Finska

Finska (fin. Suomi), službeno Republika Finska (fin. Suomen tasavalta, šve. Republiken Finland) je nordijska država u sjeveroistočnoj Europi, ograničena Baltičkim morem na jugozapadu, Finskim zaljevom na jugoistoku i Botničkim zaljevom na zapadu. Finska ima granice sa Švedskom, Norveškom i Rusijom. Ålandski Otoci, uz jugozapadnu obalu, su pod Finskom vrhovnom vlašću dok uživaju ekstenzivnu autonomiju.

Najveći dio Finske je nizak, blago valovit, šumovit kraj s mnogo jezera. Ima 187.888 jezera (većih od 500 m²) te 179.584 otoka. Rijeke se koriste za splavarenje drva. Veliko prometno značenje imaju i plovni kanali. Najveće prirodno bogatstvo su šume stoga glavno mjesto u industriji zauzima prerada drva, proizvodnja papira, namještaja i celuloze. U gušće naseljenom primorju razvio se Helsinki, glavni grad i najveća luka s razvijenom industrijom.

Finci pripadaju ugrofinskoj skupini naroda i govore finskim jezikom. Uz finski službeni jezik je i švedski. 1995. godine postala je članica Europske unije.

Republika Finska
Suomen tasavalta
Republiken Finland
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Maamme/Vårt land
Položaj Finske
Glavni grad Helsinki
Službeni jezik finski i švedski
Državni vrh
 - Predsjednik Sauli Niinistö
 - Predsjednik Vlade Juha Sipilä
Neovisnost od Rusije
6. prosinca 1917.
Površina 64. po veličini
 - ukupno 338.144 km2
 - % vode 9.4 %
Stanovništvo 114.. po veličini
 - ukupno (2018.) 5.520.535[1]
 - gustoća 16/km2
BDP (PKM) procjena 2007.
 - ukupno 185 milijarda $ (52.)
 - po stanovniku 35.349 $ (12.)
Valuta euro 1) (100 centa)
Pozivni broj +358
Vremenska zona UTC +2
UTC +3 ljeti
Internetski nastavak .fi
1) do 1999. finska marka
Koli National Park in Northern Karelia
Nacinalni park Koli u Sjevernoj Kareliji

Zemljopis

Finska je sjevernoeuropska, skandinavska i baltička zemlja. U grupaciji zemalja kojoj pripada (skandinavske zemlje) ona bi mogla ponijeti atribut nizinska jer joj najviši vrh jedva prelazi 1.300 metara nadmorske visine. Za razliku od drugih skandinavskih zemalja Finska je kontinentalna zemlja bez obzira što izlazi na Baltičko more. Po mnogim osobinama je sličnija Kareliji i poluotoku Koli (Rusija), nego drugim skandinavskim zemljama. Državni teritorij presjeca polarni krug, četvrtina njenog teritorija je iznad sjeverne polarnice. Finska dopire blizu Sjevernog ledenog oceana na koji je imala izlaz prije Drugog svjetskog rata. Državni teritorij se proteže od 60° do 70° sjeverne zemljopisne širine. Njena dužina u smjeru sjever-jug prelazi 1.100 km, a njena prosječna širina je 600 km. Površina Finske je 338.145 km2 sa 5.183.545 (2002. godine) stanovnika s prosječnom gustoćom 15 stanovnika po km2 što Finsku čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi. Finska graniči s Norveškom na sjeveru, na istoku s Rusijom, Finskim zaljevom, na jugozapadu s Baltičkim morem, i na zapadu s Botničkim zaljevom i sa Švedskom.

Regionalna podjela

U regionalizaciji Finske jasno se ističu tri predjelno-fizionomske cjeline:

  1. Finska Laponija
  2. Jezerska Finska i
  3. Finsko primorje.

Ovakva regionalizacija odgovara regionalizaciji ovog prostora i po smjeru pružanja ove države. Laponija odgovara regiji Sjeverna Finska, Jezerska Finska odgovara regiji Južna Finska, a regija Finsko Primorje odgovara regiji Botnička obala.

Finska Laponija

Finska Laponija je pretežno brežuljkasta regija izuzev krajnjeg sjeverozapada gdje ima planinski karakter. Osobnost ovog dijela Finske je da nema jezera (iako je Finska zemlja jezera). Izuzetak čini samo jedno jezero - Inara. U Finskoj ovu regiju nazivaju Lappi (ili na švedskom Lapland). Zauzima oko 1/3 državnog prostora (100.300 km²). Zimi je vrlo hladna (-15 °C do -20 °C) i pokrivena snijegom, dok za kratkog ljeta vlada ugodnija temperatura (zabilježeni apsolutni maksimum od +33 °C). Što se ide sjevernije nastupa tundra bez stabala, sa lišajevima, ponekim grmom, malim močvarama i malim brojem cvjetonoša (tijekom kratkog ljeta). U ljetnom razdoblju tu je stanište mnogobrojnih ptica.

U ranijim vremenima regija je bila isključivo naseljena Laponcima. Živjeli su od uzgoja sobova i ribolova, te su živjeli nomadski i polunomadski život. Smatra se da ih danas nema više od 2.000. U prirodi im je voljeti nomadski život iako sve više postaju stalni stanovnici naselja. Otkada su Finci izgradili arktički put (1929. godine) u ovoj regiji se razvija i turizam. Uz suvremenu cestu dugu 460 km izgrađeni su hoteli s visokim konforom. Dolaze turisti-ribolovci, turisti-skijaši, i turisti koji su željni provozati se sanjkama koje vuku sobovi. Ipak, Sjeverna Finska je manje razvijen kraj i rijetko naseljen dio države. Nomadsko stočarstvo i sječa šume su glavne privredne aktivnosti Laponije. Centar finske Laponije je grad Rovaniemi koji leži na obali rijeke Kemi u blizini sjeverne polarnice. Do njega dopire željeznica uz postojeći arktički put i produžava prema ruskoj luci Murmansk. On je upravni, trgovačko-prometni i turistički centar Laponije. Ističe se po trgovini kože.

Jezerska Finska

Jezerska Finska se nalazi između Finske Laponije na sjeveru i Finskog primorja na jugu i jugozapadu. Finci nazivaju ovaj kraj "Suomi" - zemlja jezera. Geomorfološki to je dio morenskih bedema kojima su stvorene brojne jezerske depresije. Baš ova regija dala je atribut Finskoj amfibijska zemlja. Tu su mnogobrojna glacijalna jezera a pejsaž dopunjuju nepregledne četinarske šume. Najveće jezero je Saimaa, s cjelokupnim sustavom jezera pod imenom Velika Saimaa, površine od 4.400 km2. Sva jezera su tektonski predisponirana, ali za njihovo konačno oblikovanje je značajna ledenjačka erozija i akumulacija. Najveća dubina jezera Saimaa je 82 m. Zapadno od Saimaa je jezero Päijänne površine 1.065 m2, maksimalne dubine 93 m. Jezera su međusobno odvojena kordonima morena, ali su hidrografski povezana riječnim tokovima i kanalima. Neke rijeke npr. Oulu, Komo imaju značajne vodne snage, koje se iskorištavaju. Oko jezera se nižu mala sela s tipičnim drvenim kućama. Neka naselja imaju fizionomiju gradskih naselja. Između jezera izgrađene su tri željezničke pruge u smjeru sjever-jug i dvije u smjeru zapad-istok. Kao gradska središta razvili su se gradovi Kuopio, Tampere i Lahti. Kuopio je izraziti centar drvne industrije i središte cijele regije i Finske. U sferi utjecaja grada je rudarski revir Finske gdje se proizvodi bakar, olovo, cink, azbest i kvarc. Tu se nalazi rudarski centar Outokumpu. Tampere je najveći grad Jezerske Finske (preko 150.000 stanovnika). Poznat je po svojoj tekstilnoj, metalnoj i papirnoj industriji. On nosi epitet finski Manchester. Grad Lahti je u prijelaznoj oblasti, ima funkciju etapne stanice u kojoj se okupljaju sudionici zimskih sportova. U istočnim i središnjim dijelovima regije osnovano je nekoliko desetina tisuća novih gazdinstava nastalih od doseljenika s teritorija koji su pripali (poslije Drugog svjetskog rata) tadašnjem SSSR-u.

Finsko primorje

Finsko primorje je predstavljeno izlaskom ove države na Baltičko more (Botnički i Finski zaljev). Nasuprot ostalim dijelovima Finske u ovoj regiji nema onih prepoznatljivih, za sjeverne zemlje, morenskih sedimenata. Ovdje se nalaze sedimenti morskog porijekla, ostaci nekadašnjeg Joldijskog mora. Finsko primorje, iako jedinstvena regija, može se podijeliti na dvije podregije: Sjevernije, prostor oko Botničkog i južnije prostor oko Finskog zaljeva.

Botničko primorje je pojas Finske uz istoimeni zaljev dug oko 700 km. Primorje je izloženo sjevernim vjetrovima. Od Švedske granice na sjeveru do grada Vaasa na jugu primorje je pod šumom. Značajnije naselje je grad Oulu, na ušću istoimene rijeke, koja je dio otoka istoimenog jezera. Poznat je kao centar drvne industrije. Sjevernije od njega je grad Kemi na istoimenoj rijeci Kemi, s istom funkcijom kao Oulu. Od njega vodi željeznička pruga za Murmansk, preko centralnog grada Jezerske Finske. Najjužnije točke Botničkog primorja su gradovi Vaasa i Pori.

Južno primorje Finci nazivaju "salpau selkä" (primorje uz sjevernu obalu Finskog zaliva). Regija ima povoljnije tlo i klimu čime su stvoreni uvjeti za intenzivnu poljoprivredu i stočarstvo. Ovdje uspijeva pšenica i šećerna repa. Ovo je najgušće naseljena oblast Finske. Paralelno sa obalom vode glavne željezničke i cestovne komunikacije. Pored aktivne uloge u poljoprivredi ova regija je i industrijski razvijena. Na jugozapadu je grad Turku, najstariji grad Finske, nekada i prijestolnica. Njegovi stanovnici najviše govore švedski. Okružen je skupinama otoka, koja tamo nazivaju "Schären", u blagoj klimi, plodnom okruženju, sa slikovitom srednjovjekovnom arhitekturom spada u najljepše finske gradove. Nedaleko od Turkua se nalazi arhipelag Åland, koji je bliže Švedskoj nego Finskoj. Sastoji se od oko 6.500 otoka od kojih je 80 naseljeno. Stanovnici govore švedski a bave se poljoprivredom i ribolovom. Najveći grad oblasti, ujedno i cijele države je Helsinki, veliki i moderan kulturni, politički, trgovački i industrijski centar. Istočno od njega je mali grad Kotka, a zapadno gradić Hanko.

Reljef

Površinu finskog prostora sačinjava Baltički štit. Štit je izgrađen od kristalnih škriljevaca, granita, gnajsa i vulkanita iz doba arhaika. Ovo područje je bilo nabrano u prekambriju. Djelovanjem vanjskih sila teren je uravnjen. U pleistocenu, finski prostor je bio potpuno prekriven inlandajsom[ima li koja druga riječ]. Pleistocena glacijacija i moćni inlandajs su na svakom koraku ostavili svoje tragove. Ledenjaci su kod manje otpornih stijena erodirali povlatne[je li točna riječ] slojeve sve do rezistentne podloge. Taj materijal je akumuliran u obliku morena. Morene su zagradile brojna jezera, tako da Finska izgleda iz aviona kao vodoravno presječena spužva u čijim se rupicama nalazi voda. Oko 80% Finske prekrivaju glacijalni nanosi u obliku morena i drumlina (izduženi brežuljci sastavljeni od gline i pijeska dužine 500 do 1000 metara, visine 20 do 30 metara). Veći dio finskog prostora čini blago ravni reljef od 100 do 300 m nadmorske visine. U Laponiji je ravan gdje se brijegovi dižu do 500 m.n.v. Na sjeverozapadu Finske su posljednji izdanci Skandinavskih planina, gdje se nalazi i najviši vrh države Haltiotuturi (1234 m).

Klima

Zbog utjecaja okolnih vodenih površina, klima je značajno manje ekstremna nego što se očekuje. Prosječna srpanjska temperatura na obali je 16 °C, a u veljači -9 °C. Količina padalina (snijeg, kiša) je 460 mm na sjeveru i 710 na jugu. Slab snijeg pokriva zemlju 4 do 5 mjeseci godišnje na jugu i 7 mjeseci na sjeveru. Helsinki ima prosječnu temperaturu najhladnijeg mjeseca -6,3 °C, a Oulu na sjeveru -0,3 °C, dok je prosječna srpanjska temperatura u Helsinkiju 16,5 °C, a u Oulu 15,5 °C. Krajnji sjever je još hladniji. Siječanjska temperatura u Laponiji je -15 °C.

Hidrologija

Za Finsku se kaže da je "amfibijska zemlja", zemlja vode i kopna. Različiti su podaci o broju jezera u Finskoj, ali se procjenjuje da ih ima oko 60.000. Rijeke su većinom otoke pojedinih jezera, a najveća je Vuoksi, sa čuvenim vodopadom Imatrom, otoka je najvećeg finskog jezera Saimaa (1800 m2), a pritoka je jezera Ladoge. Jezero Saimaa je 1968. godine spojeno plovidbenim kanalom s Finskim zaljevom, a s druge strane povezano je s gradom Viborgom, kanalom dugim 60 km. Saimaa predstavlja čitav sistem jezera. Druga važna jezera su Päijänne, Kalla, Orivesi i Keitele na jugu, i jezero Inari na sjeveru. Inari je sjevernije od polarnog kruga, na 69° sjeverne zemljopisne širine. S maksimalnom dubinom od 60 m. Po nekim podacima na jezeru ima 3000 otoka, a površina akvatorija bez otoka je 1000 m2.

Biljni i životinjski svijet

Oko 72% Finske je pod šumama. Osim na krajnjem jugu gdje se mogu naći jasen, javor i brijest, šume su uglavnom četinarske gdje dominiraju omorike i borovi. Finska ima približno 1200 vrsta biljaka i paprati i oko 1000 vrsta lišajeva. Divljač uključujući medvjede, vukove, polarne lisice, divlje mačke, uglavnom žive u nenaseljenim sjevernim područjima. Sobovi koje su pripitomili Saami izumiru u divljini. Divlje guske, labudovi, plovke, sniježne žutovoljke (ptice) prave gnijezda širom sjeverne Finske. Od riba najčešće su slatkovodne: losos, pastrva, štuka, grgeč i iz slanih voda: haringa, bakalar. U unutrašnjosti zemlje dominira sivo planinsko tlo. Sjeverni dio finske je pokriven močvarnim tlom. Najplodnije tlo je u južnom dijelu obalske ravnice koje se sastoji od morske gline.

Prirodna bogastva

Bogata zemlja prekrivena šumama je najvrijedniji resurs Finske. Omorika, bor, srebrna su dominirajuće vrste drveća. Jedini prirodni resursi zemlje su drvo, treset, toplokrzne životinje, hidroenergija i riba. Finska također ima neka nalazišta metala od kojih se izdvajaju cink, bakar, željezo i nikal. Vanadij, srebro i zlato se vade. Najobilniji nemetali su granit i vapnenac.

Povijest

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Finske

Finland1932physical
Finska 1920-1940

Najstariji tragovi o ljudskom postojanju u Finskoj potječu od 8000 godine pr. Kr.. Ovi primitivni lovci i sakupljači su vjerojatno stigli s istoka. Proizvodnja lonaca karakterizira drugi tip kulture ljudi iz kamenog doba poznate kao ukrasna keramika. Uspjeh Battle-Ax kulture (1800. - 1600. pr. Kr.) možda je donešen u Finsku od indoeuropskih ljudi iz južnijih baltičkih regija. Ovi ljudi su bili uspješni pomorci i uveli poljodjelstvo. Udruživanja Battle-Ax ljudi s prethodnim stanovništvom dovelo je do nove Kiukainen kulture. Brončano doba počelo je u Finskoj oko 1300. pr. Kr. Tijekom prvog perioda predkršćanske ere i narednih stoljeća ljudi su govorili jedan od ugro-finskih jezika. Prošlost Finske je vezana za dug period dominacije germanskih naroda (prvenstveno Šveđana), a s druge strane slavenskih naroda (Rusa). Etnogenetski ni s jednim susjedima nemaju ništa zajedničko. Najbliži etnički srodnici su im Mađari u Panonskoj nizini. Finci su narod Ugro-finskog porijekla. Šveđani su pokorili i politički sebi prisvojili cijelu Finsku. Ona je bila njihov posjed sve do 1809. godine. Dva plemena Finci i Hemejci primili su rimokatoličku vjeru, a Karelijci grčko-istočnu od Rusa. Poslije 1809. godine Finska potpada pod Rusku vlast sve do 1917. godine. U tom razdoblju, 1906. godine, Finska je promijenila izborni zakon i postala prva zemlja na svijetu koja je dala ženama pravo glasa i pravo da budu birane. Po proglašenju Lenjinovih socijalističkih naroda o samoopredjeljenju naroda Rusije, Finci su iskoristili trenutak i postali samostalna država. Finska je tijekom Drugog svjetskog rata napadnuta od tadašnjeg SSSR-a te je morala ustupiti SSSR-u dio Karelije s gradom Viborgom, cijelu obalu Ladoškog jezera i zaljev Petsamo na obali Barentsovog mora, te je tako Finska svedena na današnji prostor. Konačan mirovni sporazum sa Sovjetima potpisan 1947. godine. Naknada štete u obliku roba široke potrošnje je isplaćena u potpunosti 1952. i tri godine kasnije pola otoka je vrećeno Finskoj. Novi odnosi sa SSSR-om su doveli do legalizacije komunističke partije, sporazum o prijateljstvu suradnji i obostranoj pomoći.

Stanovništvo

Finci čine više od 93% populacije i potomci Šveđana oko 6%. Daleki sjever je naseljen s oko 2.500 Samija, a druge manje grupe čine manje od 1%. Iako su Šveđani u manjini oni imaju svoju političku stranku, svoje škole i druge institucije. 67% populacije je urbano. Više od 93% govori Finski koji je Uralski jezik. Oko 6% ljudi, uglavnom koncentriranih na Alandskom arhipelagu govore Švedski. Sami govore Samski jezik. Evangelistička Luterovska crkva prevladava, njeni članovi čine 86% stanovništva. Sloboda vjeroispovjesti je zagarantirana. Pravoslavna crkva, iako nacionalna, u broju pristaša opada od Drugog svjetskog rata.

Prema procjenama Ujedinjenih naroda za 2018., Finska ima 5.520.535[1] stanovnika (16 stanovnika/km²) što Finsku čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi. Više od 2/3 populacije je smješteno u južnim krajevima. Helsinki ima oko 1.054.127 stanovnika (2005.), te je intelektualni, proizvodni i trgovački centar. Sljedeća tri najveća grada su Tampere - 281.092, Turku - 242.153, Oulu - 166.053 koji su također industrijski centri.

Jezici

Na području Finske govori se 12 jezika koji pripadaju u nekoliko jezičnih skupina, finskoj, germanskoj i laponskoj. Dva jezika su znakovni jezici gluhih osoba. Službeni su finski* i švedski*. Popis jezika: estonski 6.000 (1993), finski* 4.700.000 (1993), finski znakovni jezik 5.000 (Van Cleve 1986), finsko-švedski znakovni jezik 150 (2001), inarski laponski 300 (2001 popis), kalo-finski romski 10,000 (2001 popis), karelski 10.000 (1994), olonecki 5.170 (2000), sjevernolaponski 1.700 (2001 popis), skoltski laponski 400 (2001 popis), švedski* 296.000 (1997), i tornedalski finski, 5.000 (Van Cleve 1986.)[2].

Etničke grupe

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Etničke grupe Finske

Obrana

Vojni rok od 11 mjeseci je obvezan za muškarce starije od 17 god. Finska ima vojsku, mornaricu, zračne snage, ali su vojne snage smanjene Pariškim mirovnim ugovorom iz 1947. na maksimalno 41.900 osoba. Godine 2001., oko 32.250 ljudi je bilo na služenju vojnog roka. Rezerva ima 500.000 ljudi. 1994. g. Finska se pridružila programu "Partnerstvo za mir" kao prvi korak k punom članstvu u NATO-u.

Obrazovanje

Školovanje je besplatno i obvezno od 7 do 16 godina. Nepismenost skoro da ne postoji. Uz redovno osnovno i srednje obrazovanje, postoje i škole narodne akademije i radnički instituti. Škole za odrasle su privatne, društvene ili provincijske i imaju podršku države. Finska ima sustav srednjih usmjerenih škola kao što su komercijalne, obrtničke, tehničke, trgovačke i poljoprivredne. Finski instituti višeg obrazovanja uključuju 13 sveučilišta i nekoliko koledža i škola za obuku nastavnika s godišnjim upisom od 205.000 studenata. Najveći je Helsinški.

Kultura

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Finska umjetnost

Nakon osvajanja Finskih plemena od strane Šveđana domaća kultura je bila pod uticajem Šveđana, koji traje i danas. Među seljacima su pjevane tradicionalne epske pjesme. Radovi u drvetu i tapeti su još uvijek dekorirani tradicionalnim ukrasima i spiralnim i sličnim jednostavnim geometrijskim oblicima. Među obrazovanim preovladala je švedska kultura.

Govorio se švedski jezik koji je, uz rijetke iznimke, bio i književni jezik zbog toga što je švedska umjetnost i arhitektura bila iz mnogo pravaca. Mnoge Finske građevine i umjetnički radovi oslikavaju talijanske, flemanske, njemačke i druge utjecaje. U 19. stoljeću obrazovani Finci počeli su oživljavati svoju nacionalnu tradiciju. U isto vrijeme nacionalna finska književnost nastaje na vlastitom jeziku. Parne kupke - saune - koje nastaju sipanjem vode preko vrelih stijena su finski izum. Finci veoma vole knjige, a biblioteke i muzeji su sastavni dio njihove kulture. Helsinška gradska biblioteka ima oko 2,1 milijuna izdanja, univerzitetska 2,6 milijuna i služi kao nacionalna biblioteka. Finska ima 1.500 biblioteka širom zemlje.

Gospodarstvo

Drugi svjetski rat je ostavio Finsku s ogromnim gospodarskim problemima uključujući visoku inflaciju, nezaposlenost i nepovoljna vanjskotrgovinska bilanca. Od tada se industrijski sektor širio do šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Osim javnih ustanova, industrija i biznis su privatizirani. Državni proračun 1998. predviđao je 41,3 milijarde dolara proračunskih prihoda i 43,1 milijardu dolara proračunskih troškova. Porast domaće proizvodnje u 2000. g. bio je 121,5 milijarda USD.

Poljoprivreda

Farmerstvo je uglavnom ograničeno na plodne priobalne regije. Samo 7% površine Finske je pod poljoprivrednim kulturama. Većina farmi su manje od 20 hektara, manje od 20% farmi upošljava plaćene radnike. U 2001. godini usjevi su bili ječam, zob i pšenica (3,9 mil.m metričkih tona), i korjenasto povrće kao krumpir i šećerna repa (816.000 metr.tona). Životinje su uključivale 6 milijuna komada peradi, 1,1 milijun stoke, 1,3 milijuna svinja, 106.600 ovaca. Finska ima 414.000 pripitomljenih sobova. Oko 60% šuma u finskoj je u privatnom vlasništvu. Ulov ribe u 1997. je bio 196.513 metr. tona. Više od 1/3 ribe potječe iz unutrašnjih voda.

Industrija

Drvna masa, papir, drvoprerađivačka industrija predstavlja značajan segment finske industrije. Ranih 1990-ih je proizvođeno oko 1,3 metr. tona papira godišnje. Proizvodnja ostalih papirnih i drvnih proizvoda ukupno iznosi 7,9 milijuna godišnje. Finska posjeduje industriju teških strojeva, metala, brodova, tiskarskog materijala, elektro industriju, industriju hrane i pića, tekstilnu industriju, industriju odjeće, kemikalija, keramike i stakla.

Finska je značajan izvor bakra (proiz. 11.600 metr. tona 2000. g.), cinka, srebra (24 metr. tone), a krom, nikal i zlato se također iskopavaju. Papir, drvna masa i drvni proizvodi čine 40% god. Finskog izvoza. Uvoz uključuje benzin, kemikalije, strojeve, transportnu opremu, grožđe, čelične proizvode, hranu i tekstil. Značajna trgovina se vodi s Njemačkom, UK, Švedskom, i drugim zemljama EU. 2000. g. uvoz je bio 32,6 milijardi dolara, a izvoz 44,5 milijardi dolara. Finska je član slobodne trgovinske unije od 1961., a u siječnju 1995. pridružila se Europskoj uniji. Radnog stanovništva je 2,6 milijuna (2000.). Radnike zastupaju radnički sindikati gruprani u dvije velike federacije: Središnja organizacija i Konfederacija plaćenih radnika.

Transport

Sustav kanala koji povezuju Finska jezera s ostalim i s Finskim zaljevom predstavljaju jeftin i efikasan vid transporta za drvnu industriju. Oko 6600 km unutrašnjih voda su plovne. Željeznica je u državnom vlasništvu (dužina oko 5.836 km) Finska ima oko 77.900 km puteva 65% asfaltiranih. Finnair obuhvaća inozemne letove u zemlji, Karair i Finnaviation opslužuju mnoge gradove. Glavna zračna luka u zemlji je Zračna Luka Helsinki-Vantaa.

Komunikacije

Vlada kontrolira telefonske službe, a Finska TV prenosi većinu TV i radio programa. Privatne TV stanice nude oko 20 sati komercijalnog programa tjedno. Oko 1/3 telefonije je u državnom vlasništvu. U 2000. je bilo 550 telefonskih linija na svakih 1000 stanovnika. Zemlja ima 1.498 radio i 622 TV prijemnika na 1000 domaćinstava 1997. g. Ima 56 dnevnih novina, te magazine, tjednike, mjesečnike i dr.

Valuta i bankarstvo

Novčana jedinica je Euro, uveden je 1. siječnja 1999., a samo za elektronske transfere i finska valuta Marka je korištena u ostalim slučajevima do 1. siječnja 2002. kada je Euro postao službena valuta i prestala je upotreba Marke. Pošto je prihvatila Euro, Finska mora slijediti ekonomska pravila utvrđena od strane Europske banke (ECB). ECB je u Frankfurtu i regulira posredovanje novcem.

Vlada i zakonodavstvo

Finska je republika s demokratskim i parlamentarnim oblikom vlasti. Vlast je konstituirana i usvojena 1919. godine. Na čelu Finske je predsjednik izabran na šestogodišnji mandat direktnim glasovanjem. Vlada je izabrana od strane predsjednika i odobrena od parlamenta na čijem čelu je premijer. Glasaju stariji od 18 godina. Finski parlament je jedinstveno tijelo poznato kao Eduskunta. Njenih 200 članova je narod izabrao na 4 god. Izvršna vlast u pokrajinama pripada guverneru koji je izabran od strane predsjednika države. U Alandu koji ima autonomiju pokrajinsko vijeće biraju stanovnici, pokrajinski savjet bira izvršni savjet koji dijeli moć s guvernerom. Lokalni sudski sustav je podijeljen na općinske sudove u gradovima i distriktne sudove u ruralnim sredinama. Apelacijski sudovi su smješteni u Turku, Vaasi, Kuopiu, Kouvoli, Rovaniemiju i Helsinkiju. Vrhovni sud čije je sjedište u Helsinkiju je glavni sud za civilne i kriminalne slučajeve.

Socijalni sustav

Finski socijalni sistem dopušta nezaposlenim, bolesnim, nemoćnim i starim osiguranje, obiteljsku i dječju zaštitu, i nadoknadu invalidima. Medicinska zaštita se izdaje preko mjesta zaposlenja, ali nacionalnim zdravstvenim ciljem od 1972. omogućeno je osnivanje zdravstvenih centara u svim općinama i isključenje doktorskih honorara.

Promet

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Promet Finske

Izvori

  1. 1,0 1,1 Finland's preliminary population figure 5.517.887 at the end of July. Finski ured za statistiku pristupljeno 12. siječnja 2019.
  2. Languages of Finland (16th)

Vanjske poveznice

   
Portal:Europa
Portal:Europa
.ax

.ax je vrhovna internetska domena za Åland. Ova domena se više ne koristi, već je u upotrebi Finska .fi domena.

.fi

.fi je vrhovna internetska domena (country code top-level domain - ccTLD) za Finsku. Domenom upravlja FICORA.

30. veljače

30. veljače (30. 2.) po gregorijanskom kalendaru ne postoji.

Ipak se u povijesti pojavljivao čak i 30. veljače.

Do kraja godine ima još 306 dana.

Švedska (Finska je tada bila dio švedskog kraljevstva) je od 1700. do 1753. godine prelazila s julijanskog na gregorijanski kalendar. Umjesto da naprave tu promjenu odjedanput, oni su niz godina postupno mijenjali kalendar, dok se konačno kalendar nije poklopio sa gregorijanskim. Tako su godine 1712. imali i 30. veljače.

Sovjetski Savez je 1929. uveo revolucionarni kalendar, po kojem su svi mjeseci imali 30 dana (preostalih 6 ili 7 dana bili su bezmjesečni praznici). Tako su Sovjeti 1930. i 1931. godine imali 30. veljače, ali 1932. su se opet vratili gregorijanskom kalendaru, koji se i do tada koristio u svakodnevnom životu.

Baltičko more

Baltičko more koje se još naziva i Istočno more i Zapadno more, nalazi se na sjeveru Europe i sa Sjevernim morem povezano je tjesnacima: Sunda, Veliki Belt, Mali Belt, Skagerrak, Kattegat i Kielskim kanalom. Ono zapljuskuje obale Skandinavskog poluotoka, većeg broja zemalja istočne, sjeverne i središnje Europe. Zbog njegove velike površine (422.300 km²) i loše povezanosti sa Sjevernim morem, što onemogućava razmjenu vode, a velikog priljeva slatke vode, ovo more je jedno od mora sa najnižim salinitetom na svijetu. Salinitet u prosjeku iznosi 6 do 8 promila, južnije prema Danskoj 10 do 15 promila. Radi relativne zatvorenosti prema Sjevernom moru nema utjecaja tople Golfske struje te se more zaleđuje, zimi je i do 45% površine prekriveno ledom.

Bjelomorsko-baltičkim kanalom je povezan s Bijelim morem.

Najveća dubina Baltičkog mora iznosi 459 m. Veliki zaljevi su: Botnički zaljev, Finski zaljev, Riški zaljev, Kuronski zaljev, Gdanjski zaljev, Šćećinski zaljev, Libečki zaljev i Kielski zaljev.

Države koje izlaze na Baltičko more:

Danska

Estonija

Latvija

Litva

Njemačka

Poljska

Rusija

Finska

ŠvedskaNajvažnije rijeke koje se ulivaju u Baltičko more su:

Važne luke su Ystad, Stockholm, Turku, Sankt-Peterburg, Tallinn, Riga, Klaipėda, Kalinjingrad, Gdańsk, Gdynia, Szczecin, Świnoujście, Lübeck i Kiel.

Euro

Euro (simbol: €) je ime jedinstvene europske valute koja je u uporabi od 1. siječnja 1999., a od siječnja 2015. njezina uporaba proširena je na 19 država tzv. Eurozone:

Austrija

Belgija

Cipar

Estonija

Finska

Francuska

Grčka

Irska

Italija

Latvija

Litva

Luksemburg

Nizozemska

Njemačka

Malta

Portugal

Slovačka

Slovenija

ŠpanjolskaOd zemalja koje nisu članice Eurozone ni Europske unije, kovanice eura izdaju još i Andora, Monako, San Marino i Vatikan.

Osim u ovim državama, euro se kao službeno sredstvo plaćanja koristi još i Crnoj Gori, na Kosovu, kao i u francuskim prekomorskim posjedima.

Finska nogometna reprezentacija

Finska nogometna reprezentacija je nacionalni nogometni sastav Finske, pod vodstvom Finskog nogometnog saveza (fin. Suomen Palloliitto, šve. Finlands Bollförbund).

Finska je punopravna članica UEFA-e i FIFA-e, kontinentalnih i međunarodnih nogometnih saveza, te nosi Fifin kod - FIN. Službeni domaći stadion je Olimpijski stadion u Helsinkiju. Najniži rang na FIFA-inoj ljestvici, Finska je imala u prosincu 1996. (79.), dok je najviši rang postignut u ožujku 2007. (33.). Najviši rang prema Elo ljestvici, Finska je imala u ožujku 2002. - 30. mjesto, dok je najniži rang postignut tijekom 1962. i 1963. - 125. mjesto. Finska je trenutna prema Elo ljestvici na 55. mjestu.

Finska se u svojoj nogometnoj povijesti nikada nije plasirala u samu završnicu Svjetskog prvenstva, ali je sudjelovala na 4 Olimpijska turnira. Također, smatra se jednom od najslabijih nogometnih reprezentacija Europe u posljednjih nekoliko desetljeća. Možda je razlog tome, to što nogomet nije napopularniji sport među finskim gledateljima, te je kao takav imao status amaterskog sporta u zemlji. Tek posljednjih 15 godina, od ulaska Finske u EU i uvođenjem Bosmanovog pravila, finski igrači imaju značajnu mogućnost da igraju u najjačim ligama Europe.

U studenom 2019. godine je Finska s pobjedom nad Luksemburgom se prvi puta plasirala na Europsko prvenstvo.

Finska odbojkaška reprezentacija

Finska odbojkaška reprezentacija predstavlja državu Finsku u međunarodnoj odbojci.

Finska rukometna reprezentacija

Finska rukometna reprezentacija predstavlja državu Finsku u športu rukometu.

Trenutačni izbornik:

Krovna organizacija:

Prvi nastup:

Nije dosad ostvarila značajnih rezultata.

Finska ženska košarkaška reprezentacija

Finska ženska košarkaška reprezentacija predstavlja državu Finsku u međunarodnoj ženskoj košarci.

Finska ženska odbojkaška reprezentacija

Finska ženska odbojkaška reprezentacija predstavlja državu Finsku u međunarodnoj ženskoj odbojci.

Finska ženska rukometna reprezentacija

Finska ženska rukometna reprezentacija predstavlja državu Finsku u međunarodnom ženskom rukometu.

Finski jezik

Finski jezik (ISO 639-3: fin; suomi ili suomen kieli) pripada baltofinskoj podskupini šire finske skupine ugro-finskih jezika; srodan je estonskom i livonskom jeziku. Njime govori 90% ljudi u Republici Finskoj, te stanovit broj stanovnika u Švedskoj, Norveškoj, SAD, Rusiji, Estoniji, Litvi i Latviji. Finski je dobio određen broj elemenata iz germanskih i baltičkih jezika. Pismo je finska latinica. Utemeljitelj finskog književnog jezika je Michael Agricoale 1542., a pisac prve finske gramatike Eskil Petraeus 1649.

5.009.390 govornika, od čega 4,700,000 (1993) u Finskoj, 200.000 (1997 B. Winsa) u Švedskoj, 34.100 (2002 popis) u Rusiji.

Nedovršeni članak Finski jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Frans Eemil Sillanpää

Frans Eemil Sillanpää (Hämeenkyrö, 16. rujna 1888. - Helsinki, 3. lipnja 1964.), finski književnik.

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost za 1939. godinu.

Nedovršeni članak Frans Eemil Sillanpää koji govori o dobitniku Nobelove nagrade za književnost treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Helsinki

Helsinki (punim finskim nazivom: Helsingin kaupunki (Grad Helsinki), švedski: Helsingfors [▶]), još zvan i "stadi" na lokalnom narječju, glavni je i najveći grad Finske. Smješten je u južnom dijelu zemlje na obali Finskog zaljeva. Helsinki čini konurbaciju s još tri grada - Espoo, Vantaa i Kauniainen, koji su zajedno nazvani područje glavnog grada. Ovo područje ima 1.021.851 stanovnika (stanje 2008. godine).

Podregija Helsinki sadrži mnogo više gradova sa svojom vlastitom autonomijom te ljudima koji njome upravljaju. Regija Uusimaa ima 1.389.052 stanovnika (stanje 2007. godine).

Hokej na travi na OI 1952.

Olimpijske igre 1952. su se održale u Finskoj, u Helsinkiju.

Ragnar Granit

Ragnar Arthur Granit (Riihimäki, 30. listopada 1900. — Stockholm, 12. ožujka 1991.), finsko-švedski neuropsiholog.

Godine 1967. dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu zajedno sa Haldan Keffer Hartlineom i George Waldom.

Diplomirao je medicinu 1927.g. u Helsinkiju. Zbog finsko-sovjetskog rata (1939.-1940.) seli se u Švedsku i uzima dvojno državljanstvo.

Za svoju Nobelovu nagradu govorio je da je pola švedska, a pola finska.

Reli Finska

Reli Finska (prije poznat kao i Reli 1000 jezera) je reli utrka koja se održava od 1951.g. i jedan je od najvećih događaja u Skandinaviji koji svake godine okuplja preko 500,000 gledatelja.

Natjecanje je u početku imalo nacionalni karakter da bi od 1973.g. postala utrka Svjetskog prvenstva u reliju.

Etape utrke se održavaju na šljunku i najbrže su na Svjetskom prvenstvu.

Skandinavija

Vidite također Nordijske zemlje.

Skandinavija je kulturna i povijesna regija u sjevernoj Europi koja se sastoji od većeg dijela Skandinavskog poluotoka i Jutlandskog poluotoka, te otoka između njih. Regija obuhvaća tri suverene države:

Danska

Norveška

ŠvedskaOve se tri zemlje međusobno priznaju kao dijelovi političke i kulturne regije od sredine 19. stoljeća kada su nacionalistički pokreti u tim zemljama bili na vrhuncu (skandinavizam). Regija je dobila ime prema poluotoku za kojeg se pak misli da je nazvan prema povijesnoj provinciji Skåne (Skanija) smještenoj u današnjoj Švedskoj na južnom kraju skandinavskog poluotoka.

Prije sredine 19. stoljeća regija je uključivala veće područje sjeverne Europe usporedivo s modernom "Velikom Skandinavijom":

Danska-Norveška

Švedska-FinskaKolektivna oznaka "Skandinavija" danas prvenstveno odražava lingvističke sličnosti, ali i povijesne i socijalne veze između tih zemalja unatoč njihovoj trenutnoj političkoj neovisnosti, različite politike tijekom dva svjetska rata i Hladnog rata, te članstvo u međunarodnim organizacijama.

Službeni jezik

Službeni jezik je jezik izričito određen kao takav u ustavu ili zakonu neke zemlje, države ili teritorija.

Polovica zemalja svijeta ima službene jezike. Neke zemlje imaju samo jedan, npr. Albanija, Francuska (iako Francuska ima više domorodačkih jezika), Njemačka i Litva. Neke imaju više službenih jezika, npr. Bjelorusija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Kanada, Finska, Afganistan, Paragvaj, Bolivija, Indija, Švicarska i Južna Afrika.

U nekim zemljama, kao što su Irak, Italija i Španjolska, postoji službeni jezik za cijelu državu, ali drugi jezici dijele službeni status u nekim važnim regijama. Neke zemlje, kao što su Sjedinjene Američke Države, nemaju službeni jezik, ali pojedine savezne države imaju službene jezike. Napokon, neke zemlje uopće nemaju službeni jezik, npr. Australija, Eritreja, Luksemburg, Švedska i Tuvalu.

Na području Perua, svi jezici koji se tamo govore su službeni, a njihov broj iznosi 92Zbog kolonijalizma i neokolonijalizma, Filipini i neke afričke zemlje imaju službeni i školski jezik (francuski ili engleski) koji nije ni nacionalni ni najrašireniji jezik. S druge strane, zbog nacionalizma, Irska koristi irski jezik kao državni i prvi službeni jezik, iako ga govori malen dio stanovništva.

U nekim zemljama, pitanje koji se jezik treba koristiti u kojim kontekstima predstavlja velik politički problem.

Države u Europi
Nordijsko vijeće
Zapadnoeuropska unija
Zastava ZEU
Flag of Europe.svg Europska unija
Zastava Europske unije

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.