David Ricardo

David Ricardo (London, 18. travnja 1772. - Gatcombe Park, 11. rujna 1823.), britanski ekonomist.

David Ricardo
David Ricardo

Teorija komparativnih prednosti

Ricardo - Opere, 1852 - 5181784
Works, 1852


A. Smith u teoriji apsolutnih prednosti dokazao je da se isplati specijalizacija i izvoz robe koja se u zemlji proizvodi efikasnije nego u inozemstvu. D.Ricardo postavlja pitanje što bi se dogodilo kad bi jedna zemlja imala apsolutnu prednost u proizvodnji svih proizvoda?

Pretpostavke ove teorije su: - razmatraju se dva proizvoda - razmjena se obavlja između dva proizvoda - postoje stalni troškovi proizvodnje - jednoličan je sastav kapitala - zanemariju se transportni troškovi - apstrahira se novac kao sredstvo razmjene

Teorija komparativnih prednosti nastoji objasniti strukturu međunarodne razmjene. Bavi se određivanjem dobara koje će neka zemlja sudionica vanjske trgovine izvoziti i uvoziti u određenom trenutku. Dvije su verzije teorije komparativnih prednosti koje dominiraju u razvoju suvremene teorije vanjske teorije:

• Ricardova – razloge specijalizacije i razmjene vidi u različitoj produktivnosti proizvodnih faktora. Ovo je načelo formulirao 1817. David Ricardo na modelu dviju zemalja koje proizvode dva ista proizvoda s različitim troškovima proizvodnje. Pretpostavio je za razliku od Smitha da jedna od dviju zemalja ima apsolutnu prednost u proizvodnji oba proizvoda. Prema tom načelu svaka zemlja uživa korist ako se specijalizira za proizvodnju i izvoz onih dobara koje može proizvesti uz relativno niže troškove.

Ricardo je smatrao kako je trgovina među zemljama određena onim u čemu je svaka zemlja relativno bolja. Ricardo ističe da «isto pravilo», koje ravna relevantnom vrijednošću robe u jednoj zemlji, ne ravna relativnom vrijednošću robe, koja se zamjenjuje između dvije zemlje ili više njih u sistemu potuno slobodne trgovine. Npr. Količina vina koju Portugal mora dobiti u zamjenu za englesko platno, nije određena odnosnim količinama rada uloženim u jednu ili drugu robu, kao što bi to bilo kad bi one bile proizvedene u Engleskoj ili Portugalu. Na primjeru trgovine ove dvije zemlje i dva proizvoda Ricardo dokazuje da bi bilo dobro za Portugal da izvozi vino u zamjenu za platno čak i u slučaju da se platno može proizvoditi u Portugalu uz manja ulaganja nego u Engleskoj.

David Ricardo napisao je "Načela političke ekonomije i oporezivanja" 1817.g. Posvećuje se pitanju raspodjele bogatstva, a ne nejgovog stvaranja, smatrajući da je Smith sasvim dobro riješio problem stvaranja bogatstva. Ricardo zastupa radnu teoriju vrijednosti. Roba, ako je korisna, dobiva prometnu vrijednost iz dva razloga : njena rijetkost i količina rada koja je potrebna za njenu proizvodnju.

• Heckscher-Ohlinova – razoge za specijalizaciju i razmjenu vidi u različitoj raspoloživosti proizvodnih faktora

Klasna borba

Klasna borba je trajan sukob između kapitalističke i radničke klase za ekonomsku i političku prevlast. Ovaj pojam najznačajnije dolazi do izražaja u filozofiji marksizma.

Lokacijska teorija

Lokacijska teorija je zaokupljena geografskom lokacijom ekonomske aktivnosti; postala je integralni dio ekonomske geografije, regionalne znanosti i prostorne ekonomije. Lokacijska teorija bavi se pitanjima gdje su i zašto locirane određene ekonomske aktivnosti. Lokacijska teorija počiva – poput općenito mikroekonomske teorije – na pretpostavci da agenti djeluju u skladu sa svojim vlastitim interesima. Stoga tvrtke odabiru lokacije da maksimiziraju svoj profit, dok pojedinci odabiru lokacije da maksimiziraju svoju korisnost.

Marksizam

Marksizam je teorija i politička djelatnost tj. praxis dobivena iz radova Karla Marxa i Friedricha Engelsa. Svaka politička praksa koja je temeljena na radovima Marxa i Engelsa može se zvati marksizam; u to spadaju različiti oblici politika i misli kao onih od komunističkih stranaka i komunističkih država kao i akademsko istraživanje unutar mnogih polja. Iako postoje mnoge teorijske i praktične razlike između različitih oblika marksizma većina marksizama se dijele:

pažnju na materijalne uvjete ljudskih života i društvene odnose među ljudima

vjerovanje da svijest ljudi o uvjetima njihovih života odražava te materijalne uvjete i odnose

razumijevanje klase u pogledu različitih ekonomskih proizvodnih odnosa i kao određeni položaj unutar tih odnosa

razumijevanje materijalnih uvjeta i društvenih odnosa kao povijesno promjenjive

pogled na povijest prema kojemu klasna borba, tj. razvijajući sukob između klasa sa suprotnim interesima, izgrađuje svako povijesno razdoblje i pokreće povijesnu promjenu

simpatija prema radničkoj klasi i proletarijatuGlavne točke razdora među marksistima je stupanj njihove posvete prema revoluciji radnika kao sredstvo postizanja ljudske emancipacije i prosvjetiteljstva i točan mehanizam kojim se takva revolucija može uspješno izvesti.

Protekcionizam

Protekcionizam je politika zaštite proizvodnje od inozemne konkurencije putem carina i kvota. Ekonomisti protekcionizam ne smatraju razboritom ekonomskom politikom jer prema njima teorija komparativnih prednosti omogućuje probitak svim partnerima u razmjeni.

Začetnici politike su Friedrich List i Alexandar Hamilton.

Posljedice protekcionizma:

porast domaćih cijena iznad onih na svjetskom tržištu

povećanje domaće proizvodnje

smanjenje domaće potražnje

smanjenje uvoza i potrošačkog probitka

porast prihoda državeCarine i kvote su instrumenti protekcionizma s nejednakim učinkom jer carine donose prihode državi, a kvote prihode uvoznicima.

Carine su porez razrezan na uvoz. Mogu biti prohibitivne i neprohibitivne. Kvote su količinska ograničenja na uvezenu robu.

Načelo komparativne prednosti

1817. načelo je formulirao David Ricardo. Prema njegovom načelu svaka zemlja uživa korist ako se specijalizira za proizvodnju i izvoz onih dobara koje može proizvesti uz relativno niže troškove.

Thomas Robert Malthus

Thomas Robert Malthus (Rookery kraj Guildforda, 16. veljače 1766. - Bath, 23. prosinca 1834.), engleski demograf i politički ekonomist. Ostao je najpoznatiji po svojim pesimističnim ali krajnje utjecajnim pogledima na rast nataliteta.

Troškovi proizvodnje

U ekonomskoj teoriji troškovima proizvodnje smatraju se svi troškovi resursa koji su upotrijebljeni za stvaranje proizvoda. Trošak može biti bilo koji od faktora proizvodnje (uključujući rad, kapital, ili zemljište), te porezi. Teorija ima najviše smisla pod pretpostavkama stalnog obujma i postojanje samo jednog proizvođača. Pod tim pretpostavkama, dugoročno cijena roba jednaka je zbroju troškova ulaganja u tu robu, uključujući i troškove kamata.

Međutim, kad na tržištu postoji više proizvođača koji imaju različite troškove proizvodnje potrebno je prikazati ukupne troškove proizvodnje. Troškove proizvodnje nekog proizvoda svih proizvođača na jednom tržištu može se prikazati krivuljom koja se zove funkcija troškova, ili funkcija ponude. Kad se na istom dijagramu prikaže i krivulja koja prikazuje potražnju za tom proizvodom (granična korisnost – vrijednost robe za pojedine kupce), odnosno cijenu koju su pojedini kupci spremni platiti za taj proizvod dobijemo dijagram ponude i potražnje na kojem se te dvije krivulje sijeku i ta točka predstavlja tržišnu cijenu. Kupci kojima roba vrijedi manje od cijene neće je kupovati, a proizvođači čiji troškovi proizvodnje veći od te tržišne cijene obustavit će proizvodnju. Razlika između cijene i troškova je profitna stopa, a površina između krivulje ponude i cijene je ukupni profit svih proizvođača. Razlika između tržišne cijene i cijene koju je kupac spreman platiti je korisnost proizvoda, a ukupna korisnost koju kupci ostvaruju na tržištu je površina između krivulje potražnje i tržišne cijene.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.