Europska ekonomska zajednica

Europska ekonomska zajednica (skraćeno EEZ) osnovana je 25. ožujka 1957. godine u Rimu. Osnovalo ju je šest država članica Europske zajednica za ugljen i čelik, potpisivanjem ugovora o osnivanju EEZ-a i EURATOM-a.

EEZ je bio i ostao najvažnija organizacija među tri spomenute. Osnovni ciljevi te organizacije bili su izgradnja zajedničkog tržišta na osnovu carinske unije, to jest rješavanje svih privrednih prepreka, koordiniranje gospodarske politike i podizanje životnog standarda unutar Unije.

Stupanjem Maastrichtskog ugovora na snagu, Europska ekonomska zajednica je promijenila ime u Europska zajednica, te je zajedno s Europskom zajednicom za ugljen i čelik i Euratomom postala jedan od „tri stupa“ na kojima se temelji Europska unija.


Flag of Europe.svg Nedovršeni članak Europska ekonomska zajednica koji govori o Europskoj uniji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

EGKS
Prvobitne članice EEZ-a
1. siječnja

1. siječnja (1.1.) 1. je dan godine po gregorijanskom kalendaru.

Do kraja godine ima još 364 dana (365 u prijestupnoj godini).

2. tisućljeće

2. tisućljeće je razdoblje koje je trajalo od 1001. do 2000. godine. Tisućljeće je velikih zemljopisnih otkrića, vjerskih sukoba i revolucija.

Jean Monnet

Jean Monnet Omer Marie Gabriel (Poitou-Charentes, 9. studenog 1888.) – (Bazoches-sur-Guyonne, 16. ožujka 1979.) - francuski političar i poslovni čovjek, koji se smatra jednim od osnivača Europske Unije.

Rođen je u obitelji koja je proizvodila konjak u francuskoj pokrajini Cognac. Napustio je svoje školovanje i preselio se u London kada je imao 16 godina i putovao po svijetu zbog obiteljskog posla s konjakom. Za vrijeme Prvog svjetskog rata oslobođen je odlaska na ratište, zbog zdravstvenih problema. Pomagao je u logistici ratovanja.

Imao je istaknuto mjesto u Ligi naroda osnovanoj 1919. godine kao francuski predstavnik, kada je imao 31 godinu. Četiri godine kasnije, prestao se baviti politikom i posvetio se poslovnom životu. Jedno vrijeme živio je na otoku Sveti Petar i Mikelon, gdje se bavio trgovinom alkoholnim pićima. Bavio se i međunarodnim financijama. Sudjelovao je u stabiliziranju poljske valute zlota 1927. i rumunjske valute leja 1928. Osnovao je banku u San Franciscu, pod nazivom "Bancamerica-Blair". Nekoliko godina živio je u Kini, na poziv Čang Kai-šeka i radio na reorganizaciji željeznice.

Tijekom Drugog svjetskog rata, ponovno se bavio politikom. Uspio je uvjeriti Charlesa de Gaullea i Winstona Churchilla, da se Francuska i Engleska zajednički udruže protiv nacista. Otputovao je u SAD 1940., gdje je postao savjetnik predsjednika Franklina Roosevelta. Uspješno je lobirao za uključenje SAD-a u ratu protiv nacista i fašista. Nakon rata, britanski ekonomist John Maynard Keynes izjavio je, da je Monnet svojim djelovanjem skratio trajanje Drugog svjetskog rata najmanje za godinu dana.

Monnet je 1943., postao član francuske vlade u izbjeglištvu u Alžiru. Nakon rata, Francuska je očajnički trebala ugljen za obnovu industrije. Prije su ga uvozili iz Njemačke. Monnet je predstavio i proveo plan koji je dobio ime po njemu, kojim je ponovno osigurana opskrba Francuske ugljenom iz Njemačke, pogotovo iz pokrajine Saarland.

Tadašnji francuski predsjednik De Gaulle imenovao ga je povjerenikom za razvoj i na toj funkciji, mnogo je učinio za oporavak gospodarstva Francuske. Shvatio je da je sukob interesa između Francuske i Njemačke oko prirodnih resursa poput ugljena, opasnost za nova neprijateljstva i ratove. Počeo je razmišljati o mogućnostima osnivanja Europske Unije.

Prvi korak se dogodio 9. svibnja 1950. godine, kada je osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik, ugovorom koji je osmislio Monnet, koji je postao i prvi predsjednik te nove organizacije više europskih država.

Godine 1955., Monnet je osnovao Akcijski odbor za Sjedinjene Države Europe kako bi se oživjela europska izgradnja nakon neuspjeha Europske obrambene zajednice (EDC). Uskoro je nastala Europska ekonomska zajednica (EEZ) 1958., koja je osnovana Ugovorom iz Rima iz 1957., kasnija je iz nje proizašla Europska zajednica 1967. s odgovarajućim tijelima Europske komisije i Europskog Vijeća ministara itd. Tim procesom ostvarilo se Monnetovo vjerovanje u postepenu izgradnju europskog jedinstva.

Dobio je 6. prosinca 1963., Predsjedničku medalju slobode od američkog predsjednika

Lyndona Johnsona. Nakon umirovljenja, Monnet je napisao svoje memoare. Umro je 1979 u dobi od 90. godina. Po nalogu tadašnjeg francuskog predsjednika Françoisa Mitterranda, 1988., njegovi posmrtni ostaci prebačeni su u Panteon u Parizu.

Vjenčao se za Talijanku Silviju Giannini. Kako je to bio njen drugi brak i kako tada razvod nije bio dopušten u većini država Europe, vjenčali su se u Moskvi, a nakon smrti Silviijinog prvog muža, ponovno su se vjenčali i u Francuskoj.

Po Monnetu je nazvana zgrada Europske komisije u Luksemburgu. Po njemu su nazvani studiji europskih integracija na više sveučilišta u Engleskoj i Irskoj.

Povijest Italije

Povijest Italije je povijest naroda koji su naseljavali područja današnje Republike Italije i povijest naroda Talijana od prapovijesti do danas.

Povlačenje iz Europske unije

Povlačenje iz Europske unije je pravo članica Europske unije (EU) na temelju članka 50. TEU: "Svaka država članica može odlučiti da se povuče iz Europske unije u skladu sa svojim ustavnim zahtjevima." Nijedna država se još nije povukla, iako su kolonije, ovisna područja i poluautonomna područja napustila EU. Od tih samo Grenland izričito je glasovao za napuštanje organizacije prethodnice EU, EEZ (Europska ekonomska zajednica) u 1985. Jedina država članica koja je održala nacionalni referendum o povlačenju bila je Velika Britanija 1975. godine, kada je 67,2% birača odlučilo ostati u Zajednici, te ponovo 2016. godine, kada je 51,9% birača odlučilo napustiti Europsku uniju.

Pravo Europske unije

Pravo Europske unije, naziva se još i europsko pravo, čini ukupnost svih propisa važećih u okviru Europske unije.

Rim

Rim (talijanski i latinski: Roma) je glavni grad Italije i regije Lacij, te najveća i najnapučenija općina u zemlji. Grad ima 2.612.068 stanovnika (popis stanovnika 2011. godine).

Nadimci grada su: Caput mundi ("Prijestolnica svijeta"), la Città Eterna ("Vječni grad"), Limen Apostolorum ("Apostolski prag"), la città dei sette colli ("Grad na sedam brežuljaka") ili jednostavno l'Urbe ("Grad").

Unutar Rima nalazi se Vatikan, koji je suveren teritorij Svete Stolice.

Povijesno središte Rima i Vatikan nalaze se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Grad je i sjedište nekih međunarodnih institucija, kao što su UN-ove institucije: Organizacija za prehranu i poljoprivredu, Međunarodni fond za razvoj poljoprivrede i Svjetski program za hranu.

Rimski ugovori (1957.)

Rimskim ugovorima, potpisanima 1957. godine u Rimu, osnovane su Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom).

EEZ-om je ustanovljena carinska unija među državama potpisnicama (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka) te su postavljeni kriteriji i temeljni ciljevi stvaranja zajedničkog tržišta koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala.

Euroatom je postavio ciljeve razvoja istraživanja nuklearne energije i njezine upotrebe u civilne svrhe. Stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji Europska ekonomska zajednica preimenovana je u Europsku zajednicu (EZ), a Ugovor o EEZ-u postao je Ugovor o EZ-u.

Ugovor iz Nice

Ugovor iz Nice je usuglašen na sastanku Europskog vijeća održanim u Nici početkom prosinca 2000., potpisan je 26. veljače 2001., a stupio na snagu 1. veljače 2003. Ugovor sadrži izmjene:

Ugovora o Europskoj uniji, (Ugovora iz Maastrichta), kojim je utemeljena Europska unija,

Rimskih ugovora, kojima su utemeljene Europska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju.Ugovor iz Nice sadrži i sedam aneksa koji se odnose na:

Protokol o proširenju EU,

Deklaraciju o proširenju EU

Deklaracije o kvalificiranoj većini i blokirajućoj manjini u kontekstu proširenja,

Deklaraciju o mjestu održavanja EV,

Deklaraciju o budućnosti Unije,

Protokol o statutu Europskog suda,

Izmjene Protokola o privilegijima i imunitetima,

Nacrt Protokola o financijskim posljedicama isteka Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik te uspostavi i vođenju istraživačkog fonda za ugljen i čelik.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.