Afrika

Afrika je drugi svjetski kontinent po veličini i broju stanovnika, nakon Azije.

S površinom od oko 30,244.050 km2 uključujući otočja, pokriva 6 % ukupne Zemljine površine i pokriva 20,4 % ukupnog kopnenog područja na Zemlji.[2]

S otprilike 1.225,080.000 stanovnika (podatak za 2016.) čini oko 15 % ljudske populacije.

Kontinent je okružen Sredozemnim morem na sjeveru, Sueskim kanalom i Crvenim morem na sjeveroistoku, Indijskim oceanom na jugoistoku i Atlantskim oceanom na zapadu.

U Africi postoji 46 država uključujući Madagaskar, odnosno 54 države uključujući sva otočja.

Afrika, posebice središnja istočna Afrika, u znanstvenoj zajednici smatrana je zemljom porijekla čovjeka i porodičnog stabla Hominidae (veliki majmuni), što je dokazano otkrićem najranijih hominida i njihovih vjerojatnih predaka, kao i kasnijih čiji ostaci datiraju prije otprilike sedam milijuna godina - ukljućujući Sahelanthropus tchadensisa, Australopithecus africanusa, A. afarensisa, Homo erectusa, H. habilisa i H. ergastera - s najstarijim nalazištem Homo sapiensa (čovjeka) u Etiopiji koji datira prije oko 200 000 godina.[3]

Afrika obuhvaća mnoge klimatske zone; to je jedini kontinent koji se proteže od sjevernog do južnog umjerenog pojasa.[4]

Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Afrika. Za druga značenja, pogledajte Afrika (razdvojba).
Afrika
LocationAfrica
Površina 30,221.532 km2
Stanovništvo 1.025,280.510 [1] (2010., 2. po veličini)
 - gustoća 30,51/km2;
Države
Jezici Afrički jezici i drugi
Vremenske zone od UTC-1 (Zelenortska Republika) do UTC+4 (Mauricijus)
Ak55-Busy afternoon
Djevojke u Keniji
Kisra maker.jpeg
Žena u Sudanu radi tradicionalni kruh kisru.
Nubian flute player
Nubijski svirač flaute.

Etimologija

U antici, Rimljani su koristili ime Africa terra za sjeverni dio kontinenta, današnji Tunis, koji je bio rimska provincija Afrika Nova. Samo porijeklo imena Africa ima više tumačenja: od feničanski afar (prašina), grčki aphrike (bez hlada) ili latinski aprica (sunčano).

Zemljopis Afrike

Map of Africa hr.pdf
Zemljovid Afrike
  • Površina: 30 292 000 km2 s otocima, 29 200 000 km2 bez otoka
  • Država s najmanje stanovnika: Sejšeli (81.000 stanovnika)

Položaj

Nalazi se na sve četiri polutke. Presjeca ju ekvator i nulti meridijan. Pruža se od Sredozemnog mora na sjeveru do Indijskog i Atlanskog oceana na jugu. Dio je prastarog kopna Gondvane. To je prastaro kopno gdje su u prošlosti Afrika, Australija, Antarktika, Južna Amerika i Arapski poluotok bili spojeni.

Reljef

Možemo podjeliti na visoku i nisku Afriku

Planine

  • Najviši vrh: Uhuru na planini Kilimandžaro (5895 m, Tanzanija)
  • Planina Atlas na sjeverozapadu afrike, na prostoru Maroka, Alžira i Tunisa. Unutar ovog planinskog sustava, razlikujemo Anti Atlas, Tel Atlas, Saharski Atlas, Srednji Atlas, Visoki Atlas.

Nizine

Dijeli se na visoku i nisku Afriku. Reljefne cjeline niske su gorje Atlas, Sahara, Somalija, zavala Konga i Čada. Reljefne cjeline visoke Afrike su: Jezersko, etiopsko i Južno Afričko visočje. Dio je Gondvane, od nje su u prošlosti nastale: Indija, Južna Amerika, Afrika, Antarktika i Australija.

Otoci

Beach in Madagascar with pirogues and palm trees
Plaža na Madagaskaru.

Značajni otoci i otočne skupine Afrike su:

Rijeke

Najdulje rijeke kontinenta Afrike:

Jezera

  • Broj jezera: više od 2 000 (više od 400 samo u Nigeriji)

Značajnija jezera na kontinentu Afrike:

Klima

U Africi imamo osam klimatskih zona:

  • Tropska vlažna područja
  • Tropska povremeno vlažna područja
  • Tropski polupustinja
  • Sub-saharsko podrucje
  • Suptropska područja s vlažnim zimama
  • Suptropska područja s vlažnim ljetima
  • Sušni suptropi
  • Stepe s vlažnim zimama

U Centralnoj Africi prevladava ekvatorska klima. Ona je najviše izražena u zavali Konga i u niskom Atlantskom primorju. Prema sjeveru i jugu ova klima postepeno prelazi u vlažnu tropsku s kišnim i sušnim dijelom godine. Na jugu Angole vlada sušna tropska klima.

Naselja

  • Gradovi s najviše stanovnika: Kairo (Egipat, 17,2 milijuna stanovnika) i Lagos (Nigerija, 15,5 milijuna stanovnika)

Demografija

Povijest

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Afrike

Afrika Map 1689
Karta Afrike iz 1689.

Afriku, kolijevku čovječanstva, već su prije oko 3,5 milijuna godina naseljavali preci današnjeg čovjeka. Prije oko 1,8 milijuna godina napustio ju je Homo erectus i proširio se Europom i Azijom. Potkraj paleolitika Afriku su naseljavali Bušmani i Pigmejci te negridno stanovništvo u sjevernoj, zapadnoj i srednjoj Africi. Prva velika civilizacija Afrike, Egipat, nastao je oko 5 000 g. pr. Kr. u delti Nila. Od 11. st. pr. Kr. na obali Afrike svoje trgovačke kolonije osnivaju Feničani. Tijekom 2. i 1. st. pr. Kr. cijelu sjevernu obalu Afrike od današnjeg Maroka do Egipta osvaja Rim. U 1. stoljeću kršćanstvo dolazi do Aleksandrije. Nakon raspada Rimskog Carstva Afikom je vladao Bizant, a zapadnim dijelom sjeverne dijelom Afrike neko vrijeme i Vandali.

U 7. i 8. stoljeću dolazi do arapskog osvajanja Afrike čime se sjeverni dio kontinenta našao pod arapsko-islamskim utjecajem. Prije Krista u Nubiji se razvilo kraljevstvo Kuš, te Kraljevstvo Aksum u današnjoj Etiopiji. U zapadnoj se Africi 700. godine razvija kraljevstvo Gana koje traje do 1200. U 8. stoljeću arapski trgovci stvaraju trgovački put preko Sahare s bogatim trgovačkim gradovima. Razmjenjuju oruđe i oružje, bakar i konje za zlato, kožu i robove. 1100. javlja se kraljevstvo Benin u zapadnoj Africi koje traje sve do 1897. 1200. se javlja kraljevstvo Mali (traje do 1500), 1350. kraljevstvo Songhai (traje do 1600). Na jugu Afrike 1270. do 1450. traje kraljevstvo Shona. Grad Timbuktu u 14. stoljeću postaje središte trgovačkih putova koji vode preko Sahare.

Ostala većina stanovnika Afrike južno od Sahare bila je izolirana od događaja u sjevernoj Africi. Bartolomeu Dias oplovljava Rt Dobre nade. Europsku ekspanziju u Africi započeli su Portugalci u 15. stoljeću i tada započinje ekonomsko iskorištavanje Afrike. Oni su zauzeli obale kraljevstva Konga i obalu istočne Afrike, te stvorili svoje kolonije u Angoli i Mozambiku. Od 17. stoljeća Britanci su započeli osvajanje obale današnje Gane, a Francuzi su zauzeli ušće rijeke Senegal. God 1652. Svoju koloniju u južnoj Africi, Kaapstadt, stvorili su Nizozemci. Već u 16. stoljeću počinje izvoz crnog roblja u Ameriku. U 18. je stoljeću više od 7 milijuna Afrikanaca poslano u Ameriku kao roblje. Tijekom 18. i 19. stoljeća trajala su istraživanja unutrašnjosti Afrike. Britanski istraživači Burton, Speke, Livingstone i Stanley postepeno su otkrivali sve veća i veća područja tzv. crne Afrike. 1487. Kolonijalno osvajanje Afrike u pravom smislu ostvareno je u 19. stoljeću. Najveće kolonijalne sila postale su Velika Britanija i Francuska, a osim njih kolonizatori su bili i Njemačka, Belgija, Italija, Portugal, Španjolska. Podjela Afrike na kolonije službeno je prihvaćena na berlinskom kongresu 1885.

Nakon Drugog svjetskog rata jača antikolonijalizam širom Afrike i započinje proces dekolonizacije. Većina je afričkih država nezavisnost stekla oko 1960. Posljednje države koja je stekle nezavisnost bile su Namibija (1990.) te Eritreja (1991.) 1994. je u Južnoafričkoj Republici srušen apartheid.

Stanovništvo

Sandance OneTime Film
Festival plesa u Bocvani.

Gustoća naseljenosti je vrlo nejednolika naročito zbog prirodno-zemljopisnih obilježja – 18,8 stan/km2. Usprkos gospodarskoj zaostalosti, afričko stanovništvo, zahvaljujući napretku zdrastvene zaštite, vrtoglavo raste, što minimalizira napore u razvoju gospodarstva, u većini afričkih zemalja tek se posljednjih desetljeća zbivaju plemensko i nacionalno sazrijevenje i diferencijacija; nastaju narodnosni entiteti, plemena i narodi traže sebe, svoju povijest, jezik, kulturu, samobitnost i teritorij. Ti problemi rasnog i nacionalnog sazrijevanja biti će vrlo dugi i bolni pogotovo zato što je afrički kontinent prema brojnosti raznih entiteta najrascjepkaniji na svijetu (danas se tamo govori više od 730 jezika). Nacionalne i plemenske razlike, traženje životnog prostora, umjetno povučene državne granice, danas se pojačavaju i dovode do vrhunca bijedu, neznanje i nerazumijevanje svijeta.

Etnički sastav

Colors of africa
Dama u Gani.

U Africi postoji oko 500 naroda i plemena. Sjeverni dio kontinenta i dio istočne Afrike sjeverno od ekvatora naseljavaju hamitsko semitski narodi Arapi, Berberi, Egipćani, a u Sahari zive Tuarezi. Etiopljani su semiti i hamiti međusobno izmiješani Amhari, Tigrani, Oromi, Sidami. Somali su također hamiti. Na Hamitsko-semitske narode otpada oko trećina afričke populacije. Veći dio podsaharske Afrike bez Madagaskara naseljen je raznim afričkim narodima negroidne rase na koje otpada dvije trećine populacije kontinenta. Zapadnu Afriku južno od Sahare naseljavaju Sudanski crnci podjeljeni na 200 etničkih grupa. U priobalju Gvinejskog zaljeva žive: Akani, Joruba, Ibo, Fon, Bauli, Ibibio, Tvi, Idjo itd. Na krajnjem zapadu regije u priobalju Atlantika žive: Wolofi, Temne, Susu itd. Područje savana južno od Sahare naseljavaju Fulani rašireni od Senegala i Gvineje pa sve do Nigerije i Kameruna. Na sjeveru Nigerije žive Hausa i Kanura narodi. Oko izvorišta rijeke Niger zive mnogi narodi Bambara, Malinke, Dogon, Songai i dr. Veći dio sredisnje i južne Afrike naseljavaju Bantu narodi sastavljeni od preko 150 etničkih grupa i mnogo plemena (oko 1400). Najbrojniji među njima su: Zulu, Hosa, Bemba, Ovambo, Sona, Matambele, Makua. Naseljavaju krajni jug Afrike. Na istoku su dominanatni: Kikuju, Sukuma, Ganda, Njmavezi i dr. U centralnoj Africi najbrojniji su: Kongo, Bamilenke, Hutu, Fang itd. Nilotski crnci žive na jugu Sudana, na sjeveru Ugande i zapadu Kenije, gdje su najbrojniji: Dinka, Neur, Luo, Turkana i dr. U pustinjama Namib i Kalahari žive narodi iz koisanska grupe Bušmani i Hotentoti ukupno 250 000. U prašumama centralne Afrike žive pripadnici kepačke rase tzv. Pigmeji oko 300 000. Nekada su naseljavali mnogo veće teritorije, ali su ih u prašume potisnuli bantoidni narodi. Na Madagaskaru žive malajski doseljenici pomiješani s domaćim negroidnim stanovništvom. Na otoku Mauricijusu i u Južnoafričkoj Republici i Keniji žive indijski doseljenici ukupno oko 1,5 milijuna.

Hrvatske riječi potekle iz afričkih domorodačkih jezika su primjerice: banana, čimpanza, impala, makaki, mamba, okapi, safari, zebra, zombi, vuvuzela, tango, vudu.

Narodi

Bušmani su jedni od naroda Afričkoga kontinenta.

Pigmeji su jedan od malobrojnijih naroda u Africi. Žive oko Konga i veoma su niskog rasta, ima ih od 250.000 do 600.000. [6]

Religije

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Religije Afrike

U Africi su raširene različite religije. Oko 85 % Afrikanaca ispovijeda islam na sjeveru i istoku i kršćanstvo na jugu. Granica između islama i kršćanstva nepravilno se kreće između desete i petnaeste paralele sjeverno od ekvatora. Islam je najraširenija religija u Africi i ispovijeda ga 45 % stanovništva kontinenta. Poslije arapskih osvajanja u 7. stoljeću on se snažno učvrstio u zemljama u sjevernoj Africi od Egipta do Maroka. Od 12. stoljeća islam prodire u regiju Sudana, u istočnoj Africi gdje se učvršćuje do 19 stoljeća. Gotovo svi muslimani Afrike su suniti. Prema studiju objavljenom u listopadu 2012. broj kršćana u Africi popeo se na oko 46 % stanovništva dok se broj muslimana spustio na oko 40 %[7] i da je kršćanstvo najraširenija religija kontinenta. Jedan od razloga povećanju broja kršćana je prema islamskim medijima i povećan broj prelazaka s islama na kršćanstvo. [8]

Regije Afrike

Africa-regions
Regije Afrike

Sjeverna Afrika

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Sjeverna Afrika

Zapadna Afrika

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zapadna Afrika

Istočna Afrika

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Istočna Afrika

Srednja Afrika

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Srednja Afrika

Južna Afrika

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Južna Afrika (regija)

Države

BOUTKA2
Svirač iz Alžira.
Dancing Knight 01
Festival konja u Tunisu.
Cultural Fashion and Adornment, El Moez St., 00 (55)
Nakit u Egiptu.
GedFunerailles0
Muškarac iz Kameruna.
Gondar Girl
Djevojka iz Etiopije
  • Entklave ili autonomne oblasti

Gospodarstvo

Africa by GDP, 2002
BDP per capita preračunat u američke dolare; izvor Svjetska banka - 2002.

Afrika je najsiromašniji kontinet svijeta. Prema UN-ovom izvješću iz 2003., od 175 zemalja 151. – 175. mjesto zauzele su afričke države. Gospodarsko stanje usko je povezano s političkom stabilnošću. S obzirom da su ratovi, suše, glad, oboljelo stanovništvo afrička svakodnevica, gospodarske prilike na većem su dijelu kontinenta iznimno teške. Ipak, postoje regionalne razlike.

Sjever Afrike u daleko je boljem položaju od ostatka kontinenta (Subsaharske Afrike – južno od Sahare). Životni standard puno je viši, iako je još uvijek znatno niži nego u slabije razvijenim europskim državama (Libija je izuzetak), postotak oboljelih od AIDS-a gotovo je zanemariv, a blizina Europe i Sahara u zaleđu orijentirali su ovaj prostor povijesno-geografski više prema europskome civilizacijskom krugu nego prema ostatku Afrike. Izuzetak je također i Južnoafrička Republika. Svazi, Lesoto, Bocvana i Namibija uglavnom zbog rudarstva, Sejšeli, te Gabon i Ekvatorijalna Gvineja, uglavnom zbog nalazišta nafte, također spadaju u bogatije države Afrike.

Gospodarstvima većine afričkih zemalja dominira poljoprivreda. Proizvodnja usjeva koji čine okosnicu prehrane stanovništva, kao i komercijalnih usjeva ima mnogo veće značenje od industrije. Industrija je uglavnom ograničena na JAR. Izvoz mnogih zemalja ovisi o jednom jedinom artiklu – poput bakra ili zlata te komercijalnih usjeva poput kave, što ih izlaže riziku promjena cijena na svjetskom tržištu. Mnoge afričke vlade traže prekomorske ulagače kapitala kako bi razgranale svoje gospodarstvo i razvile širu industrijsku osnovu.

Ukupni BDP cijele Afrike iznosi 1.635 bilijuna $. Stopa godišnjeg rasta BDP-a iznosi 0,74 %. Također, BDP po glavi stanovnika vrlo je nizak. Prosječan BDP po glavi stanovnika iznosi 1,968$. Od dvadeset najsiromašnijih zemalja svijeta s BDP-om manjim od 300$, osamnaest ih se nalazi u Africi. Najsiromašniji su Burundi, DR Kongo i Liberija s BDP-om od oko 100$. Većina afričkih zemalja, pogotovo onih južno od Sahare, bilježi tijekom posljednjih tridesetak godina drastičan pad narodnog dohotka. 50 % Afrikanaca zarađuje manje od 1 $ dnevno. Nabogatija država Afrike je Mauricijus, s BDP-om po glavi stanovnika od 12 800 $, slijede Južna Afrika (10 000 $), Bocvana (8 500 $), Sejšeli (7 800 $), Namibija (6 900$), Tunis (6 800 $) itd. Afrika danas proizvodi oko 28 % svjetske proizvodnje kakaa, 25 % kave, 56 % uljane palme, 60 % sisala, 11 % pamuka i 6 % prirodnog kaučuka. Afrika je također bogata šumama – 23 % kontinenta prekrivaju šume (12 % svjetskih zaliha drvne mase).

Gospodarstvo Afrike uglavnom se i danas oslanja na prirodna bogatstva koja se često neplanirano i nerazumno troše. Smještaj prirodnih bogatstava utjecao je na ukupnu gospodarsku i demografsku polarizaciju Afrike. Veći gradovi nastaju uglavnom uz velika nalazišta rudnih bogatstava te uz morske obale. Godišnja stopa rasta afričkog gradskog stanovništva iznosi 3,5 %. Primjer polarizirane koncentracije vezane za rudna nalazišta je Transvaal u JAR-u. Obuhvaća gradove poput Johannesburga, Pretorije, Krugersdorpa, Vereeniginga... i tu je prisutna golema koncntracija stanovništva. Drugi su primjer rudarska pokrajina Shaba (Katanga) u Kongu, Kabilija u sjeveroistočnom Alžiru, gotovo cijela obala zapadne Afrike a i pojas koji se proteže od Maroka do Tunisa jedno je od najurbanijih afričkih područja, s 43 milijuna ljudi u gradovima. To područje obuhvaća 54 grada s 100 000 ljudi ili više. Stanovništvo često hrli i u glavne gradove gdje je sve prisutniji problem divlje gradnje. I u Africi se tim procesom stvaraju megalopolisi u kojim se stalno povećava broj stanovnika. Primjer su konkurbacija KairoAleksandrijaPort Said (Egipat), CasablancaRabat (Maroko), rast južnoafričke luke Capetown...

Poljoprivreda

Markt Banfora MS 2255
Tržnica u Banfori u Burkini Faso

Gospodarstvo Afrike više se nego ijedan drugi kontinent oslanja na poljoprivredu – poljoprivredna proizvodnja sudjeluje u ukupnom izvozu i BDP–u s 34 %, a oko 60 % afričke radne snage radi u primarnom sektoru. Od ukupne površine kontinenta 8,1 % otpada na oranice, 20,8 % na livade i pašnjake, 25,7 % na šume, 43 % je neproduktivno zemljište, a 2,4 % je potencijalno produktivno. 3/5 afričkih poljoprivrednika radi na malim imanjima kako bi prehranili svoje obitelji, tako da gotovo i nemaju viškove koje bi mogli prodati.

S druge strane, značajan je broj velikih farmi na kojima se uzgajaju proizvodi poput kave, pamuka, kakaa i kaučuka. Te se farme rasprostiru na više desetaka kvadratnih kilometara i zapošljavaju veliki broj radnika. Nažalost, veliki broj tih radnika čine djeca kojima se njihov rad često ne isplaćuje.

Egyptian food Koshary
Egipatska kuhinja.

Drugi problem je taj što je cjelokupna proizvodnja namijenjena izvozu, tako da, kada nastupe krize zbog civilnih nemira i loše žetve najčešće uzrokovane sušama, Afrika nema rezervne zalihe hrane i nastupa glad. Nasuprot tome, razvijene zemlje često svoje viškove proizvodnje uništavaju jer im se zbog visokih troškova transporta preko oceana i tržišta koje ima veoma malo novaca koje može potrošiti sama trgovina ne isplati.

Problemi afričke poljoprivrede datiraju još s kraja 1970-ih. Glavni uzročnici bili su vanjski trgovinski šokovi, neprestani sukobi, postojanje paradržavnih struktura i sustavno zanemarivanje poljoprivredne uloge u gospodarstvu. Također, velike suše 1968. – 1973. i 1982. – 1985., koje su uništile polovicu kontinenta i odnijele milijune žrtava, bacile su Afriku u tešku poljoprivrednu krizu koja traje i danas. Već sedamdesetih poljoprivredna proizvodnja bilježi pad od –0,3 % da bi se osamdesetih oporavila na 1,3 %, što ipak nije pratilo galopirajuću stopu rasta stanovništva. Time je izravno ugroženo dvije trećine afričke populacije izravno ovisne o poljoprivrednoj proizvodnji.

Kontinent je osiromašen kolonijalizmom, infrastruktura je bila nezadovoljavajuća, a navodnjavanje slabo. Također, ograničeno je korištenje novih tehnologija u poljoprivredi.

Većina novca ulaže se u sekundarni i tercijarni sektor koji se smatraju boljim potencijalnim izvorom zarade. Politika je takva da se i ulaganja u poljoprivredu koncentriraju gotovo isključivo na proizvodnju žitarica za izvoz jer je to često jedini izvor deviznog priljeva, i takvu je proizvodnju moguće oporezivati, za razliku od proizvodnje za domaće potrebe. Neke države čak i proizvode dovoljne količine hrane za vlastite potrebe, ali ga lokalno stanovništvo zbog visokih cijena ne može kupiti, a tako dobiveni viškovi se također izvoze.

Industrija

Traditional Moroccan shoes called "babouches"
Tradicionalne marokanske cipele.

Početkom 1960-ih većina afričkih zemalja doživjela je korjenite promjene – izborena je politička samostalnost, a da bi se riješili teške ovisnosti o uvozu robe iz bivših kolonijalnih sila i izvozu poljoprivrednih proizvoda, industrijski razvoj smatrao se dobrim rješenjem. Odabran je model zamjene uvoza po uzoru na Latinsku Ameriku, te su afrički proizvođači zamijenili uvoz robe iz razvijenog svijeta vlastitom proizvodnjom. Od 1965. do 1973. industrijski rast tako je iznosio 14,6 %.

Paralelno s favoriziranjem industrijske proizvodnje zanemarivala se poljoprivreda, o kojoj je većina afričkog stanovništva ovisila, a ovisi i danas. Nasuprot tome, već u razdoblju 1973. – 1983. industrijski je rast smanjen na jednu desetinu (1,4 %). Nije bio održiv na dulje vrijeme i industrija se nije mogla prilagoditi na vanjske promjene i šokove. Naftni šokovi, nesmanjena stopa rasta stanovništva, neprestani sukobi, rast vanjskog duga i loše gospodarenje doveli su do stagnacije, pada ulaganja i dužničkih kriza. Afrika je opet ovisila isključivo o poljoprivrednoj proizvodnji.

Afričke države veliki su izvoznici najrazličitijih vrsta jeftinih sirovina za industrijsku proizvodnju u razvijenim zemljama Zapada. Velik je dio afričke industrije usredotočen na vađenje i preradu sirovina. To uključuje naftnu industriju, proizvodnju hrane, rudarstvo i proizvodnju tekstila. Afrika daje 77 % svjetske proizvodnje dijamanata, 62 % zlata, 26 % ugljena, 17 % bakra i boksita te znatne količine kobalta, volframa i ostalih ruda.

Oko 15 % afričkog stanovništva zaposleno je u industrijskom sektoru. Preko polovice industrijske proizvodnje otpada na JAR, dok većina ostalog dijela dolazi iz zemalja uzduž sjeverne obale. Kako nemaju vlastite industrijske proizvodnje, ili je ona tek u začecima, ostale su afričke države prisiljene uvoziti skupe gotove proizvode na što troše velika sredstva iz državnih proračuna. Takvi su trgovinski odnosi doveli afričke zemlje do teškoga financijskog stanja. Vanjski dug prema razvijenim državama neprestano raste, a njegovo servisiranje nije moguće zbog nedostatka novca u proračunima. Danas postoji snažna inicijativa međunarodne zajednice da se afričkim državama otpišu vanjski dugovi.

Promet

Transportation in Tanzania Traffic problems
Cestovni promet u Tanzaniji
Plane in zanzibar
Zrakoplov u Zanzibaru

Promet je u Africi vrlo slabo razvijen, što je posljedica različitih prirodnih i društvenih čimbenika. Najvažnija je zapreka reljef, odnosno slaba razvedenost obale, strmi planinski rubovi nad njima, slapovi na rijekama, pustinje, prašume i močvare, te velike udaljenosti. Zato je Afrika u pretkolonijalnom razdoblju prometno bila vrlo zaostala, a takvo stanje je do danas tek djelomično popravljeno.

Tradicionalan način prometa poput onoga na devi još se uvijek često koristi u slabije pristupačnim dijelovima Afrike, a u sredozemnoj Africi teret često prenose magarci i mazge. Pretkolonijalna Afrika južno od Sahare nije poznavala kola na kotačima sve do 19. stoljeća kada su Buri prodirali u unutrašnjost stepa volovskim zapregama. Kolonijalno razdoblje unosi bitne promjene – ubrzo je obala bila uključena u oceansku plovidbu, no problem je bio povezati unutrašnja proizvodna područja s obalom. I danas je taj problem prisutan.

Afrika ima oko 8 000 km unutrašnjih plovnih puteva koji su zbog nedostatka međusobne povezanosti i povezanosti s morem gospodarski manje važni. Mreža rijeka Nila, Konga i Nigera pruža ograničene mogućnosti pristupa prostorima unutrašnjosti kontinenta jer brojni vodopadi i slapovi sprječavaju plovidbu duž većeg dijela riječnog toka.

Afričke željeznice sagrađene su prvenstveno radi iskorištavanja prirodnih resursa i većina ih povezuje unutrašnjost s većim priobalnim gradovima, ostavljajući velike dijelove kontinenta nedirnutima – pet zemalja bez pristupa moru uopće nema željeznice (Mali, Gvineja Bisau, Sijera Leone, Liberija i Gvineja). Afrika ima manje željezničkih pruga od ijednog drugog kontinenta. Na 1 000 km2 dolazi 2 km pruge. Najrazvijeniju mrežu željeznica ima JAR, na koju otpada 24 % svih afričkih pruga. Potpuno zasebnu željezničku mrežu ima Egipat (7 % afričkih pruga) i atlaske zemlje (13 % afričkih pruga).

Nakon Prvog svjetskog rata Afrika dobiva i prve automobilske ceste. Mnoge su ceste izgrađene 1970-ih no gospodarske poteškoće otežavaju njihovo održavanje i proširivanje mreže. Velike udaljenosti, nedostatak drugih prometnih veza i potreba za brzom povezanošću sa svijetom dovode u najnovije doba do naglog razvitka zračnog prometa.

Izvori

  1. http://news.bbc.co.uk/2/hi/8366591.stm
  2. Sayre, April Pulley. (1999) Africa, Twenty-First Century Books. ISBN 0-7613-1367-2.
  3. Homo sapiens: University of Utah News Release: Feb. 16, 2005,
  4. Visual Geography. Africa. General info, preuzeto 2007-11-24
  5. http://news.bbc.co.uk/2/hi/8366591.stm
  6. World Bank accused of razing Congo forests, The Guardian.
  7. http://geoconger.wordpress.com/2012/10/10/christianity-africas-largest-faith-the-church-of-england-newspaper-october-6-2012-p-6/].
  8. [http://www.themuslimtimes.org/2012/04/religion/islam/six-million-african-muslims-convert-to-christianity-each-year

Ostali projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Afrika
Afrika (rimska provincija)

Afrika je bila starorimska provincija na području sjeverne Afrike na teritoriju Tunisa i dijelova Libije. Osnovana je nakon trećeg punskog rata.

CAF

CAF (eng. Confederation of African Football) je najviše izvršno tijelo u Africi zaduženo za nogomet. CAF organizira Kup afričkih nacija, Afričko prvenstvo država, CAF Konfederacijski kup te Afričku Ligu prvaka. Osnovan je 1957. te ima 54 države članice.

Hip-hop

Hip-hop / rap je kulturni pokret koji se razvio među gradskim stanovništvom, Afroamerikancima, Jamajkancima i Portorikancima u Bronxu, kvartu New Yorka, tijekom ranih 1970-ih i otad se proširio po cijelom svijetu. Četiri glavna obilježja, ili "elementa", hip-hop kulture su MC-anje (repanje), DJ-anje, grafiti, i breakdance. Neki smatraju beatbox petim elementom hip-hopa; neki bi dodali politički aktivizam, hip-hop modu, hip-hop žargon, double dutching (urbana forma preskakanja užeta) ili druge elemente kao važne dijelove hip-hopa. Pojam je otad postao sinonim za hip-hop glazbu/rap glazbu.

Podrijetlo izraza "hip-hop" je nejasno. Pokret koji je kasnije postao poznat kao "hip-hop" je navodno počeo sa DJ Kool Hercom, dok se DJ-u Afrika Bambaataa često pridodaju zasluge stvaratelja naziva "hip-hop" za opisivanje kulture. Razne mitske etimologije i komplicirana značenja dodana su izrazu i nastavljaju se promicati unutar hip-hoperske zajednice.

Istočna Afrika

Istočna Afrika je najistočnija regija afričkog kontinenta koja se različito definira u geografiji ili geopolitici. Prema UN-ovoj shemi geografskih regija Istočnu Afriku čini sljedećih 19 teritorija:

Kenija, Tanzanija i Uganda – također članice Istočnoafričke zajednice (EAC)

Džibuti, Eritreja, Etiopija i Somalija – često se označuju kao Afrički rog

Mozambik i Madagaskar – ponekad se smatraju dijelom Južne Afrike

Malavi, Zambija i Zimbabve – ponekad se uključuju u Južnu Afriku i bivšu Srednjoafričku federaciju

Burundi i Ruanda – ponekad se smatraju dijelom Srednje Afrike

Komori, Mauricijus i Sejšeli – male otočne države u Indijskom oceanu

Réunion i Mayotte – Francuski prekomorski teritoriji u Indijskom oceanuEgipat i Sudan se ponekad, geografski, ubrajaju u ovu regiju.

Južna Afrika (regija)

Južna Afrika je najjužnija regija afričkoga kontinenta čija se definicija razlikuje u geografiji i geopolitici. Unutar regije se nalaze brojni teritoriji - uključujući Republiku Južnu Afriku, zemlju nasljednicu Južnoafričke Republike (Transvaalske Republike).

Južnoafrička Republika

Južnoafrička Republika, službeno Republika Južna Afrika, država je na krajnjem jugu afričkog kontinenta, na obalama Atlantskog i Indijskog oceana. Graniči na sjeverozapadu s Namibijom, na sjeveru s Bocvanom i Zimbabveom te na sjeveroistoku s Mozambikom i Svazijem. Neovisna kraljevina Lesoto potpuno je okružena južnoafričkim teritorijem.

Kontinent

Pojam kontinent (od lat.: (terra) continens) označava "međusobno povezanu zemlju". Svi kontinenti zajedno čine samo 29% površine Zemlje.

Miševi

Miševi (Mus) su rod glodavaca iz potporodice pravih miševa. Najpoznatija vrsta iz ovog roda je domaći miš. Osim njih, ovaj rod obuhvaća još 38 vrsta od kojih su neki, kao domaći miševi, hemerofili, dok su drugi životinje koje žive daleko od ljudi, povučeno, u šumama.

Kao i većina glodavaca miševi su noćne životinje ili su aktivniji u sumrak, ali ih se, naravno, može sresti i po danu, osobito ako ih brojčano ima više na nekom području. Miševi žive svugdje - nema ih jedino na Antarktici i nekim manjim otocima, kao niti u moru. Miševi u danu pojedu oko 10% svoje ukupne težine, tako da npr. miš od 20 do 25 grama u danu pojede 2-2,5 grama hrane.

Moja Afrika (1985.)

Moja Afrika je američki film iz 1985. godine. Redatelj je Sydney Pollack. Nastao je prema autobiografskoj knjizi "Moja Afrika" iz 1937. godine, koju je napisala Dankinja Karen Blixen pod pseudonimom Isak Dinesen. Film je osvojio 28 nagrada i 17 nominacija, uključujući i 7 dobivenih Oscara (za najbolji film, najboljeg redatelja, za najbolju scenografiju, za najbolju fotografiju, za najbolji adaptirani scenarij, za najbolju originalnu glazbu i za najbolje miksanje zvuka).

Popis zavisnih teritorija

Zavisni teritoriji su teritoriji bez pune političke samostalnosti.

Sjeverna Afrika

Sjeverna Afrika je najsjevernija regija afričkog kontinenta. U geopolitici UN-ova definicija Sjeverne Afrike (koja se podudara s uobičajenim prepoznavanjem regije) uključuje sedam sljedećih teritorija:

Španjolske plazas de soberanía (eksklave) nalaze se na južnoj obali Sredozemnog mora okružene s kopna Marokom.

Španjolski Kanarski otoci i portugalski otoci Madeira, koji se nalaze u sjevernom Atlantskom oceanu, čine sjeverozapad afričkog kontinenta i često se uključuju u ovu regiju.

Magreb - također nazvan Tamazgha - dio je sjeverozapadne Afrike koji obuhvaća Alžir, Maroko, Tunis, Zapadnu Saharu (čiji je politički status neodređen) i (ponekad) Libiju. U uobičajenoj uporabi, posebice u francuskom, termin se često ograničava na prve tri zemlje, budući su sve tri bile bivši teritoriji pod francuskom upravom (Alžir kao naseljenička kolonija, a ostale dvije kao protektorati). U arapskom jeziku termin može također označavati samo Maroko.

Geografski se ponekad uključuju Azori, Mauritanija, Mali, Niger, Čad, Etiopija i Džibuti.

Neke se zemlje u Sjevernoj Africi, posebice Egipat i Libija, često ubrajaju u uobičajene definicije Srednjeg istoka, budući da one u nekim pogledima imaju bliže spone sa Jugozapadnom Azijom nego s Magrebom. Štoviše, Sinajski poluotok u Egiptu dio je Azije, pa je stoga Egipat transkontinentalna država.

Službeni jezik

Službeni jezik je jezik izričito određen kao takav u ustavu ili zakonu neke zemlje, države ili teritorija.

Polovica zemalja svijeta ima službene jezike. Neke zemlje imaju samo jedan, npr. Albanija, Francuska (iako Francuska ima više domorodačkih jezika), Njemačka i Litva. Neke imaju više službenih jezika, npr. Bjelorusija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Kanada, Finska, Afganistan, Paragvaj, Bolivija, Indija, Švicarska i Južna Afrika.

U nekim zemljama, kao što su Irak, Italija i Španjolska, postoji službeni jezik za cijelu državu, ali drugi jezici dijele službeni status u nekim važnim regijama. Neke zemlje, kao što su Sjedinjene Američke Države, nemaju službeni jezik, ali pojedine savezne države imaju službene jezike. Napokon, neke zemlje uopće nemaju službeni jezik, npr. Australija, Eritreja, Luksemburg, Švedska i Tuvalu.

Na području Perua, svi jezici koji se tamo govore su službeni, a njihov broj iznosi 92Zbog kolonijalizma i neokolonijalizma, Filipini i neke afričke zemlje imaju službeni i školski jezik (francuski ili engleski) koji nije ni nacionalni ni najrašireniji jezik. S druge strane, zbog nacionalizma, Irska koristi irski jezik kao državni i prvi službeni jezik, iako ga govori malen dio stanovništva.

U nekim zemljama, pitanje koji se jezik treba koristiti u kojim kontekstima predstavlja velik politički problem.

Srednja Afrika

Srednja ili centralna Afrika je središnja regija afričkog kontinenta u koju se često ubrajaju:

Burundi

Čad

Demokratska Republika Kongo

Ruanda

Srednjoafrička RepublikaSrednja Afrika (engl. Middle Africa; termin koji koriste Ujedinjeni narodi u svojoj kategorizaciji geografskih subregija), analogni termin koji označuje dio Afrike južno od pustinje Sahare, istočno od Afričkog udubljenja i zapadno od Velike rasjedne doline. Regijom dominira rijeka Kongo i njeni pritoci koji zajedno čine iza Amazone drugi po veličini slijev na svijetu. Prema UN-u Srednju Afriku čini devet zemalja:

Angola

Čad

Demokratska Republika Kongo

Ekvatorska Gvineja

Gabon

Kamerun

Kongo (Republika Kongo)

Sveti Toma i Princip

Srednjoafrička republikaSve države koje se nalaze u UN-ovoj subregiji Srednja Afrika zajedno s onima koje se obično smatraju dijelovima Srednje Afrike (dakle 11 zemalja) tvore Ekonomsku zajednicu srednjoafričkih država (Economic Community of Central African States).

Srednjoafričku Federaciju (1953-1963), koja se također nazivala Federacija Rodezija i Nyasaland, tvorile su današnje države Malavi, Zambija i Zimbabve, koje se sada smatraju dijelovima Južne i Istočne Afrike.

Sredozemlje

Sredozemlje (naziv latinskog porijekla: Mediteran = in medio terrae (lat. medius = srednji + terra = zemlja) zemljopisno je područje niza država koje graniče uz Sredozemno more na tri kontinenta: Europa, Azija i Afrika. U antičko doba bio središte europske civilizacije. Najstarije civilizacije na obali Sredozemnog mora bila je egipatska i zatim nešto mlađa egejsko-kretska.

Sredozemlje se odlikuje sredozemnom klimom.

Sredozemna kultura se materijalizira u hrani u kojoj prevladava povrće, voće, ribe, kruh, maslinovo ulje i vina.

Subregija

Subregija je koncepcijska jedinica koja proizlazi iz veće regije ili kontinenta i obično se temelji na položaju. Za definiranje subregije koriste se kardinalni smjerovi: sjever, jug, istok, zapad.

Supsaharska Afrika

Supsaharska Afrika je područje u Africi koje se nalazi južno od Sahare, a koristi se za označavanje zemalja Afrike koje se ne smatraju dijelom Sjeverne ili nekih područja Zapadne Afrike. U Europi i Americi tijekom 19. stoljeća Supsaharska Afrika je bila poznata kao Crna Afrika ili Tamna Afrika, dijelom zbog rase urođeničkih naseljenika, a dijelom zbog velikog dijela koji Zapadnjaci nisu u potpunosti kartirali ili istražili (Afrika je ponekad u cijelosti bila označena kao "crni kontinent"). Ti su termini danas zastarjeli, te su se često smatrali uvredljivima. Hegel i ostali pisci toga vremena preferirali su neutralnu frazu Afrička gorja čija je prvotna namjera bilo označavanje afričke unutrašnjosti u suprotnosti s obalnim regijama.

Od završetka posljednjeg ledenog doba sjeverna i supsaharska regija Afrike bile su odvojene ekstremno surovom klimom koja je karakterizirala raštrkano naseljenu Saharu. Ta klima je formirala učinkovitu prepreku koju je prekidao jedino tok rijeke Nil. Moderni termin supsaharski odgovara standardnom prikazu sjevera na vrhu i juga na dnu. Tropska Afrika je alternativna moderna oznaka povezana s riječju afrotropski, koja se koristi za raznolikost regionalne ekologije. Kad bi se taj termin ipak strogo primijenio, onda bi on isključivao Južnu Afriku čija se većina nalazi izvan pojasa obratnica.

Podjela Afrike na ove dvije, široke regije također se uzdigla iz povijesnih i geopolitičkih razmatranja. Na Zapadu su se sjevernoafrički naseljenici općenito percipirali da su pretežito kavkazoidi. Usprkos tome što te termine sada osporavaju antropolozi i ostali znanstvenici, Sjevernoafrikanci su se oduvijek prilično razlikovali od većine crnaca iz Supsaharske Afrike.

Štoviše, ljudi Sjeverne Afrike govore jezicima koji su blisko povezani i pripadaju afroazijatskoj jezičnoj obitelji za razliku od ostatka kontinenta u kojem stanovništvo pretežito govori nilosaharskim i nigerokongoanskim. Sjeverna Afrika se integrirala unutar Bliskog istoka i Istočnog Mediterana još od razdoblja antike. Egipat je primjerice transkontinentalna država u kojoj je maleni dio zemlje (Sinajski poluotok) geografski smješten u Jugozapadnoj Aziji. Uvođenje istočnog kršćanstva i islama u regiju još je jače utvrdilo ovu percepciju i samopercepciju.

Problematično grupiranje afričkih država u geopolitičke regije zajedno s percepcijama pripisanim takvim podjelama--posebice one utemeljene na idejama rase i etniciteta--ispunjene su inherentnim paradoksima. Sudan se primjerice smatra sjevernoafričkom zemljom, iako su njegovi stanovnici pretežito crnački Afrikanci.

Uz malene iznimke Mauricijusa i Južne Afrike supsaharska je Afrika poput ostatka kontinenta jedna od najsiromašnijih regija na svijetu koja još uvijek pati od naslijeđa kolonijalnog osvajanja i okupacije, neokolonijalizma, inter-etničkih konflikata i političkog razdora. U regiji se nalaze brojne zemlje koje pripadaju najslabije razvijenim zemaljama na svijetu. (Vidi Ekonomija Afrike.)

ZA

ZA (od Zuid-Afrika (nizoz.)), međunarodna registracijska oznaka za cestovna vozila, koju od 1936. godine koristi Južna Afrika. Oznaka se upotrebljava u cestovnom prometu i mora biti nalijepljena na cestovnom vozilu prilikom ulaska u druge države.

8. studenog 1968. godine u Beču je potvrđen "Međudržavni zakon o razvrstavanju prepoznatljivih oznaka", koji se naknadno dopunjavao nastankom novih država.

Nekadašnja registracijska oznaka je bila: SAU.

Nedovršeni članak ZA koji govori o prometu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Zapadna Afrika

Zapadna Afrika je najzapadnija regija afričkog kontinenta. Geopolitički se UN-ova definicija Zapadne Afrike podudara s najuobičajenijim prepoznavanjem regije, a uključuje sljedećih 16 država:

Magreb (arapski "zapadno"), regija u sjeverozapadnoj Africi u kojoj se nalaze Maroko (zajedno sa Zapadnom Saharom), Alžir, Tunis i (ponekad) Libija (vidi Sjeverna Afrika).

UN-ova regija također uključuje otok Svetu Helenu, britanski prekomorski teritorij u Južnom atlantskom oceanu.

Zapadna Afrika je područje s velikim rasponom geografije, bioregija i kultura. Orijentirana je zapadno od imaginarne osi sjever-jug uglavnom na području koje se danas naziva Afričkom udubinom. Atlantski ocean formira zapadne i južne granice regije. Sjevernu granicu čini pustinja Sahara, a najsjeverniji dio regije općenito se smatra Nigerski pregib. Istočna granica je manje precizna, pa je neki smještaju na Benue Trough, a drugi na liniju koja ide od Mount Kameruna do jezera Čad.

Moderne granice suvremenih zapadnoafričkih država odražavaju nekadašnje kolonijalne granice koje prelaze etničke i kulturne linije, pa često dijele pojedinačne etničke grupe između dviju ili više država.

Države u Africi
Kontinenti
Regije svijeta

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.