Crni humor

Crni humor je humor koji se obično tematski vrti o ozbiljnim ili jezivim temama kao što su kriminal, bolesti i smrt na satirički ili groteskan način.

Često se bavi trenutno aktualnim temama i rabi paradoksne likove. Nerijetko je kontroverzan ili polemičan jer uključuje pitanje smije li se ismijavati određenoj stvari i gdje je granica dobrog ukusa.

To se posebno odnosi na vjerske, seksualne i tragične događaje.

Hopscotch to oblivion
Crni humor na krovu zgrade

Povezani članci

Alan Ford

Alan Ford je talijanski komični strip. Stvorili su ga scenarist Luciano Secchi, pseudonim Max Bunker, i crtač Roberto Raviola, pseudonim Magnus. Radnja stripa odvija se u New Yorku.

Alfred Hitchcock

Sir Alfred Joseph Hitchcock, KBE (London, 13. kolovoza 1899. - Los Angeles, 29. travnja 1980.), britanski filmski redatelj i pisac kriminalističkih i horor knjiga

Majstor je u domeni kriminalističkog žanra. Slijedeći mnoge konvencije žanra, Hitchcock je u svojim trilerima nadišao standarde koji zadovoljavaju publiku, postigavši ujedno popularnost ravnu glumačkim zvijezdama. Postaje kultnim redateljem i svrstava se u red najvećih eksperimentatora filmskog izraza te je proglašen originalnim stilistom kojeg se često citira i imitira. Preciznost kadriranja u njegovim djelima dovedena je do savršenstva. Karakteristike su njegovih filmova sklonost montaži ili pokretima kamere, crni humor, ironija i cinizam, napetost i šok, izmjena komičnih i tragičnih elemenata, te atraktivna, uzbudljiva i napeta fabula kao maska za dublju, misaonu podlogu djela.

Antiteatar

Antiteatar, smjer u drami 20. stoljeća koji je kulminirao 1960-ih i 1970-ih u djelima Samuela Becketta, Eugenea Ionesca, Arthura Adamova, Jeana Geneta i Harolda Pintera. Antiteatar napušta linearnu dramaturgiju i shemu uvod-kulminacija-rasplet. Odbacuje smisleni dijalog i verbalnu komunikaciju među likovima. Parodira jezične konvencije te osnovne situacije svakodnevnice. U žanrovskom smislu, antiteatar nadilazi i komediju i tragediju te prelazi u apsurd i crni humor. Mađarsko-britanski dramatičar Martin Esslin autor je najutjecajnije studije o antiteatru, pod naslovom "Teatar apsurda" (The Theatre of the Absurd, 1962). Antiteatar je ostavio traga u djelima hrvatskog pjesnika i dramatičara Radovana Ivšića, koji se od 1950-ih kretao u krugovima nadrealista u Parizu.

Brazil (1985.)

Brazil je film iz 1985. godine, režisera Terryja Gilliama. Kroz crni humor i nadrealističke elemente prikazuje retrofuturističko, antiutopijsko društvo putem kojeg se kritiziraju razne teme iz društvenog i političkog života.

Radnja je smještena negdje u 20. stoljeću, u totalitarnoj državi komplicirane birokracije i sveprisutne neučinkovite tehnologije. Glavni junak je Sam Lowry, sanjar čiji se mirni život činovnički zakomplicira kad, upuštajući se u ispravljanje birokratske greške, ženu iz svojih snova susretne u stvarnom životu i pokuša stupiti u kontakt s njom.

Radni naslov filma je bio 1984 ½, no iste godine je izdana ekranizacija Orwellovog romana 1984., a osim toga Gilliam nije imao potrebnu licencu za takav naziv. Umjesto toga je nazvan Brazil, po Aquarela do Brasil, popularnoj brazilskoj patriotskoj pjesmi iz 1939., koja je središnja glazbena tema filma.

Braća Coen

Joel i Ethan Coen, poznati kao Braća Coen, američki filmski redatelji, scenaristi i producenti. Tijekom više od 20 godina, dvojac je napisao i režirao brojne uspješnice, od urnebesnih komedija (Tko je ovdje lud?, Arizona Junior, Mr. Hula-Hoop) preko film noira (Millerovo raskrižje, Suvišna okrutnost, Čovjek kojeg nije bilo, Nema zemlje za starce) do filmova koji spadaju u oba ta žanra (Fargo, Veliki Lebowski, Barton Fink). Braća svoje filmove pišu, režiraju i produciraju zajedno, iako je donedavno Joel dobivao pojedinačne kredite za režiju, a Ethan za produkciju. Često se izmjenjuju kod honorara za scenarij, dok se zajednički potpisuju za scenarij pod pseudonimom "Roderick Jaynes". U filmskoj industriji su poznati kao "dvoglavi redatelj" budući da dijele slične vizije o tome kako bi njihovi filmovi trebali izgledati; zato glumci često kažu da mogu prići svakom bratu pojedinačno s pitanjem, ali će dobiti isti odgovor.

Johnny Logan (strip)

Johnny Logan je talijanski komični strip koji prikazuje život grupe detektiva u Italiji krajem prošlog stoljeća. Autor stripa je Romano Garofalo, a crtač Leone Cimpellin.

Maxmagnus

Maxmagnus je talijanski komični strip. Autor (scenarist) je Max Bunker, a crtači su bili Magnus (ranije) te Leone Cimpellin i Domenico Marino (kasnije).

Nije kraj

Nije kraj je crnohumorna drama-romansa iz 2008. koju je režirao Vinko Brešan u hrvatsko-srpskoj ko-produkciji. Bio je to prvi film u hrvatsko-srpskoj ko-produkciji od raspada SFRJ. Radnja se odvija oko mladog hrvatskog ratnog veterana koji se zaljubi u srpsku porno glumicu jer ga veže prošlost s njom. Na 55. festivalu igranog filma u Puli film je osvojio Zlatne Arene za kostimografiju, scenografiju, montažu i sporednu mušku ulogu (Leon Lučev). Film je također osvojio nagradu publike Zlatna vrata Pule.

Reservoir Dogs

Reservoir Dogs je debitanski film Quentina Tarantina iz 1992. Prikazuje ono što se događa prije i poslije propale pljačke draguljarnice, ali ne i samu pljačku. U filmu se pojavljuje glumački ansambl kojeg čine Harvey Keitel, Steve Buscemi, Tim Roth, Michael Madsen, Quentin Tarantino, Eddie Bunker, Chris Penn i Lawrence Tierney. Tarantino je imao manju ulogu, kao i bivši kriminalac i kasniji pisac Eddie Bunker. Uključuje mnoge teme i estetiku koji se smatraju Tarantinovim zaštitnim znakovima: nasilni zločin, reference na popularnu kulturu, upečatljive dijaloge, obilne psovke i nelinearnu narativnu strukturu.

Film je postao klasik nezavisnog filma i kultni hit. Časopis Empire proglasio ga je "Najvećim nezavisnim filmom svih vremena". Reservoir Dogs naišli su na uglavnom pozitivne recenzije. Iako je imao skromnu marketinšku kampanju, film je ostvario solidan profit od 2.832.029 dolara, čime je vraćen novac uložen u budžet. Međutim, postao je veliki hit u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je zaradio gotovo 6,5 milijuna funti te ostvario veću popularnost nego Tarantinov Pakleni šund. Često je kritiziran zbog velike količine psovki i nasilja.

Album glazbe za film nazvan Reservoir Dogs: The Original Motion Picture Soundtrack objavljen je s pjesmama koje su korištene u filmu, ponajviše iz sedamdesetih. 2006. je objavljena istoimena videoigra koja je dočekana mlakim recenzijama. Kao i film, izazvala je kontroverze zbog nasilja.

Sarkazam

Sarkazam (grč. σαρκασμός, sarkasmós; sarkazein = gristi usne od bijesa, sarx = meso) je zlobna, ljuta, zajedljiva, oštra i gorka poruga ("koja grize u meso"); pojačana ironija. To je oštra, pakosna poruga, jaka ironija, obično zasnovana na paradoksu. Polazište joj je negativan stav prema onomu kojem je upućena. Sarkazam može izgubiti smisao u tekstualnim medijima, kao što su online chatovi, te se zbog toga u nekim online društvima označavaju sa posebnim znakom na kraju izjave.

South Park

South Park je američka animirana serija koja se emitira od 1997. godine, autori su joj Trey Parker i Matt Stone. Serija se bavi doživljajima četvorice dječaka (Stan, Kyle, Cartman i Kenny) te njihovih poznanika u gradiću South Park u američkoj saveznoj državi Colorado. Karakterizira ju nadrealizam, parodiranje, satira i crni humor koji kao temu imaju američku kulturu, tabue te razna aktualna društvena i politička zbivanja. Humor i poruke serije često su predmet kritika raznih društvenih grupa.

Serija je u početku rađena ručno, stop-motion animacijom, a kasnije je uvedena kompjuterska tehnika. Od njihovog prvog prikazivanja 13. kolovoza 1997. godine, emitirano je 297 epizoda kroz 22 sezone. Tako je South Park druga najduža američka animirana serija, iza Simpsona.

Thomas Pynchon

Thomas Ruggles Pynchon (1937.), američki pisac, jedan od istaknutijih predstavnika postmodernizma u književnosti.

Trgovci (1994.)

Trgovci je američka komedija iz 1994. godine za koju je napisao scenarij i režirao am. redatelj i glumac Kevin Smith, koji se također pojavljuje u filmu kao Silent Bob (Tihi Bob). Glavne uloge u filmu tumače Brian O'Halloran kao Dante Hicks i Jeff Anderson kao Randal Graves. Film prikazuje jedan dan u životu dvojice trgovaca i njihovih poznanika.

Trgovci je bio prvi film snimljen u okrilju filmskog studija View Askewniverse Kevina Smitha. Neki od likova prikazanih u filmu (poput Jayja i Silent Boba) kasnije će se pojaviti u mnogim filmovima Kevina Smitha.

Trgovci su snimljeni sa skromnim budžetom od 27.575 USD, dok su u kinima zaradili preko 3 milijuna USD, što je pokrenulo Smithovu karijeru.

Witold Gombrowicz

Witold Gombrowicz (Małoszyce, 4. kolovoza 1904. - Vence, 25. srpnja 1969.), poljski književnik.

Bio je predstavanik proznih pisaca u razdoblju međuraća (između dva svjetska rata) u Poljskoj. Završio je pravo u Varšavi i tamo započeo pravnu karijeru.

U književnosti je debitirao zbirkom novela i grotesknih priča Pamiętnik z okresu dojrzewania (1933., Uspomene iz puberteta), dok je u elitni krug poljske književnosti ušao romanom Ferdydurke (1937.). Sam roman Ferdydurke na humorističan način, pun filozofskih razmišljanja, govori o liku odraslog muškarca koji je ponovo doveden do uloge 'teenagera'. Upravo ta cijela slika glavnog lika i naziv djela, koji ništa ne označava i nema prijevoda, govori o infantilnosti i tom neozbiljnom i neiskristaliziranom svijetu čovjeka. Sam Gombrowicz opisuje taj roman govoreći da osim samog sadržaja i forma ima svoj infantilni prizvuk.

Godine 1939. putuje u Argentinu, gdje preživljava II. svjetski rat, i dalje piše i ostaje do 1963. godine.

1951. godine je sudjelovao u emigracijskom mjesečniku Kultura koji je izlazio u Parizu, u kojem 1953. počinje objavljivati svoj Dziennik (Dnevnik), koji piše do kraja života. Tematika Dziennika bila je različita, od najtrivijalnih tema koje su se ticale običnog života, do polemika sa marksizmom, egzistencijalizmom i katolicizmom. Kasnije je te članke objedinio u knjigu, te ih izdavao u više svezaka.

1953. je izdao teatralni komad Ślub (Vjenčanje), u kojem je opisao utjecaj filozofije čovjeka na stvaranje potpuno novog teatralnog jezika.

Uslijedio je satirični roman Trans-Atlantyk (1953.), koji je oblikovao na šekspirovsko-romantičnim temeljima i u kojemu po prvi put progovara o temi homoseksualnosti. Napisao ga je u emigraciji i sam je za njega govorio da je to njegovo ogledalo duše, ogledalo njegove egzistencije te da se taj roman može svrstati u bilo koju književnu vrstu, bilo da se radi o satiri, groteski, kritici, traktatu, igri, apsurdu i sl.

Godine 1960. je napisao roman Pornografia (Pornografija) u kojem govori o Poljskoj koju su okupirali nacisti, jakim erotskim temama, devijantnim scenama, neočekivanim obratima, pokvarenosti čovjeka u njegovoj samoj srži, koja donekle iznenađuje i samog pojedinca i koja izlazi na površinu djelomično uzrokovana neposrednom opasnošću rata.

Godine 1963. je otputovao u Berlin, gdje se povezao s njemačkim piscima (Günter Grass) i s austrijskom spisateljicom Ingeborg Bachmann. U tom je razdoblju, kao posljedicu tog druženja, napisao djelo Berliner notizen (1965.).

Kasnije putuje u Francusku, gdje upoznaje, od sebe mnogo mlađu, Ritu Labrosse, te se ženi njome godine 1968., samo godinu dana prije svoje smrti. Ostaje u Francuskoj do kraja svog života. Nakon njegove smrti Rita Gombrowicz je postala snažna promicateljica Gombrowiczevog stvaralaštva te u tu svrhu napisala dvije dokumentacijske knjige Gombrowicz w Argentynie (1984.) i Gombrowicz w Europie (1988.).

Gombrowicz 1965. godine piše roman Kosmos (Svemir), koji podsjeća na detektivski roman, a 1966. godine piše djelo Operetka (Mala opereta), koja je napisana u formi libreta i nad kojom je radio brojni niz godina.

U tom je razdoblju Gombrowicz već bio slavan svjetski pisac, prevođen na nekoliko desetaka svjetskih jezika te igran na gotovo svim pozornicama svijeta.

U njegovom se stvaralaštvu razlikuju tri faze. Prva započinje djelom Pamiętnik z okresu dojrzewania (1933.) i završava komedijom Iwona, księżniczka Burgunda (1938., Ivona, princeza Burgunda) te odlaskom u Argentinu (1939.). U tom razdoblju najznačajniji njegov tekst je roman Ferdydurke te između 1933. i 1938. piše u varšavskom časopisu Kurier Poranny gdje se nametnuo kao ideolog novog vremena i novog estetskog vala. Druga faza se naziva 'transatlantska faza' gdje piše djela Pornografia, Ślub, Trans-Atlantyk, te po povratku u Europu roman Kosmos i dramu Operetka. U tom je razdoblju nastavio pisati Dziennik (u godinama 1957., 1962. i 1966.).

Što se tiče karakteristika njegovog cjelokupnog stvaralaštva, u njemu je ismijavao zaostalost ljudi iz vlastitog kraja te je takve teme koristio za pisanje kritičkih osvrta na suvremenu misao i umjetnost novog vremena koje je trebalo uslijediti. Stvarao je djela kojima je zadirao u daleku budućnost te na taj način prenosio svojim čitateljima svijet od modernizma do postmodernizma. Upravo ga je to učinilo piscem svjetskog glasa.

U Poljskoj je imao ogroman utjecaj na pisce i književnost, ali je jači utjecaj imao na teatar, pogotovo na Kantora, dok su u Francuskoj u njegovom stvaralaštvu uzore nalazili pisci egzistencijalizma i strukturalizma.

Postao je autor atraktivan širokim masama, jer je u svojim knjigama opisivao zanimljive fabule, groteskne likove i neobične događaje te upotrebljavao crni humor i sasvim nov i neobičan jezik.

Čehoslovački novi val

Čehoslovački novi val (češki: Česká nová vlna) je pojam koji se koristi na razdoblje 1960.-ih u kojem su, prema filmskim kritičarima, filmovi snimljeni u Čehoslovačkoj stekli iznimne kreativne i kvalitetne vrhunce.

Među najznačajnijim čehoslovačkim režiserima iz tog razdoblja su: Miloš Forman, František Vláčil, Věra Chytilová, Ivan Passer, Pavel Juráček, Jaroslav Papoušek, Jiří Menzel, Jan Němec, Jaromil Jireš, Vojtěch Jasný, Evald Schorm i slovački režiseri: Dušan Hanák, Juraj Herz, Juraj Jakubisko, Štefan Uher, Ján Kádár, Elo Havetta i drugi. Otvorenost i manjak cenzure dovela je do toga da je žanr prozvan i "čehoslovačkim filmskim čudom".

Ovaj umjetnički pravac iznikao je iz ranijeg Devětsil pokreta iz 1930.-ih. Novija generacija mladih filmaša iz 1960.-ih, poglavito studenata i apsolvenata akademije FAMU, postala je nezadovoljna komunističkim režimom, koji je određivao tijek umjetnosti, te su postali disidenti. Njihov cilj snimanja filmova bio je "osvijestiti češku javnost da sudjeluju u sustavu tlačenja i nesposobnosti koji sa svima njima postupa brutalno.Zaštitni znakovi filmova postali su improvizirani dijalozi, crni humor i naturščici među glumcima. Dotakli su i teme zbog kojih su prethodni filmaši u komunističkim zemljama često znali postati mete cenzure: jedan je primjer promašena mladež iz Formanova filma Crni Peter (1963.) i Ljubavi jedne plavuše (1965.), ili nadrealni anarhizam poput Chytilovih Tratinčica (1966) i Jirešove Valerie i njen tjedan čuda (1970).

Čehoslovački novi val razlikovao se od francuskog novog vala jer je često imao jaču naraciju te su filmaši imali bolji pristup državnim filmskim studijima i financijskim sredstvima.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.