Bugarski jezik

Bugarski jezik (ISO 639-3: bul), narodni i književni jezik Bugara kojim govori preko 9 milijuna ljudi.[1] Pripada južnoslavenskoj jezičnoj skupini; najbliži je makedonskome jeziku (u Bugarskoj se smatra da je makedonski jezik druga varijanta bugarskog jezika). Njim govori najveći dio stanovnika Bugarske i manje skupine u Grčkoj, Rumunjskoj, Turskoj, Ukrajini, Srbiji i SAD.

Bugarski jezik
Speech balloon.svg

Български език
Države
govorenja:
Bugarska, Makedonija, Grčka, Rumunjska, Turska, Ukrajina, Srbija
Regije
govorenja:
Europa
Etnicitet: Bugari
Broj govornika: 9 milijuna[1]
Rang: 88
Razredba: indoeuropski
slavenski
južnoslavenski
bugarski
Jezični kôd
ISO 639-1: bg
ISO 639-2: bul
ISO 639-3: BLG
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima |Dodatak: Popis jezika

Povijest

Bugarski jezik, a osobito pismenost na tom jeziku, razvojno nastavlja stari jezik istočnobalkanskih Slavena (stanovnika nekadašnjih "Slavinija"), kojem su književni oblik dali slavenski vjerovjesnici Ćiril i Metod na temelju jednoga južnoslavenskoga govora iz okolice Soluna u IX. stoljeću, tj. u vrijeme kada su jezične razlike na slavenskome jugoistoku i istoku bile još neznatne. Početno pismo Bugara bijaše glagoljica, no kasnije je prevladala ćirilica, izum koje se pripisuje episkopu Konstantinu (IX. stoljeće), čije je najpoznatije djelo »Učitelno evangelie« (Poučno evanđelje).

Prvi su jezični spomenici bugarskoga jezika »Preslavski grafit« (893.) i »Assemanijevo evanđelje« (9.-10. stoljeće), oba na glagoljici. U početku svog samostalnog razvoja bugarski jezik (jezik istočnobalkanskih Slavena) bijaše izložen snažnom utjecaju susjednih neslavenskih jezika, posebice grčkoga. Neko vrijeme, počev od konca VII. stoljeća, stanovite promjene u njemu izaziva bilingvizam nastao prodorom turkofonih Bugara (osnivača bugarske države) na Balkan; na kasniji jezični razvoj utječe crkvenoslavenski jezik različitih slavenskih književnosti istočnopravoslavnoga uljudbenoga kruga. Zlatno doba starobugarske književnosti pada na prijelaz iz 9. u 10. stoljeća: djela Joana Egzarha (»Šestodnev«), te »Skazanie o pismeneh« polihistora Černorizca Hrabrog, međaši su toga razdoblja. U X. stoljeću dominiraju tekstovi prezbitera Kozme, polemičke besjede uperene protiv bogumilskoga pokreta koji je u to doba nabujao u Bugarskoj.

Između XII. i XV. stoljeća u starobugarskome jeziku zbivaju se znatne glasovne i gramatičke promjene, ali one se malo odražavaju u jezičnim spomenicima iz toga razdoblja, jer se bugarska pismenost, odvija na arhaičnom staroslavenskom jeziku (najznačajniji spomenici srednjovjekovne bugarske književnosti su, među inim, »Kuklenski pesnivec«, 1337; »Ivan-Aleksandrovi zbornici«, te djela nastala pod utjecajem patrijarha Evtimija- korektora vjerskih knjiga, pisca hagiografija i narodnoga mučenika. Iz njegove su škole nastali: »Razkaz za sv. Ivan Rilski«, Vladislava Gramatika (umjetnička starobugarska pripovijetka), »Pohvalno slovo za Evtimija«, Grigorija Camblaka, te niz rasprava iz područja jezične i pravopisne problematike. Turskim osvojenjem (1393.) opada kulturni život u Bugarskoj, a bugarska nacionalna jezična kultura opstaje u pučkim pripovijetkama i narodnim pjesmama.

Prvi jezični spomenici u kojima se jače odražavaju novobugarske jezične crte potječu iz XVI. stoljeća; to su uglavnom crkveni zbornici, tzv. damaskini, među kojima je najpoznatiji autor Josip Bradati. Tijekom stvaranja književnosti na novobugarskoj osnovici (XVIII.-XIX. stoljeće) prijelomna su djela oca Pajsija Hilandarskoga »Istorija slavjanobolgarskaja«, 1762. i tekstovi Sofronija Vraničanskog. Još u prvoj polovici XIX. stoljeća, kada se pojavljuju prve bugarske gramatike (Neofit Rilski, 1835.), u Bugarskoj postoji snažna struja koja želi sačuvati u književnom jeziku crkvenoslavensku tradiciju, ali ona biva djelotvorno suzbijana i prevladana pojavom pisaca koji počinju pisati narodnim jezikom.

Novobugarski književni jezik

А а
/a/
a
Б б
/b/
b
В в
/v/
v
Г г
/g/
g
Д д
/d/
d
Е е
/ɛ/
e
Ж ж
/ʒ/
ž
З з
/z/
z
И и
/i/
i
Й й
/j/
j
К к
/k/
k
Л л
/l/
l
М м
/m/
m
Н н
/n/
n
О о
/ɔ/
o
П п
/p/
p
Р р
/r/
r
С с
/s/
s
Т т
/t/
t
У у
/u/
u
Ф ф
/f/
f
Х х
/x/
h
Ц ц
/ʦ/
c
Ч ч
/tʃ/
č
Ш ш
/ʃ/
š
Щ щ
/ʃt/
št
Ъ ъ
/ɤ̞/,/ə/
ə
Ь ь
/◌ʲ/
j
Ю ю
/ju/
ju
Я я
/ja/
ja

Novobugarski književni jezik stvoren je na osnovi sjeveroistočnoga dijalekta, kojemu po rođenju pripadaju glavni predstavnici bugarske književnosti XIX. stoljeća (Ljuben Karavelov, Hristo Botev, Ivan Vazov, Petko Slavejkov), ali u XX. stoljeću na oblikovanje suvremenoga književnog jezika u znatnoj su mjeri utjecali i zapadni govori. Potkraj XIX. stoljeća pojavljuje se i bugarska slavistika (L. Miletič, B. Conev). Pravopis, koji se razvijao na temelju crkvenoslavenske tradicije i ruskih uzora, bio je više puta reformiran; posljednja reforma od 1945. uklonila je iz pisma nepotrebne jerove, a nekadašnji jat »ě« (ѣ) razlučila prema izgovoru na »ja« i »e«. U glasovnom pogledu za bugarski jezik karakterističan je prijelaz praslavenskih konzonantskih grupa /tj/ i /dj/ u /št/ i /žd/ (npr. »svešt«, »mežda« prema hrvatskomu »svijeća«, »međa«, ruskomu »sveča«, »meža«).

Praslavenski nazali i oba jera svedeni su na neodređen (»bezbojan«) vokal i na »e«. U književnom jeziku, po uzoru na sjeveroistočne govore, jat (ě) se odražava kao »ja« i kao »e«, u zapadnim dijalektima uvijek kao »e«, a u jugoistočnim uvijek kao »ja«. Naglasak može stajati na različitim slogovima i pomičan je. Uz makedonski, bugarski jezik jedini je slavenski jezik koji ima član; on se razvio iz pokazne zamjenice, te je (poput člana u rumunjskom i albanskom jeziku) postpozitivan, tj. nalazi se na kraju imenske riječi (imenice, pridjeva, broja, zamjenice) stopljen s njom. Uloga člana u bugarskom jeziku analogna je funkciji koju on ima u drugim europskim jezicima.

Deklinacija je u bugarskom jeziku reducirana; padežni odnosi izražavaju se najčešće prijedložnim konstrukcijama, ponajviše prijedlogom »na«, uz koji ime redovito dobiva značenje genitiva ili dativa. Komparacija pridjeva vrši se prefiksima: »po« za komparativ, »naj« za superlativ. Glagolski je sustav bogat: postoji više oblika za prošlo vrijeme, dva jednostavna: aorist i imperfekt, te nekoliko složenih. Među glagolskim oblicima koji izražavaju različite načine i vidove glagolske radnje specifična je razlika među oblicima koji neku tvrdnju izražavaju kao nezavisnu (kategoričnu, vlastitu) ili kao zavisnu (presumptivnu). U bugarskome jeziku u većoj je mjeri nego u ijednom drugom slavenskome jeziku sačuvan rječnički fond staroslavenskoga jezika.

Poveznice

Izvori

  1. 1,0 1,1 ethnologue.com, 16-to izdanje

Vanjske poveznice

Baltoslavenski jezici

Baltoslavenski jezici, baltoslavenska jezična zajednica postojala je od 1500. - 1300. godine pr. Kr. te se je tada raspala na dvije zasebne zajednice; prabaltička i praslavenska jezična zajednica. Vrijeme njezina trajanja i prostor koji je zauzimala nisu u znanosti precizno utvrđeni. U toj se zajednici začinje niz jezičnih promjena karakterističnih za daljnji razvoj slavenskih jezika. Baltoslavenskoj jezičnoj zajednici pripadaju sljedeći jezici:

Slavenski jezici baltoslavenske jezične zajednice;

češki jezik

slovački jezik

lužičkosrpski jezici

lehitski jezici ili lehički

polapski jezik

kašupski jezik

poljski jezik

slovinski jezik

ruski jezik

bjeloruski jezik

ukrajinski jezik

rusinski jezik

suržik - međujezik u Ukrajini

trasjanka - međujezik u Bjelorusiji

slovenski jezik

hrvatski jezik

bošnjački jezik

srpski jezik

crnogorski jezik

bugarski jezik

makedonski jezikBaltički jezici baltoslavenske jezične zajednice;

Litvanski jezik

Latvijski jezik

Pruski jezik

Banatskobugarski jezik

Banatskobugarski jezik (bul-ban; banatskobug.: Palćene bâlgàrsćijà jázić, ili banátsća bâlgàrsćijà jázić, bug.: банатски български език, mađ.: bánáti bolgár, ili bánsági bolgár nyelv, njem.: Banater Bulgarische Sprache, rum.: limba bulgari bănăţeni, srp.: банатски бугарски језик) je autonomno narječje bugarskog jezika, ima književni jezik i široku književnost. 1998. godine je Jáni Vasilčin dekan i svećenik u Starom Bišnovu preveo Novi zavjet na banatskogbugarski: Svetotu Pismu Novija Zákun. Govornici su banatski Bugari, koji žive u Rumunjskoj i Srbiji, u Banatu i svi su katolici.

Bre

Bre, bire, be, more je čest uzvik u brojnim balkanskim jezicima. Uzvik se rabi za izražavanje odobravanja, pohvale ili čuđenja.Riječ je grčkog pordrijetla: vokativ μορέ od μορός, μῶρος "luda", skraćeno u bre.Rabi se u srpskom, bugarskom, rumunjskom, albanskom (bre), novogrčkom (μπρέ, βρέ μορέ) i u rumelijskim narječjima turskog jezika.

Oblik more za muški rod i mori za ženski rod rabi se u Bugarskoj, Makedoniji te južnom i jugoistočnom dijelu Srbije. To je uzvik kojim jači, mogućniji pojačava 1) ton superiornosti, 2) ton od mila prema muškarcu, rjeđe prema ženskom. U hrvatskom jeziku se ovaj oblik ne javlja. Kraći oblik bre rabi se u istom izrazu starješinstva.

Bugarski književni jezik

Bugarski književni jezik je kodificirana verzija zajedničkog jezičnog sustava u bugarskom jeziku.

Prvi pokušaj kodifikacije bugarskih govora u novoj bugarskoj književnoj normi učinio je Neofit Rilski, koji je bugarsku gramatiku objavio u Kragujevcu 1835. godine.

Nakon oslobođenja Bugarske (1878.) stvoren je suvremeni bugarski književni jezik. Treba napomenuti da u području bugarskog jezika trenutno postoje tri književna standarda:

Banatskobugarski književni jezik

Makedonski književni jezik

Bugarski književni jezik Povijesno, srednjobugarski je također korišten na području Vlaške, Moldavije i današnje Albanije, Grčke i Turske.

Dilma Rousseff

Dilma Vana Rousseff (portugalski: Dilma Vana Rousseff, bugarski: Дилма Вана Русев, Belo Horizonte, Minas Gerais, 14. prosinca 1947.) bivša predsjednica Brazila. Za predsjednicu je izabrana na izborima 31. listopada 2010. a na dužnost je stupila inauguracijom 1. siječnja 2011. do 31. kolovoza 2016. godine. Dilma Rusev je porijeklom Bugarka, i iako ne govori bugarski jezik niti je ikada bila u Bugarskoj, izjavila je da se smatra dijelom Bugarkom.

1. siječnja 2015. službeno je započela svoj drugi mandat koji je osvojila pobjedivši na predsjedničkim izborima 2014.

Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima

Europska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima je Europski ugovor usvojen 1992. godine pod pokroviteljstvom Vijeća Europe u svrhu zaštite i promidżbe tradicionalnih regionalnih i manjinskih jezika u Europi.

Usvajanju povelje predhodio je kongres predstavnika lokalnih vlasti iz raznih Europskih zemalja. Uključivanje regionalnih i lokalnih vlasti bilo neophodno za uspješno provođenje povelje.

Tekst povelje sastavljen je od strane članova skupštine Vijeća Europe na osnovu preporuka sa predhodnog kongresa. Povelja se odnosi isključivo na jezike koji se tradicionalno rabe u zemljama potpisnicama (što isključuje jezike novih doseljeničkih zajednica) koji se u dovoljnoj mjeri razlikuju od službenog jezika (čime se isključuju dijalekti) te koji se govore na definiranom teritoriju te države ili je koristi jezična manjina unutar države u cjelini (čime se uključuju jidiš i romski jezik koji se koriste na širokom zemljopisnom području).

Grigor Prličev

Grigor Prličev (Ohrid, 30. siječnja 1830.— Ohrid, 1893.) - bugarski pisac, prevoditelj i preporoditelj 19. stoljeća.

Rođen je u Ohridu 30. siječnja 1830. godine u Otomanskom Carstvu. U Sjevernoj Makedoniji smatraju ga makedonskim književnikom. Radio je kao učitelj grčkog jezika u Tirani, Prilepu i Ohridu. Pobijedio je na natjecanju pjesnika u Ateni 1860. godine. Nazvali su ga “drugi Homer”. Ponuđeno mu je studiranje u Oxfordu ili Berlinu, ali je odbio. Borio se za nezavisnost Bugarske Pravoslavne Crkve i za nezavisnost uvođenje bugarskog jezika u škole umjesto grčkog. Predavao je bugarski jezik u Ohridu, Solunu, Bitoli itd. Prvi je preveo Ilijadu na svoj maternji jezik s ohridskim narječjem. Pisao je na grčkom i bugarskom jeziku.

Istočno južnoslavenski jezici

Istočno južnoslavenski jezici, jedna od dviju podskupina južnoslavenskih jezika koji se govore na prostorima Bugarske i Makedonije, te obuhvaća bugarski jezik [bul] s oko 8,0 milijuna govornika, makedonski jezik [mkd] s oko 2 milijuna govornika i nestali starocrkvenoslavenski [chu]

Južnoslavenski jezici

Južnoslavenski jezici, podskupina su slavenskih jezika, ukupno ih je osam (SIL International).

Zapadnojužnoslavenski (5):bošnjački jezik [bos]

crnogorski jezik [cnr]

hrvatski jezik [hrv]

gradišćanskohrvatski jezik

kajkavski književni jezik [kjv]

moliški hrvatski [svm]

slovenski jezik [slv]

prekomurski jezik. 3. 2. 2012. odbijen mu je zahtjev za priznajem jezičnog statusa.

rezijanski jezik

srpski jezik [srp]

slavenosrpski jezikIstočnojužnoslavenski (3):bugarski jezik [bul]

bogomilski dijalekt

pomački dijalekt

makedonski jezik [mkd]

jugoistočno makedonsko narječje (sa 8 dijalekata)

zapadno makedonsko narječje (13 dijalekata)

sjeverno makedonsko narječje (7 dijalekata):

starocrkvenoslavenski [chu] - izumrli jezik

Kako ubiti predsjednika

Kako ubiti predsjednika je drama hrvatskog književnika Mira Gavrana.

Imala je svoje scenske izvedbe u zagrebačkom Teatru ITD, sarajevskom Kamernom teatru 55, bečkom Theatru Brett, a na svojim pozornicama su ga vidile i Sensemble Theater iz Augsburga i münchensko kazalište Und So Fort.

Do kolovoza 2006., ovo djelo je dobilo prijevode sa hrvatskog jezika na engleski, francuski, njemački, talijanski, slovački, poljski i bugarski jezik.Svoje djelo nazvao je »kritikom intelektualca« u kojem kritizira nekontroliranu sveopću globalizaciju i potrošačko društvo (konzumerizam).

Krsto Asenov

Krsto Asenov (Bugarski jezik: Кръстьо Хаджипетров Асенов) (rođen 1877., Sliven, Bugarska - ubijen u kolovozu 1903., selo Kornišor, Pajak Planina, Kukuško, Egejska Makedonija, Grčka). Bugarski makedonsko-odrinski revolucionar, blizak suradnik i suborac Goce Delčeva i Jane Sandanskog. Sudionik otmice američke misionarke Miss Ellen Stone.

Popis hrvatsko-inojezičnih rječnika

Za ove jezike postoje rječnici s prijevodom na hrvatski:

Od slavenskih jezika postoje rječnici s prijevodom na hrvatski:

bugarski jezik

crkvenoslavenski jezik hrvatske redakcije

češki jezik

poljski jezik

ruski jezik

slovački jezik

slovenski jezik

srpski jezik

staroslavenski jezik

ukrajinski jezik (Antica Menac, u suautorstvu s A. P. Koval)

makedonski jezik, 1. dio (u rječničkom dodatku Zbornika narodnih umotvorina braće Miladinov - Bugarske narodne pjesme, sakupljene od braće Miladinov, radna naslova Makedonske narodne pjesme) (2000 riječi)Od germanskih jezika, postoje rječnici s prijevodom na hrvatski:

engleski jezik

nizozemski jezik

norveški jezik

njemački jezik

švedski jezik

nordijski jezici (skupno prikazani)

nizozemski jezikOd romanskih jezika, postoje rječnici s prijevodom na hrvatski:

francuski jezik

katalonski jezik (zasad samo razgovorni priručnik)

latinski jezik

portugalski jezik

rumunjski jezik

španjolski jezik

talijanski jezik

istrorumunjski jezikOd keltskih jezika, postoji jedan rječnik s prijevodom na hrvatski. Rječnik je iz 1777. godine, a na njemu su keltski jezici prikazani skupno (Om Spor af en Obereensstemmelse mellem det Illyriske og Celtiske Sprog, i de Nordiske og obrige Mundarter, som komme af dem begge) Od iranskih jezika, postoje rječnici s prijevodom na hrvatski:

perzijski jezik (zasad samo razgovorni priručnik) Od ostalih indoeuropskih jezika, postoje rječnici s prijevodom na hrvatski:

albanski jezik

grčki jezik

romski jezikOd ugro-finskih jezika, postoje rječnici s prijevodom na hrvatski:

finski jezik (Rada Borić)

mađarski jezikOd turkijskih jezika, postoje rječnici s prijevodom na hrvatski:

turski jezikOd semitskih jezika, postoje rječnici s prijevodom na hrvatski:

hebrejski jezikOstali jezici:

svahiliOd umjetnih jezika, postoje rječnici s prijevodom na hrvatski:

esperantoU popis su ušli hrvatski i "hrvatski ili srpski" rječnici.

U gornji popis nisu uračunati "srpskohrvatski" ili "srpski ili hrvatski" rječnici.

Reimsovo evanđelje

Reimsovo evanđelje (fra. Texte du Sacre) je rukopis crkveno-slavenskog pergamenta. Sastoji se od dva dijela, od kojih su 32 stranice napisane ćirilicom, a preostala 62 - glagoljicom. Prvo sadrži svečana čitanja evanđelja po pravoslavnom uredenju. Drugi dio sadrži apostolske poruke i svečane paremike prema katoličkom obredu, a napisali su 1395. godine na hrvatskom (drvenom ugljenom) glagoljici monasi samostana Emmaus, osnovanog u Pragu 1347. godine kao katoličkog samostana s bogoslužjem na slavenskom. Na kraju glagoljskog odjeljka nalazi se kratka napomena da je ćirilični dio Evanđelja napisao sveti Prokopij Sazavski.

Tekst na ćiriličnom obliku je stari bugarski. Reimsko evanđelje stoljećima je poznato da je korišteno za kruniranje francuskih kraljeva u Reimskoj katedrali.

Slavenski jezici

Slavenski jezici (privatni kod: slav) su podskupina Indoeuropskih jezika (pripadaju i tzv. skupini satem-jezika. Obuhvaća 18 jezika koji čine tri osnovne grane, istočnu, zapadnu i južnu.Nekada su zajedno s baltičkim jezicima uključivani u sada nepriznate baltoslavenske jezike. U indoeuropske jezike spadaju nadalje sa armenskim jezikom, indoiranska skupina, germanski, anatolijska ili luvo-hetitskim jezicima †, italski jezici, keltski, helenski i toharskim jezicima †.

Slavistika

Slavistika je znanost o slavenskim jezicima, književnosti, i u širem smislu o kulturi na tim jezicima.

Slavistika se je pojavila tijekom početka 18. i kraja 19. st. Jedan od osnivača slavistike je češki jezikoslovac Josef Dobrovský.

Područja slavenskih studija su:

Belorusistika (bjeloruski jezik),

Bohemistika (češki jezik),

Bosnistika (bošnjački jezik),

Bugaristika (bugarski jezik),

Kroatistika (hrvatski jezik),

Makedonistika (makedonski jezik),

Montenegristika (crnogorski jezik),

Paleoslavistika (staroslavenski jezik),

Polonistika (poljski jezik),

Rusistika (ruski jezik),

Rusinistika (rusinski jezik),

Slovakistika (slovački jezik),

Slovenistika (slovenski jezik),

Sorbistika (lužičkosrpski jezik),

Srbistika (srpski jezik),

Ukrajinistika (ukrajinski jezik).

Srednjobugarski jezik

Srednjobugarski jezik (003), jedan od povijesnih slavenskih jezika kojim su govorili Bugari u srednbjem bugarskom periodu između 13 i 17. stoljeća na području današnje Bugarske. Iz srednjobugarskog jezika razvio se današnji bugarski jezik. Jezik ima tri književne norme - Trnovska; Raška i Vlaško-moldavska, tj tzv. starorumunjski jezik.

Staroslavenski jezik

Staroslavenski jezik (ISO 639-3: chu; zvan i starocrkvenoslavenski, crkvenoslavenski, staromakedonski i starobugarski; česta kratica na engleskom OCS = Old Church Slavic) prvi je književni slavenski jezik, kreiran na osnovi makedonskog govora iz okolice Soluna u 9. stoljeću. Stvorili su ga misionari, Sveti Ćiril i Metod, i iskoristili za prijevod Biblije i ostalih tekstova s grčkog te za neke vlastite radove. [Pismo]: glagoljica

Transkripcija i transliteracija

Transkripcija (prijepis, prezvukovljivanje) je prenošenje znakova iz jednog pisma u drugo, pri čemu se vodi računa o izgovoru. Također, transkribiraju se i imena s istog pisma, točnije u našem slučaju, latinice, kad posuđenice prolaze kroz fonološku, morfološku i značenjsku prilagodbu.

Transliteracija (prijeslov) je prenošenje znakova iz jednog pisma u drugo, pri čemu se ne vodi računa o izgovoru, odnosno, prenosi se znak za znak.

Kinesko pismo se kao morfemografsko (znamopis) ne može transliterirati, jer nema slova niti sa slovima usporedivih pismena, ali u transkripciji se mora svaki slog razlikovati od drukčijeg sloga.

Turkijski jezici

Turkijski jezici su skupina od 40 srodnih jezika Altajske porodice kojima govore brojni narodi raspodijeljeni po širokom području od istočne Europe do Sibira i zapadne Kine.

Turkijski jezik s najviše govornika je turski jezik (zbog sličnosti naziva, zato je stavljeno "turkijski", koji se odnosi na cijelu skupinu jezika srodnih turskome jeziku).

Turkijski jezici su aglutinativni jezici i pokazuju samoglasničku harmoniju.

Službeni jezici Europske unije
Zastava Europske unije

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.