Četnici

Četnik je izraz kojim se označavaju pripadnici srpskog nacionalističko-šovinističkog pokreta velikosrpske ideologije.

Riječ "četnik" je tijekom povijesti mijenjala značenje. Koristila se u 19. stoljeću i početku 20. stoljeća kako u Srbiji i Makedoniji, tako i na području Dalmacije te Bosne i Hercegovine. Današnje značenje riječi četnik jest: "Članovi srpske vojne organizacije s izrazito nacionalističkim šovinističkim velikosrpskim ciljem." (Hrvatska enciklopedija, 2000.)

Prvi četnički odred koji stoji u vezi sa suvremenim četničkim pokretom nastaje u Beogradu 1903. godine pod okriljem generala Jovana Atanackovića, tadašnjeg ministra obrane Kraljevine Srbije i jednog od glavnih aktera zavjere koja je 1903. svrgnula dinastiju Obrenović (uz ekstremno brutalno ubojstvo kralja i kraljice) i dovela Karađorđeviće na vlast u Srbiji. Mladi intelektualci dr. Milorad Gođevac i Vaso Jovanović, uz financijsku pomoć koju je organizirao najbogatiji tadašnji Srbin Luka Ćelović, organizirali su četnički odred koji je krenuo u oružane akcije protiv turske države na području Makedonije. Vodstvo četnika poslije urasta u tajnu revolucionarnu organizaciju "Ujedinjenje ili smrt" ("Crna ruka"), osnovanu 1908. godine iz redova urotnika iz 1903. godine. Tijekom I. svjetskog rata, četnički odredi djeluju kao dio kraljevske vojske, i predstavljaju oslonac "Crne ruke" - koja dolazi u sukob s krugom oko prijestolonasljednika Aleksandra i potom gubi dotadašnji utjecaj.

Nakon I. svjetskog rata, četnici provode vojne operacije radi uspostave vlasti srpske države vlasti na području Sandžaka, Kosova i Makedonije. 1922. godine se u Štipu organiziraju pod imenom "Udruženje protiv bugarskih bandita".

Četničke organizacije postojale su u prvoj Jugoslaviji 1918. - 1941. U to doba, a osobito u tijeku Drugog svjetskog rata, počinje prevladavati današnje značenje. (Pogledajte članak zauzeto značenje!) Za Drugog svjetskog rata postojalo je nekoliko vrsta "četnika", ali svi su, usprkos pojedinim akcijama protiv okupatora, poprimili jasan kvislinški karakter; surađivali su otvoreno ne samo sa Nijemcima i Talijanima, nego ponekad i s ustašama. S druge strane četnički je pokret dobivao i potporu od samih saveznika, te je u početnoj fazi rata postojala i suradnja s partizanima.

Četnici su tijekom Drugoga svjetskoga rata izvršili više oblika zločina nad Hrvatima i Muslimanima, koji predstavljaju genocid. Broj četničkih žrtava genocida medu Hrvatima i Muslimanima tijekom rata 1941 .-1945 . do sada još nije utvrđen. Tijekom rata za određena razdoblja davane su i određene procjene. Tako je npr. Ministarstvo vanjskih poslova NDH u svom Unutrašnjopolitičkom pregledu br. 11 od 11. IX 1944. od odjeljku “Četnici protiv NDH” navelo da su do tada ”četnici razorili oko 30.000 hrvatskih domova i poubijali najmanje oko 150.000 hrvatskog pučanstva”. Najnovija demografska istraživanja daju mogući stvarni gubitak Hrvata od oko 200.000 a Muslimana oko 100.000 na području NDH, tj. onih koji su ubijeni. Prema V. Žerjaviću, od toga na moguće četničke žrtve genocida otpada 32.000 ubijenih Hrvata (u Hrvatskoj 20.000 a u BiH 12.000) i 33.000 ubijenih Muslimana. Krajem 1980.-ih godina najutjecajniji četnički vojvoda u iseljeništvu Momčilo Đujić imenuje beogradskog desničarskog političara Vojislava Šešelja za vojvodu, te on tijekom ratnih zbivanja na području bivše Jugoslavije početkom 1990.-ih godina osniva četničke postrojbe koje sudjeluju u ratu, te Srpsku radikalnu stranku (koja je najprije organizirana pod imenom "Srpski četnički pokret", da bi 1991. ime promijenila ime) kao politički izraz četničke ideje. Izvornim velikosrpskim i radikalno desnim četničkim idejama pridružuje se u suvremenom djelovanju nosilaca četničke ideologije još i antiglobalizam i euroskepticizam.

Na postrojavanje četnika u Višegradu u ožujku 2019. godine reagirali su s osudom najviši predstavnici Bosne i Hercegovine, te diplomatski predstavnici Europske unije, Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije.

Četnici do 1918.

Do godine 1918., tj. stvaranja Kraljevine SHS, termin četnici, prema glagolu četovati (vidi članak četnici) koristi se za pripadnike gerilskih skupina u Srbiji i Makedoniji.

1908. godine osniva se u jeku Aneksijske krize Narodna odbrana sa deklariranom zadaćom da vodi gerilske aktivnosti protiv Austrijskih vlasti u Bosni i Hercegovini.

Na početku I. svjetskog rata vlasti Kraljevine Srbije osnivaju službeno četničke odrede u sklopu srpske vojske, s oko 4.000 pripadnika. Zapovjedne funkcije u tim postrojbama dodjeljuju se srpskim časnicima prokušanima u četovanju po Makedoniji, kadru Narodne odbrane i tajne velikosrpske organizacije Crna ruka koja je četnike zapravo kontrolirala sve do 1916. godine.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.