Endem

Endem (grč. ἔνδημος = lokalni) je organizam koji je rasprostranjen na određenom, često malom, teritoriju ili akvatoriju. Endemične mogu biti vrste (najčešća uporaba pojma) ili bilo koja druga taksonomska kategorija. Endemični takson naziva se endemitom. Površina područja (areala) na kojem je endem rasprostranjen može biti veoma mala (područje Velebita za Velebitsku degeniju), ali i veoma velika (kontinent Australija — australski endemiti). Stoga je glavna karakteristika endemizma, u stvari, poklapanje areala nekog taksona sa zemljopisno ili ekološki definiranom površinom (staništem). Centrima endemizma nazivamo ona područja koja imaju relativno veliku zastupljenost endemičnih taksona u odnosu na površinu.

Endemizam je kao pojava najčešće prisutna u izoliranim područjima kao npr. otocima, jezerima, klancima i sl.

Velebitska degenija kamenjar 080509
Velebitska degenija je napoznatiji hrvatski endem

Uzroci endemizma

Uzroci endemizma su brojni, najvažniji je zemljopisna izoliranost, u smislu da postoji mehanička barijera širenju areala izvan trenutnih granica.[1] Ekološka izoliranost je često uzrokovana potpunom zamjenom povoljnih staništa onim nepovoljnim za preživljavanje endemičnog taksona. Genetske osnove endemizma nalazimo u nedostatku razmjene genetskog materijala između srodnih populacija odvojenim prirodnim preprekama, akumuliranju mutacija, kao i mogućnosti genetskog drifta.

Uzroci endemizmu flore i faune velikih zemljopisnih područja leže u izlomljenosti litosfere u kontinentalne ploče koje su u stalnom pokretu. Kontinentalnene ploče koje su se davno odvojile od ostalih dale su mogućnost nastanka novih vrsta (i viših taksona), endemskih za ta područja.

Eruptivni nastanak oceanskih vulkanskih otoka česti je uzrok nastanka biološki sterilnog područja, koje s vremenom naseljavaju nove vrste. Doseljeničke vrste su u početku najčešće ptice, kao i biljke čije sjeme može preživjeti putovanje morskim strujama. S vremenom se ove vrste razviju u nove, koje postaju endemične za ove otoke.

Bilo koje stanište ili ekosustav, koji je okružen potpuno različitim ekosustavima, predstavlja na neki način "otok".[1] Neki od primjera su pećinski ekosustavi, viši dijelovi planina, jezera, vodeni slivovi odvojeni razvođem koje se teško prelazi, kontinentalne pustinje i polupustinje i sl.

Podjela endema

Platypus
Kljunaši su jedan od primjera paleoendemizma

Endemi se mogu podijeliti na temelju veličine areala na:[2]

  • stenoendemite
  • lokalne endemite
  • subendemite
  • pseudoendemite.

Endemiti se mogu dijeliti na i temelju starosti:

  • paleoendemiti su oni taksoni, čiji je endemizam posljedica filogenetske starosti;
  • neoendemiti su, naprotiv, oni taksoni čiji je endemizam posljedica nedavnog nastanka, samim time i nedostatka vremena za širenje areala.

Najpoznatiji primjeri paleoendemizma su kljunaši (Monotremata) i tobolčari (Metatheria, Marsupialia), latimerija (Latimeria chalumnae) i tuatara (Sphenodon punctatum).

Područja s visokim stupnjem biljnog endemizma

Izvori

  1. 1,0 1,1 -{World Wide Fund for Nature Hong Kong. Factsheet No 7 — Endemism.}-
  2. Thompson J.D. 2005. Plant Evolution in the Mediterranean. Oxford University Press. ISBN 0-19-851534-0.
Amazonski crni urlikavac

Amazonski crni urlikavac (lat. Alouatta nigerrima) je vrsta primata iz porodice hvataša. Endem je Amazonske prašume u Brazilu. Sve do 2001. smatran je podvrstom crvenorukog urlikavca.

Bjeloobrazni majmun pauk

Bjeloobrazni majmun pauk (lat. Ateles marginatus) je vrsta primata iz porodice hvataša. Endem je Brazila, živi u kišnim šumama.

Bolivijski crveni urlikavac

Bolivijski crveni urlikavac (lat. Alouatta sara) je vrsta primata iz porodice hvataša, endem je Bolivije. Nastanjuje kišne šume do 1000 metara nadmorske visine.

Bornejska mačka

Bornejska mačka (lat. Pardofelis badia) je vrsta male mačke, koja je endem otoka Bornea. Klasificirana je kao ugrožena vrsta zbog velikog pada populacije uzrokovanog gubitkom staništa.

Burmanniaceae

Burmanniaceae, porodica zeljastih biljaka u redu bljuštolike, raširena po tropskim predjelima južne polutke, po Africi, Aziji, Americi i Australiji.

Danas se u nju uključuju i rod Afrothismia i mikoheterotrofni rodovi nekadašnje porodice Thismiaceae. Mikoheterotrofna vrsta Tiputinia foetida, opisana je tek 2007, a endem je u Ekvadoru. Tribusu Thismieae (bivša porodica Thismiaceae) pripadaju rodovi Haplothismia, Oxygyne, Thismia i Tiputinia. Ukupan broj vrsta svih ovih rodova je 165.

Crvenoruki urlikavac

Crvenoruki urlikavac (lat. Alouatta belzebul) je vrsta primata iz porodice hvataša. Endem je Brazila, gdje se može naći na jugoistoku Amazonske prašume, te u Atlantskoj šumi između država Rio Grande de Norte i Sergipe.

Emblingia

Emblingia, monotipski biljni rod sa vrstom E. calceoliflora, jedini je predstavnik porodice Emblingiaceae. To je višegodišnji polugrm, koji kao endem raste samo u Zapadnoj Australiji.

Geissoloma

Geissoloma, monotipski biljni rod smješten u vlastitu porodicu Geissolomataceae, dio reda Crossosomatales. Jedina vrsta G. marginatum endem je Južnoafričke Republike, provincija Western Cape

Kefalotus

Kefalotus (lat. Cephalotus nom . cons.), monotipski biljni rod koji čini samostalnu porodicu Cephalotaceae, dio reda Ceceljolike (Oxalidales). Jedina vrsta je trajnica C. follicularis, australski endem iz krajnjeg jugozapada Zapadne Australije.

Kefalotus je malena insektivorna mesožderka. Naraste do 20 cm. visine.

Koeberlinia

Koeberlinia, biljni rod smješten u vlastitu porodicu Koeberliniaceae. Dvije vrste koje mu pripadaju su trnovita K. spinosa Zucc., iz sjevernog Meksika i jugozapada Sjedinjenih Država i K. holacantha W.C. Holmes, K.L. Yip & Rushing, endem iz Bolivije.Obje vrste su kserofiti koji se javljaju kao malo drveče ili grmovi.

Kretska ciklama

Kretska ciklama (lat. Cyclamen creticum) je vrsta biljke iz roda ciklama. Endem je grčkih otoka Krete i Karpatosa na nadmorskoj visini do 1300 metara. Nastanjena je u stjenovitim područjima

Maranhãški crvenoruki urlikavac

Maranhãški crvenoruki urlikavac (lat. Alouatta ululata) je ugrožena vrsta primata iz porodice hvataša.

Endem je šuma sjevernoistočnih brazilskih država Maranhão, Piauí i Ceará. Prethodno je smatran vrstom crvenorukog urlikavca. Malo se podataka zna o njemu. Ugrožena je vrsta zbog lova i uništavanja njegovih prirodnih staništa.

Panamski urlikavac

Panamski urlikavac (lat. Alouatta palliata coibensis; sin.: Alouatta coibensis) je podvrsta majmuna A. palliata iz porodice hvataša, koji je endem države Paname.

Petermannia

Petermannia, monotipski biljni rod smješten u vlastitu porodicu Petermanniaceae, dio reda Liliales. Jedina vrsta je P. cirrosa australski endem iz Novog Južnog Walesa i Queenslanda.

Rousseaceae

Rousseaceae, biljna porodica u redu zvjezdanolike. Sastoji se od 4 roda sa 14 priznatih vrsta. Ime je dobila po monotipskom rodu Roussea, čiji je jedini predstavnik Roussea simplex, endem sa Mauricijusa.

Setchellanthus

Setchellanthus, monotipski biljni rod smješten u vlastitu porodicu Setchellanthaceae, dio reda Brassicales. Jedina vrsta S. caeruleus , endem je u meksičkim državama Coahuila, Durango, Oaxaca i Puebla.

S. caeruleus je kseromorfni grm iz pustinje Chihuahua i doline Tehuacán-Cuicatlán. Odlikuje se velikim plavim cvijetom.

Rod jre nekada uključivan u porodicu Capparaceae

Strasburgeriaceae

Strasburgeriaceae, biljna porodica iz reda Crossosomatales koja obuhvaća dva monotipska roda iz Oceanije, jedan je endem sa Sjevernog otoka, drvo poznato u maorskom jeziku kao tawari (Ixerba brexioides), dok je drugi rod po kojem je porodica dobila ime, Strasburgeria, endem sa Nove Kaledonije

Tovaria

Tovaria nom. cons., maleni biljni rod smješten u vlastitu porodicu Tovariaceae, dio reda kupusolike. Dvije priznate vrste, od kojih T. pendula raste od Meksika na sjeveru, na jug do Perua i Bolivije. Druga vrsta T. diffusa endem je sa Jamajke.

Čajevke

Čajevke (Theaceae), biljna porodica drveća i grmlja iz reda vrjesolikih koja je ime dobila ime po rodu Thea kojemu danas ne pripada nijedna priznata vrsta.

U petnaest rodova postoji 370 priznatih vrsta, koje su rasprostranjene pretežno po jugoistočnoj Aziji i Maleziji. Tri roda oveporodice raširene su po jugoistoku Sjedinjenih država, Franklinia (tamošnji endem), Gordonia i Stewartia.

Poznati kineski čaj priređuje se iz zimzelenih listova grma vrste Camellia sinensis, dok se također poznati indijski čaj priprema od njegove podvrste Camellia sinensis var. assamica, i tamo ga poznaju pod imenom cha ili chai.

Camellia sinensis var. sinensis sinonim je za C. sinensis od kojega se kineski čaj proizvodi.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.