Stephen Fry


Stephen John Fry (Stiven Fraj, rođen 24. augusta, 1957.) jeste engleski[1][2] glumac, pisac, novinar, komičar, televizijski voditelj, režiser i upravnik fudbalskog kluba Norwich City Football Club[3]. Pažnju je prvi put privukao 1982. godine na prezentaciji "The Cellar Tapes" tokom Cambridge Footlights Revue, zajedno sa Hugh Lauriejem, Emmom Thompson i Tony Slatteryjem. Sa Lauriejem je nastupao kao duo Fry and Laurie, i bio je koscenarista u humorističkoj emisiji A Bit of Fry and Laurie: Zajedno su nastupali i u naslovnim ulogama u Jeeves and Wooster.

Kao solo glumac, Fry je igrao glavnu ulogu u filmu Wilde, zatim je glumio Melchetta u seriji Blackadder, kao i u glavnoj ulozi u seriji Kingdom. Fry je, takođe, bio voditelj kviza QI. Bio je voditelj i serije Stephen Fry in America, koja ga prikazuje kako putuje kroz 50 američkih država u toku šest epizoda.

Osim rada na televiziji, Fry se bavi i pisanjem; objavljuje kolumne i članke u časopisima i novinama, napisao je četiri romana i autobiografiju, Moab Is My Washpot. Često se pojavljuje na radiju BBC 4, igrajući u seriji Absolute Power i čest je gost u igrama kao što su Just a Minute i u I'm Sorry I Haven't a Clue, gdje je bio jedan od tri voditelja koji su naslijedili voditelja Humphrey Lytteltona.

Stephen Fry
Stephen Fry
Rodno ime Stephen John Fry
Rođenje 24. august 1957
Hampstead, London, Engleska
Godine rada 1981
Službena stranica http://www.stephenfry.com/

Biografija

Fry je rođen u Hampsteadu u Londonu, 24. augusta, 1957. godine, kao sin Marianne Eve Fry (née Newman) i Alan John Fry, koji je bio engleski fizičar i izumitelj.[4][5] Njegovi baka i djed po majci, Martin i Rosa Neumann,[5] su bili mađarski Jevreji iz grada Šurany, koji je danas u Slovačkoj,[5][6][7] a tetka njegove majke i njeni rođaci su umrli u Auschwitzu.[5] Fry je odrastao u selu Booton u blizini Reephama, u Norfolku, gde se preselio iz Cheshama, Buckinghamshire u ranim godinama.

Sa 17 godina je pobjegao sa kreditnom karticom, ukradenom od porodičnog prijatelja, zbog čega je uhapšen i proveo je 3 mjeseca u zatvoru.[8]

Nakon izlazka iz zatvora nastavio je sa školovanem i počeo je pripreme za upis na Cambridge. Nakon prijemnog, dobio je stipendiju Queens' College-a na Cambridgeu. Tokom studija priključio se amaterskoj glumačkoj grupi Cambridge Footlights, učestvovao je u takmičenju University Challenge i dobio je diplomu iz engleske književnosti.[9] Na Cambidgeu je sreo svog budućeg saradnika i prijatelja, Hugh Laurieja.

Karijera

Televizija

Stephen Fry Book Signing
Fry na potpisivanju autobiografije, London, 2009.

Fryova karijera na televiziji je započela 1982. godine, prenosom The Cellar Tapes, revije grupe Footlights iz 1981. godine, koju su napisali Fry, Hugh Laurie, Emma Thompson i Tony Slattery. Revija je privukla pažnju televizije Granada, koja je, želeći da ponovi uspjeh BBC-eve serije Not the Nine O'Clock News, angažirala Frya, Laurija i Thompsonovu da glume uz Bena Eltona u seriji There's Nothing to Worry About!. Druga sezona, pod imenom Alfresco, bila je emitirana 1983., a treća 1984. godine. Fry i Laurie su izgradili reputaciju komičnog dua. Godine 1983. BBC im je ponudio show The Crystal Cube, koji je prestao da se daje poslije prve sezone. Fry i Laurie su se pojavili u jednoj epizodi serije The Young Ones, 1984. i Fry je glumio u seriji Happy Families. Tokom 1986. i 1987. Fry i Laurie su izvodili skečeve na showu Saturday Live.

Godine 1986. BBC je ponudio Fryu i Laurieu još jednu emisiju, koja će postati A Bit of Fry and Laurie. Emisija je imala 26 epizode, podijeljene u 4 sezone, koje su se emitirale od 1986. do 1995. i bile su veoma uspješne. Tokom ovog perioda, Fry je glumio u Blackadder II kao Lord Melchett, i pojavljivao se u Blackadder the Third kao Duke of Wellington, i vratio se za seriju Blackadder Goes Forth kao general Melchett. Godine 1988. postao je redovni takmičar u popularnoj improvizacijskoj radijskoj komediji, Whose Line Is It Anyway?. Međutim, kada je premještena na televiziju, pojavio se samo tri puta, dva puta u prvoj i jednom u devetoj sezoni.

Između 1990. i 1993. Fry je glumio Jeevesa u Jeeves and Wooster, zajedno sa Hugh Lauriejem.

Godine 2000. Fry je glumio profesora Bellgrovea u seriji Gormenghast na BBC-u.

QI

Godine 2003. počeo je da vodi QI, panelnu igru, koja je postala jedna od najgledanijih zabavnih programa na britanskoj televiziji.[10] Godine 2006. dobio je Rose d'Or za "Najbolji takmičarski show" za svoj rad na ovoj emisiji.[11]

Druge serije

Godine 2006. Fry je snimio dokumentarnu emisiju The Secret Life of the Manic Depressive, koja je dobila nagradu Emmy. Narednedne godine snimio je dokumentarac na temu HIV/AIDS-a, HIV and Me. Također, 2006. pojavio se u seriji o genealogiji, Who Do You Think You Are?, prateći svoje genealoško stablo do svojih jevrejskih predaka u Slovačkoj. Njegov šestodjelni putopis Stephen Fry in America počeo je 12. oktobra, 2008. na BBC-u.[12] Petodjelna serija, More Fry in America, je planirana za BBC4, koja sadrži dublje analize, koje Fry nije mogao da ubaci u originalnu seriju zbog manjka vremena.[13]

Fry je učestvovao i u prirodnjačkim emisijama: radio je naraciju za Spectacled Bears: Shadow of the Forest za BBC-evu seriju Natural World, 2008.[14] Fry se pojavljivao sa zoologom Mark Carwardineom, gdje njih dvojica istražuju ugrožene vrste; neki od ovih snimaka se pojavljuju u seriji Last Chance to See. Konačna emisija je emitirana tokom 2009.[15]

Od 2007. do 2009. Fry je glumio i bio je izvršni producent u drami Kingdom, koja je emitovana tri sezone na ITV1.[16] Glumio je psihijatra u američkoj seriji Bones.

Fry je 7. maja, 2008. održao predavanje na temu budućnosti javnog televizijskog servisa u Ujedinjenom kraljevstvu,[17] koje je kasnije snimljeno za emitovanje.

Fry se pojavljuje i kao narator engleske verzije španske dječije animirane serije, Pocoyo.[18]

Film

Nakon filmskog debija u filmu iz 1985., The Good Father, Fry je imao malu ulogu u A Fish Called Wanda, a zatim u glavnoj ulozi u Peter's Friends Kennetha Branaghe, 1992. godine.

U romantičnoj komediji, I.Q. iz 1994. igrao je ulogu Jamesa Morelanda.[19] Pojavljujući se kao Oscar Wilde (koji mu je bio idol od djetinjstva) u filmu iz 1997. godine, Wilde, ispunio je ulogu za koju je rečeno da je rođen. Godine 2001. igrao je u filmu Roberta Altmana, Gosford Park i u holandskom filmu De ontdekking van de hemel, režisera Jeroen Krabbéa prema knjizi Harry Mulischa.

Godine 2003. Fry je imao svoj režiserski debi sa filmom Bright Young Things, koji je sam adaptirao prema romanu Vile Bodies. Godine 2001. počeo je da bude domaćin dodele nagrada BAFTA, i to je radio do 2006.[20] Iste godine je napisao libreto i dijaloge za filmsku adaptaciju Kennetha Branaghe opere The Magic Flute.

Fry se redovno pojavljuje u filmovima; najčešće u obradama književnih klasika. Bio je narator u filmu filmskoj verziji iz 2005. romana The Hitchhiker's Guide to the Galaxy, a 2005. godine pojavio se još i u A Cock and Bull Story, zasnovanom na romanu Tristram Shandy, i u filmu V for Vendetta.[21] Godine 2006. glumio je u filmu Stormbreaker, a 2007. se pojavio u vlastitom liku kao voditelj kviza u filmu St Trinian's. Godine 2007, Fry je napisao scenarij za remake filma The Dam Busters reditelja Peter Jacksona.[22]

Godine 2008. učestvovao je u filmu koji slavi 25. rođendan GNU-a, Happy Birthday to GNU. Bila mu je ponuđena uloga u filmu Valkyrie, ali nije mogao učestvovati.[23] Fry je glumio u Burtonovoj verziji Alice in Wonderland, kao The Cheshire Cat, pored Johnny Deppa, Helene Bonham Carter i Anne Hathaway.[24]

Pozorište

Fry je napisao predstavu Latin! (ili Tobacco and Boys) za Edinburgh Festival, 1980. godine, gdje je dobio nagradu "Fringe First".[25] Predstava je ponovo igrana 2009. godine u Londonu u režiji Adama Spreadbury-Maher.[26] The Cellar Tapes, iz 1981, je dobila Perrier Comedy Award. Godine 1984. Fry je adaptirao veoma uspješan mjuzikl iz 1930-ih, Me and My Girl, za West End, gdje se igrala osam godina.

Igrao je u predstavi Simona Graya, Cell Mates, koju je napustio nakon samo tri dana igranja na West Endu, nakon tuče na sceni. Kasnije je ovaj incident objašnjavao kao hipomaničnu epizodu u dokumentarcu o bipolarnom poremećaju. Godine 2007. Fry je napisao božićnu pantomimu, Cinderella, koja se igrala u Londonu.[27]

Nakon tri nastupa u Australiji, Fry je najavio "nešto kao stand-up" nastup u Royal Albert Hallu u Londonu, septembra, 2010.[28]

Audio knjige

Fry je snimio britanske verzije svih dijelova serije o Harry Potteru, autorke J.K.Rowling. Također, snimio je audio knjigu za The Hitchhiker's Guide To The Galaxy. Čitao je i neke od svojih knjiga, kao što je The Stars' Tennis Balls.

Video igre

Fry je davao glas za Reavera u igrici Fable II i bio je narator za LittleBigPlanet.[29] Bio je, također, narator za prve četiri igre Harry Potter(Philosopher's Stone, Chamber of Secrets, Prisoner of Azkaban i Goblet of Fire). Najavljeno je da će ponoviti ulogu naratora u LittleBigPlanet 2 i Fable 3, 2010. godine.[30][31]

Reklame

Fry se pojavljivao u brojnim reklamama za kompanije i proizvode kao što su Marks and Spencer, Twinings, Kenco, Vauxhall, Direct Line, Calpol, Heineken, Alliance & Leicester, After Eights i Orange Mobile.

Književnost

Nakon objavljivanja prvog romana, The Liar (1993), Fry je bjavio još tri romana i nekoliko drugih dijela, kao i jednu autobiografiju. Making History (1997) jeste smješten u alternativnu realnost u kojoj je otac Adolfa Hitlera neplodan i njegova zamjena se pokazuje kao efikasniji Führer. Knjiga je osvojila nagradu Sidewise za alternativnu istoriju. The Hippopotamus (1994) se fokusira na Edwarda (Ted/Tedwarda) Wallacea i njegov boravak kod prijatelja Lorda Logana na seoskom imanju u Norfolku. The Stars' Tennis Balls (2000) jeste moderna verzija romana Le Comte de Monte-Cristo. Fryova knjiga, The Ode Less Travelled: Unlocking the Poet Within je vodič u pisanje poezije.

Kada piše prikaze knjiga za Tatler, Fry piše pod pseudonimom Williver Hendry, urednik Najčudnijeg prijateljstva: Korespondencija Lorda Alfreda Douglasa i Jacka Dumpseya. Nekada je bio kolumnista za The Listener i The Daily Telegraph. Danas piše nedeljnu kolumnu o tehnici za subotnje izdanje The Guardiana. Njegov blog je privukao više od 300.000 posjetilaca samo u prve dvije sedmice.[12]

U januaru 2010. Fry je najavio da "gasi vezu sa vanjskim svijetom" da bi završio drugi dio svoje autobiografije.[32]

Fudbal

Fry je 13. augusta, 2010. postao član odbora direktora fudbalskog kluba Norwich City Football Club[33]. Kao dugogodišnji navijač i redovni posjetilac utakmica, Fry je izjavio da je veoma sretan i ponosan zbog ulaska u direktorski odbor.

Twitter

Fry je dobio značajan uticaj preko društvene mreže Twitter.[34][35] Fry često dobija ponude za promociju na njegovom nalogu, koji često pada zbog ogromnog prometa i velikog broja pratilaca.[36] Fry često koristi svoj uticaj da promoviše nedovoljno vidljive muzičare i autore (što je često praćeno velikim porastom prodaje ili posjete njihovim sajtovima)[37][38] ili da proširi vijesti koje se tiču medija i politike, kao što je bila oštra kritika koju je uputio kolumnisti Jan Moiru iz Daily Mail-a povodom njegovog teksta o preminulom članu grupe Boyzone, Stephenu Gatelyju.[39][40]

Fry je 15. novembra, 2009. godine dosegao broj od 1.000.000 pratilaca na Twitteru. Ovaj događaj je obilježio humorističnim video blogom u kome se njegov klon, 'Step Hen Fry' javlja iz 2034. godine, kada su govori MySpace, Facebook i Twitter spojeni u 'Twit on MyFace'.[41]

Priznanja

Stephenfrynightingale
Stephen Fry, London, 2009.

Fry je 1995. postao počasni doktor na univerzitetu Dundee, koji je imenovao svoju studentsku asocijaciju prema njegovom romanu The Liar. Fry je mecena pozorišne grupe Lip Theatre Company.[42] Također, bio je dvije uzastopne godine Rektor Univerziteta Dundee. Fry je dobio u počasnu diplomu sa Univerziteta Anglia Ruskin u Cambridgeu, 2005.[43][44] i imenovan je u počasnog predsjednika udruženja Cambridge University Quiz Society i za počasnog člana Queens' Collegea na Cambridgeu. On je mecena pozorišta Norwich Playhouse i potpredsjednik društva The Noël Coward Society.[45] U julu 2010. imenovan je u počasnog člana Cardiff University-a[46].

Decembra, 2006. našao se na šestom mjestu BBC-eve top liste živih ikona.[47] Čitaoci Radio Times-a su ga izglasali za najinteligentnijeg čovjeka na televiziji. Pink List novina Independent on Sunday imenovala ga je za drugu najuticajniju gej osobu u Britaniji u maju 2007. Prethodine godine našao se na 23. mjestu iste liste.[48] Iste godine (2007), časopis Broadcast svrstao ga je na 4. mjesto najuticajnijih ljudi sa ekrana, opisujući ga kao polimata i "nacionalno blago".[49]

BBC Four mu je posvetio dvije večeri programa 2007. povodom njegovog 50. rođendana. Prvo veče je sadržalo šesdesetominutni dokumentarac, Stephen Fry: 50 Not Out. Drugo veče je sadržalo interviju sa Mark Lawsonom i polusatnu emisiju Stephen Fry: Guilty Pleasures. Stephen Fry Weekend je imao takvu gledanost da je u toku septembra program repriziran na kanalu BBC Two.

Grupa dan le sac vs Scroobius Pip ga pominje u pjesmi "Thou Shalt Always Kill", u tekstu: "thou shalt not question Stephen Fry".

Tvrdi se da Fry drži britanski rekord u broju izgovaranja reči "fuck" u emisijama uživo.[50]

Privatni život

Fry se trudio da svoju homoseksualnost sačuva kao tajnu tokom svog tinejdžerskog perioda u srednjoj školi. Fry tvrdi da nije imao seks 16 godina, od 1979. do 1995.[51][52] Kada mu je postavljeno pitanje kada je prvi put spoznao svoju seksualnu orijentaciju, Fry je odgovorio: "Mislim da se to desilo kada sam izašao iz materice. Okrenuo sam se i pogledao u svoju majku i pomislio, 'Ovo je poslednji put da ulazim u ovo.'"[53] Fry je bio 14 godina u vezi sa svojim bivšim partnerom, Danielom Cohenom. U julu 2010. je objavljeno da je u vezi sa glumcem Stevenom Webbom.[54][55] Živi u Londonu i vozi TX4 londonski taksi.

Fry aktivno podržava Laburističku partiju već dugo godina i pojavljivao se u političkoj emisiji sa Hugh Lauriejem i Michelle Collinsom u novembru 1993. Uprkos tome, nije glasao na izborima 2005. godine, jer se nije slagao sa stavom u vezi sa ratom u Iraku nijedne partije. Iako je hvalio Blair/Brownovu vladu, kritikovao je njihov koncept "trećeg puta". Blizak je sa Princem Charlesom i bio je gost na njegovom vjenčanju sa Camillom 2005. godine.

Fry je prijatelj sa britanskim glumcem i komičarem, Rowanom Atkinsonom i bio je kum na njegovom vjenčanju. Također je dobar prijatelj sa glumcem Johnom Millsom.[56] Bio je kum na vjenčanju Hugha Lauriea i krstio je svo troje njegove djece.

Fry je veoma zainteresovan za digitalnu tehnologiju i tvrdi da je kupio treći Macintosh koji je prodat u UK-u (njegov prijatelj Douglas Adams je kupio prva dva) i u šali kaže da nikada nije vidio smartphone koji nije kupio.[57] Fry navodi Wikipediju kao jedan od njegovih omiljenih sajtova, "jer volim da saznam da sam umro i da sam trenutno u baletu u Kini, kao i mnoge druge tačne i važne informacije koje nam Wikipedia donosi."[58]

Bibliografija

  • Fry, Stephen; Laurie, Hugh (1990). A Bit of Fry and Laurie. Mandarin. ISBN 9780749307059.
  • Fry, Stephen (1993). The Liar. Soho. ISBN 9780939149827.
  • Fry, Stephen (1994). The Hippopotamus. Soho Press. ISBN 9781569470541.
  • Fry, Stephen (1997). Making History. Arrow. ISBN 9780099464815.
  • Fry, Stephen (2000). Moab Is My Washpot. Soho Press. ISBN 9781569472026.
  • Fry, Stephen (2000). The Stars' Tennis Balls. Hutchinson. ISBN 9780091801519.
  • Fry, Stephen (2003). Revenge: A Novel (reprint iz.). Random House. ISBN 9780812968194.
  • Fry, Stephen (2005). The Ode Less Travelled: Unlocking the Poet Within. Hutchinson. ISBN 9780091796617.
  • Lloyd, John; Fry, Stephen; Mitchinson, John (2006). John Mitchinson, ur. The Book of General Ignorance. Faber and Faber. ISBN 9780571233687.
  • Carwardine, Mark; Fry, Stephen (2009). Last Chance to See. HarperCollins Publishers Limited. ISBN 9780007290727.
  • Fry, Stephen (2010). The Fry Chronicles: An Autobiography. Michael Joseph. ISBN 0718154835. (to be published in the UK Sep 13, 2010)

Reference

  1. ^ Utley, Tom (24.2.2006.). "Stephen Fry is too English to be an example of anything". The Daily Telegraph (London). Pristupljeno 24.8.2010.
  2. ^ http://www.stephenfry.com/dongle/press/PressRelease_StephenFry_DongleOfDonaldTrefusis.pdf
  3. ^ "Stephen Fry joins Norwich City board". BBC. 13.8.2010. Pristupljeno 24.8.2010.
  4. ^ "Stephen Fry Biography (1957–)". Filmreference.com. Pristupljeno 24.8.2010.
  5. ^ a b c d ""Who Do You Think You Are?", Series Two: Celebrity Gallery". Pristupljeno 24.8.2010.
  6. ^ Hamilton, Alan (28.1.2005). "Candles light heart of darkness – Times Online". London: Times Online. Pristupljeno 24.8.2010.
  7. ^ David Smith (5.6.2005). "I saw hate in a graveyard – Stephen Fry". London: Guardian. Pristupljeno 24.8.2010.
  8. ^ Fry, Stephen (1997). Moab Is My Washpot — An Autobiography. London: Hutchinson. str. 305–335. ISBN 0091801613. Citirano prema tekstu na engelskoj Wikipediji.
  9. ^ "University Challenge page at UK Game Shows".
  10. ^ "QI Audience Statistics".
  11. ^ "IMDB: Stephen Fry — Awards". Imdb.com. Pristupljeno 24.8.2010.
  12. ^ a b "StephenFry.com — Blog Entry — I Give Up".
  13. ^ "Digital Spy: Fry to offer thoughts on USA for BBC4".
  14. ^ "IMDB: The Natural World".
  15. ^ "BBC Press Office: Last Chance to See". bbc.co.uk. Pristupljeno 24.8.2010.
  16. ^ "ITV axes Stephen Fry's 'Kingdom'". Digital Spy. 9.10.2009. Pristupljeno 24.8.2010.
  17. ^ "BBC — The future role of public service broadcasting — Stephen Fry". Arhivirano s originala, 2008-05-17. Pristupljeno 24.8.2010.
  18. ^ "Pocoyo". CITV. Pristupljeno 24.8.2010.
  19. ^ http://www.imdb.com/title/tt0110099/
  20. ^ "Fry quits as host of film Baftas". BBC News. 6.10.2006. Pristupljeno 24.8.2010.
  21. ^ Stephen Fry na Internet Movie Databaseu (en)
  22. ^ By (28.9.2007). "script writer for Dambusters film". Variety. Pristupljeno 24.8.2010.
  23. ^ "Friday Night with Jonathan Ross: Series 16: Episode 1". BBC iPlayer. 23.1.2009. Pristupljeno 24.8.2010.
  24. ^ Mitchell, Lizzie (10.9.2009). "Tim Burton's Alice in Wonderland". The List (magazin). Pristupljeno 24.8.2010.
  25. ^ "Reviews for Latin!".
  26. ^ "Review of Latin!". Notesfromtheunderground.co.uk. Pristupljeno 24.8.2010.
  27. ^ "Old Vic Theatre — Cinderella".
  28. ^ "Stephen Fry takes on stand-up comedy" The Guardian, 12.8.2010
  29. ^ "Stephen Fry Lending British Charm to Little Big Planet PSP: News from 1UP.com". 1UP.com. 21.4.2009. Pristupljeno 24.8.2010.
  30. ^ "LittleBigPlanet 2 for PS3 Officially Announced for Winter 2010! – PlayStation Blog". Blog.us.playstation.com. 10.5.2010. Pristupljeno 24.8.2010.
  31. ^ Hicks, John. "News: Stephen Fry Returns in Fable 3 – Official Xbox 360 Magazine." Gaming News, Reviews, Previews, Cheats & Tips – Official Xbox 360 Magazine. X Box 360, 5 Mar. 2010. Web. 21 June 2010. <http://www.oxm.co.uk/article.php?id=17908>.
  32. ^ "Stephen Fry quits the web to write his autobiography". BBC News. 2.1.2010. Pristupljeno 24.8.2010.
  33. ^ http://www.bbc.co.uk/news/uk-england-norfolk-10968940
  34. ^ "A portrait of the decade". BBC News. 14.12.2009. Pristupljeno 24.8.2010.
  35. ^ Hornby, Gill (16.10.2009.). "Don't laugh – Stephen Fry is giving the orders now". London: Telegraph. Pristupljeno 24.8.2010.
  36. ^ Stephen Fry: (26.8.2009). "Servers With A Smile « The New Adventures of Stephen Fry". Stephenfry.com. Pristupljeno 24.8.2010.
  37. ^ Published: 7:00AM BST 11 September 2009 (11.9.2009). "Stephen Fry's Twitter posts on David Eagleman novel sparks 6000% sales spike". London: Telegraph. Pristupljeno 24.8.2010.
  38. ^ "UK | Wales | North West Wales | Fry's Twitter lift for singer, 16". BBC News. 14.10.2009. Pristupljeno 24.8.2010.
  39. ^ "UK | Anger over Mail column on Gately". BBC News. 116.10.2009. Pristupljeno 24.8.2010. Provjerite vrijednost datuma kod: |date= (pomoć)
  40. ^ "Showbiz – News – Twitter outrage over Gately smear". Digital Spy. Pristupljeno 24.8.2010.
  41. ^ "Twillionth".
  42. ^ "Lip Theatre: History". Dusa.dundee.ac.uk. Pristupljeno 24.8.2010.
  43. ^ "Anglia Ruskin University's Honorary Graduate Site". Anglia.ac.uk. Pristupljeno 24.8.2010.
  44. ^ "England | Cambridgeshire | Fry talks of Cambridge 'elitism'". BBC News. 22.11.2005. Pristupljeno 24.8.2010.
  45. ^ "Welcome to the Noël Coward Society". Noelcoward.net. Pristupljeno 24.8.2010.
  46. ^ "Honouring excellence". Cardiff University. 10.6.2010. Pristupljeno 24.8.2010.
  47. ^ "Living Icons". BBC. 11.12.2006. Pristupljeno 24.8.2010.
  48. ^ "Independent on Sunday Pink List 2007". London: News.independent.co.uk. 6.5.2007. Pristupljeno 24.8.2010.
  49. ^ "Hot 100: Talent" (free registration required). Broadcast. 18.12.2007. Pristupljeno 24.8.2010.
  50. ^ Stephen Fry, Paperweight (Random House, 1992), p.173
  51. ^ "The Adventures of Mr Stephen Fry". Pristupljeno 24.8.2010.
  52. ^ The Sunday Herald (28.9.2003). "Borne to be Wilde". The Sunday Herald. Pristupljeno 24.8.2010.
  53. ^ Levine, Nick (19.9.2007). "Ten Things You Never Knew About Stephen Fry". Digital Spy. Pristupljeno 24.8.2010.
  54. ^ "Stephen Fry dumps long-term partner for young actor as love life becomes Quite Interesting" Daily Mail 14. jul, 2010 Pristupljeno na 24.8.2010.
  55. ^ "Stephen Fry: A restless soul". London: The Independent. 20.9.2004. Pristupljeno 24.8.2010.
  56. ^ "Entertainment | Film | Acting legend Sir John Mills dies". BBC News. 24.4.2009. Pristupljeno 24.8.2010.
  57. ^ "Dork talk". London: Guardian. 9.11.2007. Pristupljeno 24.8.2010.
  58. ^ "Videojug: Interview with Stephen Fry". Videojug.com. 31.5.2007. Pristupljeno 424.8.2010. Provjerite vrijednost datuma kod: |accessdate= (pomoć)

Vanjski linkovi

24. august

24. august / kolovoz (24. 8) jest 236. dan godine po gregorijanskom kalendaru (237. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 129 dana.

Crna Guja

Crna Guja (engleski: Blackadder) jest BBC-jeva humoristička serija u četiri sezone, a govori o životu Edmunda "Crne Guje". Svaka sezona bavi se drugim historijskim periodom i, shodno tome, i drugom "Crnom Gujom" koji je uvijek reinkarnacija onog prijašnjeg. U svakoj reinkarnaciji Rowan Atkinson glumi glavni lik, "Crnu Guju". Uz njega se još samo njegov, ne prepametni pratilac Baldrick pojavljuje u sve četiri sezone, a glumi ga Tony Robinson. Svaka od sezona ima svoj posebni kvalitet, a istovremeno se uklapa u cjelinu. I drugi glumci se pojavljuju tokom cijele serije, ali ne glume uvijek isti lik.

Ghil'ad Zuckermann

Ghil'ad Zuckermann (fon:Gilad Cukerman, hebrejski: גלעד צוקרמן) (Tel Aviv, Izrael, 1. juni 1971 - ) (D.Phil., Univerzitet u Oxfordu; Ph.D., Univerzitet u Cambridgeu), lingvista i profesor lingvistike na Univerzitetu u Adelaideu, Južna Australija, Australija.

Gosford Park

Gosford Park britanski je film u žanru misterije snimljen 2001. godine u režiji Roberta Altmana. Scenarij je napisao Julian Fellowes a u filmu glumačku ekipu sačinjavaju Eileen Atkins, Bob Balaban, Alan Bates, Charles Dance, Stephen Fry, Michael Gambon, Richard E. Grant, Derek Jacobi, Kelly Macdonald, Helen Mirren, Jeremy Northam, Clive Owen, Ryan Phillippe, Maggie Smith, Kristin Scott Thomas i Emily Watson. Priča prati zabavu bogatih Britanaca i jednog Amerikanca, i njihovu poslugu, koji se okupljaju povodom lovačke zabave tokom vikenda u Gosford Parku, jednoj od tradicionalnih engleskih kuća. Ubistvo se desilo nakon večere, a film prikazuje istragu iz perspektive posluge i gostiju.

Rad na projektu Gosford Parka počeo je 1999. godine, kada je Bob Balaban pitao Altmana da li bi mogli uraditi film zajedno. Balaban je predložio priču u stilu Agathe Christie, i upoznao je Altmana sa Julianom Fellowesom, s kojim je Balaban radio na drugom projektu. Film je počo sa snimanjem u martu 2001. godine u Shepperton Studiosu sa budžetom od 19,8 miliona dolara. Gosford Park je premijerno prikazan 7. novembra 2001. godine na London Film Festivalu. Ograničeno prikazivanje je imao u kinima u SAD-u u decembru 2001. godine, prije nego što je bio prikazivan za širu publiku u januaru 2002. godine, a u Velikoj Britaniji počeo se prikazivati u februaru 2002. godine.

Film je doživio uspjeh na kino-blagajnama, sa zaradom od više od 87 miliona dolara širom svijeta, što je drugi najuspješniji film Altmana nakon filma MASH. Dobio je priznanja od strane kritičara, a primio je brojne nagrade i nominacije, uključujući i sedam nominacija za Oscara i devet nominacija za nagradu BAFTA. TV serija Downton Abbey koju je napisao i kreirao Fellowes - prvobitno je bila planirana kao nastavak Gosford Parka, ali se razvila kao samostalno djelo po uzoru na film čija se radnja dešavala mnogo decenija ranije.

Hugh Laurie

James Hugh Calum Laurie, poznatiji kao Hugh Laurie, engleski je glumac, komičar, pisac, muzičar i režiser. Dobitnik je Reda Britanskog carstva. Britanskoj je publici poznat po ulozi u humorističkoj seriji Crna Guja, dok je svjetsku slavu stekao tumačeći Gregoryja Housea u američkoj medicinskoj seriji Dr. House. Godine 2011. naveden je u Guinnessovoj knjizi rekorda kao najplaćeniji glumac ikad u dramskoj seriji, sa zaradom od 250.000 funti (409.000 dolara) po epizodi u Dr. Houseu, te kao najgledaniji glavni glumac na televiziji.

Svjetsko prvenstvo u snukeru 2013.

Svjetsko prvenstvo u snukeru 2013. održano je od 20. aprila do 6. maja u Crucible Theatreu u Sheffieldu. To je bilo njegovo 76. izdanje i posljednji rangirni turnir u sezoni 2012/2013. Ovo je prvi put da je Betfair bio sponzor prvenstva.Branilac titule bio je Ronnie O'Sullivan, koji je uspio zadržati titulu pobijedivši u finalu Barryja Hawkinsa 18-12. Time je postao treći igrač koji je odbranio titulu otkad se prvenstvo igra u Crucibleu (prije njega su to uradili Steve Davis i Stephen Hendry).

Temperance Brennan

Dr. Temperance "Bones" Brennan (rođ. Joy Keenan) glavni je lik FOX-ove kriminalističke serije Kosti, a glumi je Emily Deschanel.

Iako je djelomično zasnovana na forenzičkoj antropologinji i spisateljici Kathy Reichs, ime je dobila po junakinji serije romana Kathy Reichs, mada je jedina sličnost između dvaju likova to što dijele istu profesiju (forenzička antropologija).

Zlatni globus za najboljeg glumca – drama

Zlatni globus za najboljeg glumca - drama (eng: Best Performance by an Actor in a Motion Picture – Drama) je druga najznačajnija američka filmska nagrada, koja se dodjeljuje u Los Angelesu od 1943. godine. Nagradu dodjeljuje Udruženje holivudskih stranih novinara (HFPA), organizacija sastavljena od novinara koji pokrivaju filmsku industriju Sjedinjenih Država, ali koji su povezani s publikacijama izvan Sjeverne Amerike. Počevši od 8. dodjele Zlatnih globusa, počele su se dodjeljivati dvije odvojene nagrade, za dramu i komediju ili mjuzikl. Od 1951, nagrade su ujedinjene 1953 godine. Glavne nagrade podijeljene su u dva dijela: za najbolji filmsku i najbolju televizijsku produkciju. Osim ove kategorije u filmskoj produkciji dodjeljuju se još nagrade u slijedećim kategorijama: najbolja dramu, najbolja komedija ili mjuzikl, najbolja režija, najbolji scenarij, najbolja glumica u drami, najbolji glumac u komediji ili mjuziklu, najbolja glumica u komediji ili mjuziklu, najbolji sporedni glumac, najbolja sporedna glumica, najbolja originalna muzika, najbolji animirani film, najbolji film na stranom jeziku, najbolja pjesma i Zlatni globus za životno djelo - Nagrada "Cecil B. DeMille".

Žiri sačinjava glasačko tijelo Hollywood Foreign Press Association (HFPA) sačinjava žiri stranih novinara koji broji 86 članova. Razdoblje lobiranja i prihvaćanja kandidata za nominacije počinje 1. oktobra. Prijenos dodjele Zlatnog globusa uglavnom kotira treći na listi najgledanijih showova dodjele nagrada, iza Oscara i Grammyja. Prije je dodjela emitirana na TBS-u, no od 1996. se emitira na kanalu televizije NBC. Nominacije se objavljuju svake godine sredinom decembra, a nagrade se održavaju krajem ili sredinom januara.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.