Ålandski otoci

Ålandski otoci (švedski: Landskapet Åland, finski: Ahvenanmaan maakunta/Ahvenanmaa) je otočje u Finskoj između Baltičkog mora i Botničkog zaljeva. Otoci čine autonomnu i demilitariziranu pokrajinu u Finskoj. Glavni grad je Mariehamn. Ålandske otoke čine Glavni otok (švedski: Fasta Åland), s 90% stanovništva, i istočni dio otočja s oko 6.500 otoka na ulazu u Botnički zaljev. Većina stanovnika (92,4%) govori švedski kao prvi jezik koji je i jedini službeni jezik.

Ålandski otoci
Landskapet Åland
Ahvenanmaan maakunta
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Ålänningens sång
Položaj Ålandskih otoka
Glavni grad Mariehamn
Službeni jezik švedski
Državni vrh
 - Guverner1 Peter Lindbäck
 - Predsjednik Vlade Roger Nordlund
Neovisnost nema, dio Republike Finske

lokalna autonomija od 1920. godine, priznata autonomija 1921. od Lige naroda

Površina n/a. po veličini
 - ukupno 13.517 km2
 - % vode 89 %
Stanovništvo n/a. po veličini
 - ukupno (2005) 26.717
 - gustoća 17,5/km2
Valuta euro (100 centa)
Pozivni broj 358 (pozivni broj 18)
Vremenska zona UTC +2
UTC +3 ljeti
Internetski nastavak .ax
1) Guvernera imenuje vlada Finske, ali nema nikakva ovlaštenja u vlasti Ålanda

Povijest

Åland je dugo bio dio Švedske i njegova je kultura i danas puno sličnija švedskoj. Åland je bio pokrajina Švedske od vikinškog doba ili još ranije.

Åland je jedan od teritorija koje je Rusija prisvojila od Švedske Fredrikshamnskim sporazumom 1809. godine i otoci su postali dio poluautonomnog Velikog Vojvodstva Finske. Kada su otoci pripali Rusiji, Šveđani nisu uspjeli omogućiti dogovorom neprisutnost vojske na otocima. To nije bilo bitno samo Šveđanima, već je i Ujedinjeno Kraljevstvo bilo zabrinuto da će vojno prisustvo na otocima ugroziti njihov trgovački interes u regiji.

1832. godine Rusi su počeli praviti tvrđavu na otoku, Bomarsund. Tvrđava je osvojena i uništena od strane Francuza i Britanaca 1854. godine, kao dio operacije na Baltiku za vrijeme Krimskog rata. Sporazumom u Parizu 1856. godine, Ålandski otoci su postali demilitarizirani.

Za vrijeme građanskog rata u Finskoj 1918. godine, švedske postrojbe su se umiješale u mirovne svrhe, između ruskih postrojbi koje su bile na otocima i postrojbi "bijelih" i "crvenih", koje su dolazile iz Finske. Za nekoliko tjedana, švedske postrojbe su zamijenjene njemačkim postrojbama pod odlukom finske "bijele" vlade. Od 1917. godine, stanovnici otočja su pokušavali pripojiti se svojoj matici, Švedskoj. Anketu za pripojenje Švedskoj, poduprlo je 96,2% stanovnika. Švedski nacionalizam je rastao, kao što je u Finskoj rastao antišvedsko raspoloženje, kao i jako mišljenje protiv rusifikacije i borbe za autonomiju Finske. Zbog toga, nastajali su sukobi između stanovnika koji su govorili finski i švedskog govornog stanovništva u Finskoj, zbog čega su se stanovnici Ålandskih otoka pribojavali budućnosti u takvoj državi.

Usprkos tome, Finska nije bila spremna za okupaciju otočja i ponudili su autonomni status umjesto odvajanja. Ipak, stanovnici nisu prihvatili ponudu i takva neriješena situacija je došla pred Ligu naroda. Ta međunarodna organizacija je odlučila da Finska treba zadržati suverenitet, ali Ålandski otoci trebaju postati autonomni teritorij. Finska je imala obvezu osigurati stanovništvu Ålanda pravo na švedski jezik, kao i pravo na vlastitu kulturu i lokalne običaje. Sporazumom je zajamčen neutralni status otočja, kao i zabranu bilo kakve vojne nazočnosti na otocima.

Zemljopis

Åland map with borders
Ålandski otoci sa granicama (plava linija - granica sa Finskom, crvena - granica sa Švedskom

Ålandski otoci se nalaze na strateško važnom položaju, na sjevernom ulazu u stockholmsku luku, ulazu u Botnički zaljev, kao i neposrednoj blizini Finskog zaljeva.

Ålandsko otočje se sastoji od oko 300 nenaseljenih otoka i oko 80 naseljenih, kao i oko 6.000 sprudova. Otočje je na istoku spojeno s Turkulandski otočjem (finski: Turunmaan saaristo, švedski: Åbolands skärgård) koje se proteže prema jugoistočnoj obali Finske. Otoci su uglavnom stjenovite građe, s malo zemljane površine i oštrom klimom.

Površina otočja čini oko 1.512 km². 90% stanovništva živi na Glavnom otoku (Fasta Åland), gdje se nalazi i glavni grad, Mariehamn. Glavni otok je i najveći otok s površinom od 1.010 km² (70% teritorija Ålandskih otoka), veliko je oko 50 km u smjeru sjever-jug i oko 45 km istok-zapad.

Za vrijeme političke krize na otocima postojali su razni zemljovidi otoka. Na švedskim zemljovidima veći dio stanovništa je prikazan na glavnom otoku, bez manjih otoka prema Finskoj, kako bi izgledalo da su otoci bliže Švedskoj. Na finskim zemljovidima otočje je nacrtano kako se proteže prema Finskoj, i manji otoci na istoku su prikazani veće, kako bi izgledalo da su otoci bliže Finskoj. Stvarni zemljovid pokazuje da je veća udaljenost od Švedske, nego od Finske.

Politika

Autonomni status otočja je potvrdila Liga naroda 1921. godine, kao i u malo drugačijem kontekstu EU pri ulasku Finske u Europsku uniju. Prema sporazumu, Åland je politički neutralan i potpuno demilitariziran teritorij. Ålandu je dodijeljena velika autonomija u parlamentu Finske 1920. godine, sa zadnjim promjenama 1991.. S finskim pristupom u EU, protokol prema otocima nalaže, pored ostalog, da Europska unija uvaži određena ograničenja za strance oko prava na vlasništvo u određenim područjima.

Ålandski otoci imaju svoju vladu i parlament (Lagting). Vlada je zavisna o parlamentu, po načelima parlamentarizma. Ålandski otoci imaju vlastitu zastavu, kao i svoju poštu od 1984. godine, vlastitu policiju i samostalno članstvo u Nordijskom vijeću. Budući da su otoci demilitarizirani, muško je stanovništvo oslobođeno vojne obveze.

Suverenitet Ålanda pripada Finskoj, pa Åland nije nezavisan. Ålandskim otocima je zajamčena zastupljenost u finskom parlamentu kroz jednog zastupnika.

Gospodarstvo

Silja Europa 2005
Trajekti koji povezuju otoke

Gospodarstvo na Ålandu ovisi od brodarstva, trgovine i turizma. Brodarstvo čini oko 40% gospodarske aktivnosti, s nekoliko međunarodnih prijevoznika koji rade na Ålandu. Mnoga poduzeća koja se ne bave brodarstvom su mala, sa samo nekoliko zaposlenih. Poljoprivreda i ribarstvo su važni u proizvodnji hrane.

Ukidanje poreza na brodovima koji voze između zemalja Europske unije je potaknulo Finsku da zahtijeva iznimku od Europske unije za Ålandske otoke. Oslobađanje od poreza omogućuje trajektima između Finske i Švedske bescarinsku kupovinu na brodovima (samo ako pristanu u Mariehamn). To znači da je Åland izvan carinske zone Europske unije.

Nezaposlenost na otocima je 1,8% u 2004. godini.

Stanovništvo

Većina stanovnika (92,4%) govori švedski kao prvi jezik (koji je i jedini službeni jezik), ostatak govori finski (5%). U ostatku Finske, službeni su i finski i švedski jezik. Etnička pripadnost stanovnika je i dalje osjetljiva tema. Mnogi sebe smatraju etničkim Šveđanima, dok ima i broj koji sebe smatraju finskim Šveđanima . Jezik kojim se govori je bliži narječju švedskog jezika iz Švedske, nego švedskog koji se govori u Finskoj.

Velika većina stanovnika, 94,8% pripadaju Evangelističkoj Luteranskoj Crkvi.

Poznate osobe

  • Adolf Dahl, švedski slavist i prevoditelj hrvatskih djela

Vanjske poveznice

AX

AX međunarodna registracijska oznaka za cestovna vozila, koju od 2002. godine koriste Ålandski otoci. Oznaka se upotrebljava u cestovnom prometu i mora biti nalijepljena na cestovnom vozilu prilikom ulaska u druge države.

8. studenog 1968. godine u Beču je potvrđen "Međudržavni zakon o razvrstavanju prepoznatljivih oznaka", koji se naknadno dopunjavao nastankom novih država.

Nedovršeni članak AX koji govori o prometu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Adolf Dahl (slavist i prevoditelj)

Adolf Dahl (Marienhamn, Ålandski otoci, 30. travnja 1942.), švedski slavist i prevoditelj

Finska

Finska (fin. Suomi), službeno Republika Finska (fin. Suomen tasavalta, šve. Republiken Finland) je nordijska država u sjeveroistočnoj Europi, ograničena Baltičkim morem na jugozapadu, Finskim zaljevom na jugoistoku i Botničkim zaljevom na zapadu. Finska ima granice sa Švedskom, Norveškom i Rusijom. Ålandski Otoci, uz jugozapadnu obalu, su pod Finskom vrhovnom vlašću dok uživaju ekstenzivnu autonomiju.

Najveći dio Finske je nizak, blago valovit, šumovit kraj s mnogo jezera. Ima 187.888 jezera (većih od 500 m²) te 179.584 otoka. Rijeke se koriste za splavarenje drva. Veliko prometno značenje imaju i plovni kanali. Najveće prirodno bogatstvo su šume stoga glavno mjesto u industriji zauzima prerada drva, proizvodnja papira, namještaja i celuloze. U gušće naseljenom primorju razvio se Helsinki, glavni grad i najveća luka s razvijenom industrijom.

Finci pripadaju ugrofinskoj skupini naroda i govore finskim jezikom. Uz finski službeni jezik je i švedski. 1995. godine postala je članica Europske unije.

Lagodni život Zacka i Codyja (televizijska serija)

Lagodni život Zacka i Codyja (eng: The Suite Life of Zack & Cody) je američka humoristična serija koju su osmislili Danny Kallis i Jim Geoghan. Serija je prvi put emitirana na dječjem kanalu Disney Channel 18. ožujka 2005., sa 4 milijuna gledatelja, što je najuspješnija premijera za Disney Channel u 2005. godini. Serija je bila nominirana za puno nagrada, među kojima je i Emmy. Serija je treća Disney Channel serija koja ima više od 87 epizoda, nakon serije That's So Raven i crtane serije Svemoguća Kim.

Serija je smještena u hotelu Tiptonu u Bostonu. Glavni likovi serije su Zack Martin (sebičan, nezreli blizanac), Cody Martin (mirna i pametan blizanac), London Tipton (bogatašica i nasljednica svih hotela Tipton), Maddie Fitzpatrick (prodavačica slatkiša u hotelu i povremena dadilja blizanaca), Marion Moseby (menadžer hotela koji jako mrzi blizance) i Carey Martin (samohrana majka blizanaca i pjevačica u hotelu).

NUTS

NUTS (francuski: Nomenclature des unités territoriales statistiques - „Nomenklatura prostornih jedinica za statistiku“) je hijerarhijski sustav za identifikaciju i klasifikaciju prostornih jedinica za potrebe službene statistike u zemljama članicama Europske unije.

Ovaj sustav je 1980. godine razvio Europski ured za statistiku u Luksemburgu, s ciljem uspoređivanja regija unutar Europe. Ove teritorijalne jedinice su definirane čisto za statističke svrhe, te ne tvore nužno službene upravne jedinice. Često se grupiranjem određenih upravnih jedinica dobivaju NUTS regije, zbog broja stanovnika koji živi na području te regije.

Svaka europska zemlja dobiva abecedni kôd, slično službenom ISO 3166-1 kôdu (jedina iznimka je kôd Ujedinjenog Kraljevstva), te je podijeljena na statističke jedinice koje su strukturirane na tri razine po zemlji :

NUTS 1 : odgovara statističkim jedinicama u kojim živi od 3 do 7 milijuna stanovnika ;

NUTS 2 : od 800 000 do 3 000 000 stanovnika ;

NUTS 3 : od 150 000 do 800 000 stanovnika.Budući da sve zemlje nemaju upravne jedinice s brojem stanovništva unutar ovih granica, neke razine podijele se ne koriste, te ih čini samo jedan član po razini.

Lokalne upravne jedinice LAU 1 i LAU 2 (Local Administrative Units, LAU), koje su prije označavane kao NUTS 4 i NUTS 5, sastavni su dio NUTS regija.

Nogomet na Otočkim igrama 1991.

Ålandski otoci 1991. su bili domaćinom drugom izdanju nogometnog turnira na Otočkim igrama.

Nogomet na Otočkim igrama 2009.

Ålandski otoci su 2009. bili domaćinima jedanaestog izdanja nogometnog turnira na Otočkim igrama.

Momčad Jerseya je osvojila svoj treći naslov prvaka.

Nogometna reprezentacija Føroyara

Nogometna reprezentacija Føroyara predstavlja Føroyar u nogometu. Pod upravom je Nogometnog saveza Føroyara. Jedna je od najslabijih nogometnih reprezentacija na svijetu te se do sada nije plasirala niti na jedno veliko natjecanje. Članica je FIFA-e i UEFA-e od 1988. godine.

Najveći uspjeh im je pobjeda rezultatom 1:0 nad nogometnom reprezentacijom Austrije, 1990. godine u kvalifikacijama za Euro 1992. To je ujedno bio i njihov prvi nastup na nekom službenom natjecanju, te se ta pobjeda smatra jednim od najvećih iznenađenja u povijesti nogometa. U ostatku kvalifikacija za Euro 1992. su osvojili još samo bod protiv Sjeverne Irske.

Najuspješnije kvalifikacije su im bile za Svjetsko prvenstvo 2002., kada su osvojili čak sedam bodova. Tada su dva puta pobijedili Luksemburg i odigrali neodlučeno sa Slovenijom. U kvalifikacijama za Euro 2008. su protiv svjetskih prvaka Talijana izgubili s minimalnih 2:1.

Nordijska regija

Nordijska regija - grupa zemalja na sjeveru Europe, sastoji se od:

Danske

Finske

Islanda

Norveške

Švedskekao i od 3 autonomne pokrajine u okviru ovih država:

Grenland, Danska

Ålandski otoci, Finska i

Farski otoci, DanskaU nordijskoj regiji, čija površina iznosi 3.5 milijuna km², živi preko 25 milijuna stanovnika. Površinom najveća zemlja regije je Grenland sa 2,166,086 km², dok je po broju stanovnika prva Švedska, u kojoj živi 9 223 766 stanovnika. Ova regija od pet država i tri autonomne pokrajine je prepoznatljiva po zajedničkoj povijesti i društvenoj povezanosti. Zemlje nordijske regije su rangirane među najkonkurentnije zemlje svijeta, imaju visok životni standard te se smatraju uzorom napredne demokracije.

Nordijsko vijeće

Nordijsko vijeće ili Nordijski Savjet i Nordijsko vijeće ministara je kooperativni forum parlamenata i vlada Nordijskih zemalja. Osnovano je poslije drugog svjetskog rata i prve odluke vijeća su donijete 1952. godine o zajedničkom tržištu, socijalnom osiguranju i slobodnom kretanju ljudi bez putovnica za građane zemalja članica.

Otočje

Otočje (riječ arhipelag nepotrebna je tuđica) je skupina otoka jednake geološke građe i postanka. Obično se nalaze na otvorenom moru, dok je manje uobičajeno da se nalaze u susjedstvu velike kopnene mase. Često su vulkanskog postanka, oblikujući se duž oceanskih hrbata ili vrućih točaka, ali postoje mnogi drugi procesi upleteni u njihovu izgradnju, uključujući eroziju i depoziciju.

Grčka riječ "arhipelag" prvobitno je označavala skupinu otoka koji se nalaze u istočnom dijelu Sredozemnog mora između Grčke, Male Azije i otoka Krete. Taj dio, tj. Egejsko more (grčki αρχιπέλαγος, talijanski Arcipelago), doslovce znači "glavno more", od grčkog arkhi (glavni) i pelagos (more) (mletački duždevi od Arhipelaga vladali su s Naksosa, 1210. - 1566., vidi Vojvodstvo Naksos, koje je također nosilo naslov Otočko Vojvodstvo).

Područje poreza na dodanu vrijednost u Europskoj uniji

Područje oporezivanja poreza na dodanu vrijednost u EU je područje u kojem se nalaze sve zemlje članice Europske unije i neke zemlje koje nemaju taj status. Stopu poreza određuje svaka zemlja posebno, ali unutar granica koje je propisala unija. PDV se obračunava u svakoj fazi ciklusa proizvodnje za iznos dodane vrijednosti. Dobra se smatraju uvezenim ili izvezenim samo ako uđu ili napuste ovo područje.

Ovo područje vrijedi za sve zemlje članice EU i Monako, ali isključuje neka područja (većinom ona koja nisu u Europi) zemalja članica unije.

Stockholmski arhipelag

Stockholmski arhipelag (švedski: Stockholms skärgård) je najveći arhipelag u Švedskoj, a drugi najveći arhipelag na Baltičkom moru (najveći je u Finskoj Ålandski otoci).

Arhipelag se proteže od Stockholma oko 60 kilometara na istok. U smjeru sjever-jug uglavnom slijedi obalnu liniju pokrajina Södermanland i Uppland, dosegnuvši otprilike Oja otok na jugu i Väddö na sjeveru. Odvojen je od Ålanda prolazom Južni Kvarken. Druga skupina otoka leži dalje na sjeveru, u blizini grada Öregrunda. Postoji oko 30.000 otoka i hridi. Neki od poznatijih otoka su Dalarö, Finnhamn, Grinda, Husarö, Ingarö, Isö, Ljusterö, Möja, Nämdö, Rödlöga, Tynningö, Utö, Svartsö i Värmdö.

Najveći gradovi na arhipelagu, osim Stockholmu, su Nynäshamn, Vaxholm i Norrtälje.

Selo Ytterby poznato je među kemičarima jer su u njegovoj blizini pronađeni minerali itria koji čine itrij, erbij, terbij i iterbij. Minerali ova 4 elementa dobili su naziv po selu u kojem su pronađeni. Otkriće lantana, holmija, tulija i gadolinija također proizlazi iz minerala ovog mjesta.

Krajolik je u visini zemljišta. Otoci porastu za oko tri milimetra godišnje. Godine 1719. arhipelag je imao procijenjuje se oko 2.900 stanovnika uglavnom ribara. Danas je arhipelag popularna destinacija za odmor s 50.000 vikendica ( uglavnom u vlasništvu građana Stockholma). Zaklada Stockholmski arhipelag posvećena je očuvanju prirode i kulture arhipelaga, posjeduje oko 15% od ukupne površine.

Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji

Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji je međunarodni ugovor između država članica EU-a i Hrvatske čije je sklapanje i stupanje na snagu pravna pretpostavka za ostvarivanje članstva Hrvatske u Europskoj uniji i Europskoj zajednici za atomsku energiju. Ugovor je potpisan u Bruxellesu 9. prosinca 2011. godine.

Službeni puni naziv Ugovora glasi: Ugovor između Kraljevine Belgije, Republike Bugarske, Češke Republike, Kraljevine Danske, Savezne Republike Njemačke, Republike Estonije, Irske, Helenske Republike, Kraljevine Španjolske, Francuske Republike, Talijanske Republike, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Velikog Vojvodstva Luksemburga, Republike Mađarske, Republike Malte, Kraljevine Nizozemske, Republike Austrije, Republike Poljske, Portugalske Republike, Rumunjske, Republike Slovenije, Slovačke Republike, Republike Finske, Kraljevine Švedske, Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske (države članice Europske unije) i Republike Hrvatske o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Ugovor o pristupanju sastavljen je na 23 službena jezika Europske unije i na hrvatskom jeziku.

Ugovorom o pristupanju utvrđuje se da Hrvatska, nakon njegova stupanju na snagu, postaje stranka temeljnih ugovora EU-a. U njemu se ujedno utvrđuju uvjeti za primanje Hrvatske u članstvo EU-a, kao i prilagodbe primarnih i sekundarnih propisa EU-a koje su potrebne radi tog primanja u članstvo.

Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji stupio je na snagu 1. srpnja 2013.

Vrhovne internetske domene država

Vrhovne internetske domene država su vršne domene neke države, a imaju dva slova. Ovi nastavci odgovaraju oznakama zemalja prema standardu ISO-3166.

Österland

Österland ili Österlanden (finski: Itämaa) je jedna od četiri tradicionalne švedske zemlje (ostale tri: Götaland, Norrland, Svealand). Österland je srednjovjekovni izraz koji se koristio za južni dio današnje Finske.

Tijekom 13. stoljeća Kraljevina Švedska osvojila je južni dio Finske. Mnogi Šveđani naselili su južne i zapadne obale Österlanda. Njihovi potomci i danas žive u Finskoj te čine 6% stanovništva. Godine 1581., Österland je proglašen Velikom Kneževinom kralja Ivana III. Južna Finska je bila dio Švedske sve do 1809. godine kada je postala Veliko Vojvodstvo Finske pod okriljem Rusije. Naziv Österland došao je u uporabu za vrijeme Kalmarske unije, a do 15. stoljeća već nije bio upotrebi. Danas je naziv Österland gotovo nepoznat široj javnosti.

Nordijsko vijeće
Države u Europi

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.