Europsko vijeće

Europsko vijeće (engleski The European Council), nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, institucija je Europske unije koja se sastoji od predsjednika država ili predsjednika vlada država članica Europske unije, predsjednika Europskog vijeća te predsjednika Europske komisije.

Europsko vijeće razvilo se iz povremenih sastanaka na vrhu (summita) predsjednika država i vlada država članica Europske ekonomske zajednice 1960-tih godina. Ovakvi sastanci postali su od 1975. godine redovita praksa dva puta godišnje na inicijativu tadašnjeg francuskog predsjednika Valéry Giscard d'Estainga (prvi se održao u Dublinu za vrijeme irskog predsjedanja Vijećem EU). Formalno je priznat 1986. godine Jedinstvenim europskim aktom (Single European Act).

Čelnici država ili vlada zemalja Europske unije sastaju se najmanje dva puta u godini (lipanj, prosinac, a po potrebi još najviše dva puta kako bi raspravljali na neformalnim sastancima o pojedinim temama) zajedno s predsjednikom Europske komisije kako bi raspravljali o pitanjima bitnim za Uniju, te dali političke poticaje za daljnje aktivnosti. To političko tijelo ima ključnu ulogu u usuglašavanju interesa i stajališta država članica.

Unutar Vijeća osobito je istaknuta uloga predsjednika Vijeća. Tu funkciju je do stupanja na snagu LIsabonskog ugovora svakih šest mjeseci obnašao predsjednik one države koja predsjedava Europskom unijom.

Vijeće može donositi pravno obvezujuće akte, a tada se smatra da ih je donijelo Vijeće EU u sastavu predsjednika država ili vlada budući da samo Europsko vijeće nije formalno tijelo koje može samo donositi odluke. Ono to rijetko čini.

Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora, Europsko vijeće je postalo jedno od tijela u institucionanoj strukturi Europske unije. Rotirajuće predsjedništvo zamjenjeno je funkcijom Predsjednika Vijeća EU s mandatom od dvije i pol godine. Prvi predsjednik Europskog vijeća od 1. prosinca 2009. godine obnaša Herman Van Rompuy. Danas je predsjednik Donald Tusk.

Europsko vijeće ne treba miješati s Vijećem Europske unije (koje se naziva još i Vijećem ministara EU) koje je zasebno tijelo Europske unije, niti s Vijećem Europe, koje je zasebna međunarodna organizacija sa sjedištem u Strasbourgu, odvojena od EU.

Council of the EU and European Council
Logo Europskog vijeća

Vanjske poveznice

11. prosinca u Domovinskom ratu

Domovinski rat po nadnevcima: 11. prosinca u Domovinskom ratu.

1989.- Skupština Slovenije smatra da nije bit problema Srbija protiv Slovenije, nego Srbija protiv avnojske Jugoslavije, te se protivi zakonu džungle po principu zub za zub, oko za oko, kao protumjeru Srbiji.

1991.

- Cyrus Vance objavio kako nisu ispunjeni svi uvjeti za slanje mirovnih snaga UN-a na teritorij bivše Jugoslavije.- Armijski štab u Titogradu naredio da se svi osamnaestogodišnjaci jave u pripadajuće vojne jedinice.- Ostatak jugoslavenskog Predsjedništva obavijestio kako će poduzeti mjere protiv Njemačke ako ona ustraje na sankcijama nametnutim Srbiji i Crnoj Gori.- Hrvatskim tenisačima dopušteno igrati pod hrvatskom zastavom.- Budimpešta objavila kako je 45.000 izbjeglica iz Hrvatske došlo u Mađarsku od početka rata.

1992.

- Iako Mirovne snage UN nisu u Hrvatskoj izvršile svoju zadaću, mi im zahvaljujemo jer su donijele prestanak rata, izjavio dr. Franjo Tuđman stranim novinarima u Zagrebu.

- Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman u pismu predsjedniku Vijeća sigurnosti UN iznio 12 preduvjeta za trajan mir.

- Franjevački provincijali Hrvatske i BiH uputili pismo svjetskoj javnosti da se spase životi ljudi u BiH.- Neki naši političari govore da su Hrvati i Slovenci nervirali Beograd i tako skrivili rat, to su razmišljanja Chamberlaina i Bonneta iz 1938. godine, kaže francuski filozof Alain Finkielkraut.

1993.

- Šefovi država i vlade ES-a (Europsko vijeće) pozvali srpske, bosanske i hrvatske rukovodioce na nove pregovore s Ministarskim vijećem 22. prosinca u Bruxellesu, to je i jedina konkretna odluka europskih državnika o krizi u bivšoj Jugoslaviji.- Hrvatski vojnici i policajci zaustavili kod Gospića cijeli konvoj cisterni punih goriva, koje je trebalo biti prošvercano na okupirana područja. Tako su sami pripadnici UNPROFOR-a uhvaćeni kako krše sankcije Vijeća sigurnosti.

- Prema odluci predsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mate Bobana, raspušteni svi zatočenički centri na teritoriju HR Herceg-Bosne.

- Predsjednik Hrvatske Republike Herceg-Bosne Mate Boban donio odluku o utemeljenju Predsjedničkog vijeća.

1994.

- Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman, primajući u Predsjedničkim dvorima dužnosnike Federacije BiH na čelu s Krešimirom Zubakom i Jadrankom Prlićem, istaknuo "da Hrvatska snažno podupire ostvarivanje Federacije BiH i njezine konfederacije s Hrvatskom", te da će HR Herceg-Bosna "ostati dok ne zažive Federacija BiH i konfederacija".

1995.

- Da nismo potpisali sporazum u Daytonu, međunarodna bi zajednica optužila Hrvatsku kao glavnog krivca za propast njezinih napora u rješavanju krize, izjavio dr. Mate Granić u svom izvješću na sjednici Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske.

- U Zagrebu umro Ante Miko Tripalo, političar i publicist, zastupnik u prijašnjem sazivu Zastupničkog doma Sabora RH i predsjednik Akcije socijaldemokrata Hrvatske.

- Rasporednanje snaga NATO-a u BiH trebalo bi biti dovršeno u roku 60 dana, izjavio u Zagrebu na čelnik stožera IFOR-a general William Carter.- Pozivajući se na izjavu ruskog ministra Andreja Kozireva, agencija Inter-tass objavila da se ruska vlada obratila Sudu u Haagu sa zahtjevom da se protiv Karadžića i Mladića obustavi postupak.- Vijeće Županijskog suda u Zadru izreklo presude 18-orici optuženih za ratni zločin počinjen 18. studenoga 1991. u Škabrnji, a osmoricu optuženih zasad oslobodilo optužbe. U Škabrnji su toga dana na okrutan način umorena 44 mještana.

1996.

- Ministar Granić u Južnoj Koreji.

Bruxelles

Bruxelles (fr.) ili Brussel (niz.), u hrvatskim izvorima do ulaska u Jugoslaviju: Bruselj glavni je i najveći grad Kraljevine Belgije. Na nacionalnoj razini Bruxelles je glavni grad Francuske zajednice u Belgiji, te Flamanske zajednice i regije, kao i regije glavnoga grada. Na međunarodnoj razini grad je jedan od sjedišta Europske unije i mnogih njezinih institucija, NATO-a, bivše Zapadnoeuropske unije i mnogih drugih međunarodnih organizacija.

Iako je povijesno nizozemski bio jezik grada, danas većina stanovnika Bruxellesa govori francuski kao materinski jezik. Oba ova jezika imaju službeni status u Bruxelleskoj regiji.

Sam naziv „Bruxelles“ tj. „Brussel“ se službeno gledajući može odnositi na Regiju glavnoga grada Bruxellesa ili na Grad Bruxelles koji je jedna od općina unutar te regije. U aglomerizacijskom području Bruxellesa, koji uz regiju glavnoga grada uključuje i 103 okolne općine, živi oko 2,7 milijuna stanovnika.

CERN

CERN (akronim od franc. Conseil européen pour la recherche nucléaire: Europsko vijeće za nuklearna istraživanja; poslije Europski laboratorij za fiziku čestica), međunarodna institucija za nuklearna istraživanja kojoj su svrha fundamentalna istraživanja (bez izravnih tehnoloških ili komercijalnih ciljeva) na području fizike elementarnih čestica, osnovana 1954. CERN je najveći znanstveni laboratorij na svijetu, ima najsloženije znanstvene mjerne instrumente i druge uređaje potrebne za istraživanja. Najvažniji su instrumenti u CERN-u akceleratori i detektori čestica. U akceleratorima se čestice ubrzavaju gotovo do brzine svjetlosti i usmjeravaju na sudare. Promatranjem sudara s pomoću detektora dobivaju se podaci o međudjelovanju čestica. Sjedište je organizacije u Meyrinu kraj Ženeve. U članstvu CERN-a su 23 države, a s 38 država među kojima je i Hrvatska CERN ima ugovore o suradnji.

Društvo hrvatskih književnih prevodilaca

Društvo hrvatskih književnih prevodilaca osnovano je 11. studenog 1952. godine u Zagrebu. Prvi predsjednik bio je Gustav Krklec.

Europska komisija

Europska komisija je političko te glavno izvršno tijelo Europske unije. Naziva se često i Vladom EU. Europska komisija zamišljena je kao tijelo koje djeluje tako da je odlučivanje u njemu neovisno od volje države članica (nadnacionalni karakter). Zajedno s Europskim parlamentom i Vijećem Europske unije, čini tri glavne institucije koje vode Europsku uniju.

Europska komisija sastoji se od povjerenika koji dolaze iz država članica te oni svi zajedno djeluju kao jedinstveno tijelo. Broj povjerenika se tijekom vremena povećavao (do 1973. bilo ih je 9; do 1981. bilo ih je 13; do 1986. 14; do 1995. 17; do 2004. 20; do kraja 2006. bilo ih je 25) do današnjeg broja od 28 članova. Vlade država članica izabiru povjerenike prema vlastitim kriterijima. Mandat povjerenika traje pet godina, i poklapa se s mandatom Europskog parlamenta. Nakon izbora i konstituiranja novog Europskog parlamenta, imenuju se i novi članovi Europske komisije kako bi Parlament imao utjecaj na izbor i rad Komisije.

Predsjednika Komisije predlaže Europsko vijeće nakon što se vlade država članica usuglase o kandidatu, a izbor mora biti potvrđen u Europskom parlamentu apsolutnom većinom zastupnika i tajnim glasovanjem. Vijeće EU kvalificiranom većinom, a u dogovoru s predsjednikom Komisije, usvaja listu povjerenika. Cijelu Komisiju (kolegij povjerenika, college des commissaires, college of commissioners) potvrđuje Europski parlament običnom većinom (na plenarnoj sjednici, a nakon saslušanja pojedinih kandidata za povjerenike u nadležnim parlamentarnim odborima), na kraju Europsko vijeće imenuje novu Komisiju.

Europski parlament može u svakom trenutnu raspustiti Komisiju, na način da joj izglasa nepovjerenje (dvotrećinskom većinom danih glasova koja uključuje najmanje apsolutnu većinu svih zastupnika), ali ne može smijenjivati pojedine povjerenike.

Temeljna zadaća Europske komisije je pripremanje i predlaganje propisa. Budući da je Komisija zamišljena kao tijelo koje predstavlja interese građana Europske unije, nezavisno od država članica, povjerenici ne mogu primati upute vlade države članice koja ih je izabrala.

Sjedište Europske komisije je u Bruxellesu.

Europska pučka stranka

Europska pučka stranka (EPP) je europska politička stranka osnovana 1976. godine okupljanjem nekolicine demokršćanskih stranaka. Naknadno su se članstvu pridružile neke konzervativne stranke i druge stranke desnoga centra.Od 1999. godine EPP ima većinu u Europskome parlamentu, od 2002. i u Europskome vijeću, a ujedno ima kudikamo najvise predstavnika u Europskoj komisiji. Predsjednik Europskoga vijeća i predsjednik Europske komisije su članovi EPP-a. Mnogi su osnivači i oci Europske unije pripadali strankama koje su kasnije osnovale EPP. Izvan područja EU-e stranka također ima većinu u Parlamenarnoj skupštini Europskog vijeća. EPP je izmjenično sa suparničkom strankom lijevog centra Strankom europskih socijalista (PES) bio najveća stranka u Europskom parlamentu.

EPP okuplja najveće stranke poput njemačke Kršćansko-demokratske zajednice (CDU), francuske Zajednice narodnog pokreta (UMP), španjolske Narodne stranke (PP), poljske Građanske platforme (PO), Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), a ima stranke-članice u gotovo svim zemljama EU-e. Nema članica u Ujedinjenom Kraljevstvu, jer se britanska Konzervativna stranka ne slaže s EPP-ovim federalnim političkim programom. 2009. godine su kao protutežu osnovali Savez europskih konzervativaca i reformista (AECR).

Europska unija

Europska unija (kratica EU), ekonomska je i politička unija, jedinstvena međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenoga 1993. godine stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta). Europska Unija je jedina organizacija ove vrste na svijetu, i zbog toga ju je ponekad teško definirati. To je organizacija koja stalno mijenja i nadograđuje politike u kojima djeluje. Trenutno se može definirati kao federacija u monetarnim odnosima, poljoprivredi, trgovini i zaštiti okoliša; konfederacija u društvenoj i gospodarskoj politici, zaštiti potrošača, unutarnjoj politici; i kao međunarodna organizacija u vanjskoj politici.

Europska unija danas ima 28 država članica. Prostire se na 4.381.324 km2, a ima oko 508 milijuna stanovnika.

Prva država koja će vjerojatno izaći iz Europske unije je Ujedinjeno Kraljevstvo čija vlada je 29. ožujka 2017., nakon referenduma održanog u lipnju 2016., podnijela zahtjev za razdruživanje Ujedinjenog Kraljevstva od Europske unije.

Institucije Europske unije

Institucionalnu ustroj Europske unije (EU) čine sedam institucija. U početku su tri Zajednice imale svaka vlastita izvršna tijela, a zajednički su im bili Skupština predstavnika (kasnije Europski parlament) i Sud pravde. Tek su 1967. godine na osnovi Ugovor o spajanju spojena istovrsna tijela Zajednica. Lisabonski ugovor uveo je bitne promjene u institucionalnoj strukturi.

Prema članku 13. Ugovora o Europskoj uniji, institucije Europske unije su:

Europski parlament,

Europsko vijeće,

Vijeće,

Europska komisija ("Komisija"),

Sud Europske unije,

Europska središnja banka,

Revizorski sud.Postoje i druga tijela i ustanove:

Gospodarski i socijalni odbor - savjetodavno tijelo EU, sastavljeno od 317 članova. Ima sjedište u Bruxellesu.

Odbor regija - također savjetodavno tijelo EU, sastavljeno od 317 članova koje delegiraju tijela lokalnih i regionalnh vlasti država čnica EU kako bi zastupali interese regija jedinica lokalne samouprave na razin Unije. Ima sjedište u Bruxellesu.

Europska investicijska banka - ustrojena je Rimskim ugovorom o osnivanju EZ-a, s ciljem pridonošenja uravoteženosti razvoja Europske zajednice gospodarskom integracijom i socijalnom kohezijom. Banka osigurava dugoročno financiranje određenih kapitalnih projekata u Uniji te u drugim državama svijeta. Ima sjedište u Luksemburgu.

Europska banka za obnovu i razvoj - osnovana je 1991. godne kako bi pomogla bivšim komunističkim državama u njihovoj transformaciji u tržišna gospodarstva. Banka se bavi investiranjem u privatna poduzeća, samostalno ili s drugim partnerima. Sjedište banke je u Londonu.Također postoji i velik broj specijaliziranih agencija.

Kopenhagenski kriteriji

Kopenhagenski kriteriji (en. Copenhagen criteria) su pravila koja definiraju koja je zemlja podobna pridružiti se Europskoj uniji. Godine 1993., nakon zahtjeva bivših komunističkih zemalja za članstvom u EU, Europsko vijeće donijelo je tri glavna kriterija koje države kandidatkinje moraju zadovoljiti ako žele postati članicama:

politički kriterij - stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaćanje političkih ciljeva EU-a

gospodarski kriterij - postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva, te sposobnost tržišnih čimbenika da se nose s konkurentnim pritiscima i tržišnim zakonitostima unutar EU-a

pravni kriterij - usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU-aUz ova tri kriterija, svaka država koja želi postati punopravnom članicom EU-a mora ispunjavati i četvrti, administrativni kriterij (Madridski kriterij), koji nalaže prilagodbu odgovarajućih administrativnih struktura s ciljem osiguravanja uvjeta za postupnu i skladnu integraciju.

Mediteranska prehrana

Mediteranska prehrana ili sredozemna dijeta se sastoji od skupine vještina, znanja i običaja koji povezuju krajolik s trpezom, uključujući način uzgoja usjeva, žetve, ribolova, konzerviranja hrane, njezine obrade i priprave, a ponegdje i način njezine konzumacije.

Povijest Europske unije

Povijest Europske unije seže do 1952. godine, kada je osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik (eng. European Coal and Steel Community), koja je nastala na temelju Schumanova plana u sklopu kojeg je 1950. godine predloženo stvaranje ovlasti nad industrijom ugljena i čelika poslijeratne Njemačke i Francuske, kao i drugih država koje su im se htjele priključiti. Potpisivanjem Ugovora o Europskoj zajednici za ugljen i čelik 18. travnja 1951. u Parizu su Zapadna Njemačka, Francuska, Belgija, Nizozemska, Luksemburg i Italija uspostavile zajednički okvir za dogovore o proizvodnji i distribuciji ugljena i čelika, te autonomni sustav institucija koje će time upravljati sljedećih 50 godina. Ugovor je stupio na snagu 23. srpnja 1952. godine. Ministri vanjskih poslova ovih država su na Sastanku u Messini, 1. i 2. lipnja 1955. godine, odlučili proširiti europsku integraciju na cjelokupno gospodarstvo.

25. ožujka 1957. Europska zajednica za ugljen i čelik u Rimu potpisuje Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju, koji je stupio na snagu prvim danom sljedeće godine. Time je utemeljeno zajedničko tržište široke palete proizvoda i usluga. Carine između ovih šest država su ukinute 1. srpnja 1968. godine. Kako je pothvat uspostavljanja zajedničke politike bio izrazito uspješan, Europskoj ekonomskoj zajednici odlučile su se priključiti i Danska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Istovremeno, kada su te tri zemlje postale članice zajednice 1973. godine, uvedena je i socijalna politika i politika zaštite okoliša.

U srpnju 1979. godine održani su prvi izbori za Europski parlament (European Parliament). To je institucija koja predstavlja građane država članica zajednice, a broj članova parlamenta je razmjeran udjelu stanovnika pojedine države u ukupnom broju stanovnika zajednice.

1981. godine EEZ-u se priključuje Grčka, a pet godina kasnije i Španjolska i Portugal. Time je ojačana prisutnost zajednice na jugu Europe i potaknuta važnost proširenja programa regionalne pomoći. Nakon pada berlinskog zida 1989. mijenja se politička slika Europe. Uspostavlja se demokracija u svim zemljama srednje i istočne Europe, koje su dotad bile pod sovjetskom kontrolom. Sâm Sovjetski savez prestaje postojati 1991. kada se raspada na 15 država. U međuvremenu su države članice pregovarale o novom Ugovoru o Europskoj uniji, kojeg je Europsko vijeće (European Council) prihvatilo 1991. godine u Maastrichtu. Ugovor je stupio na snagu 1. studenog 1993. Tim ugovorom je stvorena Europska unija.

1. siječnja 1995. Europske unija je proširena na još tri države članice: Švedsku, Austriju i Finsku. Europska unija je već tada uvelike počela raditi na ostvarenju velikog pothvata - uvođenju jedinstvene valute. Tako je 1999. godine uveden euro za financijske (negotovinske) transakcije, a tri godine poslije našle su su u optjecaju kovanice i novčanice Eura. Nedugo zatim dogodilo se najveće proširenje Europske unije u povijesti. 1. svibnja 2004. članicama je postalo novih 10 država: Češka, Slovačka, Poljska, Malta, Cipar, Slovenija, Mađarska, Estonija, Latvija i Litva. To je peto proširenje imalo i političku i moralnu dimenziju. Omogućilo je svim europskim zemljama bez obzira nazemljopisni položaj, kulturu, povijest i težnje pridruživanje europskoj obitelji. Prvim danom 2007. godine, članicama postaju Bugarska i Rumunjska. 1. srpnja 2013. godine Europskoj uniji pridružuje se Hrvatska.

Predsjednik Europske komisije

Predsjednik Europske komisije predsjedava Europskom komisijom. Trenutačno dužnost predsjednika Komisije obnaša Jean-Claude Juncker.

Predsjednik Komisije:

utvrđuje smjernice za djelovanje Komisije;

odlučuje o unutarnjem ustrojstvu Komisije, osiguravajući da ona djeluje dosljedno, učinkovito te kao kolegijalno tijelo;

imenuje potpredsjednike, osim visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, iz redova članova Komisije.Predsjednika Komisije bira se na način tako što Europsko vijeće, uzimajući u obzir rezultate izbora za Europski parlament i nakon što provede odgovarajuće konzultacije (drugim riječima nakon što se vlade država članica usuglase o kandidatu), donoseći odluku kvalificiranom većinom, predlaže Europskom parlamentu kandidata za predsjednika Komisije. Kandidata zatim bira Europski parlament većinom svojih članova. Ako kandidat ne dobije potrebnu većinu, Europsko vijeće, donoseći prijedlog kvalificiranom većinom, u roku od mjesec dana predlaže novog kandidata kojeg zatim Europski parlament bira prema istom postupku.

Predsjednik Europskog vijeća

Predsjednik Europskog vijeća predsjedava i koordinira radom Europskog vijeća, osigurava i olakšava suradnju s Europskom komisijom i postizanje konsenzusa unutar samog Vijeća te podnosi izvješće Europskom parlamentu nakon svakog sastanka Europskog vijeća. Predsjednik također u skladu sa svojim ovlastima i mogućnostima predstavlja Europsku uniju u svijetu. Od 1. prosinca 2014. dužnost obnaša Donald Tusk.

2. srpnja 2019. za novog predsjednika Europskog vijeća izabran je belgijski premijer Charles Michel.

Funkcija predsjednika Europskog vijeća uvedena je stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora. Europsko vijeće bira predsjednika kvalificiranom većinom na mandat od 2,5 godine koji se može jednom obnoviti.Dužnost predsjednika Europskog vijeća nespojiva je s dužnostima u nacionalnim vladama.

Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji

Ovaj članak govori o tijeku pristupanja Hrvatske u članstvo Europske unije te razvoju međusobnih odnosaDana 1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska postala je 28. punopravna članica Europske unije.

Jedan od glavnih ciljeva vanjske politike Republike Hrvatske bio je ulazak u punopravno članstvo Europske unije. Hrvatska je podnijela zahtjev za punopravno članstvo 21. veljače 2003. godine, a službeni status kandidata za članstvo u EU dobila je 18. lipnja 2004. Pristupni progovori, koji su trebali započeti u ožujku 2005., odgođeni su, a kao uvjet za početak pregovora istaknuta je potpuna suradnja s Haškim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Pregovori su službeno otvoreni 3. listopada 2005. godine, nakon što je glavna haška tužiteljica potvrdila potpunu suradnju Hrvatske s Haškim sudom.

Pregovori o članstvu u Europskoj uniji bili su podijeljeni u nekoliko faza. Prva faza, analiza usklađenosti zakonodavstva zemlje kandidata s europskim propisima (tzv. screening) započela je nakon otvaranja pregovora (20. listopada 2005. godine), i trajala je godinu dana (završila je 18. listopada 2006.). Nakon screeninga, započeli su pregovori. Pregovori su se fokusiraju na uvjete pod kojima će država kandidatkinja usvojiti, implementirati i izvršavati acquis communautaire (odnosno pravnu stečevinu Europske unije). Inače, o sadržaju pravne stečevine nema pregovora, jer se pregovori temelje na načelu da svaka država kandidatkinja tijekom pregovora mora usvojiti cjelokupnu pravnu stečevinu.

Nakon više od osam godina od podnošenja zahtjeva za članstvo te skoro šest godina pregovaranja, 10. lipnja 2011. je José Manuel Barosso u ime Europske komisije predložio zatvaranje pristupnih pregovora s Hrvatskom. Tu je odluku 24. lipnja iste godine podržalo i Europsko vijeće pozivajući na zatvaranje preostalih pregovaračkih poglavlja do kraja lipnja 2011. te na potpisivanje pristupnoga ugovora s Hrvatskom do kraja iste godine. Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji potpisan je u Bruxellesu 9. prosinca 2011. godine.

Pristupanje Makedonije Europskoj uniji

Pristupanje Sjeverne Makedonije Europskoj uniji naziv je za proces koji je počeo 2004. godine - 13 godina nakon što je Sjeverna Makedonija proglasila nezavisnost od SFRJ. Zemlja je službeni kandidat za ulazak u Europsku uniju od 2005. godine. Od 2014. godine jedna je od 5 preostalih kandidata za ulazak u EU (zajedno sa Albanijom, Crnom Gorom, Srbijom i Turskom) nakon zadnjeg kruga proširenja Unije koji je članstvo donio Hrvatskoj.

Pristupanje Europskoj uniji definirano je kao jedan od najviših vanjskopolitičkih ciljeva sadašnje makedonske vlade.

Proširenje Europske unije

Europsku uniju osnovalo je 1957. godine šest država kao Europsku ekonomsku zajednicu. Ovoj zajednici prethodila je Europska zajednica za ugljen i čelik koja je osnovana 1952. godine. Danas Europska unija ima 28 zemalja članica koje su postupno pristupale članstvu u šest procesa proširenja. Najveće proširenje bilo je 1. svibnja 2004. kad je uniji pristupilo 10 država. Najnedavnije proširenje bilo je 1. srpnja 2013., kad je članica unije postala Hrvatska.

Trenutačno su u fazi pregovori o članstvu s nekoliko država. Da bi neka država mogla pristupiti Europskoj uniji, mora zadovoljiti određene gospodarske, političke i pravne uvjete (tzv. kopenhagenski kriteriji). U osnovi, od moguće države članice zahtjeva se sekularna demokratska vlast, vladavina prava, te odgovarajuće slobode i institucije. Po Ugovoru o Europskoj uniji svaka država članica kao i Europski parlament moraju posebno pristati na svako proširenje.

Ugovor iz Nice koji je stupio na snagu 2003. nije omogućavao članstvo za više od 27 država. Daljnje proširenje Europske unije omogućio je Lisabonski ugovor koji je stupio na snagu 2009.

Savez liberala i demokrata za Europu

Savez liberala i demokrata za Europu (eng. Alliance of Liberals & Democrats for Europe Party, ALDE; prije Europska liberalna, demokratska i reformistička stranka) je transnacionalna europska politička stranka. Ona okuplja stranke liberalnih, demokratskih i reformističkih ideala iz 30 europskih zemalja, pretežito članica Europske unije.

Vijeće Europske unije

Vijeće Europske unije je institucija Europske unije u kojoj su zastupljene vlade država članica. U njoj se sastaju ministri i drugi dužnosnici iz država članica EU-a kako bi donijeli zakone i uskladili politike koji spadaju u nadležnost Europske unije. Vijeće je glavni donositelj odluka u EU-u te pregovara i donosi nove propise EU-a ili ih prema potrebi prilagođava. Novi se zakoni EU-a obično donose uz suglasnost Europskog parlamenta, primjenom redovnog zakonodavnog postupka.

Vijeće također:

usklađuje politike država članica, na primjer, u području gospodarstva

sklapa međunarodne sporazume u ime EU-a

razvija zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku na temelju strateških smjernica koje utvrđuje Europsko vijeće

donosi proračun EU-a, zajedno s Europskim parlamentomDo 1993. Vijeće je bilo poznato pod nazivom Vijećem ministara.

Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (engleski: High Representative of the Union for Foreign Affairs and Security Policy) glavni je koordinator i predstavnik Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (CFSP) Europske unije. Funkcija ustanovljena Lisabonskim ugovorom, predstavlja spoj dviju ranijih funkcija: visokog predstavnika za vanjsku zajedničku i sigurnosnu politiku te povjerenika za vanjske odnose. Visokog predstavnika imenuje Europsko vijeće uz suglasnost predsjednika Europske komisije. Trenutačno dužnost visoke predstavnice obnaša Federica Mogherini, imenovana 1. studenog 2014. godine.

Visoki predstavnik vodi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU, provodi vanjsku politiku koju države članice dogovore u okviru Vijeća, predsjedva Vijećem vanjskih poslova, jedan je od potpredsjednika Komisije zadužen za vanjske poslove. Nalazi se na čelu Europske službe vanjskih poslova.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.