Urugvaj

Urugvaj, ili zvanično Istočna Republika Urugvaj, odnosno Republika istočno od Urugvaj rijeke je država koja se nalazi u jugoistočnom dijelu Južne Amerike. Na sjeveru graniči sa Brazilom, na zapadu sa rijekom Urugvaj, morskim rukavcem Río de la Plata (Rijeka srebra) i Argentinom na jugozapadu, te sa Atlantskim okeanom na jugoistoku.

Prema procjeni u Urugvaju živi 3,42 miliona stanovnika od čega oko 1,8 miliona u metropolitanskom području njenog glavnog i najvećeg grada Montevidea. Sa površinom od 176.000 km2 Urugvaj je druga najmanja nezavisna država Južne Amerike, veća jedino od Surinama, a također je politički i ekonomski najstabilnija [1].

Istočna Republika Urugvaj
República Oriental del Uruguay
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna"Himno Nacional de Uruguay"

Položaj Urugvaja na karti
Položaj Urugvaja
Glavni grad Montevideo
Službeni jezik španski
Državno uređenje  
 -  Predsjednik Tabaré Vázquez
 -  Potpredsjednik Raúl Sendic
Nezavisnost 28. august 1828 
Površina
 -  Ukupno 176.215 km2
 -  Vode (%) 1,5
Stanovništvo
 -  Ukupno 3.460.607 (134.)
 -  Gustoća stanovništva 19/km2 
Valuta urugvajski peso
Vremenska zona UTC -3, ljeti UTC -2
Internetska domena .uy
Pozivni broj +598

Historija

Stanovnike Urugvaja prije evropske kolonizacije su činila različita plemena lovaca, od kojih je najpoznatije bilo pleme Charrua indijanaca, koje je paragvajsko pleme Guarani indijanaca natjeralo na selidbu na jug. Ime Urugvaj dolazi iz Guarani jezika i ima mnoštvo različitih značenja, budući da je Guarana veoma aglutinativan jezik. Dva od mnoštva značenja su "rijeka Urusa" (Urus je vrsta ptice) i "rijeka šarolikih ili 'obojenih' činčila".

Španci su na teritoriju današnjeg Urugvaja došli 1516, ali je žestok otpor indijanaca, te nedostatak srebra i zlata, uslovio samo manje naseobine tokom 16. i 17. vijeka. U ovom periodu Urugvaj je bio predmet razmirice između Španaca i Portugalaca. 1603. Španci uvode stočarstvo, koje postaje izvor bogatstva u regionu. Prvu trajnu naseobinu na teritoriji današnjeg Urugvaja su osnovali Španci 1624. godine u Sorianu, na Rio Negro (Crna rijeka). Tokom 1661-71. Portugalci grade utvrdu u Colonia del Sacramento. Španska kolonizacija se povećava kako Španija pokušava da umanju portugalsko širenje prema granicama Brazila.

Glavni grad Montevideo su osnovali Španci početkom 18. vijeka da služi kao vojno uporište; prirodna luka ovog grada uskoro postaje komercijalni centar koji se počinje takmičiti sa glavnim gradom Argentine, Buenos Airesom. Historija Urugvaja tokom 19. vijeka je oblikovana stalnim borbama između Španaca, Britanaca, Portugalaca i kolonijalnih snaga za prevlast nad aregentinsko-brazilsko-urugvajskim regionom. Tokom rata sa Španijom, 1806. i 1807. godine, britanska armija pokušava da osvoji Buenos Aires. Kao rezultat ovoga, početkom 1807. godine, britanska armija okupira Montevideo te ga drži pod svojom vlašću do sredine iste godine kada odlaze u napad na Buenos Aires.

Geografija

Urugvaj se prostire na 176.214 kvadratnih kilometara kontinentalnog zemljišta i 142.199 kvadratnih kilometara teritorijalnih voda i malih riječnih ostrva. Reljef se pretežno se sastoji od ravnica i niskih brdskih lanaca (cuchillas), te plodne obalne nizije. Urugvaj ima četiri riječna bazena ili delte, rijeke Urugvaj, Negro, Plate i jezero Merin, a najveća rijeka je Rio Negro (Crna rijeka). Najviši vrh Urugvaja, koji se nalazi u planinskom lancu Carape je Cerro, visine 513,66 metara.

Klima je u Urugvaju umjerena, ali prilično topla pa su temperature ispod nule gotove nepoznate. Zbog ravnog reljefa zemlja je izložena brzim premještanjima vremenskih fronti, te pamperu, hladnom i povremenom vrlo jakom vjetru koji puše s argentinskih pampa.

Vlada

Državno uređenje

Predsjednik Urugvaja je istovremeno šef države i šef vlade, u mješovitom višepartijskom sistemu demokratski ustrojene republike. Vlada ima izvršnu vlast, dok legislativnu vlast dijeli sa dva tijela Generalne skupštine Urugvaja. Sudstvo je nezavisno od izvršne i legislativne vlasti.

Politika

Tokom većeg dijela urugvajske historije, na čelu države su se nalazili predstavnici Colorado i Nacionalne stranke. Međutim, u periodu između 1973. i 1985. godine, a kao odgovor na nerede uzrokovane od strane komunistički nastrojenog urbanog gerila pokreta MLN-T, čiji su sljedbenici bili poznati pod imenom Tupamarosi, Urugvaj se nalazio pod vojnom vlašću. Tokom ovog perioda, Generalna skupština je bila prvo suspendirana, pa onda ukinuta, da bi je zamjenilo tridesetočlano Vijeće države (Consejo de Estado). Od 1976. vrhovno vladajuće tijelo je bilo Vijeće naroda (Consejo de la Nación), koje je bilo sastavljeno od Vijeća države i dvadeset i osam vojnih predstavnika. Demokratija se vraća u Urugvaj 1984. ponovnim uspostavljanjem Generalne skupštine, te izborom Julio María Sanguinetti Cairolo, člana Colorado stranke, na mjesto predsjednika 1985. godine [2]. Izbori u oktobru 2004. su na vlast doveli Encuentro Progresista-Frente Amplio-Nueva Mayoría, koaliciju socijalista, bivših Tupamarosa, komunista i socijaldemokrata, koja ima većinu u oba doma parlamenta, kao i predsjednika Tabaré Vázquez Rosas koje je pobjedio na izborima sa velikom većinom.

Direktna demokratija

Urugvajski ustav iz 1967. godine dozvoljava građanima osporavanje zakona usvojenih od strane parlamenta, kao i predlaganje novih zakona korištenjem referenduma. Tokom posljednjih 15 godina ova metoda je korištena nekoliko puta - za potvrdu amnestije članovima vojske, zaustavljanje privatizacije javne kompanije za vodu, odbranu penzionerskih primanja i zaštitu vodenih resursa.

Političke podjele

Urugvaj se sastoji od 19 administrativnih jedinica prvog nivoa, tzv. departamentosa:

Departments of Uruguay (map)
Mapa administrativnih odjela Urugvaja
Odjel Područje (km2) Stanovništvo* Glavni grad
Artigas 11,928 78,019 Artigas
Canelones 4,536 485,028 Canelones
Cerro Largo 13,648 86,564 Melo
Colonia 6,106 119,266 Colonia del Sacramento
Durazno 11,643 58,859 Durazno
Flores 5,144 25,104 Trinidad
Florida 10,417 68,181 Florida
Lavalleja 10,016 60,925 Minas
Maldonado 4,793 140,192 Maldonado
Montevideo 530 1,326,064 Montevideo
Paysandú 13,922 113,244 Paysandú
Río Negro 9,282 53,989 Fray Bentos
Rivera 9,370 104,921 Rivera
Rocha 10,551 69,937 Rocha
Salto 14,163 123,120 Salto
San José 4,992 103,104 San José de Mayo
Soriano 9,008 84,563 Mercedes
Tacuarembó 15,438 90,489 Tacuarembó
Treinta y Tres 9,676 49,318 Treinta y Tres
*2004

Privreda

Privreda Urugvaja su oslanja na izvozno orijentiran poljoprivredni sektor, dobro obrazovanu radnu snaga, visoki nivo državne potrošnje i razvijeni sektor industrije i uslužni sektor. U zadnjih nekoliko godina Urugvaj je usmjerio svoje napore na razvoj informatičke industrije i postao najvećim latinoameričkim izvoznikom softvera.

Stanovništvo

Urugvajci su dio španske jezične i kulturne sfere, iako četvrtina stanovništva potječe iz Italije. Oko 88% stanovnika porijeklom su iz Evrope, s 8% mestika i 4% crnaca. Religija je službeno odvojena od države, a najveća vjerska zajednica je Katolička crkva kojoj pripada 66% stanovništva, uz manju protestantsku (2%) i jevrejsku (1%) zajednicu, te veliku grupu ateista i agnostika (31%).

Urugvaj se ističe visokom stopom pismenosti stanovništva, velikom srednjom klasom i ravnomjernom raspodjelom nacionalnog bogatstva. U posljednje dvije decenije oko 500.000 Urugvajaca je emigriralo uglavnom u Brazil i Argentinu. Dobna struktura stanovništva je prilično nepovoljna zbog niskog nataliteta, visoke očekivane životne dobi i velike emigracije mladih.

Kultura

Za kulturu Urugvaja odgovorno je Ministarstvo obrazovanja i kulture (Ministerio de Educación y Cultura). Promoviranju kulture doprinosi i visok stepen pismenosti, te veliki broj javnih i privatnih radio i televizijskih stanica. Poznata vladina institucija SODRE (skraćenica za "Zvanični servis za radio, televiziju i primjenjenu umjetnost") zadužena je za kulturne aktivnosti Urugvaja. Osnovana još 1929. godine, SODRE između ostalog upravlja simfonijskim orkestrom, ansamblima kamerne muzike i baleta, te horom.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Transparency.org
  2. ^ Rast vojne vlasti u Urugvaju

Vanjski linkovi

.uy

.uy je najviši Internet domen za Urugvaj.

Copa América

Campeonato Sudamericano Copa América, poznatije kao Copa América je međunarodno nogometno takmičenje nacionalnih nogometnih ekipa članica CONMEBOL-a za određivanje kontinentalnog prvaka Južne Amerike. Ovo je najstarije međunarodno kontinentalno nogometno takmičenje.Sadašnji format turnira uključuje dvanaest ekipa. Konfederacija CONMEBOL ima samo deset članova pa se dodatne dvije reprezentacije pozivaju iz drugih FIFA-inih konfederacija; Kostarika, Meksiko i Sjedinjene Američke Države su redovno dobivale pozivnicu za učešće na prvenstvu. Prvi put pozivanja ostalih reprezentacija koje nisu članice CONMEBOL-a se desio 1993. godine. Na 43. prvenstva Južne Amerike sedam nacionalnih timova je uspjelo osvojiti naslov. Urugvaj je trenutni prvak i najuspješnija ekipa na turniru sa 15 osvojenih šampionskih titula.

Copa América je jedan od najprestižnijih i najgledanijih sportskih događaja u svijetu. Prvak Copa Américe stiče pravo da učestvuje u narednom izdanju FIFA Kupa konfederacija.

Copa América 1989.

Copa América 1989. je bilo 34. kontinentalno nogometno takmičenje Južne Amerike. Prvenstvo se odigralo u Brazilu od 1. do 16. jula 1989. godine. Na turniru su učestvovale sve članice CONMEBOL-a. Na kraju šampionata Brazil je četvrti put u svojoj historiji osvojio šampionsku titulu. Drugo mjesto je osvojio Urugvaj a treće Argentina. Bebeto, reprezentativac Brazila je bio najbolji strijelac prvenstva sa šest postignutih golova.

Copa América 1999.

Copa América 1999. je bilo 39. kontinentalno nogometno takmičenje Južne Amerike. Prvenstvo se odigralo u Paragvaju od 29. juna do 18. jula 1999. godine. Na turniru je učestvovalo 12 ekipa od koji su dvije ekipe bile koje nisu članice CONMEBOL-a: Meksiko i Japan. Na kraju prvenstva Brazil je šesti put u svojoj historiji osvojio šampionsku titulu. Drugo mjesto je osvojio Urugvaj a treće Meksiko. Ronaldo i Rivaldo su bili najbolji strijelci prvenstva sa pet postignutih golova.

Copa América 2001.

Copa América 2001. je bilo 40. kontinentalno nogometno takmičenje Južne Amerike. Prvenstvo se odigralo u Kolumbiji od 11. do 29. jula 2001. godine. Na turniru je učestvovalo 12 ekipa. Na kraju prvenstva Kolumbija je prvi put u svojoj historiji osvojila šampionsku titulu. Drugo mjesto je osvojio Meksiko a treće Honduras. Víctor Aristizábal, reprezentativac Kolumbije je bio najbolji strijelac prvenstva sa šest postignutih golova.

Copa América 2004.

Copa América 2004. je bilo 41. kontinentalno nogometno takmičenje Južne Amerike. Prvenstvo se odigralo u Peruu od 6. do 25. jula 2004. godine. Na turniru je učestvovalo 12 ekipa. Na kraju prvenstva Brazil je sedmi put u svojoj historiji osvojio šampionsku titulu. Drugo mjesto je osvojila Argentina a treće Urugvaj. Adrianol, reprezentativac Brazila je bio najbolji strijelac prvenstva sa sedam postignutih golova.

Copa América 2011.

Copa América 2011. je bilo 43. kontinentalno nogometno takmičenje Južne Amerike. Prvenstvo se odigralo u Argentini od 1. do 24. jula 2011. godine. Na turniru je učestvovalo 12 ekipa. Na kraju prvenstva Urugvaj je 15. put u svojoj historiji osvojio šampionsku titulu. Drugo mjesto je osvojio Paragvaj a treće Peru. Paolo Guerrero, reprezentativac Perua je bio najbolji strijelac prvenstva sa pet postignutih golova.

Luis Suárez

Ovo je članak za urugvajskog nogometaša Luis Suárez. Za španskog nogometaša, posjetite Luis Suárez MiramontesLuis Alberto Suárez Díaz urugvajski je nogometaš koji igra na poziciji napadača u Barceloni i za reprezentaciju Urugvaja.

Montevideo

Montevideo je glavni i najveći grad Istočne Republike Urugvaj, u istoimenoj pokrajini na ušću La Plate. Ima oko 1.432.200 stanovnika. Osnovali su ga španski doseljenici 1726. godine.

1807. godine zauzeli su ga Britanci, a 1817. godine Portugalci, a u brazilskom posjedu je do 1828. godine, kad je Urugvaj postao samostalan. Gotovo polovina Urugvajaca živi u Montevideu. Glavno je kulturno središte Urugvaja (univerzitet, zdravstveni instituti, mnoge knjižare, muzeji, galerije itd.). Središte urugvajske industrije (velike klaonice, hladnjača za zaleđivanje mesa, tvornice mesnih konzervi, uljare, mlinovi, rafirenije nafte, tekstilna, građevinska i hemijska industrija).

Nogometna reprezentacija Urugvaja

Nogometna reprezentacija Urugvaja predstavlja Urugvaj na međunarodnim nogometnim takmičenjima i pod kontrolom je Nogometnog saveza Urugvaja.

Svjetsko prvenstvo u nogometu

Svjetsko prvenstvo u nogometu (FIFA World Cup) je takmičenje koje se održava svake četvrte godine. Prema važećem sistemu takmičenja, na SP 2014 u Brazilu učestvuje 32 nacionalna tima, od kojih su najbrojnije ekipe sa Evropskog kontinenta (13), zatim iz Afrike (5), Azije (4,5), Južne Amerike (4,5 + domaćin), sjeverne/centralne Amerike sa Karibima (3,5) i iz Australije i Okeanije (0,5). Definitivan broj učesnika sa nekih od ovih kontinenta se dobija kroz razigravanje, tzv. baraž.

Prvo Svjetsko prvenstvo održano je 1930. godine u Urugvaju, a pobjedila je domaća ekipa porazivši u finalnoj utakmici Argentinu sa 4:2. Osoba koja je najzaslužnija za pokretanje SP u nogometu je francuz Jules Rimet (Žil Rime). Po njemu je 1950. godine nazvana titula koja se tada dodijeljivala pobjedniku; Jules Rimet Cup - zlatni pehar težine 1.8 kilograma, izrađen u čistom zlatu. Godine 1970 Brazil je kao trostruki osvajač dobio taj trofej u trajno vlasništvo ali su ga imali samo do 1983. godine kada je ukraden, i do danas nije pronađen.

Godine 1971, predstavljen je novi i spektakularniji pehar, nazvan FIFA World Cup. Napravljen od 18 karatnog zlata, ovaj pehar visine 36 cm i težine od 5kg, djelo italijanskog dizajnera Silvia Gazzaninija, procijenjen je na preko 10 miliona dolara vrijednosti. Pobjednik svakog SP dobija u trajno vlasništvo identičnu, pozlaćenu, repliku, čija izrada košta oko 50.000 dolara.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 1930.

Prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu održano je 1930. godine u Urugvaju, zbog toga što je Urugvaj bio dvostruki nogometni pobjednik Olimpijskih igara i zbog činjenice što je 1930. bila stogodišnjica urugvajske nezavisnosti. Prvi domaćini su ujedno postali i svjetski prvaci, pobijedivši Argentinu u finalu rezultatom 4–2.

Ovo Svjetsko prvenstvo bilo je jedino u kojem su se reprezentacije našle u glavnom turniru bez kvalifikacija. Reprezentacijama su se dijelile pozivnice. Problem za evropske momčadi bilo je dugo putovanje preko Atlantskog okeana i plaćanje skupih karata za brodove. Zato je FIFA-in tadašnji predsjednik Jules Rimet obećao da će troškove putovanja snositi FIFA. Na kraju su četiri evropske ekipe odlučile su se natjecati: Belgija, Francuska, Jugoslavija i Rumunija.

Ždrijebom je odlučeno da će se ekipe raspodijeliti u 4 grupe. Sve utakmice odigrale su se u glavnom gradu Urugvaja Montevideu. Prve utakmice odigrale su se 13. jula 1930. gdje je Francuska pobijedila Meksiko rezultatom 4–1. Strijelac prvog gola svih Svjetskih prvenstava bio je Francuz Lucien Laurent postigavši gol u 19. minuti utakmice. Na drugoj utakmici, SAD su pobijedile Paragvaj rezultatom 3–0. Na toj utakmici Bert Patenaud bio je prvi nogometaš koji je ostvario takozvani "hat-trick".

Pobjednici grupa plasirali su se u polufinale. To su bili Argentina, Jugoslavija, Sjedinjene Američke Države i Urugvaj.

U polufinalima utakmicama Urugvaj je pobijedio Jugoslaviju, a Argentina Sjedinjene Američke Države identičnim rezultatom 6–1. Utakmica za treće mjesto između Jugoslavije i Sjedinjenih Američkih Država nije odigrana. U finalu Argentina i Urugvaj nisu se mogli dogovoriti oko nogometne lopte, pa se jedno poluvrijeme igralo s argentinskom, a drugo s urugvajskom loptom. Prvo poluvrijeme je pripalo Argentini rezultatom, međutim, u u drugom poluvremenu Urugvajci postižu tri gola te konačnim rezultatom 4–2 postaju prvi šampioni prvog Svjetskog prvenstva u nogometu.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 1950.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 1950. bilo je četvrto po redu Svjetsko prvenstvo u nogometu koje je održano u Brazilu od 24. juna do 16. jula 1950. godine. Šampionsku titulu osvojio je Urugvaj pobijedivši u odlučujućoj utakmici domaćina Brazil. Bronzana medalja pripala je Švedskoj. Prvobitno je bilo 16 ekipa ali su se Turska, Škotska i Indija povukli sa takmičenja. Na prvenstvu je učestvovalo 13 reprezentacija raspoređenih u četiri grupe. Pobjednici sve četiri grupe kvalificirali su se u narednu finalnu grupu takmičenja. Na prvenstvu je odigrano 22 utakmice gdje je postignuto 88 golova što je prosječno iznosilo 4 postignuta gola po utakmici. Najbolji stijelac turnira bio je reprezentativac Brazila Ademir sa 8 postignutih golova.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 1954.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 1954. bilo je peto po redu Svjetsko prvenstvo u nogometu koje je održano u Švicarskoj od 16. juna do 4. jula 1954. godine. Šampionsku titulu osvojila je Zapadna Njemačka pobijedivši u finalnoj utakmici Mađarsku. Bronzana medalja pripala je Austriji. Na takmičenju je učestvovalo 16 reprezentacija. Na prvenstvu je odigrano 26 utakmica gdje je postignuto 140 golova što je prosječno iznosilo 5.38 postignutih golova po utakmici. Najbolji stijelac turnira bio je reprezentativac Mađarske Sándor Kocsis sa 11 postignutih golova.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 1966.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 1966. bilo je osmo po redu Svjetsko prvenstvo u nogometu koje je održano u Engleskoj od 11. do 30. jula 1966. godine. Šampionsku titulu osvojila je Engleska pobijedivši u finalnoj utakmici Zapadnu Njemačku. Bronzana medalja pripala je Portugalu. Na takmičenju je učestvovalo 16 reprezentacija, te odigrane 32 utakmice gdje je postignuto 89 golova što je prosječno iznosilo 2.78 postignutih golova po utakmici. Najbolji strijelac turnira bio je reprezentativac Portugala Eusébio sa 9 postignutih golova.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 1970.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 1970. bilo je deveto po redu Svjetsko prvenstvo u nogometu koje je održano u Meksiku od 31. maja do 21. juna 1970. godine. Šampionsku titulu osvojio je Brazil pobijedivši u finalnoj utakmici Italiju. Bronzana medalja pripala je Zapadnoj Njemačkoj. Na takmičenju je učestvovalo 16 reprezentacija, te odigrane 32 utakmice gdje je postignuto 95 golova što je prosječno iznosilo 2.97 postignutih golova po utakmici. Najbolji strijelac turnira bio je reprezentativac Zapadne Njemačke Gerd Müller sa 10 postignutih golova.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 2010.

Svjetsko prvenstvo u nogometu - Južna Afrika 2010. je održano u Južnoafričkoj Republici od 11. juna do 11. jula 2010.

Novi svjetski prvak je nogometna reprezentacija Španije, koja je rezultatom 1:0, nakon produžetaka, savladala reprezentaciju Holandije. Ovim je Španija po prvi put postala svjetski prvak.

Ovo je prvi put da se svjetska nogometna smotra održala u jednoj afričkoj državi. Odluka o održavanju 19. svjetskog prvenstva u Južnoafričkoj Republici donesena je 15. maja 2004. godine na zasjednaju FIFA-u u Zürichu. Odluka je donesena po rotacionom principu podjela organizacije takmičenja po kontinentima. Za domaćina prvenstva su bili kandidovani još i Egipat i Maroko. Zajednička kandidatura Libije i Tunisa bila je odbijena, nakon čega se Tunis povukao iz konkurencije. Zbog mogućeg učestvovanja nogometne reprezentacije Izraela i političke netrpeljivosti režima u Libiji prema Izraelu, Libija je također otkazala kandidaturu. U prvom krugu glasanja Južnoafrička Republika dobila je 14 glasova, Maroko 10, dok je Egipat ostao bez glasova, te je apsolutnom većinom glasova pravo domaćina dodijeljeno Južnoafričkoj Republici.

U kvalifikacijama za prvenstvo prijavljeno je 200 nogometnih reprezentacija iz 6 kontinentalnih federacija, dok u samoj završnici učestvuje samo 32 zemlje. Format takmičenja ostat će nepromijenjen - prva faza po grupama sa četiri reprezentacije, te nastavak sa osminom finala, u koje se plasiraju šesnaest reprezentacija koje su zauzele prvo i drugo mjesto iz osam grupa. Odigrati će se ukupno 64 utakmice na 10 stadiona smještenih u 9 gradova.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014. jeste nogometni turnir u organizaciji FIFA-e, koji se odigrao od 12. juna do 13. jula 2014. u Brazilu. Prvak svijeta je postala reprezentacija Njemačke, pobijedivši Argentinu rezultatom 1-0. Ovo je prvi naslov Njemačkoj nakon ujedinjenja 1990. godine.

Ovo je bilo drugi put da ta zemlja bude domaćin takmičenja, jer je to prvi put bila 1950. Brazil je postao peta država sa dvostrukim domaćinstvom prvenstva nakon Meksika, Italije, Francuske i Njemačke.

To je bilo prvo svjetsko prvenstvo u Južnoj Americi nakon onog iz 1978. u Argentini i drugo uzastopno prvenstvo održano na južnoj hemisferi.

17 gradova iskazalo je interes da budu izabrani kao domaćini prvenstva: São Paulo, Rio de Janeiro, Belo Horizonte, Porto Alegre, Brasília, Belém, Campo Grande, Cuiabá, Curitiba, Florianópolis, Fortaleza, Goiânia, Manaus, Natal, Recife/Olinda (jedan stadion će koristiti oba grada), Rio Branco i Salvador. Maceió je odustao.

U skladu s FIFA-inom praksom, samo jedan grad može koristiti 2 stadiona, a broj gradova domaćina ograničen je na između 8 i 10. Brazilska konfederacija tražila je odobrenje da najbolje nogometaše svijeta ugosti u 12 gradova. 26. decembra 2008. FIFA je dala zeleno svjetlo za plan za 12 gradova domaćina.

Gradovi su odabrani 31. maja 2009. Odbijeni su Belém, Campo Grande, Florianópolis, Goiânia i Rio Branco.

Urugvaj na Svjetskom prvenstvu u atletici 2017.

Urugvaj na Svjetskom prvenstvu u atletici 2017. u Londonu od 4. do 13. augusta 2017. predstavljalo je pet sportista u tri discipline.

Suverene
države
Zavisne
teritorije
Članice

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.