Subotica

Subotica je najsjeverniji grad i središte istoimene općine u Srbiji i drugi grad po broju stanovnika u Vojvodini, sa oko 148.401 stanovnika u općini. Nalazi se oko 10 km udaljena od Mađarske, na sjevernoj širini od 46°5'55" i istočnoj dužini od 19°39'47".

Subotica
Grad
Subotica
Subotica
Grb subotice
Simbol
Službeni naziv: Суботица (sr)
Szabadka (hu)
Država Srbija
Regija Vojvodina
Okrug Sjevernobački okrug
Nadmorska visina 109 m
Koordinate 46°06′01″N 19°39′56″E / 46.10028°N 19.66556°E
Površina
 - Općina 1.007 km2
Stanovništvo
 - Urbana zona 105.681
(općina 141.554)
Gustoća
 - Općina 140,6 /km2 
Gradonačelnik Jene Maglai (SVM)
Poštanski broj 24 000
Pozivni broj +381 24
Autooznaka SU
Blank map of Serbia.png&filetimestamp=20110621053905&
Veb-sajt: subotica.rs

Privreda

Na sjeveru od grada se nalazi pješčara sa plodnim voćnjacima i vinogradima na južnim predjelima, a na plodnoj zemlji crnici se razvija poljoprivreda. To je grad smješten u srce Panonske nizine koji ima dugu tradiciju i bogato kulturno nasljeđe. Općina, koja obuhvata grad i 18 prigradskih naselja, prostire se na površini od 1.008 kvadratnih kilometara.

Geografija

Subotica je, zahvaljući svom geografskom položaju i marljivim žiteljima, tokom vremena postala najznačajniji administrativno-upravni, industrijski, trgovački, saobraćajni i kulturni centar u sjevernoj Bačkoj, a obližnje Palićko jezero čini turističko-rekreativnim centrom još šireg područja.

Naselja

Bajmok, Bački Vinogradi, Bačko Dušanovo, Bikovo, Višnjevac, Gornji Tavankut, Donji Tavankut, Đurđin, Kelebija, Ljutovo, Mala Bosna, Mišićevo, Novi Žednik, Palić, Stari Žednik, Subotica, Hajdukovo, Čantavir i Šupljak.

Galerija

Theatre in subotica

Zgrada narodnog pozorišta

Subotica17

Gradska kuća

Green fountain in Subotica

Fontana u centru grada

Također pogledajte

Vanjski linkovi


Internet-web-browser.svg Nedovršeni članak Subotica koji govori o geografiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Bačka

Bačka (srpski: Бачка, mađarski: Bácska, slovački: Báčka, rusinski: Бачка, njemački: Batschka) je historijsko-geografska mikroregija u jugoistočnoj Evropi, koja je upravno podijeljena između Srbije i Mađarske. Mađarski dio Bačke uključen je u mađarsku županiju Bač-Kiškun. Srbijanski dio Bačke nalazi se u Vojvodini, a administrativno se dijeli na tri okruga: Južnobački, Sjevernobački i Zapadnobački. Veći gradovi Bačke su: Novi Sad (215.659), Subotica (99.471), Sombor (50.950), Bačka Palanka (29.431), Vrbas (25.887), Bečej (25.703), Senta (20.363) i drugi. Prema posljednjem popisu stanovništva (2002.), u Bačkoj žive: Srbi (59%), Mađari (16%) i ostali.

Bačka Topola

Bačka Topola je grad i središte istoimene općine u sjevernom dijelu Bačke, u Vojvodini, na sjeveru Srbije.

Na severu se graniči sa općinom Subotica, na sjeveroistoku sa općinom Senta, na istoku sa općinom Ada, na jugoistoku je općina Bečej, na jugu se nalazi općina Mali Iđoš, na jugozapadu je općina Kula, a na zapadu općina Sombor.

Naselja su izgrađena na plodnom černozemu lesne zaravni ispresjecane rječicama i dolinama sa umjereno-kontinentalnom klimom sjevernobačkog tipa. Kroz općinu prolazi željeznička pruga i autoput pravca Beograd-Subotica-Budimpešta, kao i sobraćajnice koje povezuju Sentu i Sombor, Bečej i Bajmok, Bačku Palanku i Horgoš.

Prema posljednjem popisu iz 2002. godine u općini je živjelo oko 38.245 stanovnika, a u gradu oko 16.600 ljudi. Nacionalna struktura stanovništva je sljedeća: Mađari – 59%, Srbi – 30%, Crnogorci – 1,4%, Rusini – 0,8%, Slovaci – 0,5%, ostali – 8,3%.

Bunjevci

Bunjevci su južnoslavenska etnička grupa čija je kolijevka zapadna Hercegovina i kontinentalna Dalmacija, odakle su se u kasnijim vremenima naselili na području Velebita, dijelovima Like i Gorskog kotara (Lič) i kasnije po Vojvodini, odnosno po Podunavlju i Potisju. Život ranih Bunjevaca u područjima Zagore, Ravnih Kotara, na područjima Dinare, Promine i Svilaje, nije bio lahak. Živjeli su od stočarstva, po kamenim kućicama poznatim kao bunje (jedn. bunja). Ove nastambe od suhozida sačuvale su se sve do danas i najvjerovatnije su dale Bunjevcima njihovo ime.

Područje koje su nastanjivali u 16. vijeku (tada nazivano Hercegovački sandžak) bio je pod masovnom islamizacijom koju su širili Turci i vjerovatno su bili glavni uzrok što se bunjevački narod (nazivali su se Krmpoćanima) krenuo prema sjeveru i naselio u zaleđe Senja. 1605. godine prvi Bunjevci dolaze u utvrđeni grad Senj. Iste godine dobili su i dozvolu grofova Nikole i Jurja Zrinskog da se mogu naseliti u Liču kod Fužina. Bila je to prva seoba Bunjevaca u Lič u kojoj je učestvovalo 49 porodica. Bunjevačka plemena na Velebitu kasnije su osnovala više naselja od kojih su najpoznatija Krivi Put, Krmpote i Alan u senjskom i novljanskom zaleđu. Tamo su Bunjevci Krmpoćani nastavili živjeti starim načinom života. Stada ovaca ovih ljudi često su zalazila na polja Senjanima što je dovodilo do sukoba i čestog sporenja na sudu. Bunjevačke kuće su malene, bave se proizvodnjom vrhnja i sira škripavca, a od divljih šumskih plodova (kupina) izrađuju sok poznat kao trambuva. Svoja malehna polja opasavali su kamenim zidovima kako bi ih zaštitili od erozije. Porodice su velike s mnogo djece.

Danilo Kiš

Danilo Kiš (22. februar 1935, Subotica, Kraljevina Jugoslavija - 15. oktobar 1989, Pariz, Francuska) je bio jugoslavenski književnik. Osnovnu školu i gimnaziju pohađa u Mađarskoj. Njegovog oca nacisti hapse 1944. tokom antisemitske racije, te ga odvode u Auschwitz, gdje pronalazi smrt zajedno s hiljadama drugih Jevreja.

Ostatak porodice "Crveni krst" prebacuje u Crnu Goru, na Cetinje, u zavičaj Danilove majke. Tu Danilo dovršava gimnazijsko školovanje. Godine 1954. upisuje se na Filiozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, da bi 1958. diplomirao na novoosnovanoj grupi za opštu književnost, čime je postao njen prvi diplomac. Rano se osvjedočio kao vrsni prevodilac s francuskog i mađarskog. Godinama živi kao slobodni književnik i prevodilac, a jedno vrijeme vodi i međunarodnu saradnju u Udruženju književnika Srbije. Također je niz godina radio kao lektor za srpski jezik i književnost u Strazburu, Bordou i Lilu.

Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1988. godine.

Posljednjih godina živio je kao profesionalni književnik u Parizu i Beogradu. Umro je u Parizu, gdje se jedno vrijeme i liječio. 15. oktobra 1989. sahranjen je u Beogradu na Novom groblju.

Danilo Kiš je pisao pripovjetke, romane, drame, pjesme, eseje i polemičke rasprave, a prevodio je s ruskog, mađarskog, francuskog i engleskog. Njegova prva knjiga objavljena je 1962, a sadrži dva kratka romana: Mansarda i Psalam 44. najviša čitalačka priznanja i istinsku slavu zadobija s romanom Bašta, pepeo (1965).

Sabrana djela Danila Kiša, objavljena 1983, obuhvataju deset tomova. To su:

Mansarda;

Psalam 44;

Rani jadi;

Bašta, pepeo;

Pješčanik;

Noć i magla;

Grobnica za Borisa Davidoviča;

Čas anatomije;

Homo poeticus i

Enciklopedija mrtvih.Posmrtno su objavljene knjige: Život, Literatura, Gorki talog iskustva, Pjesme i prepjevi, Lauta i ožiljci s tekstovima iz zaostavštine i onim koji do tada nisu bili preštampavani u obliku knjiga.

Kiš je jedan od najprevođenijih pisaca, dobitnik niza uglednih domaćih i prestižnih međunarodnih književnih nagrada.

Goleši

Goleši su naseljeno mjesto u općini Banja Luka, Bosna i Hercegovina. Goleši su također i mjesna zajednica koja obuhvata naselja Goleši, Gornji Pervan, Donji Pervan i Subotica.

Kanjiža

Kanjiža (sr. Кањижа, mađ. Magyarkanizsa) je grad i sjedište istoimene općine u Vojvodini, Srbija. Po podacima iz 2004 godine, općina zauzima površinu od 399 km2. Po podacima iz 2002 godine u općini je živjelo 27.510 stanovnika, a u samom gradu 10.200 stanovnika. Općina Kanjiža se graniči sa općinama Novi Kneževac, Senta i Subotica, a na sjeveru se nalazi državna granica sa Mađarskom.

Mala Subotica

Mala Subotica (mađ. Kisszabadka) je naseljeno mjesto i općina u Hrvatskoj, u Međimurskoj županiji.

Međimurska županija

Međimurska županija, također poznata kao Međimurje, je županija na krajnjem sjeveru Hrvatske omeđeno rijekama Murom i Dravom. Zapadni dio dotiče obronke Alpa dok su središnji i istočni dio ravničarski (Panonske nizije). Županija graniči s državama Mađarskom i Slovenijom dok je veoma blizu treća država, Austrija.

Međimurje je počašćeno nadimkom Hortus Croatiae ("Vrt Hrvatske" ili "Bašča Hrvatske"). Neslužbeni grb kraja su ptica grlica i cvijet ljubičica (u dijalektu poznata kao - fijolica). Po Međimurju je ime dobila jedna hrvatska autohtona pasmina konja, koja je nekad bila rasprostranjena po mnogim područjima Habsburške Monarhije.

Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011 (Buzet)

Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011. godine proveden je od 1. do 28. aprila 2011, prema stanju na dan 31. marta. Popis je proveden na temelju Zakona o Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine (Narodne novine, broj 92/10).

Grad Buzet je po Popisu stanovništva 2011. godine na površini od 165 km2 imao 6.133 stanovnika, što predstavlja 2,95% od ukupnog broja stanovnika Istarske županije, odnosno 0,14% od ukupnog broja stanovnika Hrvatske. Gustoća naseljenosti u Buzetu je 37 stanovnika/km2.

Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011 (Glina)

Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011. godine proveden je od 1. do 28. aprila 2011, prema stanju na dan 31. marta. Popis je proveden na temelju Zakona o Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine (Narodne novine, broj 92/10).

Grad Glina je po Popisu stanovništva 2011. godine na površini od 543 km2 imao 9.283 stanovnika, što predstavlja 5,38% od ukupnog broja stanovnika Sisačko-moslavačka županije, odnosno 0,22% od ukupnog broja stanovnika Hrvatske. Gustoća naseljenosti u Glini je 17 stanovnika/km2.

Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011 (Mala Subotica)

Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011. godine proveden je od 1. do 28. aprila 2011, prema stanju na dan 31. marta. Popis je proveden na temelju Zakona o Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine (Narodne novine, broj 92/10).

Općina Mala Subotica je po Popisu stanovništva 2011. godine na površini od 34,36 km2 imala 5.452 stanovnika, što predstavlja 4,79% od ukupnog broja stanovnika Međimurske županije, odnosno 0,13 % od ukupnog broja stanovnika Hrvatske. Gustoća naseljenosti u Maloj Subotici je 159 stanovnika/km2.

Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011 (Ozalj)

Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011. godine proveden je od 1. do 28. aprila 2011, prema stanju na dan 31. marta. Popis je proveden na temelju Zakona o Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine (Narodne novine, broj 92/10).

Grad Ozalj je po Popisu stanovništva 2011. godine na površini od 179,40 km2 imao 6.817 stanovnika, što predstavlja 0,53 % od ukupnog broja stanovnika Karlovačka županije, odnosno 0,16% od ukupnog broja stanovnika Hrvatske. Gustoća naseljenosti u Ozlju je 38 stanovnika/km2.

Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011 (Samobor)

Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011. godine proveden je od 1. do 28. aprila 2011, prema stanju na dan 31. marta. Popis je proveden na temelju Zakona o Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine (Narodne novine, broj 92/10).

Grad Samobor je po Popisu stanovništva 2011. godine na površini od 250 km2 imao 37.633 stanovnika, što predstavlja 11,85% od ukupnog broja stanovnika Zagrebačke županije, odnosno 0,88% od ukupnog broja stanovnika Hrvatske. Gustoća naseljenosti u Samoboru je 150 stanovnika/km2.

Popis stanovništva u Srbiji 2011 (Subotica)

Po popisu stanovništva, domaćinstava i stanova 2011. u Srbiji, koji je proveden od 1. do 15. oktobra 2011, u gradu Subotica živjelo je ukupno 141554 stanovnika, što predstavlja 1,97% od ukupnog broja stanovnika Srbije, odnosno 75,74% od od ukupnog broja stanovnika Sjevernobačkog okruga. Popis stanovništva provoden je na temelju Zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u 2011. Godini ("Službeni glasnik RS", br. 104/09 i 24/11).

Sjevernobački upravni okrug

Sjevernobački okrug se nalazi u sjevernom dijelu Vojvodine i prostire se na 1784 km2. Obuhvata jedan grad i dvije općine sa ukupno 186.906 stanovnika (2011). Sjedište upravnog okruga se nalazi u Subotici. Na sjeveru graniči sa Mađarskom, na istoku sa Sjevernobanatskim okrugom, na jugu sa Južnobačkim okrugom i na zapadu sa Zapadnobačkim okrugom. Ime je dobio po geografskoj regiji Bačka. Okrug zauzima samo sjeverni dio srbijanske Bačke.

Srbija

Srbija je suverena kontinentalna država parlamentarnog oblika u jugoistočnoj Evropi. Graniči sa Mađarskom na sjeveru, Rumunijom i Bugarskom istoku, Makedonijom i Kosovom na jugu, Crnom Gorom na jugozapadu i Bosnom i Hercegovinom i Hrvatskom na zapadu. Srbija zvanično ne priznaje otcjepljenje Kosova, te ga smatra i dalje svojom teritorijom. Novija historija Srbije je vezana za raspad SFR Jugoslavije. Nakon otcjepljenja bivših republika SFRJ 1992. godine, Srbija se smatra zakonskom nasljednicom Savezne republike Jugoslavije.Glavni grad Srbije je Beograd.

Srbija je članica: Vijeće Evrope,Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju, Partnerstva za mir,Organizacije za crnomorsku saradnju (BSEC), CEFTA-e i Ujedinjenih naroda od 2000. godine i kandidat za članstvo u Evropskoj uniji.

Subotica (Banja Luka)

Subotica je naseljeno mjesto u općini Banja Luka, Bosna i Hercegovina.

Subotica Podravska

Subotica Podravska je naseljeno mjesto u sastavu općine Rasinja, Koprivničko-križevačka županija, Republika Hrvatska.

Gradovi i općine u Srbiji
Beograd
Južna i istočna Srbija
Šumadija i zapadna Srbija
Vojvodina
Gradovi i općine u Sjevernobačkom okrugu
Grad
Općine

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.