Šime Balen

Šime Balen (Jablanac, kraj Senja, 7. veljače 1912.[2]Zagreb, 16. ožujka 2004.), hrvatski novinar, političar, publicist, putopisac i prevoditelj. Za vrijeme života bio je suprugom Mariji Balen rođ. Bevandić.[3] Kći mu je Vjera Balen-Heidl, urednica na HTV-u i književna prevoditeljica.[3]

Životopis

Na Sušaku je maturirao na Trgovačkoj akademiji te potom upisao Ekonomsko-komercijalnu visoku školu u Zagrebu. Kao hrvatski nacionalist uhićen je početkom tridesetih godina te naposljetku osuđen.[4] Sudjelovao u prosvjedima omladine protiv šestosiječanjske diktature, te je bio uhićen i osuđen više puta. U KPJ je ušao 1935.[1] ili 1936.[4] (dok je bio u zatvoru).[4] Iz zatvora je izišao 1936. godine.[1] Treći je glavni urednik Vjesnika, 1943. – 1945., čijim je bio suosnivačem.[5]

Balen je bio članom Inicijativnoga odbora Zemaljskoga antifašističkoga vijeća narodnoga oslobođenja Hrvatske, kao i članom tročlanoga Tajništva Inicijativnoga odbora.[6] Bio je i vijećnikom AVNOJ-a i ZAVNOH-a. Po kraju rata zastupnik je u Saboru NR Hrvatske i Privremenoj narodnoj skupštini DFJ, član delegacije FNRJ u UN-u i na zasjedanju UNESCO-a, te predstavnik za tisak u veleposlanstvu FNRJ u Washingtonu.

Balen je isključen iz Komunističke partije Jugoslavije 1948.[1] godine zbog protivljenja progonu Andrije Hebranga.[2] Po povratku iz SAD-a postaje direktor Tanjuga (1947.-1948). Bio je i glavnim urednikom u Matici iseljenika Hrvatske.[7] Od 1962. direktor je Nakladnog zavoda »Znanje« do umirovljenja 1966. Bio je počasnim predsjednikom Hrvatske demokratske zajednice[8] (17. lipnja 1989.[8] – 24./25. veljače 1990.).

Djela

  • "Staniša Opsenica", 1944.
  • "Istra u narodnooslobodilačkoj borbi", 1945.
  • "Lipovac", 1947.
  • "Pavelić", 1952.
  • "Inicijativni odbor ZAVNOH-a", 1969.
  • "Na zelenim kupolama Zečjaka", 1977.
  • "Jablanac (1179.–1979.) Povijesna skica prigodom 800. obljetnice", 1979.
  • "Izgubljeni na Velebitu", 1980.
  • "Velebit se nadvio nad more", putopisni zapisi s planine, 1985.
  • "Sveta laž", 1991.
  • "Prva sjećanja: Panos – rat, glad, prevrat, seoba ", 1993.

Prevodio je s engleskog (Williama Faulknera, Ernesta Hemingwaya, Erskinea Caldwella, Franka Norrisa, Francisa Scotta Fitzgeralda, Benjamina Franklina i ost.). Bavio se je i zagonetaštvom,[9] a objavljivao je u Zagonetci.[9]

Dubravko Horvatić ga je uvrstio u svoju antologiju Hrvatski putopis : od XVI. stoljeća do danas, a Željko Poljak u antologiju Hrvatska planinarska književnost.

Nagrade (izbor)

Bilješke

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Tomo Žalac (1983.), »BALEN, Šime,«. U tiskopisu: Hrvatski biografski leksikon, 1. svezak: A – Bi, (glavni urednik  Nikica Kolumbić ), Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1983.; pristupljeno 29. rujna 2014. (vanjska poveznica na HBL)
  2. 2,0 2,1 »Balen, Šime«, u tiskopisu: Antun Vujić, glavni urednik, Proleksis enciklopedija : prva hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija (javno dostupna na mrežnim stranicama Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže. URL: http://proleksis.lzmk.hr/10560/). Zadnji put osvježeni podatci mjeseca rujna 2013. godine. Pristupljeno: 25. rujna 2014.
  3. 3,0 3,1 Franjo Maletić, gl. ur., Tko je tko u Hrvatskoj = Who is who in Croatia, Zagreb : Golden marketing, 1993., ISBN 953-6168-00-6, str. 29.
  4. 4,0 4,1 4,2 Ivica Hrastović, »Ante Moškov – uloga u stvaranju i propasti NDH«, Časopis za suvremenu povijest, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, God. 31. (1999.), Br. 1., str. 127. – 153., ISSN 0590-9597, (NSK), navod sa str. 129., bilješka sedamnaesta. Citat: (…) početkom tridesetih godina uhićen kao hrvatski nacionalist i osuđen. U zatvoru je u Srijemskoj Mitrovici prišao KPJ čiji je član od 1936. godine. […]
  5. Vjesnik Umro Šime Balen, jedan od osnivača Vjesnika, 17. ožujka 2004.
  6. Hodimir Sirotković, »Konstituiranje ZAVNOH-a«, Časopis za suvremenu povijest, Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske u Zagrebu, Zagreb, God. 5. (1973.), Br. 3., str. 37. – 53., ISSN 0590-9597, (NSK), navod sa str. 41., 43. i 45.
  7. Slavko Janković, Mihajlo Milanović, redakt. Ko je ko u Jugoslaviji : biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima, 1. izd., »Sedma sila« – novinsko-izdavačko preduzeće Udruženja novinara Srbije, Beograd, 1957., str. 42.
  8. 8,0 8,1 »Izjava Osnivačke skupštine Hrvatske demokratske zajednice«. U tiskopisu auktora: Hrvoje Šošić, Hrvatski politički leksikon, Prvi dio : A – O, Tiskara Rijeka, Rijeka, 1993., str. 344. – 346.
  9. 9,0 9,1 Milan Đurić, Boris Nazansky, Zagonetaštvo varaždinskog kraja, Enigmatsko udruženje „Čvor“, Bjelovar, 1981., str. 34., (NSK)
    Wikicitati „Kakvo je značenje kratkotrajne pojave „Zagonetke“ u našoj enigmatici? Ona je, spomenuli smo već, bila drugi hrvatski enigmatski list i kao takva je, okupivši mnoga značajna imena naše tadašnje enigmatike kao što su bili Josip Cesar, Šime Balen, Vladimir Vrđuka, Vladimir Jurčić i drugi, pripremila teren „Sfingi“ (…)”
    (str. 34.)
16. ožujka

16. ožujka (16.3.) 75. je dan godine po gregorijanskom kalendaru (76. u prijestupnoj godini).

Do kraja godine ima još 290 dana.

2004.

2004. je bila prijestupna godina prema gregorijanskom kalendaru, a započela je u četvrtak.

Ova godina bila je obilježena kao:

Međunarodna godina riže (Ujedinjeni narodi).

Međunarodna godina počasti borbi protiv ropstva i njegovom ukidanju (UNESCO).

7. veljače

7. veljače (7.2.) 38. je dan godine po gregorijanskom kalendaru.

Do kraja godine ima još 327 dana (328 u prijestupnoj godini).

Hrvatska demokratska zajednica

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) hrvatska je politička stranka demokršćanske orijentacije. Osnovana je 17. lipnja 1989., a njezin utemeljitelj je Franjo Tuđman, ujedno i prvi predsjednik Hrvatske. HDZ je najmasovnija stranka u Hrvatskoj po broju članova i najjača parlamentarna stranka u Hrvatskom saboru.

Hrvatski domobran (novine)

Hrvatski domobran s podnaslovom "Omladinski list" bio je hrvatski polumjesečnik. Prvi broj je izašao 16. listopada 1928. godine. Izdavač je bila organizacija Hrvatski domobran. Počeo je izlaziti umjesto dotadašnjeg lista Starčević, glasila Saveza hrvatske pravaške republikanske omladine. Hrvatski domobran je odisao borbenošću i revolucionarnošću, zbog čega je stalno bio pod udarom cenzure i zapljena. Izašlo je ukupno šest brojeva, zadnji 22. prosinca 1928. godine.

Ilija Jakovljević (hrvatski književnik)

Ilija Jakovljević (Mostar 21. listopada 1898. - Zagreb 28. listopada 1948.) (zatvor Glavnjača u Beogradu??) bio je hrvatski književnik, odvjetnik i novinar iz BiH. Pisao je pjesme, romane, pripovijetke, podlistke i književne kritike.

Ivo Andrić

Ivo Andrić (Ivan Andrić; Travnik, 9. listopada 1892. − Beograd, 13. ožujka 1975.), bosanskohercegovački, hrvatski i srpski pjesnik, prozaik, književnik i diplomat iz Bosne i Hercegovine, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine.

Jablanac

Jablanac je naselje u Hrvatskoj, u Ličko-senjskoj županiji. Upravno pripada gradu Senju.

Naselje se nalazi u maloj lučici u kojoj su nekada pristajali trajekti za otok Rab. U neposrednoj blizini nalazi se zaštićeni krajolik Zavratnica.

Josip Jurjević-Jurčić de Tuol

Josip Jurjević-Jurčić de Tuol (Jablanac, 5. veljače 1785. - Beč, 21. listopada 1875.), hrvatski prosvjetni i znanstveni djelatnik.

Prema Klaiću, ime "de Tuol" je uzeo po Tulovim gredama.

Predavao je kao profesor na Akademiji u Zagrebu te na budimpeštanskom sveučilištu. Petar Strčić ga smatra "jednim od prvih najstarijih naših stručnjaka za rudno pravo i statistiku".

Iako je dugo radio u inozemstvu, gdje je i umro, nikad nije zaboravio svoj rodni grad, o čemu svjedoči i to što je utemeljio zakladu za školovanje djece iz njegovog plemena (Jurčića).

Juraj Rukavina

Juraj (Juco) Rukavina (Perušić, 4. veljače 1898. – Zagreb, lipanj 1945.), bio je hrvatski nacionalni revolucionar, vođa Ličkog ustanka (Velebitski ustanak) 1932. godine. Za vrijeme NDH pukovnik Ustaške vojnice. Osuđen na smrt i strijeljan u lipnju 1945. godine.

U literaturi ga ponekad miješaju sa Josom Rukavinom, također ustaškim čelnikom, koji je radio u Ustaškoj nadzornoj službi (UNS).

Lički ustanak

Imenom Lički ustanak (također: Velebitski ustanak) naziva se oružana akcija, koje su u rujnu 1932. godine organizirali pripadnici organizacije Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), kojoj je na čelu bio Ante Pavelić, uz sudjelovanje lokalnih članova UHRO.

Partizanski poslijeratni zločini u Gospiću

Partizanski poslijeratni zločini u Gospiću označavaju pokolj kojeg su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata u Gospiću. Gospićane su smaknjivali i na stratištima po okolnim šumama i poljima. Bez suđenja su partizani ubijali brojne Hrvatske vojnike i civile. Procjenjuje se da je ubijeno nekoliko desetaka ili stotina zarobljenika.

Gospiću je bilo otegotno što je bio na piku velikosrpskim hegemonistima i Orjuni zbog Velebitskog ustanka 1932. i jake predratne ustaške organizacije, pa je dobio naziv "ustaško sveučilište". Poslije su se u taj klub mrzitelja ovog grada pridružili i antihrvatski ideolozi iz redova partizanskog pokreta. Posljedica je bila da čim su partizani ušli u Gospić, odmah su počeli trijebiti sve one koje su unaprijed popisali za odstrijel. No, popis žrtava nije samo stao na tome. Neki tobožnji "antifašisti" su dobili dopuštenje da smiju smaknuti sve druge, iz bilo kojih razloga. Sve su to bila smaknuća bez suda. Kad su proradili "narodni sudovi", nije se mnogo promijenilo. Njihov rad je bio "izraz pomahnitala razuma", a glavna im je zadaća bila pobiti što veći broj Hrvata. Strahotno je što je u toj bratoubilačkoj raboti veliku ulogu imalo partizansko vodstvo koje je velikim dijelom bilo sastavljeno od Hrvata. Zabilježeno je to vodstvo (među njima i Jakov Blažević) uoči ulaska u Gospić, u pravoslavnom selu istočno od Gospića diskutiralo što činiti sa stanovnicima koje će zateći sutradan; jedan od monstruoznih prijedloga je bio da se ubije "svakoga tko je navršio 16 godina života, bez obzira na spol i na možebitnu njegovu političku i vojničku angažiranost." Vrijedi navesti da se tom prijedlogu suprotstavio vojni zapovjednik koji je bio lički Srbin, inače učenik gospićke gimnazije, rekavši da "ne može prihvatiti da se sutradan u Gospiću ubija po krsnom listu". Posljedica je bila da se ovaj prijedlog odbacilo. O tom je događaju svjedočio hrvatski publicist Šime Balen, sudionik Velebitskog ustanka. Sumrak 4. travnja 1945. donijeo je prve pokolje. Među ubijenima je i č.s. Žarka Ivasić, mučenica, za koju je zbog ove žrtve Hrvatska biskupska konferencija travnja 2010. godine poduprijela pokrenuti biskupijski postupak za proglašenje blaženom.

Do danas od strane hrvatskog pravosuđa nisu pokrenute istrage, optužnice ili sudski postupci protiv odgovornih osoba i zločinaca koji žive u Republici Hrvatskoj.

Vjesnik

Vjesnik, politički dnevni list, izlazio je u Zagrebu, od god. 1940. do 2012. Bila je također značajna izdavačka kuća, koja izdaje niz drugih izdanja, a u vrijeme socijalističke Jugoslavije imala je osobito velik značaj.

Vladimir Frajtić

Vladimir Frajtić (Bjelovar, 17. srpnja 1910. - Zagreb, 20. lipnja 1989.), bio je hrvatski nacionalni borac i politički uznik. Političkim uznikom bio je kroz tri države: u Kraljevini Jugoslaviji (10 godina), za vrijeme NDH (1 godina) te nakon Drugoga svjetskog rata i u komunističkoj Jugoslaviji (12 godina) ↓1.

Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske

Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (kratica ZAVNOH, koja je i poimeničena: Zavnoh), bilo je najviše tijelo narodne vlasti u Hrvatskoj tijekom antifašističkoga rata. Prvo zasjedanje održano je u Otočcu i na Plitvičkim jezerima (13.–14. lipnja 1943). ZAVNOH je formalno preuzeo funkciju najvišega političkog tijela Narodnooslobodilačkoga pokreta, ali je de facto obavljao i funkciju najvišega organa vlasti Hrvatske. Za predsjednika je izabran Vladimir Nazor. Drugo zasjedanje održano je u Plaškom (12.–15. listopada 1943.), donesen je proglas o vraćanju Hrvatskoj Istre, Zadra, otoka i drugih teritorija pod talijanskom okupacijom. Na trećem zasjedanju u Topuskom (8.–9. svibnja 1944.) ZAVNOH je proglašen vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom i najvišim organom državne vlasti demokratske Hrvatske, donesena je odluka o pristupanju Hrvatske u federativnu Jugoslaviju na temelju prava na samoodređenje. Dana 14. travnja 1945. izvršna funkcija ZAVNOH-a prenesena je na prvu narodnu vladu Hrvatske koju je sastavio Vladimir Bakarić. Na četvrtom zasjedanju u Zagrebu (24.–25. srpnja 1945.) ZAVNOH je promijenio ime u Narodni sabor Hrvatske. Odluke ZAVNOH-a imale su presudno i dalekosežno značenje u obrani hrvatske državnosti te su bile ustavno-pravni temelj suvremene Republike Hrvatske.

Željko Poljak (liječnik)

Željko Poljak (Zagreb, 9. rujna 1926.), hrvatski liječnik i publicist. Planinarski je pisac i teoretičar. Bavio se i kroatistikom.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.