Beskućništvo

Beskućništvo se definira kao stanje u kojem se nalaze ljudi koji nemaju mogućnost adekvatnog stanovanja, odnosno žive u nestandardnim objektima koji se ne mogu smatrati domom ili žive "na cesti". Ono može nastati zbog lokalne ili područne nezaposlenosti, rata, psihičke nestabilnosti (višegodišnji boravak u psihijatrijskim bolnicama) ili, naravno, kao kombinacija navedenih čimbenika. [1][2]

Viejita
Starica u Meksiku
Beskucnik Tkalca 280309
Beskućnik u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu
HomelessParis 7032101
Beskućnik u Parizu
Nikes and Homeless
Beskućnik u starim tenisicama.

Beskućništvo u Hrvatskoj

Beskućništvo u Hrvatskoj nije obuhvaćeno Zakonom o socijalnoj skrbi niti drugim zakonskim propisima, a većina beskućnika registrirani su kao korisnici usluga sustava socijalne skrbi. Smatra se da u Gradu Zagrebu ima oko 400 beskućnika. [3]

Splitsko prihvatilište za beskućnike

Prvo prihvatilište za beskućnice i beskućnike na području Dalmacije otvorila je Udruga Most[4] 1. listopada 2000. godine u Splitu, a u studenom 2003. godine u Splitu je otvorila i prvu stambenu zajednicu za beskućnice. Smještajni kapacitet u Prihvatilištu za beskućnike je 16 osoba te je Prihvatilište otvoreno od 19 sati do 8 sati, a smještajni kapacitet u stambenoj zajednici je 6 osoba te korisnici u njoj stalno borave.

Riječko prihvatilište za beskućnike

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Prihvatilište Ruže sv. Franje
U prvom riječkom prihvatilištu za beskućnike „Ruže sv. Franje”, Franjevačkog svjetovnog reda s Trsata pokrenut je projekt po uzoru na slovenske udruge "Kraljevi ulice", prema kojem građani mogu od ovlaštenih beskućnika kupiti prvi časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama pod nazivom "Ulične svjetiljke".[5] Prihvatilište je otvoreno od 7 do 12 sati i od 19 do 22 sata. Nedjeljom i blagdanima od 7 do 8 i od 19 do 22 sata.[6]

Povezani članci

Izvori

  1. http://www.sigmacentar.hr/broj7/strana11.html, Zadnja promjena - 18.08.2004.
  2. http://www.ezadar.hr/clanak/zadarski-caritas-radi-dom-za-beskucnike, autor: Mladen Malik
  3. http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/view/693/643 Nacionalno izvješće o društvenom razvoju za 2006. godinu, Program Ujedinjenih naroda za razvoj
  4. http://www.most.hr/
  5. http://www.beskucnici-rijeka.hr/
  6. http://ri-nadbiskupija.hr/view.asp?idp=1882&c=33 (pristupljeno 25. ožujka 2013.)

Vanjske poveznice

Kazališna grupa Viktora Cara Emina

Kazališna grupa Viktora Cara Emina je kazališna skupina iz Rijeke.

Povijest

1. Početci

Osnovana je na Sušaku (Rijeka) 1949. u sklopu KUD-a "Istravino". Nosi ime hrvatskog književnika Viktora Cara Emina. Predstave je do 1959. izvodila u Domu kulture "Vladimir Nazor" (danas nosi ime Hrvatski kulturni dom). Te godine gradska je uprava odlučila dodijeliti joj dvoranu Kina Tuhobić (do 1945. Kino Luxor). Dvorana je skromno obnovljena. Već 1961. u njoj je održan Prvi festival hrvatskih kazališnih amatera.

Uslijedilo je razdoblje stečajne uprave.

2. Zlatno razdoblje

1967. skupina se diže iz pepela. Od 1967. do 1975. bile su zlatne godine ove trupe. Trupa je je čak šest puta pobijedila na amaterskim festivalima. Brojne nagrade za uloge još više uljepšavaju sliku ovih zlatnih godina.

3. Gostovanje u svom gradu

Ipak, skromna obnova dvorane nije mogla dovijeka trajati. Već od 1975. predstave više nisu izvodili u svojim prostorima, nego je KG Viktora Cara Emina služila se tuđim dvoranama kao gost u svome gradu.

Objekt koji im je bio dodijeljen, dvorana kina Tuhobić, denacionalizirana je 1993. godine te ju je sud odlukom vratio potomcima predratnih vlasnika. Prisiljen beskućništvom KG Viktora Cara Emina je i dalje održavala probe u skromnim klupskim prostorijama. Tako je bilo sve do 2002., kada je sudskim nalogom zaplijenjen prostor, brave zamijenjene, a nesretni Ansambl je u najkraćem roku morao uzeti čitavu svoju opremu.

4. Beskućništvo

Od dana pljenidbe KG Viktora Cara Emina je beskućničkom kazališnom grupom. Praktično je prvo takvo u svijetu u trećem tisućljeću! Usprkos tome, djeluje i danas, priprema nove predstave. Grupi dolazi nova mladež koja nije upućena u prošlost ove kazališne grupe. Grupu danas vodi Siniša Posarić.

5. Glumci

Glumačku su karijeru u ovoj grupi počeli među ostalima Mustafa Nadarević, Boris Lučić, Gordan Pičuljan, Mirko Šatalić, Dalibor Fryda, Gordana Petrović, Olivera Baljaki Anđelko Somborski.

6. Ljudi od pera

Radu ove grupe na vlastiti su način pridonijeli Nedjeljko Fabrio, Igor Mrduljaš, Uroš Kilvajn, Antun Koren, Milivoj Bakarčić, Diana Rosandić, Siniša Posarić i drugi....

7. Redatelji

Znameniti redatelji koji su radili s ovom kazališnom družinom: Anđelko Štimac, Vlado Vukmirović,Dane Georgijevski, Boris Lučić, Mladen Vrančić, Pavao Cindrić, Siniša Posarić i drugi.

Vanjske poveznice

Kazališna grupa Viktora Cara Emina: Kako se uništava kulturno stvaralaštvo na riječki način!, postavio Siniša Posarić

Palmina Piplović

Palmina Piplović (1922. - 10. listopada 1944.), hrvatska pripadnica pokreta otpora, antifašistička borkinja iz Splita.

Prihvatilište Ruže sv. Franje

Prihvatilište „Ruže sv. Franje” nalazi se u Rijeci na Kozali, u kompleksu crkve sv. Romualda i Svih Svetih. Ideja je rođena u jednoj od petnaest grupa unutar riječkog Franjevačkog svjetovnog reda ali i dosadašnjeg iskustva u pomaganju potrebitima. Prostore prvog prihvatilišta za beskućnike u Rijeci blagoslovio je riječki nadbiskup Ivan Devčić.

Samoubojstvo

Samoubojstvo (lat. suicidium, od sui caedere, "ubiti sam sebe") je čin svjesnog i namjernog oduzimanja vlastitog života.

Samoubojstvo se često počini iz očaja, a njegov se uzrok učestalo pripisuje mentalnim poremećajima, kao što su depresija, bipolarni poremećaj, shizofrenija te alkoholizmu ili zlouporabi droga. Vrlo važnu ulogu imaju i čimbenici stresa, kao što su financijske poteškoće ili poteškoće u međuljudskim odnosima. U nastojanju sprječavanja samoubojstva ubrajaju se ograničavanje pristupa vatrenom oružju, liječenje duševnih bolesti i liječenje od zlouporabe droga te poboljšanje gospodarskoga razvoja.

Najčešće se metode počinjenja samoubojstva razlikuju od zemlje do zemlje, a djelomice su povezane i s dostupnošću sredstava. U uobičajene metode spadaju: vješanje, trovanje pesticidima te uporaba vatrenog oružja. Od samoubojstva svake godine umire oko 800 000 do milijun ljudi, stoga je ono 10. po redu uzrok smrtnosti u svijetu. Stope samoubojstva više su u muškaraca nego u žena, a vjerojatnost uspjelog samoubojstva je tri do četiri puta veća kod osoba muškoga spola nego kod osoba ženskoga spola. Broj procijenjenih neuspjelih pokušaja samoubojstva svake godine iznosi 10 do 20 milijuna. Oni su češći među mlađim i ženskim osobama.

Na poglede na samoubojstvo imale su utjecaja opće egzistencijalne teme, kao što su religija, čast te značenje života. Zbog vjerovanja u svetost života abrahamske religije na samoubojstvo tradicionalno gledaju kao na djelo protiv Boga. U samurajsko se doba u Japanu poštovao seppuku kao način iskupljenja za neuspjeh ili kao oblik prosvjeda. U okviru satija, danas zakonom zabranjene hinduističke pogrebne prakse, od udovica se očekivalo da se, bilo dragovoljno ili pod pritiskom obitelji i društva, spale na suprugovoj pogrebnoj lomači.Samoubojstvo i pokušaj samoubojstva, koji su prije bili zakonski kažnjivi, u većini zapadnih zemalja više to nisu. No, u većini islamskih zemalja ono je još uvijek kazneno djelo. Tijekom 20. i 21. stoljeća samoubojstvo putem samospaljivanja koristilo se kao način prosvjeda, dok su se kamikaze i samoubilački bombaški napadi koristili kao vojna, odnosno teroristička taktika.

Shizofrenija

Shizofrenija je psihijatrijski poremećaj koji označava često kroničnu, ozbiljnu mentalnu bolest koja primarno pogađa našu sposobnost razmišljanja, s otežanom percepcijom stvarnosti, što uzrokuje promjenu ponašanja i neugodne osjećaje, te slabim izražavanjem emocija. Najčešće manifestacije uključuju zvučne halucinacije, paranoju, bizarne deluzije, ili neorganizirani govor i misli, te su praćene značajnim socijalnim i radnim disfunkcijama. Prvi se simptomi obično javljaju u mladih odraslih ljudi, s globalnom životnom prevalencijom od oko 0.3–0.7%. Dijagnoza se donosi na temelju promotrenog ponašanja, te pacijentovih iznesenih iskustava.

Genetika, okoliš, neurobiološki i psihološki faktori, te društveni procesi, važni su čimbenici koji sudjeluju u razvoju ove bolesti. Postoje naznake da neke psihoaktivne droge i lijekovi na recept uzrokuju ili pogoršavaju simptome. Trenutna istraživanja fokusiraju se na ulogu neurobiologije, iako do sada nije pronađen ni jedan organski uzrok. Velik broj mogućih kombinacija simptoma potaknuo je raspravu predstavlja li dijagnoza jedan poremećaj ili više diskretnih sindroma. Unatoč etimologiji termina porijeklom iz Grčkih korijena skhizein(σχίζειν, "podijeliti se") i phrēn, phren- (φρήν, φρεν-; "um"), shizofrenija ne znači “podijeljenost uma” te nije isto što i disocijativni poremećaj osobnosti, također poznat kao "poremećaj višestruke ličnosti" ili "podijeljena ličnost". Ovaj se poremećaj u percepciji javnosti često miješa sa shizofrenijom.Glavna komponenta liječenja su antipsihotici, koji prvenstveno inhibiraju aktivnost dopaminskih (ponekad i serotoninskih) receptora. Psihoterapija te strukovna i socijalna rehabilitacija, također su važni u liječenju. U ozbiljnijim slučajevima, gdje postoji opasnost ozljeđivanja sebe i drugih, može postojati potreba za prisilnom hospitalizacijom, iako su danas hospitalizacije rjeđe i traju kraće nego u prošlosti. Smatra se da ovaj poremećaj većinom utječe na kognitivni (umni) aspekt, ali obično pridonosi i kroničnim problemima vezanim uz ponašanje i emocije. U ljudi koji boluju od shizofrenije postoji veća vjerojatnost za razvoj dodatnih (komorbiditetnih) stanja, uključujući kliničku depresiju i anksiozne poremećaje; pojava zlouporabe psihoaktivnih tvari tijekom života je gotovo 50%. Društveni problemi su česti, uključujući dugotrajnu nezaposlenost, siromaštvo, te beskućništvo. Prosječni životni vijek ljudi s ovim poremećajem je 12 do 15 godina kraći od zdravih ljudi, što je rezultat većeg broja fizičkih zdravstvenih problema i veće stope samoubojstava (oko 5%).

Siromaštvo

Siromaštvo je termin koji se najčešće koristi za nedostatak osnovnih uvjeta za život.

Biti siromašan znači ne imati dovoljno novaca (ili nekih drugih sredstava) za priuštiti si

osnovne ljudske potrebe kao što su hrana, piće, dom itd. Mnogo ljudi u raznim državama

diljem svijeta živi u siromaštvu, osobito u nerazvijenim područjima Afrike,

Latinske Amerike i Azije. Prema definiciji OUN-a, siromašnima se smatraju osobe koje su odreknute načina života, komfora i dostojanstva, koji se smatraju normalnim u društvu u kojem žive. Siromaštvo se mjeri stalno promjenljivim normama određenog društva i njegovih užih sredina. Po tim kriterijima, siromaštvo se dijeli na bijedu ili apsolutno siromaštvo, relativno siromaštvo, pauperizam i novo siromaštvo.

Mnogo je različitih oblika siromaštva. Svjetska banka kaže da je krajnje siromaštvo

kada čovjek živi sa manje od 1 dolarom na dan. 2001. godine 1,100,000,000

ljudi na svijetu je bilo krajnje siromašno. Siromaštvo je jedan od glavnih problema suvremenog

svijeta. U razvijenim zemljama (Europa, Sjeverna Amerika) takav oblik siromaštva uglavnom ne postoji. Siromaštvo je širok pojam koji najčešće znači oskudicu materijalnih dobara za normalno zadovoljenje najvažnijih potreba svake osobe pojedinačno kao i porodice ili društvene grupe.

Ipak, događa se da su ljudi slabo plaćeni za posao koji rade te, unatoč zaposlenju, nemaju dovoljno sredstava za osigurati si osnovne uvjete za život. Najčešće veliki dio novca moraju odvojiti za kućne potrebštine (struja, voda itd.). Mnogo je čimbenika koji pokazuju na to koliko je neka zemlja siromašna ili razvijena. To su u prvom redu BDP (bruto domaći prozivod) i HDI (ljudski razvojni indeks). Razvijene zemlje (Norveška, Kanada) imaju visok HDI te BDP dok nerazvijene (Malavi, Etiopija) imaju vrlo niske pokazatelje.

UN su 17. listopada proglasili Svjetskim danom borbe protiv siromaštva.

Socijalna samoposluga

Socijalna samoposluga je prikupljanje, skladištenje i besplatna podjela hrane i drugih kućanskih potrepština, krajnjim siromašnim korisnicima.

Princip rada socijalne samoposluge je jednostavan. Korisnici stalne pomoći Zavoda za socijalnu skrb i članovi njihovih obitelji, a često puta i drugi siromašni građani, mogu se javiti voditeljima socijalnih samoposluga. Ulaze u evidenciju i dobivaju termin, kada da dođu u socijalnu samoposlugu po besplatnu hranu, higijenske potrepštine i sl., i već dobivaju sljedeći termin kada ih ponovo čeka pomoć. U nekim socijalnim samoposlugama, može se dobiti i mogućnost besplatnih instrukcija za školarce, besplatna pomoć u kući te pomoć u traženju posla.

U travnju 2011. godine u Rijeci, otvorena je prva socijalna samoposluga u Hrvatskoj - "Kruh sv. Elizabete", s ciljem podjele osnovnih živežnih namirnica i higijenskih potrepština za siromašne, socijalno najugroženije građane Rijeke i okolice. Kasnije su otvorene socijalne samoposluge u: Vinkovcima, Crikvenici, Vukovaru, Zagrebu, Karlovcu, Varaždinu i drugim hrvatskim gradovima.

Prvu socijalnu samoposlugu u Hrvatskoj pokrenuo je Franjevački svjetovni red iz Rijeke, a i u drugim hrvatskim gradovima, socijalne samoposluge vode članovi Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži ili neke druge volonterske udruge.

Stigma (bolest)

Stigma (grč. imenica koja dolazi od korijena čije je značenje "naglasiti, istaknuti, označiti") znači negativno obilježavanje osobe samo zato što ima dijagnozu psihičke bolesti, a najčešće se to odnosi na shizofreniju. Ona je povezana s predrasudama, tj. negativnim stavovima koji su utemeljeni na pogrešnim činjenicama da se shizofrenija ne može liječiti.

Ranije taj termin nije imao negativno značenje koje mu se danas pridaje. U Novom zavjetu i ranom kršćanstvu termin je bio povezan s Kristovim ranama. U latinskom stigma ima negativno značenje. Grčka riječ preuzeta je metaforički i predstavlja oznaku srama ili degradacije.Stigma je, u načelu, uzrokovana kombinacijom neznanja i straha, što je podloga stvaranju ukorijenjenih mitova i predrasuda. Gledajući povijesno, shizofrenija je kao bolest ostala za javnost jedno od rijetkih medicinskih područja uz čiji se spomen vezuje osjećaj nelagode, straha, predrasuda i izbjegavajućeg ponašanja.

Kombinacija teške psihičke bolesti, diskriminacije i stigmatiziranosti može biti pogubna za psihičke bolesnike i kroz povijest je igrala veliku ulogu u njihovoj emocionalnoj i socijalnoj izoliranosti od drugih ljudi te produbljivanju njihovih patnji. Česta posljedica stigme jest diskriminacija koja spada u tešku povredu osnovnih ljudskih prava. Psihički bolesnici se često i neopravdano doživljavaju kao opasni, nesposobni i neodgovorni što uzrokuje njihovu izolaciju, beskućništvo i ekonomsko propadanje. Time se uvelike smanjuju mogućnosti za normalan život, rad, liječenje, rehabilitaciju i povratak u društvenu zajednicu.

Zbog diskriminacije, osoba s psihičkim poteškoćama se često socijalno izolira i osamljuje te se osjeća neshvaćenom. Srećom, postoje pokazatelji kako se diskriminacija smanjuje u pojedinim društvima. Tomu pridonosi tolerancija i razumijevanje koji zamjenjuju predrasude i stigmatizaciju.

Također, mediji su ti koji često povezuju psihičke bolesnike i sklonost kriminalnim djelima, iako se dobro zna da ne postoji signifikantna povezanost. No ta se činjenica prešućuje, a sve u cilju poboljšanja marketinške dobiti koja je bazirana na bombastičnosti i pikantnim naslovima.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.