Bat-Šeba

Bat-Šeba (hebrejski בת שבע, Bath Shebha; također pisano Batšeba ili Bat Šeba) je bila kraljica Izraela kao supruga kralja Davida. Njezin je prvi suprug bio Urija Hetit. Bila je zavedena od Davida za kojeg se udala nakon Urijine smrti. Imala je nekoliko sinova s Davidom, a jedan je postao kralj - Salomon. Bila je pretkinja judejskih kraljeva te je bila poznata po svojoj ljepoti.

Bat-Šeba
Jan Matsys: David i Bat-Šeba
Jan Matsys: David i Bat-Šeba, detalj
kraljica Izraela i Judeje
Supruzi Urija Hetit
David, kralj Izraela i Judeje
Djeca
Salomon, kralj Izraela i Judeje
Šimej, princ Izraela i Judeje
Šobab, princ Izraela i Judeje
Natan, princ Izraela i Judeje
Puno ime
Bat-Šeba od Izraela i Judeje
Otac Eliam
Majka nepoznata
Vjera židovstvo

Etimologija

Bat-Šebino ime znači "kći zakletve".

Biografija

Podrijetlo i prvi brak

Bat-Šeba je bila rođena kao kći Eliama, koji je zvan i Amiel. Njezin je djed bio Ahitofel, Davidov savjetnik.

Udala se prvo za čovjeka zvanog Urija. On je bio hrabar vojnik.

Drugi brak

Kad je kralj David jednog dana predvečer šetao po krovu svoje palače, opazio je Bat-Šebu kako se kupa. Nikada prije nije vidio tako lijepu ženu. Odmah se zaljubio u nju te se raspitao za nju, a bilo mu je rečeno da je to "Bat-Šeba, kći Eliamova i žena Urije Hetita". David je poslao glasnika po nju te je spavao s njom. Ona mu je poručila da je trudna, što je bio veliki problem.

David je smislio kako će legalno doći do Bat-Šebe - poslao je pismo Joabu u kojem je napisao da Uriju postave tamo gdje je najžešći boj. Urija je poginuo u bici. Kada je to čula Bat-Šeba, žalovala je za mužem. Nakon nekog vremena David je poslao po nju te ju je oženio. Rodila mu je sina koji je umro, što joj je uzrokovalo još veću tugu. David ju je utješio i ponovno spavao s njom. Rodila je ponovno sina, koji je nazvan Salomon. Prorok Natan ga je nazvao Jedidja te je rekao da ga je Bog zamilovao. Bat-Šeba je nastavila živjeti na dvoru te je rodila još sinova. Prva Knjiga Ljetopisa spominje da je Bat-Šeba bila majka Šimeje, Šobaba, Natana i Salomona.

Daljnji život

Kad je David bio na umoru, njegov sin Adonija je pomislio da će postati kralj. Stoga je priredio gozbu. Prorok Natan savjetovao je Bat-Šebi da ode Davidu i da mu kaže da Salomona postavi za kralja. Bat-Šeba je otišla u kraljeve odaje i rekla mu: "Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, on će sjesti na moje prijestolje.' A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš!" Kralj se tada zakleo Bat-Šebi da će Salomon biti kralj. Bat-Šeba mu se tada naklonila.

Salomon je bio proglašen kraljem, a Bat-Šeba kraljicom majkom. Kada je došla pred svoga sina, on joj se poklonio i zapovjedio da donesu stolac za nju te mu je sjedila zdesna. Bat-Šeba ga je htjela zamoliti da sluškinja Abišaga Šunamka postane žena Adoniji, ali je Salomon to odbio. Poslao je Benaju koji je ubio Adoniju.

Obitelj

 
 
 
 
 
 
 
 
Ahitofel
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Eliam
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Bat-Šeba
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
četiri sina

Bat-Šebin je unuk bio kralj Roboam.

U Novom zavjetu

U Evanđelju po Mateju je predstavljeno Isusovo rodoslovlje preko Josipa, njegova poočima. Bat-Šeba je spomenuta kao "bivša žena Urijina" koja je Davidu rodila Salomona.[1] Ona je spomenuta kao pretkinja Josipa. U Lukinu evanđelju je također predstavljeno Isusovo rodoslovlje, koje se razlikuje od Matejevog. Smatra se da to rodoslovlje pripada Djevici Mariji. Ovdje je spomenut Natan, Bat-Šebin sin, kao Marijin predak i tako krvni Isusov predak.[2]

Bilješke

  1. Evanđelje po Mateju
  2. Evanđelje po Luki

Literatura

Lucas Cranach stariji

Lucas Cranach stariji (Kronach, 1472. - Weimar, 16. listopada 1553.) bio je njemački slikar i grafičar. Uz Albrechta Dürera i Hansa Holbeina mlađeg najznačajniji je njemački slikar prve polovice 16. stoljeća.

Natan (princ)

Pogledajte također "Natan".Natan (hebrejski נתן) je bio princ Izraela i Judeje, sin kralja Davida, a spomenut je u svetoj knjizi kršćana i Židova, Bibliji. Bio je nazvan po proroku Natanu.

Prva knjiga o Kraljevima

Prva knjiga o Kraljevima jedna je od starozavjetnih povijesnih knjiga u Bibliji, a u židovskom kanonu pripada Prednjim prorocima. U biblijskoj znanosti drži se da pripada deuteronomističkoj povijesti. Kratica je ove knjige 1Kr

Knjige o kraljevima sačinjavaju (u hebrejskoj Bibliji) samo jedno djelo. Poklapaju se sa dvije posljednje knjige kraljevanja u grčkom prijevodu (Septuaginta) i s Knjigama o kraljevima (Vulgata). Nastavljaju se neposredno na knjige o Samuelu, a 1 Kr 1-2 sadrži završetak velikog dokumenta iz 2 Sam 9-20. Drugi opis Salomonova kraljevanja, 1 Kr 3-11, potanko opisuje uzvišenost njegove mudrosti, sjaj njegova graditeljstva (Jeruzalemski hram), te njegovo silno bogatstvo. To je sigurno slavno razdoblje, ali nema tu više osvajačkog duha Davidova. Ostaju suprotnosti između dvije skupine naroda, te se nakon Salomonove smrti 931. pr. Kr. kraljevstvo razdjeljuje: deset sjevernih plemena što je pojačano vjerskim raskolom (1 Kr 12-13).

Pripovijedanje se bavi napose s dva kraljevanja, Ezekijinim (2Kr 18-20) i Jošijinim (2 Kr 22-23), koja su obilježena nacionalnim buđenjem i religioznom reformom. Veliki politički događaji u to vrijeme jesu: Sanheribova invazija u vrijeme Ezekije 701. pr. Kr. kao odgovor na otkazivanje asirskog poreza, i, u vrijeme Jošije, propast Asirije i nastanak babilonskog carstva. Judeja se morala podložiti novim gospodarima s Istoka, ali se uskoro pobunila. Nije trebalo dugo čekati kaznu: 597. pr. Kr. Nabukodonozorove čete osvojile su Jeruzalem i deportirale jedan dio njegovih stanovnika; deset godina kasnije pokušaj stjecanja nezavisnosti uzrokovao je novu intervenciju Nabukodonozora, koja je završila 587. razaranjem Jeruzalema i drugom deportacijom. Knjige o kraljevima završavaju s dva kratka dodatka, 2 Kr 25, 22-30.

Rembrandt van Rijn

Rembrandt Harmenszoon van Rijn (Leiden, 15. srpnja 1606. - Amsterdam, 4. listopada 1669.) bio je nizozemski barokni slikar; najsnažnija je i najsvestranija ličnost u nizozemskoj umjetnosti 17. stoljeća.

Ostvarivši uspjeh još kao mladi slikar, kasnije godine njegova života obilježila je tragedija financijskih poteškoća. Unatoč tomu, njegove slike i grafike bile su popularne cijeloga njegova života, i njegova reputacija kao slikara ostala je neokaljana te je dvadesetak godina naukovao gotovo sve važnije nizozemske slikare. Rembrandtova najveća inovativnost se ispoljila u njegovim portretima suvremenika, autoportretima i ilustracijama biblijskih motiva. Njegovi autoportreti tvore jedinstvenu intimnu biografiju u kojoj je umjetnik promatrao sebe bez taštine i potpuno iskreno.U slikarstvu, kao i u grafici, pokazao je iznimno poznavanje klasične ikonografije koju je preoblikovao kako bi se uklopila u njegovo iskustvo. Tako su njegovi prikazi biblijskih scena sadržavali njegovo poznavanje teksta, asimilaciju klasičnih kompozicija i njegova istraživanja židovske populacije u Amsterdamu. Zbog svog dubokog suosjećanja s ljudskom prirodom često je zvan i „jednim od velikih proroka civilizacije“

Urija

Urija je prema Starom zavjetu bio hetitski plaćenik u službi izraelskog kralja Davida. Bio je oženjen s lijepom Bat-Šebom. Kad je kralj David jednog dana predvečer šetao po krovu svoje palače, opazio je Bat-Šebu kako se kupa i poželi je imati te se raspitao za nju, a bilo mu je rečeno da je to "Bat-Šeba, kći Eliamova i žena Urije Hetita".

David je osmislio kako će legalno doći do Bat-Šebe - poslao je pismo Joabu, po samom Uriji, u kojem je napisao da Uriju postave tamo gdje je najžešći boj. Urija je poginuo u bici a David ženi Bat-Šebu. Kraljevo duplo nedjelo osuđuje prorok Natan.(2 Samuelova 12)

Urijino pismo je pismo koje znači nesreću za glasnika.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.