Ceuta

Ceuta je španjolska enklava na sjeveru Afrike, na obali Sredozemnog mora u blizini Gibraltarskog tjesnaca. Površine Ceute je 18,5 km2. Službeni jezik je španjolski.

Ceuta
Ceuta
Flag Ceuta Coat of Arms of Ceuta
Zastava Grb
Locator map of Ceuta

Zemljopisni položaj Ceute u Španjolskoj
Glavni grad Ceuta
Površina

- ukupno

18. po veličini

- 18,5 km2

Stanovništvo

- Ukupno
- Gustoća

18. po veličini

- 84.963[1] (2014.)
- /km2

Politički status autonomni grad
Statut usvojen 14. ožujka 1995.
ISO 3166-2 ES-CE
Broj predstavnika u
Las Cortes Generales
 Kongres
 Senat
1
2
Predsjednik Juan Jesús Vivas
Službene stranice

Uprava

Španjolski Ustav iz 1978. u svojim prijelaznim odredbama sadržava odredbu da se gradovi Ceuta i Melilla mogu konstituirati kao autonomne zajednice, ako tako odluče njihova poglavarstva apsolutnom većinom svojih članova i ako to potvrdi španjolski parlament.

Prema toj mogućnosti koju daje Ustav, donesen je Statut autonomije, usvojen 14. ožujka 1995. godine. Od tada Ceuta ima službeni status autonomnog grada (španj. Ciudad Autónoma de Ceuta), imajući rang između standardnog španjolskog grada i autonomne zajednice.

Autonomna tijela su: Skupština Ceute (španj. Asamblea de Ceuta), Predsjednik (španj. Presidente) i Savjet Vlade (španj. Consejo de Gobierno)

Od kraja 2005. provodi se reforma Statuta autonomije, prema kojoj bi u nadležnost autonomnog grada Ceute prešle još neke važne funkcije, te bi tako Ceuta i službeno postala autonomna zajednica.

Vlada Maroka traži integraciju Ceute i Melille, zajedno s nenaseljenim otocima kao što je otok Perejil, s teritorijem Maroka, povlačeći paralelu sa španjolskim zahtjevom za povratkom Gibraltara pod španjolski suverenitet.

Izvori

  1. Instituto Nacional de Estadística Cifras oficiales de población resultantes de la revisión del Padrón municipal a 1 de enero - Ceuta : Población por municipios y sexo (španjolski), (pristupljeno 5. studenoga 2015.)
Afrika

Afrika je drugi svjetski kontinent po veličini i broju stanovnika, nakon Azije.

S površinom od oko 30,244.050 km2 uključujući otočja, pokriva 6 % ukupne Zemljine površine i pokriva 20,4 % ukupnog kopnenog područja na Zemlji.S otprilike 1.225,080.000 stanovnika (podatak za 2016.) čini oko 15 % ljudske populacije.

Kontinent je okružen Sredozemnim morem na sjeveru, Sueskim kanalom i Crvenim morem na sjeveroistoku, Indijskim oceanom na jugoistoku i Atlantskim oceanom na zapadu.

U Africi postoji 46 država uključujući Madagaskar, odnosno 54 države uključujući sva otočja.

Afrika, posebice središnja istočna Afrika, u znanstvenoj zajednici smatrana je zemljom porijekla čovjeka i porodičnog stabla Hominidae (veliki majmuni), što je dokazano otkrićem najranijih hominida i njihovih vjerojatnih predaka, kao i kasnijih čiji ostaci datiraju prije otprilike sedam milijuna godina - ukljućujući Sahelanthropus tchadensisa, Australopithecus africanusa, A. afarensisa, Homo erectusa, H. habilisa i H. ergastera - s najstarijim nalazištem Homo sapiensa (čovjeka) u Etiopiji koji datira prije oko 200 000 godina.Afrika obuhvaća mnoge klimatske zone; to je jedini kontinent koji se proteže od sjevernog do južnog umjerenog pojasa.

Europska unija

Europska unija (kratica EU), ekonomska je i politička unija, jedinstvena međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenoga 1993. godine stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta). Europska Unija je jedina organizacija ove vrste na svijetu, i zbog toga ju je ponekad teško definirati. To je organizacija koja stalno mijenja i nadograđuje politike u kojima djeluje. Trenutno se može definirati kao federacija u monetarnim odnosima, poljoprivredi, trgovini i zaštiti okoliša; konfederacija u društvenoj i gospodarskoj politici, zaštiti potrošača, unutarnjoj politici; i kao međunarodna organizacija u vanjskoj politici.

Europska unija danas ima 28 država članica. Prostire se na 4.381.324 km2, a ima oko 508 milijuna stanovnika.

Prva država koja će vjerojatno izaći iz Europske unije je Ujedinjeno Kraljevstvo čija vlada je 29. ožujka 2017., nakon referenduma održanog u lipnju 2016., podnijela zahtjev za razdruživanje Ujedinjenog Kraljevstva od Europske unije.

Filip III., kralj Navare

Filip III. (27. ožujka 1306. - 16. rujna 1343.), zvani Plemeniti ili Mudrac, bio je grof Évreuxa (1319. - 1343.) i kralj Navare (1328.-1343.). On je bio drugi sin Louisa od Évreuxa i Margarete Artois i stoga unuk francuskog kralja Filipa III. Zbog tog podrijetla, bio je potencijalni prijestolonasljednik Francuske.

Gibraltarska vrata

Gibraltarska vrata (arapski: مضيق جبل طارق, španjolski: Estrecho de Gibraltar) je tjesnac koji odvaja Atlantski ocean od Sredozemnog mora. Na sjevernoj strani tjesnaca su Španjolska i Gibraltar, a na južnoj strani su Maroko i Ceuta. Njegove granice su u Antici bile poznate kao Herkulovi stupovi. Gibraltarski tjesnac je dubok oko 300 metara, i oko 14 kilometara širok na najužem dijelu.

ICAO aerodromski kodovi

ICAO kodovi zračnih luka ili pokazivač lokacije je četveroslovni alfanumerički kod koji označava pojedinačno svaku zračnu luku širom svijeta. Kodove je definirala Organizacija međunarodnog civilnog zrakoplovstva a objavljeni su u "ICAO dokumentu 7910: Lokacijski pokazatelji".

ICAO kodovi se koriste u kontroli zračnog prometa i u planiranju leta zrakoplovnih prijevoznika. Različiti su od IATA kodova kojima se susreće javnost a koriste se za red letenja, rezervacije i prijevoz prtljage. Na primjer, putnici koji koriste Zračnu luku Dubrovnik će najvjerojatnije biti upoznati s IATA kodom: DBV. Manje je vjerojatno da će poznavati ICAO kod: LDDU.

ICAO kodovi koriste se i za identifikaciju drugih lokacije, kao što su meteorološke postaje, letačkih servisnih informacija ili oblasnih kontrola leta bez obzira nalazili se oni na zračnoj luci ili ne.

José Martínez Sánchez

José Martínez Sánchez (Ceuta, 11. ožujka 1945.), poznatiji kao Pirri, je bivši španjolski nogometaš koji je najpoznatiji po svojim igrama u dresu madridskog Reala.

Magreb

Magreb (المغرب العربي al-Maġrib al-ʿArabī; ponekad se također prevodi kao Mogreb), regija afričkog kontinenta koja se nalazi sjeverno od Sahare, a zapadno od Nila. Obuhvaća zapadne zemlje Maroko, Zapadnu Saharu (anektirao i okupirao Maroko), Alžir, Tunis, Libiju i u manjem dijelu Mauritaniju. Naziv potječe iz arapske riječi, a znači "zapadno"; prvobitno značenje tog naziva bilo je "zemlje zapadno od Egipta".

Nakon završetka ledenog doba područje na kojem se danas nalazi Sahara osušilo se i nastala je pustinja. Zbog poteškoća prelaska pustinje dodir između Magreba i subsaharske Afrike je bio krajnje ograničen. Tako je bilo sve do arapske ekspanzije i širenja islama. Čak i tada je trgovina bila ograničena na skupe (ali često profitabilne) karavanske ekspedicije, kojima se vršila trgovina dobara poput soli, zlata, robova i bjelokosti.

Kultura Magreba vrlo je složena, jer ljudi koji žive na tom području imaju i afričke i srednjoistočne korijene. Većina Magrebljana su muslimani koji govore arapskim ili berberskim jezikom, neki su pretežno afričkog podrijetla. U velikim obalnim gradovima većinom žive stanovnici francuskog, španjolskog, talijanskog i turskog podrijetla, koje su ovdje u brojnoj količini naselili korsari. Arapski dijalekti Magreba dijele mnogo zajedničkih karakteristika (poput prvog lica jednine u prezentu na n-) koje su ih odvojile od dijalekata Srednjeg istoka i većinom od Egipta. Berberski jezici gotovo se isključivo govore u Magrebu, a u početku su se govorili diljem njega. Magreb uvelike dijeli zajedničku kulinarsku tradiciju. Doista, Habib Bourguiba je šaljivo odredio Magreb kao dio Sjeverne Afrike gdje je kuskus osnovna hrana.

Unija Arapskog Magreba (Union du Maghreb Arabe) je nastojanje za koordinacijom političkih i ekonomskih poslova širom regije. Neslaganja među njezinim članicama i sigurnosni problemi u Alžiru predstavljali su ozbiljne smetnje.

Zapadni islamski svijet (sjeverozapadna Afrika) razlikuje se od Mašreka ili istočnog islamskog svijeta (Srednji istok). Doslovno označava "vrijeme i mjesto zalaska sunca--zapad." Za svoje arapske osvajače regija je bila "otok zapada" (jazirat al maghrib), zemlja između "mora pijeska" (Sahare) i Sredozemnog mora. Tradicionalno uključuje Maroko, Alžir, Tunis i Tripolitaniju (u Libiji). Nedavno su neki izvori određivali Mauritaniju kao dio regije Magreba.

Maroko

Maroko je država u sjeverozapadnoj Africi u regiji poznatoj kao Magreb, na obali Atlantskog oceana i Sredozemnog mora. Graniči na sjeveru sa španjolskim eksklavama Ceuta i Melilla, na istoku i jugoistoku s Alžirom te na jugu s teritorijem Zapadne Sahare koja je trenutno pod marokanskom kontrolom. Arapsko ime zemlje, "Al-Mamlakâ l-Maġribīyâ", znači "Zapadna kraljevina".

Melilla

Melilla je španjolska enklava, smještena na obali Sredozemnog more na sjeveru Afrike, okružena Marokom. Tradicionalno smatrana dijelom Andaluzije, zbog povijesnih razloga, bila je sastavni dio provincije Malage sve do 14. ožujka 1995., kada je usvojia Statut autonomije, te kao i Ceuta, postala autonomni grad.

Muhamed Al-Idrisi

Muhamed el Idrisi, punim imenom Abu Abd Allah Muhammad al-Idrisi al-Qurtubi al-Hasani al-Sabti, (arap: أبو عبد الله محمد الإدريسي‎), (Ceuta, 1099 – Palermo, 1164) kartograf i geograf.

Plazas de soberanía

Plazas de soberanía (na španjolskom: Suvereni teritoriji, odnosno Suverena mjesta) je povijesni naziv za španjolske posjede u sjevernoj Africi.

Suvereni teritoriji nalaze se na sjeveru Afrike, na obali Sredozemnog mora. Ceuta i Melilla imaju kopnenu granicu s Marokom, dok je Peñón de Vélez de la Gomera bio otočić, ali nakon potresa 1930. godine spojio se s kopnom.

Suvereni teritoriji obično se dijele u dvoje skupine:

plazas mayores (velika mjesta):

Melilla,

Ceuta (koja obuhvaća i Isla de Santa Catalina)

plazas menores (mala mjesta):

Islas Chafarinas (koji obuhvaćaju Isla del Congreso, Isla Isabel II, Isla del Rey),

Peñón de Alhucemas i

Peñón de Vélez de la Gomera.Velika mjesta Ceuta i Melilla 1995. godine dobile su status autonomnih gradova.

Regino Hernández

Regino Hernández Martín (Ceuta, Španjolska, 25. srpnja 1991.) je španjolski snowboarder. Tijekom ZOI 2018. u Pyeongchangu uspio je osvojiti olimpijsku broncu iza Australca Hughesa i francuskog branitelja naslova Vaultiera. Tim uspjehom Hernández je za svoju domovinu uspio osvojiti zimsku olimpijsku kolajnu nakon 26 godina (poslije Blance Ochoe i njene bronce u Albertvilleu). Nekoliko dana prije finala izjavio je da ako osvoji medalju bilo kojeg sjaja bit će to zahvaljujući pokojnom treneru Israelu Planasu koji mu je pomogao u jačanju karaktera.

Spanija

Spanija (lat. Provincia Spaniae), bizantska provincija od 552. do 624. koja je obuhvaćala teritorije na jugu Iberijskog poluotoka i Baleare. Bila je dio Justinijanovih osvajanja i napora da se obnovi rimska vlast u zapadnom Mediteranu.

Zastava Melille

Zastava Melille je zastava španjolske enklave Melille, smještene na obali Sredozemnog mora na sjeveru Afrike i okružene Marokom. Zastava je modro plave boje, a u njenoj sredini se nalazi grb grada pokraj kojeg su dva stupa koji označuju Herkulove stupove, antički naziv za gibraltarski tjesnac. Stube su obavijene latinskim natpisom "Non Plus Ultra".

Sam izgled zastave reguliran je člankom 3. Statuta o autonomiji Melille, donesenim 13. ožujka 1995., dan prije nego što su Melilla i Ceuta postali autonomni španjolski gradovi.

Čafarinski otoci

Čafarinski otoci (šp. Islas Chafarinas) je grupa od tri mala otoka (Isla del Congreso, Isla de Isabel II (ili Isla de la Conquista) te Isla del Rey) u Sredozemnom moru nedaleko od obale Maroka, 48 km od Melille i oko 3,5 km od Marokanskog grada Ra'su l-Ma'. Čafarinski otoci su dio Španjolske u sjevernoj Africi, zajedno sa gradovima Ceuta, Melilla i otocima Peñón de Alhucemas i Peñon de Vélez de la Gomera. Otoci su pod španjolskom kontrolom od 1847. i na otoku Isla del Congreso se nalazi garnizon od 190 vojnika.

Nedovršeni članak Čafarinski otoci koji govori o zemljopisu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Španjolska

Španjolska (špa. España), službeno: Kraljevina Španjolska (špa. Reino de España, kat. Regne d'Espanya, bas. Espainiako Erresuma, okc. Reialme d'Espanha), suverena je europska država, po ustavnom uređenju parlamentarna monarhija. Od 1986. godine članica je Europske unije.

Smještena na jugozapadu Europe, Španjolska zauzima veći dio Pirenejskog poluotoka. Dio su njenog teritorija i dva arhipelaga, smještena u Sredozemnom moru (Balearski otoci) i Atlantskom oceanu (Kanarski otoci), sjevernoafrički primorski gradovi Ceuta i Melilla, koji su pod španjolskom upravom te enklava Llívia u francuskim Pirenejima.

Španjolska na sjeveru graniči s Francuskom i Andorom, na zapadu s Portugalom, te s britanskom kolonijom Gibraltar na jugu. Sjevernoafrički teritoriji pod španjolskom upravom graniče s Marokom. Ukupna dužina španjolske kopnene granice je 1918 km.

Glavni grad Kraljevine Španjolske je Madrid. Grad s 3.155.359 stanovnika (Zajednica Madrida 5.964.143) smješten je u središtu Pirenejskog poluotoka. Drugi veći gradovi su Barcelona, Valencia, Sevilla, Zaragoza i Málaga.

Članica je Ujedinjenih naroda, Europske unije, OECD-a i NATO-saveza.

Španjolske autonomne zajednice

Pedeset španjolskih provincija raspoređeno je u sedamnaest autonomnih zajednica (španjolski comunidades autónomas), te dva afrička autonomna grada (španjolski ciudades autonomas) – Ceuta i Melilla.

Autonomne zajednice imaju široku zakonodavnu i izvršnu autonomiju, vlastiti parlament i regionalnu vladu. Raspodjela ovlasti je različita za svaku autonomnu zajednicu, ovisno o njihovim vlastitim statutima autonomije (španj. estatuto de autonomía). De facto postoji razlika između povijesnih regija (nacija) (Baskija, Katalonija, Galicija i Andaluzija) i ostalih. Povijesne regije, iako se u Ustavu Španjolske nigdje poimence ne spominju, imaju uglavnom veći djelokrug; na primjer Baskija i Katalonija imaju vlastitu policiju, koja ima široke ovlasti - Ertzaintza u Baskiji i Mossos d'Esquadra u Kataloniji, dok druge zajednice imaju ograničene snage (kao npr. Policía Autonómica Andaluza) ili ih uopće nemaju.

Ustav Španjolske priznaje i jamči pravo na autonomiju povijesnim nacijama i regijama. To se prije svega odnosi na one regije koje su od središnje vlasti dobile određene povlastice, u neki slučajevima i prije nekoliko stoljeća. Ta prava ostvaruju se kroz njihove statute autonomije.

Prvotna namjera nije bila da svi dijelovi Španjolske postanu autonomne zajednice, nego da se samo tzv. povijesnim nacijama prizna to pravo. Međutim, dok se pripremao ustav, izbili su demonstracije stanovnika Andaluzije, koji su željeli svoje pravo na autonomiju, te je 4. prosinca 1977. godine na ulici Andaluzije izišlo gotovo milijun i pol ljudi. To je dovelo do ubacivanja dva članka u konačni tekst Ustava 1978. godne: članak 143., koji daje mogućnost svim regijama da postanu autonomne zajednice (Ustav kaže da se provincije koje međusobno graniče i koje imaju zajedničke povijesne, kulturne i gospodarske veze, mogu konstituirati kao autonomna zajednica radi ostvarivanja svog prava na autonomiju) s izvjesnim stupnjem ograničenog prijenosa ovlasti; i članak 151., koji utvrđuje postupak za preuzimanje većih ovasti od države.

Članak 151. španjolskog Ustava automatski uključuje povijesne nacije, koje su uživale autonomiju za vrijeme Druge Španjolske Republike a koju su na temelju Ustava iz 1931. godine imale Baskija, Katalonija i Galicija, sve dok Španjolski građanski rat nije srušio taj eksperimet. Ipak, ovaj članak također nudi mogućnost drugim regijama da postignu isti stupanj autonomije, ako tako bude odlučeno na referendumu.

Statut autonomije za Andaluziju izradio je Blass Infante te ga je parlament izglasao u lipnju 1936. i trebao je biti odobren na referendumu u rujnu 1936. godine. Međutim, početak građanskog rata u srpnju i ubojstvo Infantea koje su počinili Francovi pobunjenici iste godine, označio je kraj autonomaškog projekta za Andaluziju.

Zbog toga, Andaluzija nije nikad bila priznata kao povijesna nacija u Ustavu iz 1978. To je bio uzrok velikoj srdžbi koja je dovela do velike kampanje u Andaluziji, a koja je rezultirala uspješnim referendumom 28. veljače 1980. Međutim, Andaluzija je morala pričekati još dvije godine, nakon brojnih političkih previranja i neispunjenih obećanja, da se pridruži Baskiji, Kataloniji i Galiciji, u dobivanju većeg stupnja autonomije.

Od tada i ostale autonomne zajednice žele postići viši stupanj autonomije, kao i prethodne, ali prema postupku previđenim člankom 143. Ustava, tzv. autonomija na sporoj traci.

Španjolski Maroko

Španjolski Maroko (arapski حماية إسبانيا في المغرب ḥamāyat Isbāniyā bi-l-Magrib, španjolski Protectorado Español de Marruecos) bio je naziv za kopneni pojas duž obale Sredozemnog mora (s gradovima Ceuta i Melilla) i tzv. Tarfajsku prugu na jugu današnjeg Maroka što je od 1912. (prema Ugovoru iz Feza) pa do 1956. bio španjolski protektorat. Protektorat je prestao postojati španjolskim priznavanjem neovisnosti Maroka 1956. godine. Glavni grad bio je Tétouan.

Ostalim dijelom zemlje je pod nazivom Francuski Maroko upravljala Francuska, dok se južno od francuske uprave nalazila tadašnja kolonija Španjolska zapadna Afrika.

Grad Tanger proglašen je međunarodnom zonom. Ovaj status bio je privremeno suspendiran u vrijeme Drugog svjetskog rata kad su ga 14. lipnja 1940. godine, zbog očekivane talijanske invazije, okupirale španjolske snage.

Španjolski jezik

Španjolski jezik (ISO 639-3: spa; kastiljski) spada u pet velikih jezika svijeta. Španjolskim govori 328.518.000 ljudi. Najveći broj živi u sljedećim zemljama: Španjolska, matična država (28.200.000; 1986); nadalje Meksiko 86.200.000; 1995); Kolumbija 34.000.000; 1995); Argentina (33.000.000; 1995); SAD 28.100.000; 2000 popis); Venezuela 21,500,000; 1995); Peru 20.000.000; 1995); Čile (13.800.000; 1995); Kuba 10.000.000; 1995); Ekvador 9.500.000; 1995); Dominikanska Republika (6.890.000; 1995); Salvador 5.900.000; 1995); Honduras 5.600.000; 1996); Nikaragva (4.350.000; 1995); Bolivija (3.480.000; 1995); Portoriko (3.440.000; 1996); Urugvaj 3.000.000; 1995); Kostarika 3.300.000; 1995); Panama 2.100.000; 1995) Zbog raslojenosti na različite nacionalne standardne varijante španjolski jezik se u sociolingvistici klasificira kao policentrični standardni jezik, poput skoro svih drugih većih indoeuropskih jezika.

Španjolski jezik spada u skupinu indoueropskih romanskih jezika, užu podskupinu kastiljskih jezika. Najrašireniji je jezik na svijetu poslije kineskog.

Takav kakvog ga poznajemo danas, mješavina je jezika, nastala kroz stoljeća, pod utjecajem osvajača: Rimljana, Gota i Arapa.

Naziva se također i kastiljski (španj. Castellano), posebno u Južnoj Americi i u dvojezičnim zonama u Španjolskoj čije ime duguje svom porijeklu lingvističke raznolikosti španjolske regije Kastilje.

Politička podjela Španjolske
Zastava Španjolske
Španjolske provincije
Zastava Španjolske

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.