Vodozemci

Vodozemci ili amfibije (Amphibia) čine vrstu slatkovodnih i kopnenih kičmenjaka. Njihovo naučno ime je izvedeno od grčkog "amphi bios" (dvostruki život). To ime se zasniva na činjenici da većina vodozemaca stadij larve proživljavaju u vodi, a nakon metamorfoze mogu živjeti na kopnu, ali ostaju cijeli život u blizini vode. Mnogi su prvenstveno noćne životinje kako bi se zaštitili od mogućih grabežljivaca, ali i da bi smanjili gubitak vode preko kože.

Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Vodozemci
Raspon fosila: Late Devonian–Holocene
PreЄ
Є
O
S
D
C
P
T
J
K
Pg
N
Bufo melanostictus
Bufo melanostictus
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Chordata
Potpleme Vertebrata
Natklasa Tetrapoda
Razred Amphibia
Linnaeus, 1758
Potklase i redovi

   Red Temnospondyli - izumrli
Potklasa Lepospondyli - izumrli
Potklasa Lissamphibia
   Red Anura
   Red Caudata

   Red Gymnophiona

Anatomija

Vodozemci imaju četiri uda, ali kod manjeg broja pripadnika ove vrste neki udovi su se izgubili. Na prednjim nogama u pravilu imaju četiri, a na zadnjim pet prstiju. Imaju pljosnate lobanje i često reducirane kosti. Tako većina nema rebra. Izraženost pršljenova kičme često služi kao način za određivanje porijekla pojedine vrste. Koža je tanka i gola, ali zato puna žljezda i pigmentnih ćelija. Koža ima važnu ulogu u disanju i razmjeni tjelesnih tekućina. Kao larve, vodozemci imaju škrge, a u odraslom obliku vrlo jednostavna pluća, ali i koža i usta im pomažu pri disanju i kod razmjene plinova. Vodozemci su hladnokrvne životinje pa se prilagođavaju temperaturi okoline. Srce im se sastoji od dvije predkomore, i jedne komore. Crijevni, urinarni i spolni otvor završavaju u kloaki.

Podjela

Djele se na tri osnovne grupe:

  1. Repati vodozemci (repaši) - Ova vrsta vodozemaca ima gotovo čitav život dva para udova. Pretstavnici ove grupe su: daždevnjaci, vodenjaci, čovječja ribica (koja je endemična u ovom području), itd.
  2. Bezrepaši (žabe) - Ova vrsta vodozemaca živi pretežno u močvarama. Pokreću se nogama, jačim zadnjim i slabijim prednjim. Postoje razne vrste žaba, npr: zelena žaba, žaba krastača, šumska žaba, itd.
  3. Beznošci - Ova vrsta je crvoliog oblika, slijepe su i bez udova. Žive u tropskim krajevima.

Evolucija vodozemaca

Proterogyrinus DB
Proterogyrinus, izumrli predstavnik vodozemaca

Većina naučnika koja se bavi pitanjem od evolucije o vodozemcima, tvrde da su svi današnji vodozemci nastali od stegocefala, jednog od izumrlih primitivnih vodozemaca. Za prvobitnog vodozemca kaže se da je to bila riba koja je hodala. Smatra se da su stegocefali nastali od riba šakoperki i od stegocefala današnji vodozemci, a riba resoperki više i nema. Međutim, 1958. godine na istočnoj obali Indije otkrivena je zadnja živuća vrsta riba resoperki, pod imenom latimerija. Sve ostale vrste riba resoperki su izumrle prije 80 miliona godina.

Vanjski linkovi


P biology.svg Nedovršeni članak Vodozemci koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Alpski triton

Alpski triton (lat. Ichtyosaura alpestris ) pripada porodici daždevnjaka (Salamandridae), redu repatih vodozemaca (Caudata, Urodela), u klasi vodozemaca (Amphibia).

Amnioti

Amnioti su grupa tetrapodnih životinja (sa četiri uda i kičmom) koje imaju jaje sa amnionskom keom, što je adaptacija koja im omogućava da polažu jaja na kopnu umjesto u vodi, kao što to obično rade anamnioti (uključujući i žabe). U ovu grupu spadaju

sinapsidi (sisari i njihovi izumrli srodnici) i

sauropsidi (gmizavci i ptice), kao i njihovi izumrli preci. Embrioni amniota, bilo da ih majke snesu kao jaja ili se razvijaju u maternici, zaštićeni su sa nekoliko ekstenzivnih membrana. Kod placentalnih sisara (Euteria, uključujući i ljude, među tim membranam je i amnionska kesa koja obavija fetus. Po tim embrionskim membranama i odsustvu stadija larve, odstupaju samo tetrapodni vodozemci .Prvi amnioti, koji se nazivaju "baznim amniotima", podsjećali su na male guštere, a evoluirali su od vodozemaca koji su ličili na gmizavce (reptiliomorfa ) prije oko 312 miliona godina, tokom perioda krede. Njihova su jaja mogla preživjeti izvan vode, što im je omogućilo da se prošire u sušna staništa. Jaja su im također mogla "disati" i izaći na kraj sa otpadnim tvarima, pružajući im mogućnost da s vremenom postanu veća, kao i odrasle jedinke.

Osoenosti jaja amniotska su ključne za divergenciju među kičmenjacima, koja im je omogućila razmnožavanje na kopnu, bez potrebe za vraćanjem u vodu (u sezoni razmnožavanja), kao što je slučaj sa vodozemcima. Odtada su se amnioti proširili po cijeloj planeti i na kraju postali dominirajući kopneni kičmenjaci.

Bazni (primitivni) amnioti su se, u evolutivnoj historiji amniota, vrlo rano razdvojili na dvije linije, Sinapsida i Sauropsida, čiji predstavnici žive i danas. Najstariji poznati sinapsid je Protoclepsydrops, čija je starosti oko 312 miliona godina, dok je najstariji sauropsid vjerovatno Paleothyris, pripadnik reda Captorhinida, iz epohe srednjeg pensilvanija (prije oko 306–312 miliona godina).

Anamnioti

Amnioti ili anamniji (lat. an- = ne + grč. μνίον – amnion = posuda), tj. neamnioti su kičmenjaci bez amnionske zametne ovojnice i alantoisa, koji od embrionskih dodataka imaju samo žumančanu kesu (saccus vitellin). U ovu neformalnu skupinu se svrstavaju zmijuljice (Cyclostomata), ribe (Pisces), dvodihalice (Dipnoa) i vodozemci (Amphibia). Za razliku od amniota, oni svoja jaja polažu u vodu. Ove životinje su, također neformalno, klkasificirane u niže kičmenjake, dok su amnioti (gmizavci, ptice i sisari ) označavaju kao viši kičmenjaci.Ime ove skupine potiče obilježavajućeg amniona (vodenjaka) – embrionske membrane proizvedene tokom fetusnog razvoja amniota koji služi za transport kisika u jaje i ispuštanje ugljik-dioksida. Kao što ime sugerira, anamnioti ne razvijaju vodenjak tokom fetusnog života, a u stanju su da razmjenjuju kisik i ugljik-dioksid sa okolnim vodom i odstranjuju otpadne metabolite. Voda pomaže u širenje otpadnih proizvoda (posebno amonijaka), što omogućava embrionu da završi embrionalni razvoj bez trovanja proizvedenim vlastitim otpadom. Tokom svog razvića pripadnici svih (pot)klasa anamniota, jedinke prolaze kroz fazu koja podsjeća na ribu, što ukazuje njihove bliske filogenetske veze.

Anatomija

Anatomija (grč. anatemnein = "sjeći, rezati") jest grana medicine koja ima za cilj proučavanje osnovnih makrostruktura organizma. Praktično svaki organizam ima sebi svojstvenu anatomiju, ali je najvažnija anatomija 5 životinjskih grupa: ptice, ribe, sisari, gmizavci, te vodozemci. Naravno, najvažnija među njima (za medicinsku nauku) jest anatomija čovjeka, a uz nju i anatomija sisara, koja je zanimljiva za veterinarsku medicinu.

Anatomiji je zadatak približiti zainteresiranima što bolje sve okom vidljive strukture na posmatranom organizmu, ne ulazeći u njihovu funkciju pretjerano, jer je to zadatak druge nauke, fiziologije. Može se podijeliti na manji broj grana koje imaju specifične sfere interesiranja, kao, npr, sistemska anatomija, topografska anatomija, plastična anatomija itd.

Dokazi evolucije

Dokazi evolucije organskog svijeta, kao objektivnog procesa historijskog postanka i razvoja života na Zemlji uočljivi su u svakoj biološkoj nauci (disciplini), kao i u ostalim prirodnim naukama. Postoji mnoštvo dokaza da svi oblici života na Zemlji imaju zajedničko (monofiletsko) porijeklo.Iako postoje različiti pristupi njihovoj klasifikaciji, većina suvremenih autoriteta prihvata sveobuhvatnu podjelu dokaza evolucijena bazi složenosti stupnja tjelesnog ustrojstva organizama: od atoma i molekula – preko ćelija i embrionskog razvoja do morfološko-anatomskih svojstava i paleontoloških tragova ostataka života minulih geoloških epoha. Prema (ne)posrednosti, najvjerodostojniji su oni koji se tiču suštine autonomnosti organizama, njihove samoregulacije i sposobnosti reprodukcije žive supstance.

Herpetologija

Herpetologija (grč. ἑρπετόν - herpeton = puzeća životinja + -λογία – logia = znanje, učenje) je grana zoologije koja se bavi proučavanjem vodozemaca (žabe, krastače, salamandre, tritoni), i gmizavaca (uključujući zmije, guštere, crvolike guštere. kornjače i krokodile).Batrahologija je dalje subdisciplinarna herpetologija, koja proučava vodozemce.

Herpetologija se bavi poikilotermnim tetrapodima. Prema ovoj definiciji "herps" (ili ponekad "herptiles" ili "herpetofauna") isključuju ribe, ali to nije neuobičajeno za herpetološka i ihtiološka naučnih društava koja se okupljaju na objavljivanju zajedničkih časopisa i na konferencijama, u cilju razmjene ideja između istraživača u ovim oblastima. Jedna od najprestižnijih organizacija, American Society of Ichthyologists i Herpetologists, je primjer za to. Mnoga herpetološka društva postoje i danas, nakon što su formirana ona za promociju naučnog interesa za reptile i vodozemce, u zarobljeništvu i divljini.

Herpetologija nudi spoznaje čovječanstvu o ulozi vodozemaca i gmizavaca u globalnoj ekologiji, posebno zbog toga što su vodozemci često vrlo osjetljivi na promjene u okolišu, nudeći vidljivo upozorenje ljudima da se upravo dešavaju značajne promjene u pridodi.

Osobe sa strastveni interesom za herpetologiju i koje drže različite reptile ili vodozemce često sebe nazivaju herperi.Herp je narodni termin za gmizavce i vodozemce. To je izvedeno iz starog termina herpetili, s korijenima u Lineovoj klasifikaciji životinja, u kojoj su reptili i vodozemci svrstani zajedno u istu klasu. Postoji više od 6.700 vrsta vodozemaca i preko 9.000 vrsta gmizavaca. Uprkos modernoj taksonomskoj irelevantnosti, termin je uporan, posebno u nazivima herpetologija, kao naučna studije reptila i vodozemaca i herpetoculture, uzgoja reptila i vodozemaca u zarobljeništvu.

Larva

Larva ili ličinka u zoologiji je naziv za jedan od prijelaznih oblika od jaja do odraslog stadija kod životinja koje prolaze kroz proces metamorfoze.

Najpoznatije grupe životinja s larvenim stadijem su insekti kao i vodozemci. Pri tome, ličinke žaba imaju zaseban naziv, punoglavci, a kod leptira zovu se gusjenice.

Ličinke izgledaju sasvim različito od odrasle životinje, a često imaju i sasvim različit način života. Na primjer, ličinke komaraca žive u vodi, dok su odrasli insekti kopnene životinje.

Ovaj razvojni stadij ne mora uvijek biti kratko, prijelazno razdoblje. Neke životinje veći dio svog života provedu u ovom obliku. Tako hruštevi (rod Melolontha) kao ličinke žive dvije do pet godina, dok je život odraslih insekata ograničen na samo par sedmica. Još ekstremniji je slučaj nekih vrsta iz reda vodenih cvjetova, čiji je vijek kao odrasle jedinke ograničen na samo nekoliko sati. No, postoje i vrste koje još u stadiju ličinke dostižu spolnu zrelost i nikada ne dovrše preobrazbu (neotenija), naprimjer meksički vodozemac aksolotl.

Mesožderi

Mesožderi ili mesojedi, odomaćeno i karnivori (lat caro = meso + vorare = jesti) su organizmi koji energiju za životne procese pribavljaju iz i nutrijenata hrane koja se sastoji uglavnom ili isključivo od životinjskog tkiva, što obezbjeđuju bilo kao predatori ili strvinari.

Tako se razlikuju od životinja čija se hrana sastoji od bilja a naziva ih se biljožderima, kao i od sveždera (u što se ubraja i čovjek) čija je hrana raznovrsna. Ranije je bio korišten i izraz strvinari. Kako međutim tu nema baš jasne razlike u odnosu na mesoždere, u stručnim se krugovima izraz ne koristi više.U grupu mesoždera spadaju zvijeri: psi, velike mačke: tigrovi, lavovi, gepardi, medvjedi, kune, neke vrste iz reda torbara, kao i neke vrste ptica (grabljivice).

Ova grupa životinja ima dobro razvijene očnjake (derače) pomoću kojih kidaju meso plijena.

Međutim, mesom se ne hrane isključivo životinje. Postoje i drugi organizmi koji se hrane mesom. To su, pored životinja, i:

biljke mesožderke

gljive mesožderke

Metamorfoza

Metamorfoza je biološki proces u kojem se životinja fizički razvija nakon rođenja, odnosno valjenja, uključujući promjene u obliku i strukturi životinje kroz ćelijski rast i diferencijaciju. Kroz proces metamorfoze prolaze neki insekti, vodozemci, mekušci, rakovi, žarnjaci, bodljokošci, plaštaši, koja je često (ali ne uvijek) praćena promjenom životnog prostora ili ponašanja.

U toku metamorfoze dolazi do:

obrazovanja novih organa koji funkcionišu kod odraslih, a larve ih nisu posjedovale; promjene kojima se obrazuju ovakvi organi nazivaju se progresivnim;

redukcije ili potpunog gubljenja organa koji su bili neophodni larvi, a nepotrebni odraslim (npr. nestaje rep punoglavca pa su odrasle žabe bez njega); promjene kojima se to dešava nazivaju se regresivnim;

promjene na organima koji funkcionišu kako kod larvi tako i kod odraslih.

Mrijest

Mrijest je proces odlaganja i oplodnje jaja životinja kod kojih se odvija vanjska oplodnja. To su ribe, vodozemci i mnogočetinaši, ali i niz drugih životinja koje svoja jaja odlažu u vodu.

Paleozoik

Paleozoik je duga geološka era u razvoju Zemlje koja je počela prije oko 542 a trajala je do oko 251 miliona godina računajući od sadašnjeg vremena. Dijeli se na kambrij, ordovicij, silur, devon, karbon i perm.

U kambriju, prije oko 540 miliona godina, na kopnu nije bilo nikakvog života, no zato su u moru živjele svakojake biljke te životinje mehkog tijela: mekušci, meduze, spužve. U to doba prva stvorenja s nogama sele se na morsko dno: trilobiti.

Tokom sljedećih 160 miliona godina pojavljuju se nove morske životinje: korali i morski ljiljani, kao i neobične ribe bez čeljusti zvane agnati ili "okrugloustaši". One su ujedno i prvi kičmenjaci. Ubrzo mora i okeane nastanjuju razne vrste riba koje potom kreću u slatku vodu: jezera i rijeke. Na kopnu, na obalama močvara, počinju rasti biljke. Sada na tlu ima hrane pa se pojavljuju insekti. Početkom karbona, prije 360 miliona godina, biljke malo-pomalo osvajaju obale. Insekti se mijenjaju. Prvi kičmenjaci izlaze iz vode: to su vodozemci koji su naučili udisati zrak i imaju 4 noge za hodanje. Postaju sve brojniji, a iz njih se razvijaju gmazovi koji su u stanju izvan vode izleći se iz ljuske.

Plivaća kožica

Plivaća kožica je koža koja se razvila između prstiju životinja koje žive u vodi.

Ona povećava efikasnost pokreta plivanja, jer povećava površinu prednjih i ili stražnjih nogu životinje i time omogućava bolji prijenos snage mišića na vodu.

Plivaće kožice su elastične, tako da se površina udova kod kretanja suprotnog od pravca plivanja može smanjiti i time omogućiti niži otpor vodi. Čitav niz životinja koje žive u vodi imaju plivaće kožice, kao na primjer tuljani, dabrovi, vodozemci, čitav niz porodica ptica, neki gmizavci...

I kod ljudi se također može pojaviti plivaća kožica, ali to je genetski uslovljena greška u građi.

Poikilotermija

Poikilotermnija i poikilotermnost (grč. ποικίλος - poikilos = mnogostruki, mnogoliki + θερμός - thermos = toplota) ili (ponekad) i zastarjelo hladnokrvne životinje su fiziološko stanje životinja koje nemaju stalnu tjelesnu temperaturu, koja im zavisi od temperature okruženja.Većina životinja su hladnokrvne. To su gotovo sve ribe, gmizavci, vodozemci, insekti i drugi beskičmenjaci. Biljke i drugi organizmi generalno su poikilotermni (iako postoje neke biljke koje bar u nekim organima mogu upravljati temperaturom). Suprotno tome, manje-više stalnu tjelesnu temperaturu imaju samo ptice i sisari (toplokrvne životinje).

Tjelesna temperatura poikilotermnih životinja najčešće odgovara temperaturi okoline. Pri nižoj temperaturi uglavnom su manje aktivne. Neke hladnokrvne životinje mogu svojim ponašanjem utjecati na temperaturu tijela. Tako mnogi gmizavci traže sunčana ili sjenovita mjesta, ovisno o tome da li žele podići ili sniziti svoju tjelesnu temperaturu. Insekti koji žive u velikim grupama, kao mravi, pčele, stršljeni ili termiti, zagrijavaju se podrhtavanjem mišića ili mahanjem krilima, odnosno poticanjem strujanja zraka omogućuju određeno hlađenje.

Ribe

Ribe su životinje iz grupe kičmenjaka koje žive gotovo isključivo u vodi i dišu uz pomoć škrga. Oko polovina svih kralježnjaka su ribe, najstariji poznati fosili su stari 450 miliona godina.

Dijele se na hrskavičnjače (Chondrichthyes), u koje se između ostalih ubrajaju morski psi i raže, i koštunjače (Osteichthyes) koje obuhvataju sve ostale ribe. Nekada su postojale i ribe oklopnjače (Placodermi) i bodljikavi morski psi (Acanthodii), ali su izumrle.

Dijele se i na morske i slatkovodne.

Nauka koja se bavi ribama zove se ihtiologija.

Ribe su vrlo stara i velika grupa kičmenjaka, koja se odlikuje znatnom raznolikošću. One su široko rasprostranjene u skoro svim vodama na zemlji: susrećemo ih od visokoplaninskih potoka i jezera (jezero Titicaca, 4.572 m) do najvećih morskih dubina Marijanska brazda, 10.912 m), te od voda koje su blizu tačke zamrzavanja do toplih izvora. U savremenoj fauni postoji oko 28 000 vrsta riba. U tom mnoštvu susrećemo i prave divove duge do 20 metara i teške 15 - 20 tona, kao što je morski pas Rhincodon typus, kao i patuljke koji ne narastu više od jednog centimetra.

Po broju vrsta ribe su najveća grupa kičmenjaka jer ih ima približno koliko i svih ostalih uzetih zajedno (kružnouste, vodozemci, gmizavci, ptice i sisari). Zato ni danas ne postoji jedinstvena sistematska podjela riba i u tom pogledu u različitim izvorima nalazimo veliku raznolikost. Ribe pripadaju dvama nadrazredima: Chondrichthyes (hrskavičnjače) koji obuhvata morske pse, raže i himere, te Osteichthyes (koštunjače) koji obuhvata ribe s potpunim koštanim kosturom. Nadrazred Osteichthyes dijeli se na razrede Actinopterygii (zrakoperke) i Sarcopterygii (mnogoperke i dvodihalice iz Afrike i Australije).

Od morskih riba u Jadranskom moru je do sada zabilježeno oko 400 vrsta: oko 350 iz razreda Osteichthyes (koštunjače) i 50 vrsta iz razreda Chondrichthyes (hrskavičnjače), što iznosi oko 70% poznatih vrsta riba u Sredozemnom moru (ukupno 579 vrsta i podvrsta).

Iako slatke vode predstavljaju tek mali postotak ukupne vodene površine, jedna trećina svih riba primarno su slatkovodne vrste. Do danas je opisano oko 10,000 slatkovodnih riba, a svake godine otkrije se oko 200 novih vrsta. Evropska ihtiofauna broji oko 316 vrsta slatkovodnih riba, a smanjenje njene raznolikosti posljedica je ledenih doba.

Triton (vodozemac)

Triton (vodenjak, mrmoljak) (Triturus) je rod repatih vodozemaca iz porodice daždevnjaka (Salamandridae). Vrste ovog roda imaju duguljasto tijelo sa slabim i kratkim nogama. Rep je lateralno spljošten i ima značajnu ulogu u plivanju. Imaju sposobnost regeneracije izgubljenih i oštećenih dijelova tijela kao što su noge, rep i oči. Tritoni su zaštićeni i široko rasprostranjeni u Bosni i Hercegovini. Historijski većina evropskih tritona (vodenjaka) je bila uključena u rod Triturus, međutim prema savremenoj klasifikaciji, taksonomi su ovaj rod podijelili u tri roda: Ichtyosaura (alpski tritoni), Lissotriton (mali tritoni) i Ommatotriton.

Usta

Usta su u anatomiji formalni naziv za usnu šupljinu (lat. cavum oris), odnosno otvor kroz koji se mnoge životinje hrane i ispuštaju glasovne zvukove. To je ujedno i šupljina koja se nalazi na početku probavnog kanala, omeđena s vanjske strane usana, a s unutrašnje – grlom. Kod viših kičmenjaka sadrže jezik i zube. Ova šupljina je također poznat kao bukalna šupljina, od latinskog bucca (=obraz).Neka životinjska koljena, uključujući i kičmenjake, imaju kompletan probavni sistem, sa ustima na jednom kraju i anusom na drugom. Prema tome koji se otvor prije formira tokom ontogeneze usvojen je koristi kriterij za klasifikaciju životinja u protostome i deuterostome.

Zoologija

Zoologija je grana biologije koja se bavi proučavanjem životinjskih vrsta, odnosno, oblikom i građom tijela (morfologija, anatomija), životnim aktivnostima (psihologijom), razvojem i porijeklom (uključujući paleontologiju), nasljednim odlikama (genetikom), odnosom s okolišem (ekologijom), rasprostranjenošću (zoogeografijom) i ponašanjem životinja.

Žaba

Žaba je naziv za kičmenjake koji pripadaju redu bezrepih vodozemaca (latinski: Anura). Bezrepi vodozemci su vrstama najbrojnija grupa vodozemaca. Njihovo kretanje je specijalizovano, u vodi je karakteristično plivanje (odnosno ronjenje) a na kopnu kretanje u skokovima. Kod odraslih jedinki je izražena redukcija repnog regiona i izduživanje zadnjih ekstremiteta. Nastanjuju različita staništa, od vodenih, pa do krošnji drveća.

Najveći broj žaba polaže hiljade jaja u vodi, gdje larve zvane punoglavci završe larveni period i metamorfozu. Hrane se mušicama, komarcima itd. Također postoje otrovne žabe koje su "obojene" živim bojama. Otrov može usmrtiti manjeg grabežljivca ako je pojede, a neke žabe sadrže toliko otrova da čak mogu usmrtiti čovjeka.

Životinje

Životinje (latinski: Animalia) značajna su grupa organizama živog svijeta koji su svrstani u životinjsko carstvo. Općenito su to višećelijski organizmi koji sposobni da se kreću i prilagođavaju okolinskim uvjetima, te da se hrane drugim organizmima ili njihovim ostacima. Uvršteni su u domenu Eukariota.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.