Brexit

Brexit je složenica koja je nastala od spajanje dvaju engleskih riječi Britain (Velika Britanija) i exit (izlazak). Izraz se rabi za politički proces i medijsku kampanju koja je povezana s britanskim izlaskom iz Europske unije. Izraz je prvi put rabljen u lipnju 2012. godine u članku u The Economistu (tada u varijanti "Brixit"), a skovano je analogno pojmu "Grexita". Rezultat referenduma je 51,8 % za izlazak, a 48,2 % za ostanak u Europskoj uniji.

UK location in the EU 2016
Ilustracija država Europske unije i Ujedinjenog Kraljevstva na karti Europe

Povijest

Povijesno, Ujedinjeno Kraljevstvo uvijek je imalo podcjenjivački odnos i kompleks superiornosti prema zemljama kontinentalne Europe i ovo je uvjetovano čimbenicima kao što su: fizička izoliranost otoka, snažna državna uprava, jaki osjećaj nacionalne pripadnosti, posebna vjera (Engleska Crkva) te jaki osjećaje neovisnosti. Ovi osjećaji osobito su prožeti u Engleskoj i šire u Velikoj Britaniji. Uzevši u obzir i kolonijalnu prošlost u kojoj je Velika Britanija kao imperij držala skoro četvrtinu Svijeta pod svojom upravom i to što je uspjela svoj jezik, upravno-politički sustav i kulturu proširiti po svijetu, te što je iz imperija proizašlo mnogo tehnološki i ekonomski uspješnih država: SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland i Južnoafrička Republika.

Ujedinjeno Kraljevstvo kao otočna zemlja i bivša imperijalna sila, koja još i danas ima mnogo prekomorskih područja, ima dugu tradiciju neulaženja u unije s drugim zemljama. Mnogi takvi savezi i unije gledaju se s sumnjom, i postoje oprečne sile unutar zemlje da se napuste takve unije, osobito ako one imaju politički predznak. U prošlosti su je opsjedale mnoge kontinentalne države, i stoljećima je odolijevala postati nečijim plijenom. Uspjela je prebroditi Prvi i Drugi svjetski rat, i zadnja stvar koju bi Ujedinjeno Kraljevstvo prihvatilo jest političko uplitanje s kontinentalne Europe. Zbog ekonomskih promjena nakon Drugog svjetskog rata, zemlja je polako gubila svoje kolonije te je ekonomski, tehnološki i politički počela ići silaznom putanjom. Ulazak u EEZ kao ekonomsku zajednicu, omogućilo je britanskom gospodarstvu pristup tržišnom bloku, a time i prosperitet.

Rimski ugovor

Ujedinjeno Kraljevstvo nije potpisalo Rimski ugovor kojim je stvoren EEZ 1957. godine. U dva navrata (1963. i 1967.) zemlja je predala molbu za pristup EEZ-u, no u oba puta primanje u članstvo bilo je odbijeno zbog veta tadašnjeg francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea. De Gaulle je obrazložio svoj veto rekavši da mnogi aspekti britanske ekonomije nisu sukladni s kontinentalnom Europom, počevši od uvjetā za rad do poljoprivrede.[1]

Heathdod
Edward Heath, prvi premijer (1970. – 1974.)

Nakon odlaska de Gaullea s mjesta predsjednika Francuske, Ujedinjeno Kraljevstvo ponovno je poslalo molbu za članstvo i naposljetku je primljeno u EEZ 1. siječnja 1973. godine. Ovaj ulazak dogodio se za vrijeme većinske vlade Konzervativne stranke, koja je na čelu imala prvog ministra vlade Edwarda Heatha.[2] Oporbena laburistička stranka, koja je bila pod vodstvom Harolda Wilsona, protivila se nekim uvjetima pod kojim je zemlja ušla u EEZ. Laburisti su u raspravama napadali konzervativnu vladu, i na glavnim parlamentarnim izborima 1974. godine, laburisti su se, kao dio svoje predizborne kampanje, zalagali za održavanje referenduma. Prema njihovom mišljenju, ulazak u EEZ treba dobiti potvrdu naroda, osobito oko uvjetā ulaska, a ne trebaju se slijepo slijediti odluke političara u Westmisteru. Budući da su laburisti pobijedili na općim parlamentarnim izborima, dobili su mandat za raspisivanje referenduma o članstvu u EEZ-u.

Referendum iz 1975. godine i britanski ostanak u EEZ-u

Cilj referenduma bio je potvrda naroda treba li Ujedinjeno Kraljevstvo ostati zemlja članica EEZ-a. Referendum je imao samo jedno pitanje na koje je trebalo odgovoriti sa DA ili NE, a pitanje je glasilo:

  • Mislite li da Ujedinjeno Kraljevstvo treba ostati zemlja članica Europske zajednice (Zajedničkog tržišta)?

Prije održavanja referenduma, većina stranaka i glavnih medijskih kuća podržavale su ostanak u EEZ-u, no unutar vladajuće laburističke stranke nastao je raskol na njihovom kongresu 26. travnja 1975. godine. Članovi stranke glasovali su protiv ostanka u EEZ-u u omjeru dva prema jedan. Čak i unutar kabineta prvog ministra Harolda Wilsona, ministri su se razdvojili u skupine onih koji su podupirali ostatak u uniji i koji su se zalagali za napuštanje unije. Od 23 ministra u vladi, 7 ministara bili su protiv ostanka u EEZ-u. Zbog ovog raskola unutar svog kabineta, Wilson je suspendirao kolektivnu dužnost ministara po ustavu, te je svakom ministru dao za pravo da vodi kampanju po svojoj savjesti. Referendum se održao 5. lipnja 1975. godine i većina područja Ujedinjenog Kraljevstva glasovalo je za ostanak, osim Shetlandskog otočja i Vanjskih Hebrida koji su glasovali protiv. U zbroju svih glasova, ishod je bio da je narod htio ostati u EEZ-u.

Glasovi za Da (%) Glasovi ne Ne (%) Odaziv (%)
17.378.581 67,2 8.470.073 32,8 64,5

Prijašnje kampanje za izlazak iz EU-a

Nakon referenduma iz 1975. godine, buka i podjela oko ulaska u EEZ-u nije se smirivala u britanskim političkim krugovima, osobito u krugovima britanske laburističke stranke. U predizbornoj kampanji za opće parlamentarne izbore 1983. godine, laburisti su imali žestoku predizbornu platformu protiv EEZ-a, no ta je žestoka platforma osujećena. Te godine, konzervativna stranka, pod vodstvom Margaret Thatcher, žestoko je potukla laburiste na izborima. U parlamentarnim izborima ne samo da je Thatcher bila ponovno izabrana, nego su konzervativci dobili apsolutnu većinu. Zbog teškog poraza na izborima 1983. godine, laburistička stranka napustila je svoju platformu protiv EEZ-a. Sada su dvije vodeće britanske stranke podupirale članstvo u EEZ-u.

Nakon potpisivanja Ugovora iz Maastrichta 1993. godine, EEZ postaje Europska unija i tako iz ekonomske zajednice prerasta u političku zajednicu. Ova promjena ponovno je zahuktala snage protiv EU-a unutar Velike Britanije, no protivnici, iako ih je bilo u velikim strankama, nisu bili toliko izraženi. Snage unutar društva koje su se protivile ostanku u Europskoj uniji stvaraju nove stranke koje imaju istaknuti stav protiv Europske unije. Na scenu se prvo pojavila Referendumska stranka (engl. Referendum Party) 1994. godine na čelu sa Sir Jamesom Goldsmithom koji se natjecao na općim izborima za britanski parlament 1997. godine, kada je uspio dobiti 2,6 % od ukupnog broja glasova u Velikoj Britaniji, no zbog izbornog sistema nije uspio izboriti niti jedno mjesto u parlamentu. Isto tako, u ranim 1990-im, nastala je euroskeptična Stranka za neovisnost Ujednjenog Kraljevstva (engl. UK Independence Party; poznata po kratici UKIP). Ova stranka imala je uspjeha na izborima za europski parlament, gdje su 2009. godine bili drugi po broju zastupnika iz UK-a, a 5 godina kasnije, odnosno 2014. godine, bili su prvi po broju zastupnika za europski parlament.

Ciljevi Brexita

Politički cilj, koji razni pojedinci, skupine i političke stranke slijede, povlačenje je iz Europske unije prema članku 50. Ugovora o Europskoj uniji.

Pristaše Brexita postavile su imigraciju u središte svoje kampanje. Pozivaju da se "preuzme nadzor" nad granicom ne bi li zaustavili priljev migranata iz EU-a i upozoravaju na eventualni ulazak Turske u Europsku uniju.

Nigel Farage MEP 1, Strasbourg - Diliff
Nigel Farage, suosnivač UKIP-a (Stranka za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva), dugogodišnji pobornik izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije
Boris Johnson (cropped)
Bivši gradonačelnik Londona Boris Johnson, gorljivi pobornik izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije

David Cameron je 2013. obećao da će organizirati ovaj referendum kako bi uklonio stalne podjele u svojoj stranci u vezi s Europom.[3]

Stav javnih medija

Kampanja protiv EU-a u Ujedinjenom Kraljevstvu većinom se vodi preko tabloida kao što su The Daily Mirror, Daily Mail, The Daily Express, The Sun i sličnih novina. Neke ljevičarske novinske kuće poput The Guardiana smatraju da kampanja tabloida graniči s histerijom.[4]

Javno mišljenje

Kampanja je pokazala i generacijski rascjep, budući da se mladi Britanci uglavnom izjašnjavaju za EU, a stariji su skloni izlasku. Za ostanak su London, veliki gradovi, Škotska i Sjeverna Irska, dok je unutrašnjost Engleske za Brexit.

UK EU referendum polling
Grafikoni ispitivanja javnog mišljenja o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije

Referendum o članstvu Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji

Ankete nekoliko dana prije referenduma

Prema anketama nekoliko dana prije održavanja referenduma, pristaše ostanka i zagovornici izlaska iz EU-a bili su gotovo posve izjednačeni, s tim da je posljednjih dana ponešto promijenjena opća sklonost i zagovornici ostanka imali su blagu prednost, što neki pripisuju okrutnom ubojstvu britanske zastupnice Jo Cox, gorljive zagovornice ostanka u EU-u.[5]

Tijek glasovanja

Referendum o članstvu Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji održan je 23. lipnja 2016.

Prema prvim izvještajima medija, odaziv birača bio je iznad očekivanja. Glasovanje u nekim mjestima kao u Londonu bilo je poremećeno lošim vremenom, što je spriječilo izlazak mnogih birača na izborna mjesta. Prema izlaznim statistikama, primijećena je velika podijeljenost unutar Ujedinjenog Kraljevstva. Kulturalno mješoviti gradovi, Sjeverna Irska i Škotska glasovali su u većini za ostanak, dok je srednji dio Engleske, kojega većinom čine Englezi, i Wales glasovali su za izlazak iz Europske unije. Ovoj podijeljenosti u glasovanju pridonijela je dobro izrađena kampanja koja je oslanjala na uvriježene strahove od otvorenja radnih mjesta za sve članice EU-a, i gubitka domaćih radnih mjesta. Još povrh toga, izbjeglička kriza i val seobe naroda iz Bliskog istoka i Sjeverne Afrike koja je zapljusnula Europu, još je više stvorila zebnju i strah kod britanskih građana, osobito forsiranje kvota za primanje sirijskih i ostalih izbjeglica, te osjećaj straha od širenja islamskog fundamentalizma i povijesti terorističkih napada na britanskom tlu.[6]

Ishod

Britanski glasači na referendumu su se odlučili za izlazak iz Europske unije. Od važećih 93,2 % glasova, izbrojeno je 51,8 % glasača koji su za izlazak i 48,2 % glasova koji su za ostanak u Europskoj uniji. Vođa stranke UKIP Nigel Farage, u svom komentaru o uspjehu Brexita, proglasio je 23. lipnja 2016. godine "Danom neovisnosti Ujedinjenog Kraljevstva".[6] Nakon što su objavljeni službeni rezultati referenduma 24. lipnja 2016., na konferenciji za medije ispred ulice Downing broj 10, premijer Ujedinjenog Kraljevstva David Cameron podnio je ostavku i naznačio da će biti efektivna u listopadu 2016. godine nakon kongresa Konzervativne stranke.[7]

Država Ostanak (%) Izlazak (%)
Flag of England.svg Engleska 46,8 % 53,2 %
Flag of Wales (1959–present).svg Wales 47,5 % 52,5 %
Ulster Banner.svg Sjeverna Irska 55,7 % 44,3 %
Flag of Scotland.svg Škotska 62 % 38 %

Wales

U referendumu o članstvu u Europskoj uniji, stanovnici Walesa većinski su glasovali za izlazak, u omjeru 52,5 % za izlazak i 47,5 % za ostanak. Razlog toga stava Velšana dugogodišnje je ignoriranje Westminstera, dominantnih stranaka (konzervativci i laburisti), te osobito laburističke stranke koja je rabila dominatnu radničku klasu i niži društveni sloj kao servilne glasače koji bi redovito glasovali prema njihovim preporukama. Prema nekim analitičarima, glasovanje Velšana nije ništa drugo nego bunt protiv Westminstera i Bruxellesa, jer i jedni i drugi dugo godina ignoriraju njihove probleme oko životnog standarda i niske zaposlenosti.[8] Izlasnost glasača bila je 71,7 %.[9]

Engleska

Osim Londona, ostatak Engleske uvjerljivo je bio na strani izlaska iz EU-a. Mnogi to objašnjavaju kao protest sadašnjoj vlasti i vladajućim strankama koje su samo zainteresirane za London i druga veća središta poput Liverpoola i Manchestera, dok manja mjesta i pokrajine nemaju posla niti perspektive u globaliziranom Ujedinjenom Kraljevstvu. Isto tako, neki objašnjavaju glasovanje stanovnika Engleske kao izlazak nacionalizma Engleske koja je dugo "trpila" i uvozila migrante iz raznih zemalja. Neki to smatraju "šamar" globalizaciji koja je otišla van kontrole.[10]

Regija Ostanak (%) Izlazak (%)
Sjeveroistok 42 % 58 %
Sjeverozapad 46,3 % 53,7 %
Zapadni Midlands 40,8 % 59,2 %
Veliki London 59,9 % 40,1 %
Yorkshire i Humber 42,3 % 57,7 %
Istok 43,5 % 56,5 %

Sjeverna Irska

Za razliku od Engleske i Walesa, stanovnici Sjeverne Irske glasovali su za ostanak u Europskoj uniji. Nasuprot Škotskoj koja je jedinstveno bila za ostanak, Sjeverna Irska bila je zemljopisno podijeljena na okruge koji su glasovali za ostanak i one koji su glasovali za odlazak. Sjeverna Irska prima dosta novaca iz EU-a za razne projekte, a izvoz robe i usluga prema Europskoj uniji čini više od 55 % bruto dohotka. Izvoz u Irsku čini preko 35 % bruto proizvoda, dok Sjeverna Irska uvozi oko 25 % od svog ukupnog uvoza iz Irske. Nakon završenog referenduma, zamjenik prvog ministra Sjeverne Irske Martin McGuinness, pozvao je javnost da razmisle o mogućem glasovanju o ujedinjenju s Irskom, zbog mogućeg negativnog učinka na gospodarstvo i standard Sjeverne Irske.[11]

Škotska

Škoti su u većini glasovali za ostanak u Europskoj uniji, u omjeru 62 % za ostanak i 38 % za izlazak. Ovaj rezultat nije bio neočekivan, no budući da je bio suprotan od rezultata Engleske i Walesa, donosi nove pozive za pokretanje pitanja neovisnosti Škotske i odcjepljenje od Ujedinjenog Kraljevstva. Prema anketi koja je bila održana poslije referenduma 26. lipnja 2016., više od 59 % Škota spremi su da glasuju za neovisnost Škotske.[12]

Ostali

Gibraltar je velikom većinom glasovao za ostanak, čak 96%.[13] Kanalski otoci nisu dio EU, nisu dio Ujedinjenog Kraljevstva, nego su krunske ovisne zemlje. Samo mali dio stanovnika imao je pravo glasovati. Vlade Guernseya i Jerseya su službeno zadržale neutralni status. Isto je i s otokom Manom. Skupine s tih otoka pokrenule su peticiju da i oni mogu glasovati na referendumu, no engleska kraljica odbila je u svibnju te zahtjeve.[14][15]

Posljedice referenduma

Ekonomija

Prema nekim medijskim izvještajima o financijskim posljedicama Brexita, izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske zajednice dovest će do devaluacije britanske funte od 15 do 20 %.[16] Isto tako, izlazak iz EU-a pokrenut će silnice koje će dovesti do novog referenduma u Škotskoj i njenog izlaska iz Ujedinjenog Kraljevstva jer su Škoti u većini glasovali za ostanak u EU.[17] Ubrzo nakon objave rezultata referenduma, britanska funta pala je za 10 % u vrijednosti sprema američkom dolaru, što je najniža razinu od 1985. godine.[18] Dan nakon referenduma, odnosno 24. lipnja, londonski FTSE 100 izgubio je oko 500 bodova s indexa, odnosno 120 milijardi funti, dok je FTSE 250, koji ima manji broj stranih tvrtki, izgubio oko 11,4 %. Na burzama su najviše izgubile britanske banke. Barclays je ujednom danu izgubila 22 %, Lloyds 18 %, dok je Bank of Scotland izgubila 16 %. Mnoge druge tvrtke izgubile oko 40 % u svojim vrijednostima. Njemački burzovni indeks DAX pao je za 8 %, dok je francuski CAC 40 izgubio oko 10 %. Japanski Nikkei 255 izgubio je oko 8 %. što je bio najveći gubitak u jednom danu nakon tragičnog potresa i nesreće u Fukushimi.[19]

Valuta Pad britanske funte 24. lipnja 2016.
američki dolar (USD) −8,8 %
australski dolar (AUD) −5,2 %
brazilski real (BRL) −8,1 %
euro (EUR) −6,3 %
japanski jen (JPY) −12,3 %
kanadski dolar (CAD) −6,8 %
kineski juan (CNY) −9,0 %
rubalj (RUB) −6,1 %
švicarski franak (CHF) −7,8 %

Mogućnost odcjepljenja Škotske, Sjeverne Irske i Gibraltara

Prva ministrica Škotske Nicola Sturgeon, predsjednica stranke SNP koja zagovara neovisnost Škotske, na konferenciji za medije 24. lipnja 2016. godine, nakon objave službenih rezultata referenduma, nije isključila drugi referendum o nezavisnosti Škotske na osnovu glasovanja Škota na referendumu, koji su u velikoj većini glasovali za ostanak u Europskoj uniji. Inače, referendum o neovisnosti Škotske 2014. godine bio je izgubljen u odnosu 55,3 % : 44,7 %.[20]

Reakcije iz svijeta

Donald Trump, konzervativni kandidat za američko predsjedništvo, pozdravio je izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a kao pobjedu britanskog naroda koji su vratili svoju neovisnost.[21] Njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila je da će Brexit unazaditi europske integracije, te je pozvala je na trezvenost i mir. Mnoge krajne desničarske euroskeptičke stranke iz Nizozemske, Njemačke i Francuske pozdravile su Brexit kao prekretnicu i pokazatelj da je EU propala ideja i institucija.[22]

Povezani članci

Izvori

  1. "1967: De Gaulle says 'non' to Britain – again", BBC News, objavljeno 27. studenog 1976. pristupljeno 23. lipnja 2016.
  2. "1973: Britain joins the EEC", BBC News, objavljeno 1. siječnja 1973. pristupljeno 23. lipnja 2016.
  3. Posljednja upozorenja dan uoči britanskog referenduma o EU-u. direktno.hr (22. lipnja 2016.) pristupljeno 29. lipnja 2016.
  4. Greenslade, Roy (8. veljače 2016.). Does Britain's rightwing press really want to bring about Brexit?. theguardian.com pristupljeno 29. lipnja 2016.
  5. Počeo referendum: Britanci ostaju ili izlaze iz Europske unije?. direktno.hr (23. lipnja 2016.) pristupljeno 29. lipnja 2016.
  6. 6,0 6,1 Brexit wins: David Cameron to resign after vote to leave European Union. smh.com.au pristupljeno 29. lipnja 2016.
  7. David Cameron and Ed Miliband tell Jeremy Corbyn to resign as Angela Eagle prepares to spark Labour leadership contest. telegraph.co.uk pristupljeno 29. lipnja 2016.
  8. Why Wales voted for Brexit. independent.co.uk (25. lipnja 2016.) pristupljeno 29. lipnja 2016.
  9. EU referendum: Welsh voters back Brexit - BBC News. bbc.com pristupljeno 29. lipnja 2016.
  10. Brexit, the English Revolt. carnegieeurope.eu pristupljeno 29. lipnja 2016.
  11. Northern Ireland's Deputy First Minister calls for poll on united Ireland after Brexit. independent.co.uk (24. lipnja 2016.) pristupljeno 29. lipnja 2016.
  12. Scottish independence has nearly 60 per cent support, poll finds following Brexit result. telegraph.co.uk pristupljeno 29. lipnja 2016.
  13. Adam Withnall (23. lipnja 2016.). EU referendum: Gibraltar backs Remain in first result of the night. independent.co.uk pristupljeno 11. srpnja 2016.
  14. Ryan Morrison & Elisabeth Mahy (10. lipnja 2016.). EU referendum: What do the Channel Islands think?. BBC pristupljeno 11. srpnja 2016.
  15. Queen dismisses EU referendum petition from crown dependency group. BBC (6. svibnja 2016.) pristupljeno 11. srpnja 2016.
  16. Brexit could wipe 20% off the pound amid referendum turmoil, warns HSBC. theguardian.com (24. veljače 2016.) pristupljeno 29. lipnja 2016.
  17. David Cameron and Ed Miliband tell Jeremy Corbyn to resign as Angela Eagle prepares to spark Labour leadership contest. telegraph.co.uk pristupljeno 29. lipnja 2016.
  18. Već vidljivi rezultati Brexita: Europske burze potonule više od 8 posto. direktno.hr (24. lipnja 2016.) pristupljeno 29. lipnja 2016.
  19. £120bn wiped off the FTSE 100 in worst day of losses since the financial crisis. independent.co.uk (24. lipnja 2016.) pristupljeno 29. lipnja 2016.
  20. New Scotland independence referendum 'highly likely': Sturgeon (25. lipnja 2016.) pristupljeno 29. lipnja 2016.
  21. Donald Trump in Scotland: 'Brexit a great thing' - BBC News. bbc.com pristupljeno 29. lipnja 2016.
  22. Brexit Sparks Calls For More EU Exits, World Leaders React To EU Referendum Result. ibtimes.com (24. lipnja 2016.) pristupljeno 29. lipnja 2016.
2016.

Godina 2016. (MMXVI) bila je prijestupna godina. Započela je u petak, a prvi tjedan 2016. godine počeo je siječnja (po ISO definiciji prvi tjedan u godini je tjedan koji u sebi ima četvrtak) te je ukupno imala 52 tjedna. Bila je 7. godina drugog desetljeća 21. stoljeća i 16. godina trećeg tisućljeća.

Međunarodna godina mahunarki

Međunarodna godina razumijevanja2016. obilježili su nastavak Europske migracijske krize, posebno u Južnoj Italiji i Grčkoj, gdje su izbjeglice iz aijskih i afričkih zemalja nastavie dolaziti tijekom cijele godine. Radi posljedica i problema s prevelikim brojem useljenika, pogoršali su se međusobni odnosi Europske Unije i Turske, koje su tijekom jeseni bili i prekinuli pregovore o pristupanju nakon niza međusobnih ultimatuma. Najveća i najteža posljedica migracijske krize i Građanskoga rata u Siriji bili su brojni teroristički napadi na području Europe, Turske (uglavnom Istanbula) i Bliskog Istoka. Kao odgovor na napade, pojedine članice EU (Francuska, Belgija, Njemačka) aktivnije su se uključili u Građanski rat u Siriji.

Nakon neuspješnog pokušaja državnog udara, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan otpustio je i smijenio 20.000 ljudi, ukinuo na desetke različitih tiskanih i internetskih medija, djelomično promijenio Ustav i u više navrata pokušao uvesti smrtnu kaznu. Zbog toga su brojne države prekinule diplomatske odnose s Turskom, a Erdoganov režim oštro su osuđivali Ujedinjeni narodi, SAD, sve članice Europske unije, Kanada, Australija, kao i Reporteri bez granica koji su upozorili na drastično smanjenje prva govora i javnog mijenja. Rusija se uključivši u rat u Siriji, počela je pogodovati režimu Bašara al-Asad i potaknula Tursku u borbi protiv Kurda, jedinih koji su se uspješno borili protiv islamskih terorističkih skupina, od Al-Qaida do Islamske Države.

Međunarodnu političku scenu obilježio je Brexit i ostavka Davida Camerona,kojega je naslijedila Theresa May. Najveće zanimanja svjetskih medija pobudili su Američki predsjednički izbori na kojima je pobjedu odnio konzervativni Donald Trump, unatoč vrlo pristranim navijanjima za Hillary Clinton, čija se pobjeda najavljivala od početaka kampanje. Posljednja godina mandata Baracka Obame bila je obilježena političkom korupcijom i pogoršanjem odnosa s Rusijom. Na izborima za novog glavnog tajnika UN-a pobijedio je Portugalac António Guterres i tako naslijedio Ban ki-muna na toj dužnosti.

Od vjerskih događaja, svijet je obilježio Svjetski susret mladih u Krakowu, prvi javni istupi pape u miru Benedikta XVI. i izdavanje njegove knjige sjećanja. Na kubanskome tlu papa Franjo i partijarh Ruske pravoslavne crkve i potpisali zajedničku povelju o poboljšanju odnosa i time slžbeno započeli ekumenizaciju Katoličke i Pravoslavne crkve. Među najvažnijim vjerskim događajima u 2016. ističe se i proglašenje Majke Terezije svetom i Jubilej godine milosrđa. Od prirodnih nepogoda, najviše žrtava odnijeli su jaki potresi u Središnjoj Italiji i ljetni uragani na području istočnoameričke, filipinske i indokineske obale.

U kolovozu su u Rio de Janeiru održane Olimpijske igre, prve u Južnoj Americi i nakon Sydneya 2000., druge na Južnoj polutci, obilježene brojnim kontroverzama i uspjesima Michaela Phelpsa i Usaina Bolta. Od ostalih važnijih višešportskih natecanja valja istaknuti Europsko nogometno prvenstvo u Francuskoj, gdje je europskim prvakom postao Portugal, Europsko rukometno prvenstvo u Poljskoj, Svjetsko atletsko dvoransko prvenstvo u američkom Portlandu, Paraolimpijske igre i dr. Za predsjednika FIFA-e je nakon korupcijskih skandala Micela Platinija izabran Švicarac Gianni Infantino. Športsku 2016. obilježili su i brojni dopinški skandali ruskih športaša, zbog čega je Rusija na brojnim velikim športskim natjecanjima (uključujući Olimpijske igre) nastupala u smanjenjim sastavima ili uopće nije nastupala.

23. lipnja

23. lipnja (23.6.) 174. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (175. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 191 dan.

Ann Widdecombe

Ann Noreen Widdecombe (Bath, 4. listopada 1947.), britanska je političarka i spisateljica, zastupnica u Europskom parlamentu iz redova Stranke Brexit.

Završila je studij filozofije te politike i ekonomije, a radila je i u Državnom vijeće Ujedinjenog Kraljevstva.

Widdecombe je poznata po socijalno konzervativnim stavovima te je bila pripadnicom organizacije Conservative Christian Fellowship. U političkom je djelovanju poznata po pro-life stavovima, protivljenju jačanja utjecaja LGBT zajednice, a između ostalog je i velika protivnica lova na lisice. Istovremeno je i euroskeptik i apologetica vrijednosti Katoličke Crkve. Od 1976. do 2019. bila je članicom Konzervativne stranke, nakon čega prelazi u tada novoosnovanu stranku Brexit predvođenu Nigelom Farageom. Iste godine stranka osvaja najveći broj mjesta od britanskih stranaka zastupljenih u Europskom parlamentu i Widdecombe postaje zastupnicom.

Autorica je šest knjiga, a 2013. godine Sveta Stolica uručila joj je Orden svetog Jurja Velikog.

Annunziata Rees-Mogg

Annunziata Rees-Mogg (Bath, 25. ožujka 1979.), britanska je političarka, novinarka i zastupnica u Europskom parlamentu iz redova Stranke »Brexit«. Bila je zamjenicom urednika Daily Telegrapha, urednica Moneyweeka i European Journala te dopisnica BBC-a.

Rođena je u katoličkoj obitelji kao kći lorda Williama Rees-Mogga, bivšeg urednika Timesa i mlađa sestra političara Jacoba Rees-Mogga. S pet godina učlanila se u Konzervativnu stranku. Prema vlastitim riječima, od osme godine agitirala je za stranku noseći njezinu značku. Završila je srednju djevojačku školu u Zapadnom Londonu. Osim u novinarstvu, radila je i na burzi te se bavila financijskim poslovanjem i upravljanjem, ulagačkim bankarstvom i odnosima s javnošću. Protivila se uvođenju eura i ulasku Ujedinjenog Kraljevstva u Irački rat.

Razočarana politikom Davida Camerona i Therese May 2019. prelazi u Stranku »Brexit« i na izborima za Europski parlament osvaja zastupničko mjesto.

Euroskepticizam

Euroskepticizam označava pristup europskim integracijama, zapravo prema EU, koji je suprotan centralizaciji i federalizacije Europske unije.

Skepticizam se odnosi prema ustanovama, razvitku i ciljevima Europske Unije. U mnogim europskim zemljama skepticizam je vezan uz želju zadržavanja nacionalne suverenosti.

Odnosi se i na skepsu prema valuti eura.

Još oštriji stav prema integriranju u EU naziva se eurofobija ili EU-fobija.

Stav suprotan euroskepticizmu zove se eurooptimizam. Stupanj još veće pristranosti k europskim integracijama i znatno manje umjerenosti naziva se eurofilija (EU-manija ili EU-forija). Najveći stupanj beskritičnog pristupa k integriranju u EU hrvatski je publicist Branimir Lukšić nazvao eurozom.

Greta Thunberg

Greta Thunberg (3. siječnja 2003.), je globalno poznata švedska okolišna aktivistica.

2018. godine je inicirala „Školski štrajk za klimu” (Skolstrejk för klimatet), koji je privukao svjetsku pažnju medija. Nakon toga je ona postala jedna od vodećih figura svjetskog pokreta za zaštitu okoliša, osobito u pogledu teme klimatskog globalnog zatopljenja.

Nigel Farage

Nigel Paul Farage (3. travnja 1964.) britanski je euroskeptični političar i čelna osoba stranke Brexit. Član je Europskog parlamenta za Jugoistoičnu Englesku i supredsjedatelj euroskeptičnog parlamentarnog bloka Europa slobode i demokracije. Smatra se libertarijancem.

Godinama je pokušavao oslabiti Europsku uniju iznutra, apelirao da se EU razmontira.

Njemački savezni izbori 2017.

Njemački savezni izbori održani su 24. rujna 2017. te su se na njima birali zastupnici XIX. saziva Bundestaga. Uz američke i francuske parlamentarne izbore smatrani su najvažnijim političkim događajem u 2017. godini i svojevrsnim ispitom kancelarke Angele Merkel i njezine politike otvorenih vrata. Dio javnosti smatrao je i kako su izbori presudni za budućnost Europske Unije nakon Brexita i porasta euroskepticizma u Europi.

Strančki savez Kršćansko-demokratske unije i Kršćansko-demokratske unije Bavarske premoćno je odnio pobjedu, peti put zaredom, s 13% osvojenih glasova više od suparničke Socijaldemokratske stranke, čiji je čelnik Martin Schulz odmah nakon potvrde rezultata priznao poraz i objavio izlazak iz velike koalicije i odlazak u oporbu. Najveće iznenađenje na izborima ostvarila je Alternativa za Njemačku, konzervativna i euroskeptična stranka, osvajanjem 94 mjesta u Bundestagu, čime je postala treća politička snaga u Njemačkoj.

Referendum o članstvu Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji

Referendum o članstvu Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji održan je 23. lipnja 2016.

Biračko tijelo glasovalo je većinom 51,9% za izlazak zemlje iz Europske unije. Odaziv je bio 72,2%.

Stopljenica

Stopljenica (eng. portmanteau) jezikoslovni je naziv za novu riječ nastalu "stapanjem" (sjedinjenjem) dvaju značenja. Engleski izraz potječe iz knjige Alisa s one strane ogledala autora Lewisa Carrolla, a nosi korijene od francuske riječi portemanteau („vješalica“) kojom se ranije nazivao veliki kofer s dva odvojena djela, odakle i veza s konstrukcijom nove riječi od dvije postojeće. Hrvatski naziv skovao je profesor Ivan Marković.

Stranka Brexit

Stranka Brexit (engleski: Brexit Party) euroskeptična je politička stranka iz Ujedinjenog Kraljevstva. Predvodi ju Nigel Farage.

Tržište kapitala

Tržište kapitala je mjesto za sveukupne poslove, kojima financijske institucije (uglavnom banke) trguju vrijednosnim papirima i vrijednosnim derivatima.

Izdavatelji su državne i javne ustanove, financijske institucije i tvrtke. Vrijednosni papiri se kupuju i prodaju na burzi. Na taj način dolaze do novčanih sredstava za svoje aktivnosti.

Investitori koji kupuju vrijednosne papire su primjerice banke, investicijski i mirovinski fondovi, osiguravajuća društva i pojedinci koji žele postići dobit.

Tržište kapitala je financijsko tržište u kojem se kupuju i prodaju dugoročni dugovi (više od godinu dana) ili kapital - potpora Tržišta kapitala kanaliziraju bogatstvo štediša onima koji ga mogu staviti u dugoročnu produktivnu upotrebu, kao što su tvrtke ili vlade koje dugoročno investiraju. Financijski regulator kao Engleska banka (BoE) i SAD Povjerenstvo za vrijednosne papire i vrijednosne papire (SEC) nadzire tržišta kapitala kako bi zaštitila investitore od prijevare, među ostalim dužnostima.

Moderna tržišta kapitala gotovo uvijek su smještena na računalnim sustavima elektroničkog trgovanja; većini se može pristupiti samo od strane subjekata unutar financijskog sektora ili odjela za riznicu vlada i korporacija, ali neki mogu biti izravno dostupni javnosti. Postoji mnogo tisuća takvih sustava, od kojih većina služi samo malim dijelovima ukupnog tržišta kapitala. Entiteti koji hostiraju sustave uključuju burze, investicijske banke i vladine službe. Fizički, sustavi su smješteni u cijelom svijetu, premda su uglavnom skoncentrirani u financijskom centru kao što su London, New York i Hong Kong.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.