Brončano doba

Brončano doba je prapovijesno razdoblje obilježeno uporabom bronce za izradu oružja, oruđa, nakita i posuđa. Bronca je legura bakra i oko 12% kositra; taj se omjer pokazao najboljim pa se i danas primjenjuje kod umjetničkih odljeva. Vještina izrade bronce pojavila se na Bliskom istoku oko 3400 pr. Kr., odakle je prešla u Europu.

Brončano doba traje od oko 2000. do 750. pr. Kr., a dijeli se na rano (2000.–1600. pr. Kr.), srednje (1600.–1300. pr. Kr.) i kasno (1300.–750. pr. Kr.) brončano doba. Brončano se doba teritorijalno dijeli na pet glavnih skupina: egejsku, srednjoeuropsku, zapadnoeuropsku, nordijsku i istočnoeuropsku (najbogatije nalazima su egejska i nordijska). Za datiranje pojedinih nalaza važni su oblici kopča fibula i sjekira keltova, a značajni su pećinski kultni petroglifi različitih sadržaja (ljudi, životinje, ornamentalne kompozicije i sl.) u Skandinaviji, Sibiru, s Italiji i Španjolskoj te Portugalu. Tijekom brončanog doba, srednjoeuropski kulturni krug prolazi kroz nekoliko razvojnih faza (kultura zgrčenih kostura, kultura grobnih tumula, kultura žarnih polja). Za Zapadnu Europu, poglavito Englesku, karakteristični su megalitski spomenici (najpoznatiji s početka brončanog doba je Stonehenge kraj Salisburyja). Najstarija brončanodobna kultura u Hrvatskoj je vinkovačka kultura, a potom se nižu cetinska kultura, vatinska kultura i dr.[1]

Prapovijest
Kameno doba Paleolitik
Mezolitik
Neolitik
Metalno doba Bakreno doba
Brončano doba
Željezno doba
Bronze age weapons Romania
Brončano oružje i oruđe pronađeno u Rumunjskoj.
World 2000 BCE
Svijet oko 2000. pr. Kr.

██ lovci-sakupljači

██ nomadski pastiri

██ jednostavna poljoprivreda

██ komplicirana poljoprivreda

██ državno uređenje

██ nenaseljeno

Bliski istok (-3300.-1200.)

Ziggarut of Ur - M.Lubinski
Veliki zigurat u Uru iz oko 2100. pr. Kr.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Drevna Mezopotamija
Prvi gradovi su se razvili u južnoj Mezopotamiji tijekom 4. tisućljećja pr. Kr. i u njima je religija počela zamjenjivati rodbinske odnose u uređenju društva. Svaki grad je imao boga-zaštitnika kojeg su štovali gradnjom masivnog središnjeg hrama (zigurat), a gradom vlada kralj-svećenik (ishakku). Društvo je postalo s jasnijom podjelom rada na specijalizirane skupine koje su se koordinirale u zajedničkim pothvatima poput navodnjavanja i ratovanja. Tijekom razdoblja koje je dobilo ime po gradu Uruku, kolonizatori i trgovci iz južnog Iraka su ustanovili važna naselja po gotovo cijelom Bliskom istoku.

Map Amarna
Mapa starog Istoka u srednjem brončanom dobu.

S razvojem gradova došlo je i do značajnog napretka u tehnologiji. Oko 31. st. pr. Kr., nastalo je pismo, opća uporaba kotača i brojne druge inovacije. Tada su Sumerani iz južne Mezopotamije već bili organizirani u brojne neovisne gradove-države (polise), poput Ura i Uruka, koje su oko 26. st. pr. Kr. osnivali saveze u veće političke jedinice. Na njihovom istoku,, nastaje Elamitska država s centrom, najprije u Anšanu, na Iranskoj visoravni, a potom u Suzi u Huzestanskoj dolini.

Istovremeno se razvijala kultura u Egiptu, koji je već koncem 32. st. pr. Kr. ujedinjen u Staro egipatsko kraljevstvo; ali i kultura naroda u dolini rijeke Inda u sjevereozapadnoj Indiji (Harappa i Mohendžo Daro). Obje civilizacije su nastale u dolinama plodnih rijeka gdje je poljoprivreda cvala zahvaljujući olakšanom navodnjavanju izgradnjom brana i redovitim poplavama. Između Elamitske države i indijske civilizacije razvila se Džiroftska kultura (otkrivena tek 2001.) u jugoistočnom Iranu (Sistan i Kermanska pokrajina) koja se prema nekim tezama u Mezopotamiji spominje kao kraljevstvo Aratta.

U Mezopotamiji je prihvaćanjem bogova pokorenih naroda, religija postala politeističkom, a uprava se sekularizirala. Titula lugala, velikog čovjeka, se javlja uz starije vjerske titule, iako mu je isprva najvažnija obveza da štuje državne bogove. Ovaj proces je došao do svoje prirodne posljedice u 24. st. pr. Kr. s osnivanjem prvih carstava.

Pergamon Museum Berlin 2007110
Rekonstrukcija Ištarinih vrata u Babilonu (Berlin).

Akađani su za vladavine Sargona I., poharali Mezopotamiju i potčinili Sumerane, te proširili svoju vlast na sjever (današnju Siriju) i na zapad, u Levant, sve do obale Sredozemlja. U arhivi grada Ebla spominju se gradovi Hazor i Jeruzalem. U to vrijeme se prema jugu širi tzv. kultura Khirbet Kerak vrčeva sa Kavkaza i pojavljuju se Hurijanci, a u Mezopotamiji cvate carstvo Ur (22. stoljeće pr. Kr. i 21. stoljeće pr. Kr., te Babilonija koja je na vrhuncu u 18. i 17. st. pr. Kr..

Promjene su se počele događati krajem 3. tisućljeća pr. Kr. kada su se pojavili gradovi u obližnjim brdskim zemljama iz kojih su se novi narodi (Asirci na sjeveru Mezopotamije, Kananci u Siriji i Palestini, Minojci na Kreti i Hetiti na istoku Anatolije) selili na granice starih civilizacija s kojima su se sukobljavali. S ovim narodima je povezana pojava laganih ratnih kočija na dva kotača i širenje indo-europskih jezika. Ovim društvima je upravljalo malobrojno plemstvo, koje si moglo priuštiti ratne kočije, te po uzoru na njih nastaju "herojski" epovi poput Ilijade i Ramajane.

Oko 17. i 16. st. pr. Kr. većina je starih centara bilo poharano. Babiloniju su osvojili Kasiti, a civilizaciju doline Inda su uništili Indo-arijanci. Jedan njihov ogranak, narod Mitani, pokorio je Asiriju i jedno vrijeme prijetili Hititkom kraljevstvu, no poraženi su sredinom 14. st. pr. Kr.. Tada se razvijaju brojna grčka kraljevstva, od kojih je najsnažnije bila Mikena koja je do 15. st. pr. Kr. dominirala starijim minojskim gradovima. Semitski Hiksi su iskoristili novu tehnologiju da osvoje Egipat, no ubrzo su zbačeni, nakon čega je nastalo snažno Novo egipatsko kraljevstvo.

Između 1206. i 1150. pr. Kr. sva su ova nova kraljevstva iznenada doživjela kraj. Gradovi na istoku Sredozemlja su poharani nizom napadaja različitih naroda. Grčka kraljevstva su nestala, a Hititsko kraljevstvo je uništeno, trgovački putovi su prekinuti, a pismenost uskoro bila zatrta. Gotovo svi gradovi od Troje do Gaze (Hatuša, Mikena, Ugarit) su bila uništena i od tada nenaseljena. Egipat je odbijao svoje napadače, ali mu se teritorij smanjio na samo središte negdašnjeg kraljevstva, a središnja vlast izrazito oslabila. Jedino je Asirija uspjela izbjeći sličnu sudbinu.

Regionalne odlike

Sjeverna Afrika (-1650.-1200.)

Egipat je dugo zadržao tehnologiju bakrenog doba, jer je imao snažnu središnju vlast i nije imao ozbiljnijih neprijatelja. No, oko 1650. pr. Kr. oslabila je moć egipatskog srednjeg kraljevstva, te su se azijski emigranti (Hiksi koji su živjeli na istočnoj delti Nila u gradu Avarisu) pobunili, te zauzeli cijelu deltu, a faraone potjerali u Tebu i okolicu načinivši od njih vazale koji su morali plaćati danak osvajačima. Ovi "strani vladari" su imitirali egipatski način upravljanja u koji su integrirali svoju kulturu brončanog doba. Nakon njihovog protjerivanja nastupilo je snažno Novo egipatsko kraljevstvo s razvijenom brončanom tehnologijom.

Južna Azija (-3200.-1200.)

Južna Indija je ostala mezolitskom sve do oko 2500. pr. Kr. kada je počela kulturna razmjena sa sjeverom (s iznimkom koje potvrđuje pravilo, pokrajinom Tamil Nadu[2], da bi oko 1000. pr. Kr. u južnoj Indiji nastupilo željezno doba, a da nikada nije bilo brončanih kultura.

Europa (-2300.-600.)

Mycenaean sword and Wietenberg culture axes at National Museum of Transylvanian History 2007
Mikenski brončani mač pronađen u Transilvaniji (Rumunjska).
Cultures, 1200 BC
Pojednostavljena mapa Europe iz oko 1200. pr. Kr.

██ Kultura žarnih polja

██ sjeverna kultura žarnih polja

██ knoviz kultura

██ lužička kultura

██ dunavska kultura

██ teramare kultura

██ atlantska kultura

██ nordijska brončana kultura

.

Brončano razdoblje u Europi započinje razvojem trgovačkih putova Egejskih kultura oko 3000. pr. Kr. najprije se uvozio kositar i ugljen na Cipar, gdje se kopao bakar potreban za proizvodnju bronce koja se izvozila širom Sredozemlja, pa i šire. Postoje naznake kako su neki predmeti pronađeni u Velikoj Britaniji mediteranskog podrijetla. Pomorska navigacija u to doba je bila na tom stupnju da je prevaziđena tek 1750. g. Minojska kultura, s centrom u gradu Knosu, je bila najrazvijenija na Sredozemlju, a korijeni Ilira također sežu u ovo razdoblje.

Apeninska kultura (Talijansko brončano doba) je kultura srednje i južne Italije koja se nastavlja iz bakrenog u brončano doba[3] Na nju se nastavlja vilanovska kultura željeznog doba. Lončarija apeninske kulture je crna, dekorirana sa spiralama, meandrima, točkama i skupovima točki, a kako je pronađena na otocima Ischia i Lipari, povezuje se s ranim i kasnim egejskim kulturama sa sličnom lončarijom[4] Najstariji nalazi ove kulture su s otoka Lipari, datirani u oko. 3050. pr. Kr. (± 200 godina), iako se za cijelo razdoblje ustalilo razdoblje od 1800.–1200. pr. Kr.[5]

NuragheSant'Antine.Sezione
Presjek nuraghe Sant'Antine na Sardiniji.

Autohtoni oblik brončane kulture javio se na Sardiniji od 3500.-1000. pr. Kr., tzv. kultura nuraghi (kamene kule, poput Su Nuraxi).

Povećanje stanovništva u 2. tisućljeću pr. Kr. je očito, na primjer po mjerama poduzetim za ekonomiziranje upotrebe bronce, iako su bili otvoreni novi i duboki rudnici bakra. Glavno žarište tehničkog i kulturnog razvitka ležalo je u središnjoj Europi, na teritoriju raznih ogranaka tzv. Kulture žarnih polja, skupine srodnih plemena sa zajedničkim kulturnim i pogrebnim običajima koja su dominirala u području između rijeka Rajne i Dunava. Najranija je unetička kultura (1800.–1600. pr. Kr.) koja podrazumijeva brojne malene grupe kao što su: Straubing, Adlerberg i Hatvan kultura. Neki od malobrojnih, ai malenih, grobnih nalaza su izrazito bogati, poput onoga u Leubingenu s mnogim predmetima od zlata, što nam govori o velikom gospodarskom razvitku. Unetičku kulturu naslijedila je kultura srednjeg brončanog doba, tzv. Kultura grobnih tumula (1600.–1200. pr. Kr.) koja se odlikuje grobnim humcima (tumuli), a povezana je s glasinačkom kulturom u Bosni i Hercegovini. U istočnoj Mađarskoj (Körös), razna brončana Mako kultura ustupila je mjesto razvijenim brončanim kulturama Ottomany i Gyulavarsand.

Kasnobrončana kultura žarnih polja (1300.–1100./750. pr. Kr.) se odlikuje spaljivanjem pokojnika. Ona se proširila na lužičku kulturu (1300.-500. pr. Kr.) u Njemačkoj i Poljskoj koja se nastavila sve do željeznog doba halštatske kulture (700.–450. pr. Kr.).

Korea i Japan (-800.-400.)

Brončano doba u Hrvatskoj

Vista-xmag.pngPodrobniji članci o temama: Hrvatski povijesni prostor u brončanom dobu, Brončano doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, i Srednje brončano doba u kontinentalnoj Hrvatskoj

Najstarije brončano razdoblje u Hrvatskoj obilježilo je razdoblje stabilizacije nakon seobe, te oblikovanje novih kultura. Tipičan oblik naselja na koje nailazimo su gradine. Ovo razdoblje prapovijesti obilježava Vinkovačka kultura na tlu Slavonije, koja smjenjuje Vučedolsku kulturu, no zadržava neka njena svojstva. Na području srednjeg Jadrana i zaleđa nailazimo na Cetinsku kulturu. Inače, u cijeloj Hrvatskoj, ovaj slabo poznato razdoblje je zastupljeno brončanim fibulama koje zamjenjuju predmete poput igala i puceta. Keramika u to vrijeme nije u prvome planu, no proizvođena je zbog potreba kulta, rituala i svakodnevnice. Obilježena je urezivanjem različitih geometrijskih oblika. Srednje brončano doba (1600.-1300. pr. Kr.) stabilno je i mirno razdoblje u kojem se nastavlja proces društvenog raslojavanja. Panonija postaje otvorena prema vanjskim utjecajima, no također aktivno sudjeluje u regionalnom razvoju. Dominantna kultura ovog razdoblja je Vatinska kultura. U razdoblju ranijeg brončanog razdoblja (1130.-1100./750. pr. Kr.) događaju se turbulentne promjene uzrokovane egejskim seobama. U ovom razdoblju kultura polja sa žarama (KPŽ) postaje dominantna, a hrvatsko međurječje postaje jedno od ishodišta KPŽ-a. Ovu kulturu obilježavaju spaljivanje pokojnika, te pohranjivanje njihovog pepela u žare, posude sa poklopcima. Nakon ovog pogrebnog rituala, žare bi se pohranjivale u iskopane grobne jame. Kulturu polja sa žarama su obilježile regionalno različiti podtipovi kultura: Virovitička grupa, grupa Zagreb, Gorica, te grupa Dalj. Brončano razdoblje ne završava svugdje u isto doba - u Istri završava oko 1100. godine pr. Kr., a u Lici oko 750. godine pr. Kr., kada ju smjenjuje željezno doba.

Bilješke

  1. Opća i nacionalna enciklopedija: brončano doba
  2. http://www.hinduonnet.com/2006/05/01/stories/2006050112670100.htm otkirće hindu stele s tekstom od prije 3,500 godina
  3. John M. Coles, The bronze age in Europe: an introduction to the prehistory of Europe, c. 2000-700 BC, Taylor & Francis, 1979., str. 165. ISBN 0416706509, 9780416706505
  4. J. B. Bury, The Cambridge Ancient History: c.1800-1380 B.C, volume=II. (c.1380-1000 B.C), Cambridge University Press, 1975., str. 720. ISBN 0521086914, 9780521086912
  5. Tim Cornell, The Beginnings of Rome: Italy and Rome from the Bronze Age to the Punic Wars, C.1000-263 BC, Routledge, 1995., str. 32. ISBN 0415015960, 9780415015967

Unutarnje poveznice

Vanjske poveznice

Brončano doba u kontinentalnoj Hrvatskoj

Brončano doba u kontinentalnoj Hrvatskoj obilježava vinkovačka kultura koja nastavlja tradiciju vučedolske. Inače, u cijeloj Hrvatskoj, ovaj slabo poznati period je zastupljen brončanim fibulama koje zamjenjuju predmete poput igala i puceta. U to vrijeme razrađen je poseban geometrijski stil urezanih ornamenata, koji posebno dolazi do izražaja na oružju, ukrasnim pločama, plosnatim ogrlicama i fibulama.

Daljska kultura

Daljska kultura je prapovijesna kultura raširena u Baranji, istočnoj Slavoniji, zapadnom Srijemu i južnoj Bačkoj. Glavna su nalazišta: Dalj, Batina, Erdut, Vukovar, Šarengrad. Izdvojene su dvije faze: starija (X. do VIII. st. pr. Kr.), koja pripada kasnobrončanodobnoj kulturi polja sa žarama, te mlađa (VIII. do III. st. pr. Kr.) koju obilježava transformacija u željeznodobnu kulturu. Tradicija kulture polja sa žarama očuvala se u paljevinskom načinu pokapanja, u oblicima trbušastih keramičkih žara cilindrična vrata i razgrnuta oboda, ukrašenih kaneliranjem, te u zdjelama uvučena kaneliranog oboda. Željeznodobnu kulturu karakteriziraju keramičke posude askosi s ručkom u obliku rogate životinjske glave, posude s dvjema visokim ručkama (tzv. kantaros) te brončani, srebrni i zlatni nakit sa stilskim obilježjima balkanske ilirske i grčke kulture.

Dugme

Puce, putac, dugme (tur. düğme), gumb (mađ. gomb) ili botun (tal. bottone) je predmet, kojim se zakopčava odjeća i drži dva komada tkanine zajedno. Najčešće je od plastike, ali može biti od najrazličitijih materijala.

U arheologiji, puce može biti značajan artefakt. U primijenjenoj umjetnosti i obrtu, može biti primjer narodne umjetnosti ili čak minijaturno umjetničko djelo.

Puce se najčešće koristi kod odjevnih predmeta, ali se također može koristiti kao zatvarač novčanika i torbâ. Međutim, mogu biti i ušiveni na odjeću i slične stvari isključivo kao ukrasi. Puce se šiva iglom i koncem preko rupica.

Neki muzeji i umjetničke galerije drže kulturno, povijesno, politički i/ili umjetnički značajne dugmadi u svojim zbirkama. Mnogi ugledni muzeji imaju zbirku dugmadi.

Dugmad i slične predmete koristili su u dolini Inda oko 2800.-2600. pr. Kr., kao i u brončano doba u Kini (oko 2000.-1500. pr. Kr.), kao i u drevnom Rimu.

Hrvatski povijesni prostor u brončanom dobu

glavni članak: Hrvatski povijesni prostor u prapovijestiBrončano doba je prapovijesno razdoblje kojemu obilježje daje uporaba bronce u izradbi oruđa, oružja i nakita. Početak i završetak brončanoga doba na različitim stranama svijeta nije bio istodoban. Uporaba bronce počinje na Bliskom istoku u prvoj polovici III. tisućljeća pr. Kr., u jugoistočnoj Europi sredinom III. tisućljeća pr. Kr., u srednjoj u drugoj polovici III., u sjevernoj početkom II. tisućljeća pr. Kr. Brončano doba uglavnom završava oko 800. do 700. pr. Kr. Traje od oko 2000. do 750. pr. Kr. Dijeli se na rano (2000.–1600. pr. Kr.), srednje (1600.–1300. pr. Kr.) i kasno (1300.–750. pr. Kr.) brončano doba. Vještina izrade bronce pojavila se na Bliskom istoku, odakle je prešla u Europu. Brončano se doba teritorijalno dijeli na pet glavnih skupina: egejsku, srednjoeuropsku, zapadnoeuropsku, nordijsku i istočnoeuropsku (najbogatije nalazima su egejska i nordijska). Za datiranje pojedinih nalaza važni su oblici kopča fibula i sjekira keltova, a značajni su pećinski kultni ugrebeni crteži različitih sadržaja (ljudi, životinje, ornamentalne kompozicije i sl.) u Skandinaviji, Sibiru, s Italiji i Španjolskoj te Portugalu. Tijekom brončanog doba, srednjoeuropski kulturni krug prolazi kroz nekoliko razvojnih faza (kultura zgrčenih kostura, kultura grobnih tumula, kultura žarnih polja). Za Zapadnu Europu, poglavito Englesku, karakteristični su megalitski spomenici (najpoznatiji s početka brončanog doba je Stonehenge kraj Salisburyja). Najstarija brončanodobna kultura u Hrvatskoj je vinkovačka kultura, a potom se nižu cetinska kultura, vatinska kultura i dr.

Kultura polja sa žarama

Kultura polja sa žarama je kultura kasnoga brončanog doba (XIII. do VIII. st. pr. Kr.), nastala na prostoru Podunavlja, jugoistočnih Alpa i južnog Balkana, odakle se širila i po srednjoj Europi, sve do njezina zapadnoga ruba; obilježava ju obred spaljivanja pokojnika i pohranjivanja pepela u žare, koje su se potom ukapale u zemljane rake unutar prostranih grobljâ, te štovanje boga sunca. U europskoj prapovijesti kultura polja sa žarama postigla je najveći doseg u obradbi bronce. Prema stilskim varijacijama osnovnih tipova keramičkih i metalnih proizvoda moguće je izdvojiti više regionalnih kulturnih skupina koje su postale osnova za uspostavu etničke strukture stanovništva starijega željeznog doba. Na hrvatskom tlu izdvojene su 4 skupine:

najstarija je virovitička (Podravina, Međimurje i dio zapadne Slavonije),

slijedi zagrebačka (veći dio savsko-dravskoga međurječja),

dok posljednjemu razdoblju pripadaju velikogorička skupina (Turopolje, srednja Posavina, Pokuplje i Hrvatsko zagorje)

te daljska skupina u Baranji (istočna Slavonija i zapadni Srijem).Kulturi polja sa žarama pripada i velik broj ostava brončanih predmeta: srpova, keltova, igala, narukvica, najstarijih tipova fibula, britvâ, noževa, kopalja, mačeva i bodeža.Na prostoru kulture polja sa žarama sjeverne Hrvatske i sjeverne Bosne poznato je oko 70 brončanodobnih ostava (u Hrvatskoj Paklenica, Veliko Nabrđe, Kloštar Ivanić, Miljana, Matijevići, Brodski Varoš, Poljanci, Otok–Privlaka, Bizovac, Bošnjaci, Punitovci, Račinovci, Donja Bebrina, Slavonski Brod, Šarengrad, te niz ostava iz sjeverne Bosne kao Vidovice, Novi Grad, Monj, Boljanić).

Lov

Lov je naziv za metode i načine uzgoja, zaštite i lova divljači. Obuhvaća traženje, promatranje, prebrojavanje, uzgoj, prihranjivanje, slijeđenje, odstrijel, hvatanje žive divljači, puštanje umjetno (u uzgajalištu) uzgojene divljači u lovišta.

Lovstvo je djelatnost koja obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. U pradavnim se vremenima čovjek bavio lovom iz nužde, radi podmirenja potreba za mesom i krznom; s razvojem društva lov postaje zabava, vježba, sport i zanimanje. Lovstvo ima i gospodarsku važnost, a povezano je s ostalim gosp. djelatnostima, osobito poljoprivredom, šumarstvom i industrijom.

Metalurgija

Metalurgija predstavlja znanost, odnosno granu inženjeringa koja se bavi proizvodnjom metalnih legura.Obuhvaća i rafinaciju, proizvodnju legura, oblikovanje, oplemenivanje, kao i proučavanje strukture, sastava i svojstava metala. Po vrsti metala koji se proizvode dijeli se na crnu (dobijanje željeza i čelika) i metalurgiju obojenih metala (dobijanje svih ostalih metala). Razlikujemo ekstraktivnu i prerađivačku metalurgiju.

Iako u Zemljinoj kori postoji obilna količina metala, velika većina njih se ne nalazi u obliku pogodnom za ljudsku upotrebu. Oni se, naime, nalaze kombinirani s atomima nemetala u različitim spojevima kao što su sulfidi, oksidi, karbonati itd. Prvi korak u dobivanju metala u upotrebljivom obliku je oslobađanje metala iz njegovih spojeva. Tim područjem bavi se ekstraktivna metalurgija. Ali čak i nakon taljenja, rafinacije i legiranja, metal je samo djelomično podesan za konačnu upotrebu.

Metali, koje svakodnevno koristimo, kao npr. grlo žarulje, oprugu, svrdlo itd. imaju poseban oblik. Tim područjem – oblikovanjem metala – bavi se mehanička metalurgija. Pritom, za njihovo oblikovanje ona koristi brojne postupke kao što su valjanje, prešanje, kovanje, izvlačenje itd. Ponekad ogromni strojevi, teški i više tona, daju metalnim predmetima, kao npr. željezničkim tračnicama, cijevima i limovima konačan oblik.

Fizička metalurgija se bavi kontrolom procesa uz pomoć različitih metoda i testova. Ona istražuje važne teorijske i praktične principe ponašanja metala kod različitih uvjeta upotrebom metoda fizike, kemije, termodinamike itd. Time se ujedno postižu i optimalni proizvodni parametri za željenu kvalitetu i oblik. Fizička metalurgija ispituje također unutarnju strukturu čvrstih metala, koja umnogome određuje mehanička i druga svojstva, te otvara mogućnost njihovog predviđanja i planiranja. Istražuje i objašnjava ravnotežne i neravnotežne dijagrame stanja metala, te principe legiranja koji uz teorijsko značenje nalaze i direktnu primjenu u praksi.

Mikenska kultura

Mikenska kultura je arheološka kultura brončano doba u Grčkoj (oko 1600. pr. Kr. - 1100. pr. Kr.) koje pripada Heladskom razdoblju (3200.-1050. pr. Kr.) egejske kulture. Ime je dobilo prema arheološkom lokalitetu Mikeni, a glavna središta ove kulture su uglavnom na Peloponezu: Tirint i Arg, a pripadala su joj i druga mjesta u kopnenoj Grčkoj: Orhomen, Teba, Atena i Jolk.

Ostava

Ostava je skupina predmeta ukopanih odjednom u zemlju.

Postoje različita mišljenja o razlozima zakapanja predmeta u ostavama.

Ranije je prevladavalo mišljenje da su one kao imovina pojedinca bile zakopane u nemirnim vremenima i to je sigurno točno, primjerice za rimske i srednjevjekovne ostave novca.

U novije vrijeme se proširilo mišljenje da su dio ostava bile votivne tj. zavjetne, osobito one iz brončanog doba poput ostave Peklenica s raskošno profiliranim iglama velikih dimenzija, i ostave iz Gajine pećine kod Drežnika na Korani s golemom lučnom fibulom s antropomorfnim prikazom koji je inače vrlo rijedak u kasnobrončanodobnoj umjetnosti. U prilog tog mišljenja ide i činjenica da je ostava u Gajinoj pećini pohranjena u pečinskom prostoru koji je bio prostor za žrtvovanje par excellance.

Iz ritualnih razloga vjerojatno su ukopane i neke druge ostave, primjerice, poznata ostava Lovas koja potječe iz srednjeg brončanoga doba.Pitanje izvorne namjene pojedinih ostava stoga ovisi od slučaja do slučaja, osobito, primjerice, u brončano doba.

Pantalica

Pantalica je važno prirodno područje koje se nalazi na visoravni okruženoj kanjonima koje su urezale rijeke Anapo i Calcinara, između gradova Ferla i Sortino u jugoistočnoj Siciliji. Pantalica je dio tri rezervata prirode: Naturale Orientata Pantalica, Valle dell'Anapo i Torrente Cava Grande. Ona se nalazi na 10 km dugom antičkom putu koji je povezivao Sirakuzu i Vizzini.

Nekropolu Pantalice čini više od 5.000 grobnica uklesanih u stijene od 13. do 7. stoljeća pr. Kr. One su, zajedno s povijesnim središtem Sirakuze, god. 2005. upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Prapovijest

Prapovijest je najduže razdoblje u prošlosti čovječanstva. Prapovijesno doba je najstarije razdoblje ljudske povijesti. Početak prapovijesti definiran je prvim nalaskom oruđa hominida (negdje oko 2 500 000 godina pr. Kr.), a kraj s početkom ljudske pismenosti (tj. najstarijim nalazima ljudske pismenosti) - oko 3500. godine pr. Kr. (u Mezopotamiji i Egiptu, u Grčkoj potkraj 8. st. pr. Kr.). Osnovna periodizacija: kameno doba (paleolitik, mezolitik, neolitik), bakreno doba, brončano doba, željezno doba (halštatsko doba, latensko doba).

Pretpovijest Izraela i Palestine

Područje Izraela i Palestine obuhvaća prostor od brda Hermon na sjeveru, do juga pustinje Negev, gdje ona dotiče Akapski zaljev, te od obale Sredozemnog mora na zapadu, do doline Jordana na istoku. Nemoguće je naći jedinstveno ime koje bi za ovo područje vrijedilo kroz sva povijesna razdoblja (vidi raspravu na početku članka Povijest Izraela i Palestine).

Razdoblje pretpovijesti na ovom prostoru obuhvaća tri doba: paleolitik, neolitik i kalkolitik, a njihova se točna vremenska identifikacija donekle razlikuje u odnosu na odgovarajuća doba u Europi. Brončano doba pretstavlja već uvod u pravu povijest s prvim pisanim ostacima na ovom području.

Srednje brončano doba u kontinentalnoj Hrvatskoj

Srednje brončano doba u kontinentalnoj Hrvatskoj slabo je istraženo i poznato. Ipak, već sad se jasno izdvajaju zapad i istok, uz liniju razdvajanja Slavonski Brod – Donji Miholjac. Povlačenjem vinkovačke kulture na zapad, u istočnu Slavoniju početkom srednjeg brončanoga doba iz Banata, Srijema i Bačke prodire vatinska kultura već u doba svoje najranije pančevačko – omoljičke, a osobito središnje, vatinsko-vršačke faze. Istodobno, krajem ranog brončanoga doba, iz Mađarske na tlo Hrvatske prodire panonska inkrustirana keramika, no tu je riječ prvenstveno o kulturnom utjecaju, a ne o migraciji, jer je sama hrvatska Baranja matično područje panonske inkrustirane keramike Seksard grupe.

Istodobna pojava vatinske i panonske inkrustirane keramike može se pratiti u Srijemu – na Gradini na Bosutu i Gomolavi kraj Hrtkovaca.

Osobito je važna Gradina na Bosutu, gdje se u sloju neposredno iznad vinkovačke nalazi vatinska keramika skupa s transdanubijskom inkrustiranom keramikom, a slično je i na Gomolavi.

Srednje brončano doba u sjevernoj Hrvatskoj

Srednje brončano doba u sjevernoj Hrvatskoj je slabo istraženo i poznato. Ipak, već sad se jasno izdvajaju zapad i istok, uz liniju razdvajanja Slavonski Brod – Donji Miholjac. Povlačenjem vinkovačke kulture na zapad, u istočnu Slavoniju početkom srednjeg brončanoga doba iz Banata, Srijema i Bačke prodire vatinska kultura već u doba svoje najranije pančevačko – omoljičke, a osobito središnje, vatinsko-vršačke faze. Istodobno, krajem ranog brončanoga doba, iz Mađarske na tlo Hrvatske prodire panonska inkrustirana keramika, no tu je riječ prvenstveno o kulturnom utjecaju, a ne o migraciji, jer je sama hrvatska Baranja matično područje panonske inkrustirane keramike Seksard grupe.

Istodobna pojava vatinske i panonske inkrustirane keramike može se pratiti u Srijemu – na Gradini na Bosutu i Gomolavi kraj Hrtkovaca.

Osobito je važna Gradina na Bosutu, gdje se u sloju neposredno iznad vinkovačke nalazi vatinska keramika skupa s transdanubijskom inkrustiranom keramikom, a slično je i na Gomolavi.

Stari Istok

Stari Istok je zajednički naziv za rane civilizacje na području Bliskog Istoka: Mezopotamija (današnji Irak i Sirija), Perzija (Iran), Anatolija (današnja Turska), Levant (današnja Sirija, Libanon, Izrael, Palestina i Jordan) te Egipat. Vremenski Stari Istok obuhvaća razdoblje od uspona Sumera u 4. tisućljeću pr. Kr. do vremena kada je cijeli Bliski istok osvojio Kir Veliki u 6. stoljeću pr. Kr. odnosno Aleksandar Veliki u 4. stoljeću pr. Kr., odnosno Brončano i rano Željezno doba. Kao takav, izraz se koristi u bliskoistočnoj arheologiji, proučavanju antike te egiptologiji. Neki stručnjaci ne uključuju Egipat u tadašnji Bliski Istok jer je ipak bio geografski i kulturno izoliraniji, ali s obzirom da je imao važnu ulogu u povijesti Bliskog istoka, pogotovo nakon 2. tisućljeća pr. Kr., svrstava ga se među drevne bliskoistočne zemlje.

Stari Istok se smatra kolijevkom civilizacije. Na tom području se po prvi put prakticirala intenzivna poljoprivreda, koristilo se prvo pismo, izumljen je grnčarski kotač, a potom i kotač, stvorene su prve centralizirane vlade, zakonici i carstva, kao i društvena podjela, ropstvo, organizirano ratovanje, kao i temelji astronomije i matematike.

Sunčeva kola iz Trundholma

Sunčeva kola iz Trundholma su skulptura iz razdoblja Nordijskog brončanog doba, pronađena u Trundholmu, u Danskoj.

Otkrivena su prilikom iskapanja 1902. godine u močvari kod Trundholma, okrug West Zealand na sjeverozapadnoj obali otoka Zealanda (približne koordinate 55°55′N 11°37′E). Danas su dio zbirke Nacionalnog danskog muzeja (Nationalmuseet) u Kopenhagenu. Godine 1998. provedeno je novo iskapanje na istom mjestu i s pomoću detektora metala pronađeno je još dijelova objekta (21 fragment!).

Skulptura se datira u vrijeme oko 1800. do 1600. prije Krista. Kako su kola otkrivena prije nego je razvijeno datiranje pomoću peluda, nije moguće preciznije odrediti vrijeme nastanka.

Vinkovačka kultura

Vinkovačka kultura je naziv za materijalnu i duhovnu kulturu većeg dijela stanovnika kontinentalne Hrvatske i Srijema, te južne Mađarske, u razdoblju od svršetka bakrenoga doba (oko 2300. g. pr. K.) do početka srednjeg brončanoga doba (oko 1600. g. pr. K.).

Yin Xu

Yin Xu (kineski: 殷墟, pinyin: Yīnxū, što znači "Ruševine Yina") je naziv za ruševine posljednje prijestolnice kineske dinastije Shang (1766. pr. Kr. - 1050. pr. Kr., brončano doba). Nalazi se u središnjoj pokrajini Hebei, kraj suvremenog grada Anyanga, a javnosti je otvoren kao Vrtni muzej Yinxu.

Ponovno je otkriven 1899. godine te se smatra najstarijim i najvećim arheološkim nalazištem u Kini, jednim od povijesnih prijestolnica Kine koja je 2006. godine upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao svjedočanstvo zlatnog doba rane povijesti kineske kulture, obrta i znanosti.

Željezno doba

Željezno doba je završno prapovijesno razdoblje koje se nastavlja na brončano doba. U Europi uglavnom traje tijekom I. tisućljeća pr. Kr. U njemu su se za izradbu oružja, oruđa i drugih predmeta koristili željezom. U Egiptu i na Bliskom istoku tragovi uporabe željeza datiraju iz 4. tisućljeća pr. Kr. (meteoritsko željezo koje nije zahtjevalo taljenje na visokim temperaturama, što za željezo iznosi 1.538 °C), a do opće uporabe željeza dolazi tek oko 1300 pr. Kr. u Europu prodire u 11. stoljeću pr. Kr., i to s egejskoga područja i Podunavljem. Tehnologija proizvodnje željeza u srednjoj Europi razvila se 11.–8. stoljeća pr. Kr., no početak željeznodobnoga razdoblja u pojedinim je područjima različit i ovisi o mjesnim uvjetima i o vanjskim utjecajima. U to doba povećava se broj stanovnika, oblikuju se trgovački putovi i veze, nastaju etničke i etničko-plemenske zajednice, društveno raslojavanje kojim se izdvojio bogati sloj, nastanjen u kneževskim utvrđenim središtima, prepoznatljiv po grobnicama s prestižnim prilozima grčkoga, etrurskoga i italskoga podrijetla. Razdoblje starijega željeznoga doba na području srednje i zapadne Europe, nazvano halštatskom kulturom (prema Hallstattu u Gornjoj Austriji), traje do oko 450. pr. Kr., a mlađe željezno doba ili latenska kultura (prema La Tèneu u Švicarskoj) razvija se u drugoj polovici 1. tisućljeća pr. Kr.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.