Francuska

Francuska Republika (fra. République Française) je država u zapadnoj Europi, s nekoliko prekomorskih teritorija i otoka. Kontinentalna Francuska (France métropolitaine) graniči s Belgijom, Luksemburgom, Njemačkom, Švicarskom, Italijom, Monakom, Andorom i Španjolskom. Prekomorski posjedi uključuju Francusku Gvajanu u Južnoj Americi, te otoke poput Martinika, Réuniona i Nove Kaledonije u Atlantskom, Indijskom i Tihom oceanu.

Francuska je jedna od zemalja osnivačica Europske Unije, i njena teritorijem najveća članica. Također je zemlja osnivačica Ujedinjenih naroda, i jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti; pored toga je i članica grupa G7 i G-20, NATO-a, OECD-a, Frankofonije i niza drugih međunarodnih organizacija.

Glavni ideali Francuske izraženi su u Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina. Ustavom je definirana kao nedjeljiva, sekularna, demokratska i socijalna država. Jedna je od najrazvijenijih, najbogatijih i najprepoznatljivijih država svijeta, a s 82 milijuna turista godišnje i najposjećenija.[1]

Francuska Republika
République Française
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
Liberté, Egalité, Fraternité
(francuski: sloboda, jednakost, bratstvo)
Himna
La Marseillaise
Položaj Francuske
Glavni grad Pariz
Službeni jezik Francuski
Državni vrh
 - Predsjednik Emmanuel Macron
 - Predsjednik Vlade Edouard Philippe
Neovisnost Verdunskim ugovorom 843.
Površina 47. po veličini
 - ukupno 543.965 1) km2
 - % vode 0,26 %
Stanovništvo 21. po veličini
 - ukupno (2007) 61.538.322 1)
 - gustoća 113,1/km2
BDP (PKM) procjena 2006.
 - ukupno 1.830 bilijuna $ (7.)
 - po stanovniku 29,316 $ (20.)
Valuta euro 2) (100 centa)
Pozivni broj +33 1)
Vremenska zona UTC +1
UTC +2 ljeti
Internetski nastavak .fr
1) Podatci za europski dio Francuske;
2) Do 1999. francuski franak

Povijest

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Francuske

Antika i Srednji vijek

Teritorij današnje Francuske ljudi su nastanjivali od prapovijesnih vremena. Iz tog doba ostaju mnoge oslikane spilje, uključujući jednu od najpoznatijih i najbolje očuvanu, onu u Lascauxu.

Grčka kolonija Masalija osnovana je oko 600. godine prije Krista, na mjestu današnjeg grada Marseillea. Istovremeno, unutrašnjost Francuske nastanjuju galska plemena. Granice današnje Francuske, od Rajne do Atlantika, i od Pireneja i Sredozemnog mora do kanala La Manche otprilike odgovaraju granicama keltske države Galije.

Lascaux2
Crtež iz Lascauxa

Galiju su postupno pokorili Rimljani između 125. i 52. godine prije Krista. Sjeveroistočna granica Rimskog Carstva na rijeci Rajni pokazala se nebranjivom u 4. stoljeću nakon Krista, kada su započele Barbarske invazije, a rimske provincije u Galiji počeli nastanjuvati Germani.

Sjeverni dio Galije nastanili su Franci, koji su uspjeli pokoriti ostala plemena. Njihov se kralj Klodvig I. preobratio na kršćanstvo 498. godine. Franci su prihvatili galsko-rimsko nasljeđe i romanske jezike. Klodvig je proglasio Pariz svojim glavnim gradom i osnovao dinastiju Merovinga.

Merovinška dinastija vladala je 270 godina, dok ju nije zamijenila dinastija Karolinga, koju je osnovao Pipin Mali. Njegov sin Karlo Veliki ujedinio je franačka kraljevstva i osnovao golemo carstvo u zapadnoj i srednjoj Europi. Papa Lav III. okrunio je Karla Velikog za cara Svetog Rimskog Carstva, čime je uistinu započela duga povijesna veza Francuske i Katoličke crkve.

Karlovo carstvo se raspalo nakon smrti njegovog sina i nasljednika, Luja I. 843. godine je, Verdunskim ugovorom, carstvo podijeljeno između Lujeva tri sina. Istočna Franačka pripala je Ludvigu Njemačkom, središnji dio Lotaru, a Zapadna Franačka Karlu II. "Ćelavom". Upravo se Zapadna Franačka nalazila na teritoriju koji otprilike odgovara području današnje Francuske, te je bila prethodnicom moderne Francuske.

Charlemagne et Louis le Pieux
Karlo Veliki i Ljudevit I. Pobožni

Karolinška dinastija nastavila je vladati do 987. godine, kada je kraljem postao Hugo Capet. Dinastije Capet (Kapetovići), Valois i Bourbon postupno su ujedinile zemlju, prethodno oslabljenu vikinškim upadima u 9. i 10. stoljeću.

1066. godine je Vilim I. Osvajač, normanski vojvoda, pokorio Englesku i postao engleskim kraljem. Uveo je francuski kao službeni jezik (što je utjecalo na evoluciju staroengleskog u srednjeenglski jezik), feudalni sustav i imovinski katastar. Miješanjem Normana i Anglosasa počinje se formirati engleska nacija.

Francuski su vitezovi igrali značajnu ulogu u Križarskim ratovima, do te mjere da je arapska riječ za križara Al-Franj, što znači Franak.

1328. godine bez nasljednika umire Karlo IV. "Lijepi". Prema Salijskom zakoniku, kruna nije mogla pripasti ženi, niti rođaku po ženskoj liniji. U skladu s time, krunu umjesto engleskog kralja Edvarda III. nasljeđuje Karlov rođak Filip IV. Edvard je osporio njegovo nasljedstvo, pa su Engleska i Francuska 1337. godine započele sukob koji je kasnije prozvan Stogodišnjim ratom. Iako su tijekom rata izgubili značajnu količinu teritorija, Francuzi su pod vodstvom Ivane Orleanske uspjeli vratiti većinu izgubljenih posjeda.

U to je doba Francuska, kao i ostatak Europe, bila zahvaćena epidemijom kuge, koja je prepolovila Francusku populaciju od 17 milijuna ljudi.

Od Renesanse do Napoleona

Za vrijeme Renesanse, Francuska je vodila ratove sa Svetim Rimskim Carstvom, poznate pod imenom Talijanski ratovi. Došlo je do standardizacije francuskog jezika, koji će postati jezikom europske aristokracije.

Francuska moć u Europi je postupno rasla, da bi kulminirala za vrijeme kralja Luja XIV. u 17. stoljeću. Francuska je tada imala najbrojniju populaciju na kontinentu i enorman utjecaj na europsku politiku, ekonomiju i kulturu. Francuski je postao jezikom diplomacije, znanosti i književnosti, te je ostao najznačajniji svjetski jezik sve do 20. stoljeća. Francusko se kraljevstvo prostiralo Sjevernom Amerikom, Afrikom i Azijom, te je bilo manje samo od Britanskog Carstva.

Prise de la Bastille
Juriš na Bastilju

Pod vladavinom Luja XV. Francuska je pretrpila poraz u Sedmogodišnjem ratu i izgubila dio prekomorskih posjeda, ali je stekla nove teritorije u Europi, poput Korzike i pokrajine Lorraine. Luj XV. je svom unuku i nasljedniku Luju XVI. zemlju ostavio u financijski, politički i vojno nepovoljnoj situaciji. On je pak podržavao američku borbu za neovisnost, što je dodatno produbilo francuske dugove. Financijska kriza i primjer Američke revolucije bili su među glavnim povodima njene francuske inačice.

Francuska revolucija započela je Padom Bastilje 14. srpnja 1789. Apsolutna monarhija je zamijenjena ustavnom monarhijom. Donesena je Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, kojom su definirana ljudska prava građana Francuske i svih ljudi bez iznimke. Deklaracija utvrđuje prirodna ljudska prava na slobodu, vlasništvo, sigurnost i otpor opresiji. Poziva na ukidanje aristokratskih privilegija poput izuzetaka kod oporezivanja, te jamči mogućnost rada u javnim službama na osnovi zasluga, a ne roda. Također proglašava slobodu govora i tiska, te zabranjuje neosnovana uhićenja. Ukidanjem privilegija plemstva i svećenstva uvodi se socijalna jednakost.

Iako je Luj XVI. uživao popularnost kao ustavni monarh, javno mnijenje se polako počelo okretati protv njega, što je samo pogoršano njegovim bijegom u Varenne. Istovremeno, ostale europske monarhije bile su užasnute razvojem događaja u Francuskoj. 1792. godine je austro-pruska koalicija donijela Manifest u Braunschweigu, kojim prijeti razaranjem Pariza u slučaju da kraljevska obitelj Francuske nastrada. To dovodi do proglašenja rata s Austrijom u travnju, te ukidanja ustavne monarhije i proglašenja Republike u rujnu 1792.

Jacques-Louis David 007
Napoleon Bonaparte

Godinu dana kasnije, Luj XVI. i njegova žena Marija Antoaneta osuđeni su za izdaju i smaknuti na giljotini. Pod utjecajem stranih monarhija izbijaju mnoge proturevolucije i unutarnji ratovi, te nastupa Vladavina terora. Unutar godine dana smaknuto je između 16 i 40 tisuća ljudi u sukobima suprotstavljenih revolucionarnih frakcija, Žirondinaca i Jakobinaca. Tek je Termidorskom reakcijom 1794. i pogubljenjem Maximiliena Robespierrea nasilju došao kraj.

Na vlast 1799. godine stupa Napoleon Bonaparte, prvo kao Konzul, a zatim i kao car. Napoleon je pokorio većinu kontinentalne Europe, usprkos različitim koalicijama europskih zemalja koje su mu se suprotstavljale. Tim pobjedama svijetom su pronešeni francuski revolucionarni ideali i reforme, poput metričkog sustava. Napoleon je poražen nakon katastrofalnog pohoda na Rusiju, te je Burbonska dinastija 1815. vraćena na vlast.

Od monarhije do Republike

Do političkih promjena ponovno dolazi 15 godina kasnije, kada su Burbonci svrgnuti i uspostavljena ustavna Srpanjska monarhija; ona je pak trajala do proglašenja Druge republike u jeku europskih revolucija 1848. Odluke o ukidanju ropstva i univerzalnom muškom pravu glasa, donesene za vrijeme Revolucije pa kasnije ukinute, su ponovno stupile na snagu. Predsjednik Louis-Napoleon Bonaparte se proglasio carem Drugog carstva pod imenom Napoleon III.; 1870. je izgubio vlast nakon Francusko-pruskog rata i njegov je režim zamijenila Treća republika.

Francuski kolonijalni posjedi su rasli u 19. i 20. stoljeću, da bi kulminirali 1920-ih i 30-ih godina, kada je Francuska pod kontrolom držala oko 13 milijuna četvornih kilometara teritorija, odnosno 8,6% svjetske kopnene površine.

U predvečerje Prvog svjetskog rata Francuska je bila članica Antante. Rat je odnio živote 1,4 milijuna francuskih državljana. Međuratno razdoblje obilježile su napetosti u međunarnodnim odnosima i različite socijalne reforme, poput godišnjeg odmora, smanjenja broja radnih sati, te prisutsva žena u politici.

Ubrzo nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, Kontinentalnu je Francusku osvojila Njemačka, te ju podijelila na okupacijsku zonu na sjeveru i Višijsku Francusku — marionetsku državu koja je surađivala s Hitlerom — na jugu. U suradnji sa Saveznicima, Slobodna Francuska pod vodstvom generala de Gaullea i Francuski pokret otpora uspjeli su izvojevati pobjedu nad Silama Osovine i vratiti francuski suverenitet.

Crowds of French patriots line the Champs Elysees-edit2
Oslobođenje Pariza 25. kolovoza 1944.

Nakon rata osnovana je Četvrta republika, na čelu s predsjednikom de Gaulleom. Uslijedilo je trideset godina spektakularnog gospodarskog rasta (Les Trente Glorieuses). Žene su pravo glasa dobile 1944. Francuska je bila jedna od osnivačica NATO-a 1949.

U 50-im i 60-im godinama Francuska je vodila dva kolonijalna rata. 1954. poražena je u pokušaju da zadrži kontrolu nad Francuskom Indokinom. Samo nekoliko mjeseci kasnije izbio je sukob u Alžiru, kojeg je tada nastanjivalo oko milijun Europljana, uglavnom Francuza. U intenzivnoj debati o neovisnosti Alžira, koja je gotovo dovela do građanskog rata, 1958. dolazi do ustavnih promjena i uspostave Pete republike, s osnaženom ulogom predsjednika. To je de Gaulleu omogućilo da rat u Alžiru privede kraju 1962., proglašenjem alžirske neovisnosti. Preostale francuske kolonije postupno su dobivale neovisnost, posljednja među njima Vanuatu 1980.

Prosvjedi 1968. godine značajno su utjecali na socijalna pitanja u Francuskoj. Bio je to prijelomni trenutak kada se konzervativna Francuska, s izraženom ulogom religije, patriotizma i respekta prema autoritetu, okrenula liberalnijim idealima.

Francuska je od početka bila među glavnim protagonistima europskog ujedinjenja. Put prema Europskoj uniji započeo je povijesnom deklaracijom francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana, 9. svibnja 1952. Francuska se i danas zalaže za čvršće ujedinjenje europskih država i uspostavu snažnijeg političkog i obrambenog europskog aparata.

Zemljopisna obilježja

Kontinentalna Francuska leži na zapadnom kraju Europe, između 41° N i 51° N zemljopisne širine, i 6° W i 10° E zemljopisne dužine. Nalazi se u sjevernom umjerenom klimatskom pojasu. Površina joj iznosi 547.030 km², što znači da je teritorijem najveća članica Europske unije.

Zbog tako velike površine, u Francuskoj postoje mnogi reljefni oblici i različita klimatska obilježja. Na sjeveru i zapadu Francuske nalaze se goleme ravnice, na jugozapadu Pireneji, u južnom središnjem dijelu izdiže se Središnji masiv, dok jugoistokom dominiraju Alpe. 4810 metara visok Mont Blanc, dugo smatran najvišim vrhom Europe, nalazi se na granici Francuske i Italije. Francusku ispresijecaju njene četiri najveće rijeke: Seine, Loire, Garonne i Rhône. U Kontinentalnu Francusku spada i otok Korzika.

Južnim dijelom Francuske prevladava mediteranska klima, u središnjem kontinentalna s toplim ljetima i oštrim zimama, dok sjeverni i zapadni dio imaju oceansku klimu s blažim ljetima i zimama, i s više oborina. Alpe i ostala planinska područja imaju alpsku klimu.

Francuski prekomorski posjedi dodaju njenom teritoriju još 127.813 km², čime se ukupna površina penje na 674.843 km². Francuska ima drugi najveći isključivi gospodarski pojas na svijetu, koji pokriva 11.035.000 km², odmah iza američkih 11.351.000 km².

Lavender field

Polje lavande u Provansi

Usson JPG01

Selo Usson na vulkanskom brdu u Središnjem masivu

Weinberg Cote de Nuits

Vinograd u Burgundiji

Pointe du van

Pointe du Van na krajnjem zapadu Bretanje

Administrativna podjela

Francuska je podijeljena na 27 administrativnih pokrajina (région), od kojih se 22 nalaze u Kontinentalnoj Francuskoj. Pokrajine su podijeljene na 101 departman (département), koji su pobrojani (uglavnom abecednim redom). Broj departmana se koristi, između ostalog, u poštanskim brojevima i registracijskim oznakama vozila.

Departmane čini 341 okrug (arrondissement), koji se pak sastoje od 4051 kantona (canton), a njih sačinjava 36697 komuna (commune). Komune biraju (gradska) vijeća, zbog čega je većina komuna član određene grupe koja se sastoji od dviju ili više komuna, sa zajedničkim vijećem.

Régions de France
Pokrajine Kontinentalne Francuske
Pokrajina Departmani Glavni grad
Elzas (Alsace) Bas-Rhin, Haut-Rhin Strasbourg
Akvitanija (Aquitaine) Dordogne, Gironde, Landes, Lot-et-Garonne, Pyrénées-Atlantiques Bordeaux
Auvergne Allier, Cantal, Haute-Loire, Puy-de-Dôme Clermont-Ferrand
Donja Normandija (Basse-Normandie) Calvados, Manche, Orne Caen
Burgundija (Bourgogne) Côte-d'Or, Nièvre, Saône-et-Loire, Yonne Dijon
Bretanja (Bretagne) Côtes-d'Armor, Finistère, Ille-et-Vilaine, Morbihan Rennes
Centre Cher, Eure-et-Loir, Indre, Indre-et-Loire, Loiret, Loir-et-Cher Orléans
Champagne-Ardenne Ardennes, Aube, Haute-Marne, Marne Châlons-en-Champagne
Korzika (Corse) Corse-du-Sud, Haute-Corse Ajaccio
Franche-Comté Doubs, Haute-Saône, Jura, Territoire de Belfort Besançon
Gornja Normandija (Haute-Normandie) Eure, Seine-Maritime Rouen
Île-de-France Essonne, Hauts-de-Seine, Paris, Seine-et-Marne, Seine-Saint-Denis, Val-de-Marne, Val-d'Oise, Yvelines Paris
Languedoc-Roussillon Aude, Gard, Hérault, Lozère, Pyrénées-Orientales Montpellier
Limousin Corrèze, Creuse, Haute-Vienne Limoges
Lorraine Meurthe-et-Moselle, Meuse, Moselle, Vosges Metz
Pireneji-Jug (Midi-Pyrénées) Ariège, Aveyron, Gers, Haute-Garonne, Hautes-Pyrénées, Lot, Tarn, Tarn-et-Garonne Toulouse
Nord-Pas-de-Calais Nord, Pas-de-Calais Lille
Regija Loire (Pays-de-la-Loire) Loire-Atlantique, Maine-et-Loire, Mayenne, Sarthe, Vendée Nantes
Pikardija (Picardie) Aisne, Oise, Somme Amiens
Poitou-Charentes Charente, Charente-Maritime, Deux-Sèvres, Vienne Poitiers
Provansa-Alpe-Azurna obala (Provence-Alpes-Côte d'Azur) Alpes-de-Haute-Provence, Alpes-Maritimes, Bouches-du-Rhône, Hautes-Alpes, Var, Vaucluse Marseille
Rona-Alpe (Rhône-Alpes) Ain, Ardèche, Drôme, Haute-Savoie, Isère, Loire, Rhône, Savoie Lyon

Od 101 departmana, njih pet (Francuska Gvajana, Gvadalupa, Martinik, Mayotte, Réunion) je u prekomorskim pokrajinama, koje su ujedno i departmani (Départements d'outre-mer). Ostali prekomorski posjedi Francuske svrstani su u pet kolektiva (Collectivité d'outre-mer) (Francuska Polinezija, Saint Barthélemy, Sveti Martin, Sveti Petar i Mikelon, Wallis i Futuna), jedan sui generis kolektiv (Nova Kaledonija), te Francuski južni i antarktički teritoriji i otok Clipperton.

Politika

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Politika Francuske

Ustav Pete Republike usvojen je općim referendumom 28. rujna 1958. godine. Dao je mnogo veće ovlasti izvršnoj vlasti u odnosu na Parlament. Predsjednik se izravno bira na pet godina. Predsjednik imenuje predsjednika vlade, predsjeda kabinetom, zapovijeda oružanim snagama i sklapa državne sporazume.

Assemblée Nationale (francuski parlament) je glavno zakonodavno tijelo. Svi se zastupnici izravno biraju na pet godina. Postoji i Senat, gdje senatore bira izborni odbor na devet godina, a svake tri godine bira se jedna trećina Senata. Senat ima ograničene zakonodavne ovlasti, a u slučaju neslaganja između dva doma, Parlament ima posljednju riječ. Vlada ima jak utjecaj na određivanje dnevnog reda Parlamenta.

Gospodarstvo

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Gospodarstvo Francuske

Francusko gospodarstvo se sastoji od razvijenog privatnog poduzetništva i znatnog ali opadajućeg državnog vlasništva.

Velike površine obradive zemlje, primjena najnovije tehnologije i subvencije učinile su Francusku vodećom poljoprivrednom silom Zapadne Europe.

Vlada i dalje vrši znatan utjecaj na ključne segmente infrastrukture. Ima većinsko vlasništvo u željezničkim, energetskim, zrakoplovnim i telekomunikacijskim tvrtkama.

Od početka 1990-ih država postupno prodaje svoje udjele u France Telecom, Air France i osiguravajućim, bankovnim i vojnim segmentima.

Francuska je zajedno s 11 drugih članica Europske Unije uvela euro 1. siječnja 1999. godine.

Euro je početkom 2002. godine posve zamijenio francuski franak.

Paris La Défense seen from Tour Saint Jacques 2013-08
Veduta suvremenog Pariza

Dominantno političko, gospodarsko, znanstveno i kulturno središte Francuske je Pariz, a u usporedni s njim ostali su gradovi mali. Uzrok leži u povijesnim događajima, u političkom centralizmu i pogodnom geografskom položaju.

Francusko gospodarstvo šesto je po veličini u svijetu, a četvrti je po redu svjetski izvoznik, što je čini jednom od najbogatijih zemalja svijeta čiji stanovnici ostvaruju vrlo visok brutto nacionalni dohodak. Jedna je od osnivača Europske unije, a po veličini teritorija, njezina je najveća članica. Francuska je također jedna od osnivačica Ujedinjenih naroda, te jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, što potvrđuje njeno veliko političko značenje u svijetu. Uz to, jedna je od 8 svjetski priznatih nuklearnih sila, kao i jedna od članica NATO saveza.

Stanovništvo

Stanovništvo Francuske ima oko 61 milijun, a prosječna gustoća naseljenosti je 110 stanovnika po km2. Najgušće su naseljeni dijelovi oko Pariza, velikih luka, industrijskih regija, a najmanje planinska područja. Danas 70,8% stanovništva radi u tercijarnim djelatnostima (najviše u turizmu), samo 4,3% u moderniziranoj poljoprivrednoj proizvodnji, a ostalih 24,9% u sekundarnom sektoru. Privredni razvoj i potreba za radnom snagom doveli su do useljavanja znatnog broja stanovništva iz drugih europskih država i francuskih prekomorskih kolonija. Uz to, veliki je mortalitet, a slab natalitet, pa Francuska daje najmanji broj iseljenika, a prima najveći broj useljenika.

Tri četvrtine stanovništva Francuske žive u gradovima.

Sastav stanovništva Francuske relativno je homogen, mada su današnji Francuzi nastali miješanjem više naroda.

Velika većina stanovnika su politički Francuzi, unutar kojih razlikujemo etničke Francuze, i njima više ili manje srodne narode koji se bore za svoj etnički identitet, među ovima su, viz.: Franko-Provansalci, Okcitanci, Katalonci, Baski pa i keltski Bretonci. Najaktivniji su Korzikanci čiji je najpoznatiji pripadnik Napoleon Bonaparte, rođen 1769. u Ajacciu. Alzašani i Lorenci, germanskog su porijekla.

Nisu se doskora znali točni podaci o manjinama, jer je pojam "etnička manjina" gotovo nepoznat u Francuskoj. Naime, još od Francuske revolucije država primjenjuje "zakon tla" (droit du sol), koji kaže da su prebivalište i etnički identitet nerazdvojni, tj. onaj tko živi u Francuskoj automatski je Francuz. Etničke manjine su kroz povijest asimilirane na sve načine, i to vrlo uspješno.

Tek je nedavno, i to pod pritiskom Europske Unije, Francuska dala iole važnija prava etničkim manjinama.

Službeni jezik je francuski, ali postoji više lokalnih jezika: baskijski, bretonski, katalonski, korzički, flamanski, njemački (elzaški), okcitanski. Francuska vlada i školstvo tek su odnedavno dopustili njihovo korištenje. Regionalni se jezici danas uče u nekim školama, ali francuski ostaje jedini službeni jezik, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini.

Religije

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Religije Francuske

Glavna religija u Francuskoj je katoličanstvo. Više od 80% stanovnika se izjašnjava kao katolici, ali to je zapravo samo tradicionalna vjerska pripadnost, jer najveći dio ljudi uopće ne drži katoličkih obreda, s obzirom da je Francuska još od Francuske revolucije vrlo svjetovna zemlja. Ipak, u njoj se nalazi Lourdes, možda najslavnije katoličko mjesto hodočašća na svijetu.

Islam se u zadnjih pedeset godina jako proširio Francuskom zbog muslimanskih doseljenika iz bivših kolonija u sjevernoj Africi. Danas oko 5% stanovništva Francuske prakticira islam.

Protestantizam se znatno smanjio nakon progona u 16. i 17. stoljeću, pa protestanti danas čine samo 2% stanovništva.

Židovi čine samo 1% stanovništva, ali to je čak jedna trećina ukupnog broja Židova u Europi. Židovska je zajednica oduvijek igrala vrlo važnu ulogu u Francuskoj, kako gospodarski tako i kulturno.

Kultura

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kultura Francuske
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Francuska umjetnost

Francuska je svijetu dala ogroman doprinos u kulturi. U 17. i 18. stoljeću je njezin kulturni utjecaj bio toliki da je francuski bio lingua franca Europe, kao danas engleski.

Među nebrojenim velikanima i genijima, spomenimo samo nekolicinu:

Državni praznici (neradni dani)

datum hrvatski naziv lokalni naziv napomene
1. siječnjaNova godinaJour de l'An 
klizni datumUskrsni ponedjeljakLundi de Pâquesdan nakon Uskrsa
1. svibnjaPraznik radaFête du Travail 
8. svibnjaDan pobjedeVictoire 1945kraj 2. svjetskog rata
klizni datumUznesenje KristovoAscensiončetvrtak 40 dana nakon Uskrsa
klizni datumDuhoviPentecôtesedma nedjelja nakon Uskrsa
14. srpnjaDan pada BastiljeFête Nationalenajveći francuski praznik
15. kolovozaVelika GospaAssomption 
1. studenogSvi svetiToussaint 
11. studenogDan primirjaArmistice 1918kraj 1. svjetskog rata
25. prosincaBožićNoël 

Hrvati u Francuskoj

Povezani članci

Izvori

  1. CIA - The World Factbook
  2. Festival de la Croatie en France

Dodatna literatura

Vanjske poveznice

   
Portal:Europa
Portal:Europa

Ostali projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Francuska
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Francuska
Gnome-globe.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Francuske
.bl

.bl je buduća vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za Sveti Bartolomej.

Uvođenje domene na dnevnom je redu od odluke od 21. rujna 2007. Agencije za ISO 3166 kojom se kratica BL alocira kao ISO 3166-1 alpha-2 kod za Sveti Bartolomej. Ova odluka uslijedila je nakon što je Sveti Bartolomej postao francuski Collectivités d'outre-mer odlukom koja je stupila na snagu 15. srpnja 2007.

.fr

.fr je vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za Francusku. Domenom upravlja AFNIC.

.gf

.gf je vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za Francusku Gijanu. Domenom upravlja Net Plus.

.mf

.mf je buduća vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za Sveti Martin.

Uvođenje domene na dnevnom je redu od odluke od 21. rujna 2007. Agencije za ISO 3166 kojom se kratica MF alocira kao ISO 3166-1 alpha-2 kod za Sveti Martin. Ova odluka uslijedila je nakon što je Sveti Martin postao francuski Collectivités d'outre-mer odlukom koja je stupila na snagu 15. srpnja 2007.

Trenutačno Sveti Martin koristi ccTLD Guadeloupea, .gp, i Francuske, .fr.

Euro

Euro (simbol: €) je ime jedinstvene europske valute koja je u uporabi od 1. siječnja 1999., a od siječnja 2015. njezina uporaba proširena je na 19 država tzv. Eurozone:

Austrija

Belgija

Cipar

Estonija

Finska

Francuska

Grčka

Irska

Italija

Latvija

Litva

Luksemburg

Nizozemska

Njemačka

Malta

Portugal

Slovačka

Slovenija

ŠpanjolskaOd zemalja koje nisu članice Eurozone ni Europske unije, kovanice eura izdaju još i Andora, Monako, San Marino i Vatikan.

Osim u ovim državama, euro se kao službeno sredstvo plaćanja koristi još i Crnoj Gori, na Kosovu, kao i u francuskim prekomorskim posjedima.

Europsko prvenstvo u nogometu - Francuska 2016.

Europsko prvenstvo u nogometu 2016., popularnije pod nazivom UEFA Euro 2016, bilo je 15. izdanje UEFA Europskog nogometnog prvenstva, najprestižnijeg međunarodnog nogometnog natjecanja u Europi. Održano je u Francuskoj od 10. lipnja do 10. srpnja 2016. godine. Francuska je 28. svibnja 2010. proglašena domaćinom, pobijedivši tako Tursku i Italiju. Francuska je po treći put domaćin ovog natjecanja, nakon prvog izdanja ovog natjecanja 1960. godine, te prvenstva 1984.

Po prvi put, završnicu Europskog prvenstva igrale su 24 reprezentacije, nakon proširenja s formata od 16 momčadi korištenog od prvenstva 1996. Pod novim formatom, momčadi se natječu u šest skupina po četiri reprezentacije, nakon čega slijede tri runde na ispadanje te finale na Stade de France. 19 ekipa iz kvalifikacijskih skupina pridružilo se Francuskoj koja se automatski kvalificirala; nakon čega im se pridružilo i dodatnih četiri momčadi iz dodatnih kvalifikacija u studenom 2015.

Dvostruki branitelj naslova Španjolska ispala je u osmini finala porazom od Italije. Pobjednik prvenstva plasirat će se na FIFA Konfederacijski kup 2017. u Rusiji.

Francuska Gijana

Francuska Gijana ili Francuska Gvajana, prekomorski je departman i prekomorska regija Francuske Republike. S površinom od 86 504 km², najveći je francuski departman. To je jedini francuski, a ujedno i jedini teritorij Europske unije u Južnoj Americi. Ekvatorska šuma pokriva najveći dio teritorija Francuske Gijane.

Službeno ime Francuske Gijane (u francuskim i europskim krugovima) je Gijana ili Gvajana (fr. Guyane). Pridjev "francuska" se dodaje još iz kolonijalnih vremena, kad su postojale tri Gvajane: Britanska Gvajana (današnja Kooperativna Republika Gvajana), Nizozemska Gvajana (današnji Surinam) i Francuska Gvajana.

Francuska Polinezija

Francuska Polinezija je prekomorska zemlja Francuske (francuski: pays d'outre-mer, ili POM) koja se nalazi u Tihom oceanu otprilike 6 000 km istočno od Australije. Glavni i najpoznatiji otok je Tahiti koji se nalazi u skupini Društvenih otoka (Îles de la Société). Na Tahitiju se nalazi i glavni grad Papeete.

Francuska nogometna reprezentacija

Francuska nogometna reprezentacija predstavlja Francusku u međunarodnim nogometnim natjecanjima. Nalazi se pod upravom Francuskog nogometnog saveza (fr. Fédération Française de Football), vodećeg nogometnog tijela u Francuskoj, a natječe se kao članica UEFA-e koja obuhvaća sve zemlje Europe. Tradicionalne boje reprezentacije su plava, bijela i crvena - boje koje također označavaju i francusku državnu zastavu. Reprezentacija je poznata pod nadimkom Les Bleus koji je povezan i s francuskim reprezentacijama drugih sportova. Francuska reprezentacija osvojila je najveći broj titula Svjetske momčadi godine, koju izdaje World Soccer - čak 4 te titule, više od bilo kojeg kluba ili reprezentacije na svijetu.

Svoju prvu službenu nogometnu utakmicu Francuska je odigrala 1904. godine, a svoje domaće utakmice uglavnom igra na stadionu Park prinčeva, u predgrađu Pariza. Reprezentacija, inače poznata po svom multi-kulturalnom identitetu, osvojila je dva naslova svjetskog nogometnog prvaka, dva naslova europskog nogometnog prvaka, Olimpijski turnir i dva Kupa konfederacija. Nakon što su 2001. godine osvojili Kup konfederacija postali su jedina reprezentacija, uz Argentinu, koja je osvojila tri najvažnija turnira u organizaciji FIFE. Tradicionalni nogometni suparnici Francuske su susjedi Talijani, dok su u prošlosti to bili Belgijanci i Englezi te u 80-im godinama prošlog stoljeća Nijemci.

Nogometna igra Francuske tijekom stogodišnjeg postojanja varirala je od loše u ranim godinama pa do vrlo kvalitetne i uspješne u kasnijim. Reprezentacija se u potpunosti razvila tijekom tri zlatne generacije: one iz 50-ih, 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, što je rezultiralo osvajanjem brojnih priznanja i medalja. Francuska je bila jedna od četiri europske momčadi izabrane za prvo svjetsko nogometno prvenstvo 1930. godine. Godine 1958., pod vodstvom nekoliko velikih igrača, među kojima je najveći bio Raymond Kopa, Francuska je osvojila treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj. Godine 1984., tada veliki igrač Michel Platini, predvodio je Francusku do osvajanja svojeg prvog Europskog prvenstva, a 16 godina kasnije osvojit će i drugo, ovaj put pod igračkim vodstvom Didera Deschampsea i Zinedinea Zidanea. Francuska je 1998. godine, kao domaćin, postala osma svjetska reprezentacija koja je osvojila Svjetsko prvenstvo u nogometu pobijedivši u finalu Brazil rezultatom 3:0. Od tada njihov najbolji rezultat na svjetskim nogometnim prvenstvima bilo je finale u Njemačkoj 2006. godine kada ih je nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca pobijedila reprezentacija Italije (3:5). Nakon osvojenog svjetskog nogometnog prvenstva 1998. godine i europskog 2000., Francuska je prvi puta u svojoj povijesti zasjela na prvo mjesto najboljih reprezentacija svijeta prema službenoj ljestvici FIFE.

Trenutni izbornik Francuske nogometne reprezentacije je Didier Deschamps, bivši reprezentativac i kapetan generacije koja je 1998. i 2000. godine postala svjetskim i europskim prvakom, a koji je na to mjesto zasjeo nakon Europskog prvenstva u Ukrajini i Poljskoj 2012. godine. Pod njegovim vodstvom na Svjetskom prvenstvu 2014. godine održanom u Brazilu, reprezentacija Francuske došla je do četvrtfinala gdje je ispala od Njemačke rezultatom 0:1 i u konačnici zauzela sedmo mjesto na turniru. Također, na Svjetskom prvenstvom 2018. održanom u Rusiji, reprezentacija Francuske osvojila je Svjetsko prvenstvo u nogometu po drugi put u svojoj povijesti.

Francuska revolucija

Francuska građanska (buržoaska) revolucija započela je 1789. godine, a trajala do 1795., po nekima i 1799. godine. Najveće je dostignuće toga procesa ukidanje feudalnih odnosa u Francuskoj i u velikom broju ostalih europskih zemalja. Sve prijašnje revolucije imale su drukčije osobine. Ova je revolucija nešto posve radikalno, te označava epohu slobode od feudalnog pritiska i nepravednosti, ukidanje formi ovisnosti i osobne neslobode ljudi.

Francuska rukometna reprezentacija

Francuska rukometna reprezentacija predstavlja državu Francusku u športu rukometu. Godine 2010. postali su prva muška rukometna reprezentacija koja je uzastopno osvojila zlato na Olimpijskim igrama (2008.), svjetskom prvenstvu (2009.) i europskom prvenstvu (2010.) i time postala jedina muška rukometna reprezentacija koja je u određenom periodu bila branitelj naslova na svim velikim rukometnim natjecanjima istovremeno.

Smatra se najboljom rukometnom ekipom na svijetu.

Krovna organizacija: Fédération Française de Handball

Louisiana

Louisiana (francuski: Louisiane) je južnjačka država u Sjedinjenim Američkim Državama. Glavni grad države je Baton Rouge, a najveći grad je New Orleans.

Veliki dio istočne granice obilježava rijeka Mississippi. Louisiana je jedina američka država s političkim pododjeljcima nazvanim župama koje su ekvivalentne županijama.

Nobelova nagrada za književnost

Nobelova nagrada za književnost dodjeljuje se godišnje autoru iz bilo koje zemlje svijeta koji je napisao "najizvrsnije djelo s idealističkim stremljenjima". Riječ djelo ne označava nužno jedno djelo, može značiti i životni opus autora. Švedska akademija odlučuje tko će dobiti nagradu (moguće je i ne dodijeliti nagradu).

Popis nobelovaca u književnosti od 1901. do danas.

Saveznici

Saveznici ili Savezničke sile je izraz koji se ispočetka neformalno, a kasnije formalno koristio za savez država na čelu s Velikom Britanijom, Republika Kina, SSSR-om i SAD koji je u Drugom svjetskom ratu pobijedio Sile Osovine.

Službeni jezik

Službeni jezik je jezik izričito određen kao takav u ustavu ili zakonu neke zemlje, države ili teritorija.

Polovica zemalja svijeta ima službene jezike. Neke zemlje imaju samo jedan, npr. Albanija, Francuska (iako Francuska ima više domorodačkih jezika), Njemačka i Litva. Neke imaju više službenih jezika, npr. Bjelorusija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Kanada, Finska, Afganistan, Paragvaj, Bolivija, Indija, Švicarska i Južna Afrika.

U nekim zemljama, kao što su Irak, Italija i Španjolska, postoji službeni jezik za cijelu državu, ali drugi jezici dijele službeni status u nekim važnim regijama. Neke zemlje, kao što su Sjedinjene Američke Države, nemaju službeni jezik, ali pojedine savezne države imaju službene jezike. Napokon, neke zemlje uopće nemaju službeni jezik, npr. Australija, Eritreja, Luksemburg, Švedska i Tuvalu.

Na području Perua, svi jezici koji se tamo govore su službeni, a njihov broj iznosi 92Zbog kolonijalizma i neokolonijalizma, Filipini i neke afričke zemlje imaju službeni i školski jezik (francuski ili engleski) koji nije ni nacionalni ni najrašireniji jezik. S druge strane, zbog nacionalizma, Irska koristi irski jezik kao državni i prvi službeni jezik, iako ga govori malen dio stanovništva.

U nekim zemljama, pitanje koji se jezik treba koristiti u kojim kontekstima predstavlja velik politički problem.

Svjetsko prvenstvo u nogometu - Francuska 1998.

Svjetsko prvenstvo u nogometu - Francuska 1998. (fra. Coupe du monde de football de 1998), bilo je šesnaesto svjetsko nogometno natjecanje koje se u razdoblju od 10. lipnja do 12. srpnja 1998. godine održalo u Francuskoj. Po drugi puta u povijesti, svjetska nogometna organizacija FIFA izabrala je Francusku kao domaćina prvenstva koja je tijekom natječaja za domaćinstvo pobijedila Maroko. Ovo je ujedno bio i deveti put kako se svjetsko nogometno prvenstvo održalo u nekoj europskoj zemlji.

Kvalifikacijski ciklus za prvenstvo započeo je u ožujku 1996., a završio u studenom 1997. godine. Po prvi puta u povijesti, sustav natjecanja proširen je s dotadašnje 24 na 32 zemlje učesnice podijeljene u osam skupina s po četiri momčadi. Sveukupno su tijekom prvenstva odigrane šezdeset i četiri utakmice na deset stadiona u deset različitih gradova. Utakmica otvaranja prvenstva kao i finale igrali su se na stadionu Stade de France, a službena nogometna lopta turnira bila je Adidas Tricolore.

Prvenstvo je osvojila reprezentacija Francuske koja je u finalnom susretu porazila Brazil rezultatom 3:0. To je ujedno bio i prvi put da je reprezentacija Francuske osvojila svjetsko nogometno prvenstvo čime je postala sedmom nacijom kojoj je to uspjelo, a šestom (nakon Urugvaja, Italije, Engleske, Zapadne Njemačke i Argentine) kojoj je to uspjelo na domaćem tlu. Po prvi puta u svojoj povijesti na prvenstvu su nastupile reprezentacije Jamajke, Japana, Južne Afrike i Hrvatske od kojih je potonja ujedno ostvarila i svoj najveći uspjeh do danas plasiravši se u polufinale turnira i osvojivši treće mjesto, a čiji je napadač Davor Šuker postao najboljim strijelcem turnira sa šest pogodaka.

UNESCO

UNESCO (eng.: United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization; hrv.: Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) specijalizirana je organizacija u sustavu Ujedinjenih naroda, utemeljena 1945. godine. Glavni cilj je doprinos miru i sigurnosti promovirajući suradnju među narodima na područjima obrazovanja, znanosti i kulture u cilju unapređenja općeg poštovanja pravde, vladavine zakona, ljudskih prava i temeljnih sloboda. (Članak 1. Statuta UNESCO-a).

Zastava Francuske

Francuska zastava (fra. drapeau tricolore ili drapeau français, također hrv. trobojnica) ima 3 okomite pruge jednake širine: plavu (uz zastavno koplje), bijelu i crvenu. Prvi je put službeno proglašena 15. veljače 1794. u revolucionarnoj Francuskoj. Njeno podrijetlo nije u potpunosti razjašnjeno, ali mnogi smatraju da je nastala spajanjem boja iz grba Pariza (plave i crvene) s kraljevskom bijelom. Od 1815. do 1830. u Francuskoj je vraćena stara kraljevska zastava (bijela s ljiljanima), a od 1830. do danas zastava je ponovno trikolora.

Francuska je zastava inspirirala mnoge druge narodne i državne zastave, osobito okolnih zemalja (Belgija, Italija) i bivših francuskih kolonija (Čad, Kamerun).

Države u Europi
Frankofonija
Zastava Frankofonije
G8
Članice skupine G8
Latinska unija
Zapadnoeuropska unija
Zastava ZEU
Flag of Europe.svg Europska unija
Zastava Europske unije
NATO
Zastava NATO-a
Povijest Francuske
Egipat

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.