Demokracija

Pojam demokracija označava pluralistički oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana kroz izbore. Kada su ti uvjeti ispunjeni, vlast se može opisati kao demokratska. To vrijedi za razne sustave upravljanja, jer se ti pojmovi mogu kombinirati i s drugim vrstama vlasti.

Election MG 3455
Glasovanje u Francuskoj 2007.
Landsgemeinde Glarus 2006
Izravna demokracija u Švicarskoj

Porijeklo riječi

Riječ demokracija dolazi iz grčke riječi δημοκρατíα, koja pak dolazi od δημος, što znači "narod", i κρατειν, što znači "vladati", te sufiksa íα. Dakle, doslovno "vladavina naroda".

2009 Freedom House world map
Političke slobode prema Freedom House-u Freedom in the World survey
Electoral democracies
plave boja označava prema izvještaju Freedom Housea iz 2016. Freedom in the World "demokratske države"

Značenje i definicija u praksi

Demokracija živi i ovisi o sudjelovanju njenih građana. Preduvjet bilo kakvog zalaganja ili angažiranja je znanje. Svojim zalaganjem može pridonijeti samo osoba koja poznaje sustav, mehanizme i institucije demokratske države. Iz tog razloga se promicanje znanja, protok informacija i obrazovanje smatra važnim zadatakom demokracije.

Donošenje demokratskih odluka

Da bi odluke bile demokratske, pored većinskog principa moraju ispuniti i daljnje kriterije:

  • Ravnopravnost: Svatko može glasovati na izborima i sudjelovati i ima samo jedan glas. Stoga, u nedemokratskim državama žene nemaju pravo glasovanja
  • Sloboda: Ne smije biti vršen pritisak. Kako bi se spriječili pritisci, glasuje se tajnim glasovanjem. Također bi trebalo biti dovoljno vremena za donošenje odluke.
  • Sloboda informacije: Svi sudionici bi kroz slobodan pristup dostupnim informacijama trebali znati i razumjeti o čemo se odlučuje.
  • Sloboda izražavanja: Političkoj odluci treba predhoditi slobodna razmjena mišljenja i stavova.
  • Aktivno biračko pravo: Svi gradani imaju pravo kandidirati za bilo kakve kadrovske odluke .
  • Alternativa: Pravu odluku se može donijeti samo ako postoji nekoliko alternativa. Kao poseban slučaj moze biti glasanje sa samo jednom alternativom, ako se poštuju drugi kriteriji demokracije.

Pojam 'demokracija', ili, točnije, izvorna (starogrčka) varijanta te riječi, skovan je u staroj Ateni u 5. stoljeću prije Krista. Atenska se država općenito smatra prvim primjerom sustava koji odgovara nekim današnjim predodžbama o demokratskoj vlasti. Ipak, mnogi ne smatraju staru Atenu demokracijom, s obzirom da je samo mali dio pučanstva smio glasovati, dok žene, robovi i stranci nisu imali to pravo. Samo je oko 16% ukupnog stanovništva imao pravo glasa. Glasovanjem su se u staroj Ateni donosile odluke izravno, umjesto da se biraju zastupnici kao u današnjoj demokraciji.

S vremenom se značenje 'demokracije' promijenilo, a suvremena se definicija jako mijenjala od 18. stoljeća, otkad su se uvodili razni "demokratski" sustavi u mnogim državama.

Predstavnička, direktna (izravna) i participativna demokracija

Suvremena demokracija temelji se prije svega na sudjelovanju građana (demosa) u izborima za predstavnike u predstavničkim tijelima (parlament, skupština, razna vijeća) i za dužnosnike koji se mogu neposredno birati. Zato se govori o predstavničkoj demokraciji.

Izabrani predstavnici u suvremenim demokracijama nemaju imperativni mandat, tj. nisu obavezni za svaku odluku, u čijem donošenju sudjeluju, tražiti mišljenje svoje izborne "baze" i glasovati onako, kako im oni odrede. Ako pak predstavnici imaju imperativni mandat, obično se nazivaju delegatima (iako nema potpune jedinstvenosti u korištenju terminoogije). U doba SFRJ, sustav socijalističkog samoupravljanja uključivao je vrlo složeni delegatski sustav. Praksa je pokazala nedostatke tog sustava.

Ako svi građani (odnosno svi članovi neke organizacije itsl.) izravno sudjeluju u donošenju odluka, govorimo o direktnoj demokraciji. Osnovno sredstvo izravne demokracije, koje se u mnogim suvremenim demokracijama u manjoj ili većoj mjeri primjenjuje, jest referendum. Na izravnoj demokraciji osobito inzistira anarhizam. U novije vrijeme pojavio se termin Nova demokracija što je jednako direktnoj demokraciji realiziranoj preko referenduma na internetu.

Sustav u kojem su ustanove predstavničke demokracije u znatnoj mjeri proširene ustanovama direktne demokracije (ali obje i dalje postoje) naziva se participativna demokracija.

Izbori mogu biti puki obred

Postojanje izbora za tijela odlučivanja, pa i općeg biračkog prava, samo po sebi nije dovoljan uvjet da bismo neki politički režim nazvali demokratskim u suvremenom smislu riječi.

Izbore su često zlorabili autoritativni real-socijalistički režimi ili diktature da ostave lažan dojam demokracije. Takve su bile tzv. narodna demokracija (također se koristio termin socijalistička demokracija), sustav koji još uvijek postoji u Kini, Sjevernoj Koreji i još nekoliko zemalja. Ograničenje "narodna" ili "socijalistička" koristilo se u komunističkim režimima da bi se opravdalo odbacivanje bitnih elemenata tzv. "buržuaske demokracije" (liberalne demokracije): sloboda govora, sloboda organiziranja političkih stranaka i drugih vrsta organizacija, sloboda kandidiranja itd.

Za to postoji više metoda:

  • ograničenje profila kandidata
  • ograničenje stvarne vlasti koju smiju imati izabrani zastupnici ili politike koju smiju voditi dok su na vlasti
  • glasovanje koje zapravo nije slobodno ni pošteno (npr. kroz zastrašivanje onih koji žele glasovati za određene kandidate)
  • ili, najizravnije, krivotvorenje rezultata izbora

Neki povijesni primjeri iz svijeta su SSSR pod komunističkom partijom prije njegova raspada 1991, Irak pod Sadamom Huseinom i Filipini pod Marcosom.

Slučaj socijalističke Jugoslavije

Kao izraziti primjer formalno demokratskih izbora, koji postaju puka farsa, mogu se navesti izbori za Ustavotvornu skupštinu Jugoslavije neposredno nakon 2. svjetskog rata. 1945. godine. Nasuprot komunističkoj listi tzv. Narodnog fronta postojala je samo jedna oporbena lista (tzv. "ćorava kutija"). Oporbeni kandidati nisu imali ozbiljne šanse za izbornu kampanju. Komunisti su držali sve poluge vlasti i provodili teror. Glasovalo se ubacivanjem kuglice u jednu od dvije ponuđene kutije, pred pogledom naoružanih komunističkih predstavnika, pri čemu se čuo jasan zvuk po kojem se znalo u koju je kutiju kuglica ispuštena. Kao rezultat, komunisti su dobili više od 90 posto glasova. Svi izabrani nekomunistički kandidati eliminirani su do 1948.

Kasnije u SFRJ, izbori su se (u okviru delegati#delegatskog sustava redovno provodili svake četiri godine, uz poštovanje općeg prava glasa (žene su recimo dobile pravo glasa 1945), ali uz brojna ograničenja kakva su gore spomenuta.

Kandidatura nije bila slobodna,jer su o kandidatima odlučivale komisije u okviru Socijalističkog saveza radnog naroda.
U pravilu, bilo je toliko kandidata koliko i mandata koji se dodjeljuju (zatvorene liste koje su utvrđivale spomenute komisije), tako da su birači mogli samo, eventualno, sve prekrižiti i tako učiniti listić nevažećim.
Nije bilo slobode organiziranja političkih stranaka ni drugih orgazacija (udruga) potencialno političkog značaja.
Nije, naravno, bilo legalnih mogućnosti za provođenje izborne kampanje u medijima, čak i kada bi za neki mandat bilo više kandidata.
Uz predstavnička tijela, za koja su biračko pravo imali svi građani (ili svi zaposleni, kada je riječ o tzv.vijećima udružengo rada, ustavno osiguranu vodeću ulogu u političkom sustavu imao je Savez komunista. U praksi je naravno bilo vrlo rijetko da neki izabrani delegat ne bude član SK.

Slobodni izbori u Hrvatskoj 1990

Izbori u Hrvatskoj u travnju i svibnju 1990. provedeni su u uobičajenom terminu, četiri godine nakon prethodnih izbora. Birali su se delegati u vijećima općina, društveno-političkim vijećima i vijećima udruženog rada u općinama i u republici.

Međutim, na osnovu odluke Kongresa SKH u prosincu 1989, početkom 1990. donesene su zakonske promjene koje su omogućile slobodu kandidiranja (svi kandidati morali su prikupiti određeni broj potpisa podrške), slobodu organiziranja (legalizirane su tzv. alternativne političke organizacije osnovane, vaninstitucionalno, tijekom 1980, iz kojih potiču mnoge današnje političke stranke) i mogućnost da se vodi poštena izborna kampanja.

Izbori su nakon tih promjena, po općoj suglanosti, bili u visokoj mjeri slobodni i pošteni. Nakon donošenja novog hrvatskog Ustava (u prosincu 1990) i osamostaljenja Hrvatske (u listopadu 1991) donesene su daljnje zakonske promjene kojima su uklonjeni svi elementi staroga sustava, pa su izbori 1992. vođeni u okviru novog sustava predstavničke demokracije.

Liberalna demokracija

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Liberalna demokracija

Kako se obično koristi, riječ demokracija često znači isto što i liberalna demokracija. Dok je sama demokracija sustav vladavine koji definiraju i legitimiraju izbori, liberalna demokracija može uključivati ustavni liberalizam, gdje se određena kulturno subjektivna prava pojedinaca štite od pukog glasa većine; s druge strane, u neliberalnim demokracijama takva ograničenja ne postoje. Ovo su neke osobine mnogih liberalnih demokracija:

  • Ustav koji ograničava moć vlade i štiti mnoga građanska prava
  • Opće pravo glasa, koje svim građanima jamči pravo glasa bez obzira na rasu, spol ili imovinsko stanje ako se ispuni minimalni prag starosti
  • Sloboda govora
  • Sloboda tiska i pristup nedržavnim izvorima informacija
  • Sloboda okupljanja
  • Višestranačje
  • Jednakost pred zakonom i pravo na suđenje prema zakonu
  • Pravo na privatno vlasništvo i privatnost
  • Obrazovanje koje građane upućuje u njihova prava i građanske obveze
  • Široko i duboko utemeljeno građansko društvo
  • Neovisno sudstvo
  • Sustav međusobnog nadzora među granama vlasti

Ova definicija obično ima neke ograde. Odluke koje se donose putem izbora ne donose svi građani nego samo oni koji žele sudjelovati glasovanjem. U mnogim zemljama svijeta potrebno se prijaviti i unjeti u popis birača, a glasovanje ili ne glasovanje ne donosi nikakvu osobnu korist niti kaznu. U nekim zemljama svijeta glasovanje je obvezatno (npr Australija, Argentina, Belgija, i još 19 drugih zemalja) gdje se na ne izlaženje bez valjane isprike plaća novčana kazna. U mnogim zemljama gdje ne neobezatno glasovanje najveći problem je dovesti briače do glasačke kutije, i postoje mnoge manipulacije s tim da se na izborima ne pojave glasači ili da se manipulira s glasačkim listama. U mnogim zemljama svijeta koje imaju neobezatno glasovanje moguće je imati važeće izbore ako glasuje manje od 50% biračkog tijela. S neobezatnim glasovanjem moguće manipulirati s glasačkim tijelom, no isto tako može dovesti to toga ne vlade koje nisu popularne u narodu budu izabrane od malog dijela biračkog tijela. Primjerice ako je na izbore izišlo 50% biračkog tijela, a za valjane izbore je potrebno ostvarit 50%+1 od svih važećih glasova u nekim izborima, tada je moguće da neka vlada bude izabrana s manje od 25% od cijelokupnog biračkog tijela. Ne izlazak na izbore ne znači da oni koji nisu glasovali da podržavaju vladu koja je tako izabrana.

Osim toga, pravo glasa obično nemaju svi građani. Većina demokratskih zemalja daje pravo glasa onima koji su stariji od određene dobi, obično iznad 18. godine. Neke zemlje imaju i druge kategorije ljudi koji ne smiju glasovati (npr. zatvorenici ili bivši zatvorenici).

Ponekad je sustav vlasti liberalna demokracija, ali formalno se zove drugačije: na primjer, Kanada je kraljevstvo, ali zapravo zemljom vlada demokratski izabran parlament.

Neki ukratko definiraju demokraciju kao "vladavina većine uz prava manjine."

Socijalistička demokracija

Anarhizam i komunizam (kao posljednji stupanj društvenog razvitka prema teoriji marksizma) jesu politička učenja koja teoretski koriste jednu vrstu izravne demokracije, a država postoji samo kao narod.

Međutim, sve države u kojima je vladala komunistička partija postale su diktature i ostale takve dokle god je partija ostala na vlasti. Neki socijalistički teoretičari, kao što je Tony Cliff, tvrde da se to dogodilo zato što zemlje u kojima je komunistička partija došla na vlast nisu imale dovoljno visoku razinu proizvodnih snaga da izdrže socijalizam.

Kultura demokracije

U zemljama koje nemaju jaku tradiciju demokratske vladavine većine, uvođenje slobodnih izbora rijetko je dovoljno da se ostvari prijelaz s diktature u demokraciju, sve dok se ne ostvari i šira promjena političke kulture i postupna izgradnja ustanova demokratske vlasti. Ima raznih primjera, kao što su Francuska u doba revolucije ili današnja Uganda, gdje zemlje mogu održati demokraciju samo u ograničenom obliku dok se ne dogode šire kulturne promjene koje omogućuju stvarnu vladavinu većine.

Jedan od ključnih vidova kulture demokracije jest suradnja opozicije. Taj je kulturni prijelaz posebno teško ostvariti u zemljama gdje je uobičajeno da se vlast mijenja nasilnim putem. U biti, suradnja opozicije znači da se u demokraciji različite strane zalažu za iste osnovne demokratske vrijednosti. Iako se politički suparnici ne slažu, trebaju prihvaćati jedan drugoga i biti svjesni legitimne i važne uloge koju igraju protivnici. Temeljna pravila društva moraju poticati snošljivost i uljudnost u javnim raspravama. U takvom društvu gubitnici prihvaćaju odluku glasača na izborima i mirno prenose vlast. Gubitnici su sigurni da neće izgubiti život ni slobodu, nego da će i dalje sudjelovati u javnom životu. Opozicija ne mora odobravati politiku vlade, ali mora poštivati temeljnu legitimnost države i samog demokratskog procesa.

Proporcionalni i većinski sustav

Neki izborni sustavi, kao što su razni oblici proporcionalnih sustava, nastoje osigurati da sve političke skupine (kao i manjinske skupine koje glasuju za male stranke) budu "pošteno" zastupljene u zakonodavnim tijelima države, u skladu s udjelom ukupnih glasova, a ne udjelom izbornih jedinica gdje mogu dobiti regionalnu većinu (većinski sustav izbora).

Pitanje odnosa između proporcionalnog i većinskog sustava nije samo teoretsko, s obzirom da su oba oblika izbornog sustava raširena u svijetu, a svaki stvara vrlo različitu vrstu vlasti. Jedan od glavnih prijepora je pitanje hoćete li imati nekoga tko izravno zastupa vaše malo područje u vašoj državi, ili će se vaš glas brojiti zajedno sa svima ostalima, bez obzira gdje živite u državi. Neke zemlje, kao što su Njemačka i Novi Zeland, nastoje imati i većinski i proporcionalni sustav, kako bi imale koristi od oba.

Vidi

Oblici i stilovi vodstva

Ateokracija | Anarhija | Demokracija | Geniokracija | Gerontokracija | Meritokracija | Matrijarhat | Ohlokracija | Panarhizam | Patrijarhat | Plutokracija | Teokracija | Tehnokracija

27. prosinca

27. prosinca (27.12.) 361. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (362. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 4 dana.

Alcide De Gasperi

Alcide De Gasperi, (Pieve Tesino, 3. travnja 1881. — Borgo Valsugana, 19. kolovoza 1954.), bio je talijanski političar i osnivač stranke Kršćanska Demokracija, jedne od najznačajnijih političkih stranaka u Italiji do početka 1990-ih. Bio je predsjednik vlade Italije od 1945. do 1953. godine, što je bio jedan od najdužih premijerskih mandata u političkoj povijesti moderne Italije. Bio je također jedan od osnivača Europske unije uz Roberta Schumana i njemačkog kancelara Konrada Adenauera.

Arnaldo Forlani

Arnaldo Forlani (Pesaro 8. prosinca 1925.) talijanski je političar. Obnašao je dužnost premijera od 18. listopada 1980. do 19. lipnja 1981.

Završio je studij prava na sveučilištu u Urbinu, i postao je član stranke Kršćanska Demokracija. Bio je tajnik stranke u provinciji Urbino, od 1954. član uprave, zamjenik predsjednika od 1962. do 1969., a od 1969. do 1973. tajnik stranke. Predsjednik stranke postaje 1989. godine.

Arnaldo Forlani je prvi put izabran u zastupnički dom 1958. Obnašao je nekoliko dužnosti u vladi; bio je od 1968. do 1969. ministar unutarnjih poslova, a 1969. bio je ministar bez portfelja (zadužen za odnose s NATOm), ministar obrane postaje 1974., od 1976. do 1979. bio je ministar vanjskih poslova a premijer Italije bio je od 1980 do 1981.

Forlani je bio član Europskog parlamenta od 1989. do 1993. godine.

Ciriaco de Mita

Luigi Ciriaco De Mita (Nusco, Avellino, 2. veljače 1928.), talijanski je političar, član stranke Kršćanska Demokracija, a kasnije stranke Unione di Centro. Bio je premijer Italije od 1988. do 1989.

Cookovo Otočje

Cookovo Otočje (eng. Cook Islands, hrv. također Cookovi otoci, Kukovi otoci), su samoupravna parlamentarna demokracija u slobodnom pridruženju sa Novim Zelandom.

Ovih 15 malih otoka u južnom Tihom oceanu imaju ukupnu površinu od 240 km².

Demokršćanstvo

Demokršćanstvo ili kršćanska demokracija je naziv za razne političke ideologije, pokrete i stranke koje se zalažu za oživotvorenje kršćanskih vrijednosti u političkom životu društva te nastoje pomiriti kršćanska vjerska, etička i društvena načela s institucijama suvremene demokratske države.

Pokreti koji se nazivaju demokršćanskima su nastali u drugoj polovici 19. stoljeća u Europi, pod utjecajem konzervatizma i katoličkoga društvenog učenja, kao svojevrsna reakcija na pojavu moderne svjetovne države, koja je svojim liberalnim sekularizmom predstavljala izazov dotadašnjim konzervativnim društvenim institucijama, koje su podrazumijevale postojanje vjere i dužnosti. Nestankom staleškog društva kršćanski i svaki drugi pojam dužnosti također nestaje. Pojavljuje se ideja individualizma, a ne više zajednice, koja je dotad bila dominantna. Na mjesto dužnosti, iz industrije i gospodarstva u politiku sve više ulazi pojam (osobne) odgovornosti, koji postaje izuzetno naglašen i u demokršćanstvu. Demokršćanstvo se je javilo i kao reakcija na uspon socijalizma među radničkom klasom, koja je postajala sve brojnijom uslijed industrijske revolucije. Danas je još uvijek utjecajno u Europi i Latinskoj Americi, iako je rapidna sekularizacija dobrano načela kršćanski utjecaj u svim zemljama.

Demokršćanske pokrete obično obilježava zalaganje za konzervativna načela u društvenim, moralnim i kulturnim pitanjima, uključujući zaštitu života, braka i obitelji, kao temeljnih vrijednosti, dok se na ekonomskom i fiskalnom području zalažu za intervenciju države u smjeru otklanjanja siromaštva i uvođenja države blagostanja, te su u tom smislu progresivni.

Demokršćanske stranke se zbog toga u političkom spektru najčešće vezuju uz centar, s time da se u Latinskoj Americi smatraju više lijevim, a u Europi više desnim centrom.

Giovanni Goria

Giovanni Giuseppe Goria (Asti, Pijemont, 30. srpnja 1943. — Asti, 21. svibnja 1994.) bio je talijanski političar, član stranke Kršćanska Demokracija.

Od srpnja 1987. do ožujka 1988. obnašao je dužnost premijera Italije. Dao je ostavku na mjesto premijera 11. ožujka 1988., pošto je parlament odbio glasati za predloženi državni proračun. Još prije je dva puta davao ostavku, kada se petostranačka koalicija raspala; ali oba puta je predsjednik Francesco Cossiga odbio primiti ostavku.

Kasnije je bio ministar poljoprivrede u Andreottievoj vladi i ministar financija u vladi Giuliana Amata, kada je njegova stranka bila optužena za korupciju. Umro je u svom rodnom mjestu Asti, čekajući da njegov slučaj bude okončan.

Giuseppe Pella

Giuseppe Pella (Valdengo, Pijemont, 18. travnja 1902. — Rim 31. svibnja 1981.), bio je talijanski političar.

Dužnost premijera Italije obnašao je od 17. kolovoza 1953. do 5. siječnja 1954. a nekoliko puta je bio i ministar vanjskih poslova. Osim toga bio je (poslije smrti Alcidea De Gasperia) i predsjedavajući Europskog parlamenta od 1954. do 1956.

Pella je studirao ekonomiju na sveučilištima u Rimu i Torinu. Poslije odlobođenja Italije od fašista, postaje član stranke Kršćanska Demokracija. U vladi Alcidea De Gasperia, ubrzo postaje državni tajnik za financije a kasnije i ministar financija kao i ministar za proračun (1948.—1953).

Grb Laosa

Grb Laosa prikazuje nacionalno svetište Pha That Luang. Uz njega je prikazana i brana, asfaltirana cesta, zupčanik i stilizirana vodena polja. Ispod grba su trake s natpisima "Mir, nezavisnost, demokracija" te "Jedinstvo i prosperitet".

Grb Zapadne Sahare

Grb Zapadne Sahare je kreirao pokret za nezavisnost Zapadne Sahare. Sastoji se od dvije puške u centralnom dijelu na kojima se viore dvije zastave Zapadne Sahare. Iznad njih se nalazi crveni polumjesec i zvijezda, simbol Islama. Oko grba su dvije maslinove grane, a ispod traka s natpisom na arapskom: "حرية ديمقراطية وحدة" (Sloboda, Demokracija, Jednakost).

Irska

Irska je otočna europska država, graniči s Velikom Britanijom. Prema ustavnom uređenju Irska je parlamentarna demokracija, podjeljena je na 26 grofovija, a glavni grad je Dublin. Članica je Europske Unije od 1973., a službena valuta je euro, koji je 2002. zamijenio irsku funtu.

Izravna demokracija

Izravna demokracija ili direktna demokracija je oblik demokracije u kojoj ljudi o političkim pitanjima odlučuju izravno, direktno. Ona se razlikuje od većine trenutno uspostavljenih demokracija koje su predstavničke.

Kanada

Kanada je površinom od 9.984.670 km² druga po veličini zemlja na svijetu (prva je Rusija). Nalazi se na sjeveru sjevernoameričkog kontinenta, graniči sa SAD-om na jugu i sjeveru (Aljaska), na zapadu izlazi na Tihi ocean, a na istoku na Atlantski ocean. Glavni grad Kanade je Ottawa. Toronto je glavno gospodarsko središte. Ostali važni gradovi su Montreal (najveći grad francuske Kanade), Vancouver, Edmonton i Calgary. Prema popisu iz 2001. ima 30.007.094 stanovnika (3.3 na km²)

Kanada je nastala kao unija britanskih kolonija na sjevernoameričkom kontinentu. Kao federalna unija sa statusom dominiona sastoji se od deset provincija i tri teritorija. Kanada je 1867. na miran način dobila samostalnost od Velike Britanije.

Kanada je parlamentarna demokracija i ustavna monarhija s kraljicom Elizabetom II. kao monarhom. Kanada je multikulturalna država s dva službena jezika: engleskim i francuskim. Kanada je jedna od zemalja s najrazvijenijim gospodarstvom. Temelj gospodarstva čine velika prirodna bogatstva i trgovina posebice sa SAD-om u sklopu NAFTA-e. Kanada je članica G8 i NATO-a.

Kršćanska Demokracija (Italija)

Kršćanska Demokracija (ita. Democrazia Cristiana, DC), također Demokršćanska stranka, bila je dominantna politička stranka u Italiji od kraja drugog svjetskog rata do raspada 1994. godine.

Liberalna demokracija

Liberalna demokracija također poznata pod nazivima građanska ili buržoaska demokracija je naziv za društveno-političko uređenje, odnosno najčešći oblik moderne demokracije, čija je karakteristika reprezentativnost (predstavnička demokracija) uz slobodu političkog djelovanja (politički pluralizam).

U praksi se liberalna demokracija iskazuje kroz vlast, koja legitimitet crpi na temelju slobodnih, tajnih i poštenih izbora na kojima se ravnopravno natječe više različitih političkih stranaka (višestranačje). Liberalna demokracija u današnjem svijetu javlja se, kako u obliku monarhija (ustavna ili parlamentarna monarhija, tako i u obliku republika (parlamentarna, predsjednička ili polupredsjednička).

Sve države u današnjem zapadnom svijetu smatraju se liberalnim demokracijama, a u njima vlada široko rasprostranjeno mišljenje kako upravo liberalna demokracija predstavlja idealno društveno uređenje kojima sve zemlje trebaju težiti; takva shvaćanja proširila su se i na druge dijelove svijeta. U najširoj javnosti se zato, liberalna demokracija smatra sinoninom za demokraciju.

Liberalna demokracija također se smatra jednim od ciljeva za koji se zalaže ideologija liberalizma.

Luksemburgizam

Luxemburgizam (eng. Luxemburgism ) je posebna revolucionarna teorija marksizma i demokratskog socijalizma, koju je zagovarala Rosa Luxemburg.

Luxemburgizam je interpretacija marksizma koja podržava radničku revoluciju uz postojanje političke demokracije. Oštro kritikuje politiku boljševizma, Lenjina i Trockog. Roza Luksemburg nije prihvatila koncept jednopartijskog sistema kao zamenu za političku demokraciju, jer prema njoj radnička revolucija podrazumijeva postojanje političke demokracije.

Roza Luksemburg je insistirala na socijalističkoj demokraciji:

"Sloboda samo za pristaše vlade, samo za članove jedne stranke - koliko god da je brojna - to uopće nije sloboda. Sloboda je uvijek i isključivo sloboda za onoga koji misli drukčije. Ne zbog bilo kakvog fanatičnog koncepta "pravde", već zato što sve što je poučno, zdravo i pročišćavajuće u političkoj slobodi zavisi od ove suštinske karakteristike, a njegova efikasnost nestaje kada "sloboda" postane posebna privilegija. (...) Ali socijalistička demokracija nije nešto što započinje samo u obećanoj zemlji, nakon što su temelji socijalističke ekonomije stvoreni; ona (demokracija) ne dolazi kao neka vrsta božićnog poklona za dostojanstvene ljude koji su, u međuvremenu, lojalno podržavali gomilu socijalističkih diktatora. Socijalistička demokracija počinje istovremeno sa početkom uništavanja klasne vladavine i izgradnje socijalizma."

Mariano Rumor

Mariano Rumor (Vicenza, 16. lipnja 1915. — Rim, 22. siječnja 1990.) bio je talijanski političar i premijer Italije od 1968. do 1970. kao i od 1973. do 1974.

Od 1946. bio je član ustavotvorne skupštine; a od 1979. član zastupničkog doma (Camera dei deputati). Prvi mandat u vladi preuzima 1959. kao ministar unutarnjih poslova, a 1963. je tu dužnost još jednom kratko obnašao, kao i u periodu između 1972. i 1973. godine. Pored toga bio je i predsjedavajući stranke Kršćanska Demokracija od 1964. do 1969. godine.

U vladi Alda Mora od 1974. do 1976. bio je ministar vanjskih poslova Italije i predsjednik vijeća europske zajednice u drugoj polovini 1975. godine. Rumor je bio i predsjedavajući Međunarodne unije demokršćana. Član talijanskog senata postaje 1979. kao i član Europskog parlamenta.

Parlamentarna demokracija

Parlamentarna demokracija je sustav vlasti parlamentarizma u kojemu sabor ili parlament, prethodno slobodno izabran od strane građana države (birača), donosi odluke o glavnim političkim pitanjima.

Legitimnost sabora proizlazi kroz parlamentarne izbore na kojima glasačko tijelo građana, nositelja pučkog suvereniteta, biraju državnu vlast.

Parlamentarna demokracija je oblik predstavničke demokracije: isključivo izabrani predstavnici naroda predstavljaju narod.

Predstavničkoj demokraciji je alternativni oblik izravna demokracija, gdje narod izravno glasovanjem odlučuje o temeljnim političkim odlukama. Ali isto tako u parlamentarnim demokracijama, u pojedinačnim slučajevima, odluke donosi biračko tijelo putem referenduma.

Sabor kontrolira vladu. Odabire premijera, a ponekad i druge članove vlade, a može im se iskazati i nepovjerenje. Vlada je odgovorna prema parlamentu.

Parlament je također odgovoran za zakonodavstvo (zakonodavna vlast).

Parlamentarne demokracije mogu biti republike (npr. Hrvatska, Njemačka, Mađarska, Turska), kao i monarhije (kao Nizozemska, Norveška, Španjolska).

U parlamentarnoim demokratskim republikama, predsjednika države obično bira parlament. U oba oblika države, državni poglavar (predsjednik republike ili monarh) ima uglavnom reprezentativne funkcije, posebno pri reprezentiranju države u inozemstvu.

Rasprave i donošenje odluka se principu odvijaju otvoreno za javnost.

Zastupnici su u parlamentarnim demokracijama slobodni zastupnici naroda (imaju slobodni mandat) i nisu vezani za ugovore. Oni su samo obavezni prema svojoj savjesti za svoje odluke mogu od strane birača biti kažnjeni samo ne-reizborom kod sljedećih izbora.

Pavo Barišić

Pavo Barišić (9. rujna 1959.), hrvatski filozof, bivši je ministar znanosti i obrazovanja u 14. Vladi Republike Hrvatske.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.