Carinska unija

Carinska unija ekonomski je prostor u kojem se države članice obvezuju sporazumom da će ukinuti međusobne carine ili takse sličnog učinka, te kvantitativna ograničenja, a prema trećim zemljama primjeniti zajedničku carinsku tarifu. Npr. carinsku uniju uvedele su 1968. godine zemalje članice EEZ.

Customs Unions World
Današnje carinske unije

Popis carinskih unija

Sporazum Datum osnivanja Izvori
CACM 1961-10-12 WT/REG93/R/B/2
CAN 1988-5-25 L/6737
CARICOM 1973-8-1 WT/REG92/R/B/1
CEMAC 1999-6-24 WT/COMTD/N/13
EAC 2000-7-7 WT/COMTD/N/14
EAEC 1997-10-8 WT/REG71/8
EEA 1958-1-1 WT/REG138/2
EUAndora 1991-7-1 WT/REG53/M/3
EU — Turska 1996-1-1 WT/REG22/M/4
GCC 2003-1-1 WT/COMTD/N/25
MERCOSUR 1991-11-29 WT/COMTD/1/Add.17
SACU 2004-7-15 WT/REG231/3
WAEMU 2000-1-1 WT/COMTD/N/11/Add.1
Barrosova komisija

Barrosova komisija je Europska komisija kojoj je mandat počeo 22. studenoga 2004. Predviđeno trajanje je do 2014. godine. Predsjednik je Portugalac José Manuel Barroso koji predsjeda nad 27 ostalih članova komisije. Svaki član komisije je iz jedne članice EU, pored Portugala koji je Barrosova država. 16. rujna 2009. Barroso je ponovo izabran. Novi mandat traje 5 godina a preuzimanje novog mandata u uredu počelo je 9. veljače 2010. godine.

Belgija

Kraljevina Belgija (niz.: Koninkrijk België; fra.: Royaume de Belgique; njem.: Königreich Belgien) država je u zapadnoj Europi, graniči s Nizozemskom na sjeveru, Njemačkom na istoku, Luksemburgom na jugoistoku i Francuskom na jugozapadu, te izlazi na Sjeverno more. Površinom s prostire na 30 528 km² te ima više od 10,8 milijuna stanovnika. Sa 355 stanovnika po km² jedna je od najnapučenijih europskih država. Većinu stanovnika čine Flamanci (oko 60%) i Valonci (30%).

Belgija je na kulturnom križanju germanske i romanske Europe te je jezično podijeljena s nizozemskim govornim područjem u Flandriji na sjeveru, francuskim u Valoniji na jugu te malim njemačkim govornim područjem na istoku, što je odraženo u državnim institucijama i političkoj povijesti. Glavni grad Bruxelles je dvojezično područje, iako većina stanovnika govori francuskim jezikom.

Belgija je ime dobila po keltskom plemenu imena Belgae te od rimske provincije na sjeveru Galije poznate kao Gallia Belgica. U srednjem vijeku Belgija je bila središte trgovine i umjetnosti. Od 16. stoljeća poprište je mnogih ratova između europskih sila. Neovisnost od Nizozemske dobila je 1830. godine. Belgija je jedna od osnivačkih članica Europske unije i NATO-a. U glavnom belgijskom gradu Bruxellesu sjedište je tih dviju organizacija.

Bečuana

Bečuana je bila protektorat Ujedinjenog Kraljevstva osnovan 31. ožujka 1885. godine u Južnoj Africi. Teritorij protektorata postao je nezavisna Republika Bocvana 30. rujna 1966. godine.

Državna granica

Državna granica je zamišljena crta koja omeđuje državno područje jedne države. Gotovo sve su utvrđene međudržavnim dogovorima, a poneka je određena uz pomoć suda. Obilježene su kamenjem i stupovima, a u novije vrijeme prometnim znakovima.

Kao granica uzima se često lanac najviših planinskih vrhova, razvođe dviju rijeka, geometrijska sredina rijeke (uglavnom plovne), njezin najdubljim tok ili matica. Što se tiče voda, svakoj državi pripada jedan dio obale, ili je jedan dio slobodan.

Na moru se državna granica poklapa s vanjskom granicom teritorijalnog mora.

U unutrašnjosti Zemlje seže do njenog središta.

Europska pučka stranka

Europska pučka stranka (EPP) je europska politička stranka osnovana 1976. godine okupljanjem nekolicine demokršćanskih stranaka. Naknadno su se članstvu pridružile neke konzervativne stranke i druge stranke desnoga centra.Od 1999. godine EPP ima većinu u Europskome parlamentu, od 2002. i u Europskome vijeću, a ujedno ima kudikamo najvise predstavnika u Europskoj komisiji. Predsjednik Europskoga vijeća i predsjednik Europske komisije su članovi EPP-a. Mnogi su osnivači i oci Europske unije pripadali strankama koje su kasnije osnovale EPP. Izvan područja EU-e stranka također ima većinu u Parlamenarnoj skupštini Europskog vijeća. EPP je izmjenično sa suparničkom strankom lijevog centra Strankom europskih socijalista (PES) bio najveća stranka u Europskom parlamentu.

EPP okuplja najveće stranke poput njemačke Kršćansko-demokratske zajednice (CDU), francuske Zajednice narodnog pokreta (UMP), španjolske Narodne stranke (PP), poljske Građanske platforme (PO), Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), a ima stranke-članice u gotovo svim zemljama EU-e. Nema članica u Ujedinjenom Kraljevstvu, jer se britanska Konzervativna stranka ne slaže s EPP-ovim federalnim političkim programom. 2009. godine su kao protutežu osnovali Savez europskih konzervativaca i reformista (AECR).

Europska unija

Europska unija (kratica EU), ekonomska je i politička unija, jedinstvena međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenoga 1993. godine stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta). Europska Unija je jedina organizacija ove vrste na svijetu, i zbog toga ju je ponekad teško definirati. To je organizacija koja stalno mijenja i nadograđuje politike u kojima djeluje. Trenutno se može definirati kao federacija u monetarnim odnosima, poljoprivredi, trgovini i zaštiti okoliša; konfederacija u društvenoj i gospodarskoj politici, zaštiti potrošača, unutarnjoj politici; i kao međunarodna organizacija u vanjskoj politici.

Europska unija danas ima 28 država članica. Prostire se na 4.381.324 km2, a ima oko 508 milijuna stanovnika.

Prva država koja će vjerojatno izaći iz Europske unije je Ujedinjeno Kraljevstvo čija vlada je 29. ožujka 2017., nakon referenduma održanog u lipnju 2016., podnijela zahtjev za razdruživanje Ujedinjenog Kraljevstva od Europske unije.

Gospodarstvo Bocvane

Bocvansko se gospodarstvo obično navodi kao model ekonomskog uspjeha na afričkom kontinentu: vodstvo je zemlje ocijenjeno kao vrlo stabilno, demokratsko i slabo korumpirano (Transparency International navodi Bocvanu kao najmanje korumpiranu zemlju u Africi). Pažljivo gospodarenje i bogatstvo dijamantima i mineralima omogućilo je ovoj zemlji, u kojoj je samo 5% zemljišta obradivo i koja je u trenutku stjecanja svoje nezavisnosti 1966. godine, bila jedna od 25 najsiromašnijih zemalja svijeta, da postane jedna od najnaprednijih zemalja na kontinentu.

Ovo je jedina zemlja na svijetu koja je u razdoblju od 1970. do 2000. godine, postigla godišnji gospodarski rast od skoro 9%.

Ovo teoretsko bogatstvo ugrožava ovisnost gospodarstva, pogotovo rudarskog sektora, kao i epidemija AIDS-a koja je obuhvatila velik dio stanovništva (jedna od tri osobe su zaražene). Ipak, ova država, koju naseljavaju 3,12 stan./km², u daleko je boljem ekonomskom položaju od susjednih zemalja.

Ivan II., knez Lihtenštajna

Ivan II., knez Lihtenštajna (Eisgrub, 5. listopada 1840. - Valtice, 11. veljače 1929.), dvanaesti knez Lihtenštajna. Njegova vladavina od 70 godina i 90 dana je druga najduža vladavina u europskoj kraljevskoj povijesti; duže je vladao samo Luj XIV.

Južnoafrička carinska unija

Južnoafrička carinska unija (engleski: Southern African Custom Union ili SACU) je carinska unija koja okuplja pet južnoafričkih država: Bocvanu, Lesoto, Namibiju, Južnoafričku Republiku i Svazi.

SACU je najstarija još uvijek postojeća carinska unija na svijetu. Osnovana je 1910. kao Customs Union Agreement između Južnoafričke Unije, te Bečuane, Basutolanda i Svazija. Nakon postizanja nezavisnosti ovih zemalja, ugovor o carinskoj uniji obnovljen je 1969. između JAR-a, Bocvane, Lesota i Svazija. Obnovljena unija profunkcionirala je 1. ožujka 1970. godine. Nakon što je Namibija 1990. postigla nezavisnost od JAR-a, priključila se Južnoafričkoj carinskoj uniji kao peta članica.

Martina Dalić

Martina Dalić rođ. Štimac (Velika Gorica, 12. studenog 1967.), hrvatska ekonomistica, političarka i spisateljica. U Vladi Jadranke Kosor obnašala je dužnost ministrice financija (2010.-2011.). U Vladi Andreja Plenkovića (2016.-2018.) obnašala je dužnost potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva, malog i srednjeg poduzetništva i obrta koju napušta zbog afere Hotmail kada je putem privatnog maila komunicirala sa stručnjacima koji su pisali Zakon, a kasnije ostvarili milijunske konzultantske ugovore.

Njemački Savez

Njemački Savez (1815.-1866.) imao je mirniji politički život od Svetog rimskog carstva, iako je svoje postojanje okončao ratom. Nastanak ovog saveza povezuje se uz Bečki kongres na kome su donesene odluke o neuspostavljanju starog carstva na tlu Njemačke, već da svaki od političkih činitelja dobije punu samostalnost. Broj je država i državica iz vojnih ili političkih razloga spao na oko trideset. U savez ulazi Austrija a iz njega je izdvojena osamostaljena Belgija. Savez je uspostavljen kao veza i spoj njemačkih teritorija.

Nadležnosti su saveza bile male. Politički su se činitelji obvezali na zajedničku obranu i održavali su izvjestan broj zajedničkih tvrđava. Bilo je predviđeno i da se u slučaju rata formiraju određene zajedničke vojne postrojbe. To se dogodilo samo jednom, tijekom rata s Danskom oko Schleswig-Holsteina.

Zajedničko tijelo bila je Dieta, koja se sastajala u Frankfurtu pod nominalnim predsjedništvom austrijskog cara koji je još nosio carsku titulu, izvedenu iz statusa u staroj Njemačkoj. Zakoni koje je Dieta donosila bili su uglavnom vezani uz obranu. Miješanje u unutrašnje poslove država-članica niti je bilo ostvarivo, niti se pokušavalo. Ovaj je savez donekle održavala i carinska unija (Zollverein) koja je nastala 1834. godine na inicijativu Pruske.

Najburniji trenutak ovog obrambeno-gospodarskog saveza bila je revolucija 1848. godine kada su delegati u Frankfurtu, u nacionalnom zanosu, planirali preobražaj saveza u novo, liberalno-građansko njemačko carstvo. Taj pokret, tijekom koga i nastala današnja njemačka zastava, ugušio je pruski kralj koji je imao drugačije planove za ujedinjenje Njemačke.

Upravo ostvarivanje tih planova dovest će do kraja saveza. Boreći se za prevlast u njemačkome svijetu, Pruska i Austrija će 1866. godine zaratiti, što će označiti i kraj saveza. Poslije pruske pobjede, nastat će Sjevernonjemački savez, pod pruskom dominacijom, koji će poslužiti kao neposredni uvod za konačno ujedinjenje Njemačke pet godina kasnije.

Pokazalo se da cilj ovoga saveza nije ni bio postizanje nekog čvršćeg jedinstva usuglašavanjem interesa. Željelo se produljiti neku tradiciju zajedničke njemačke države, a da se pritom ne mijenja činjenično stanje koje je karakterizirala nezavisnost ustava. Razlozi su bili povijesni i gospodarski jer je nesmetana trgovina između zemalja-članica bila od velikog značenja, napose za građansku klasu u usponu.

Povijest Belgije

Povijest Belgije je povijest Kraljevine Belgije i naroda Belgijanaca od antike do danas.

Pravna stečevina Europske unije

Pravna stečevina Europske unije (francuski acquis communautaire) naziv koji se odnosi na cjelokupno dosad akumulirano pravo EU, odnosno na skup pravnih normi i odluka koje obvezuju sve zemlje članice unutar Europske unije. Svaka država koja želi pristupiti u članstvo EU mora prihvatiti osnivačke ugovore i druge sadržaje izvedene iz ugovora i uskladiti svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom EU.

U vrijeme pregovora sa zemljama kandidatkinjama za članstvo za peto proširenje Europske Unije (10 članica koje su pristupile 2004. zajedno s Bugarskom i Rumunjskom), cjelokupna pravna stečevina bila je podjeljena na 31 poglavlje. Za pregovore o pristupanju Hrvatske i Turske Europskoj uniji, pravna stečevina je podjeljena na 35 poglavlja:

Sloboda kretanja roba

Sloboda kretanja radnika

Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga

Sloboda kretanja kapitala

Javne nabave

Pravo trgovačkih društava

Pravo intelektualnog vlasništva

Tržišno natjecanje

Financijske usluge

Informacijsko društvo i mediji

Poljoprivreda i ruralni razvitak

Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor

Ribarstvo

Prometna politika

Energetika

Porezi

Ekonomska i monetarna unija

Statistika

Socijalna politika i zapošljavanje

Poduzetništvo i industrijska politika

Trans-europske mreže

Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata

Pravosuđe i temeljna ljudska prava

Pravda, sloboda i sigurnost

Znanost i istraživanje

Obrazovanje i kultura

Okoliš

Zaštita potrošača i zdravlja

Carinska unija

Vanjski odnosi

Vanjska, sigurnosna i obrambena politika

Financijski nadzor

Financijske i proračunske odredbe

Institucije

Ostala pitanjaPotpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Republika Hrvatska je preuzela i obvezu prilagođavanja svog zakonodavstva pravnoj stečevini EU.

Prekomorske zemlje i teritoriji Europske Unije

Prekomorske zemlje i teritoriji Europske Unije su posebna područja nekoliko zemalja članica Europske unije, koja iz povijesnih, zemljopisnih, ili političkih razloga, uživaju poseban status unutar ili izvan Europske unije.

Pristupanje Crne Gore Europskoj uniji

Nakon referenduma održanog 21. svibnja 2006., Crna Gora je izašla iz državne zajednice sa Srbijom i postala nezavisna država. Nezavisnost ove države znatno je ubrzala početak pregovora za članstvo, u odnosu na vrijeme kad je bila u zajednici sa Srbijom. Pregovori o SSP-u počeli su u rujnu 2006. godine, a dogovor je potpisan u ožujku 2007.Crna Gora je 15. prosinca 2008. predala zahtjev za učlanjenje u Europsku Uniju, 17. prosinca 2010. je dobila status kandidata, 29. lipnja 2012. je započela pregovore sa Europskom Unijom, a 18. prosinca 2012. je otvorila i zatvorila prvo od 33 poglavlja.

Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji

Ovaj članak govori o tijeku pristupanja Hrvatske u članstvo Europske unije te razvoju međusobnih odnosaDana 1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska postala je 28. punopravna članica Europske unije.

Jedan od glavnih ciljeva vanjske politike Republike Hrvatske bio je ulazak u punopravno članstvo Europske unije. Hrvatska je podnijela zahtjev za punopravno članstvo 21. veljače 2003. godine, a službeni status kandidata za članstvo u EU dobila je 18. lipnja 2004. Pristupni progovori, koji su trebali započeti u ožujku 2005., odgođeni su, a kao uvjet za početak pregovora istaknuta je potpuna suradnja s Haškim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Pregovori su službeno otvoreni 3. listopada 2005. godine, nakon što je glavna haška tužiteljica potvrdila potpunu suradnju Hrvatske s Haškim sudom.

Pregovori o članstvu u Europskoj uniji bili su podijeljeni u nekoliko faza. Prva faza, analiza usklađenosti zakonodavstva zemlje kandidata s europskim propisima (tzv. screening) započela je nakon otvaranja pregovora (20. listopada 2005. godine), i trajala je godinu dana (završila je 18. listopada 2006.). Nakon screeninga, započeli su pregovori. Pregovori su se fokusiraju na uvjete pod kojima će država kandidatkinja usvojiti, implementirati i izvršavati acquis communautaire (odnosno pravnu stečevinu Europske unije). Inače, o sadržaju pravne stečevine nema pregovora, jer se pregovori temelje na načelu da svaka država kandidatkinja tijekom pregovora mora usvojiti cjelokupnu pravnu stečevinu.

Nakon više od osam godina od podnošenja zahtjeva za članstvo te skoro šest godina pregovaranja, 10. lipnja 2011. je José Manuel Barosso u ime Europske komisije predložio zatvaranje pristupnih pregovora s Hrvatskom. Tu je odluku 24. lipnja iste godine podržalo i Europsko vijeće pozivajući na zatvaranje preostalih pregovaračkih poglavlja do kraja lipnja 2011. te na potpisivanje pristupnoga ugovora s Hrvatskom do kraja iste godine. Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji potpisan je u Bruxellesu 9. prosinca 2011. godine.

Pristupanje Srbije Europskoj uniji

Pristupanje Srbije Europskoj uniji je proces u kojem Republika Srbija nastoji pristupiti Europskoj uniji, kao punopravna članica. Srbija je službeno podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji 22. prosinca 2009. godine, a 1. ožujka 2012. Srbija je dobila status kandidata.Dana 21. siječnja 2014. formalno su započeli pregovori sa Europskom unijom.

Rimski ugovori (1957.)

Rimskim ugovorima, potpisanima 1957. godine u Rimu, osnovane su Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom).

EEZ-om je ustanovljena carinska unija među državama potpisnicama (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka) te su postavljeni kriteriji i temeljni ciljevi stvaranja zajedničkog tržišta koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala.

Euroatom je postavio ciljeve razvoja istraživanja nuklearne energije i njezine upotrebe u civilne svrhe. Stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji Europska ekonomska zajednica preimenovana je u Europsku zajednicu (EZ), a Ugovor o EEZ-u postao je Ugovor o EZ-u.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.