Službeni jezik

Službeni jezik je jezik izričito određen kao takav u ustavu neke zemlje, države ili područja. Države i područja bez ustava tako nemaju službeni jezik.

Neke zemlje imaju samo jedan službeni jezik, npr. Albanija, Francuska (iako Francuska ima više domorodačkih jezika), Njemačka i Litvanija. Neke imaju više službenih jezika, npr. Bjelorusija, Belgija, Kanada, Finska, Afganistan, Paragvaj, Bolivija, Indija, Švicarska i Južnoafrička Republika.

U nekim državama, kao što su Irak, Italija i Španija, postoji službeni jezik za cijelu državu, ali drugi jezici dijele službeni status u nekim važnim područjama. Neke zemlje, kao što su Sjedinjene Države, nemaju službeni jezik, ali pojedine savezne države imaju službene jezike. Napokon, neke zemlje uopće nemaju službeni jezik, npr. Australija, Eritreja, Luksemburg, Švedska i Tuvalu.

Zbog kolonijalizma i novog kolonijalizma, Filipini i neke afričke zemlje imaju službeni i školski jezik (francuski ili engleski) koji nije ni nacionalni ni najrašireniji jezik. S druge strane, zbog nacionalizma, Irska koristi irski jezik kao državni i prvi službeni jezik, iako ga govori malen dio stanovništva.

U nekim zemljama, pitanje koji se jezik treba koristiti u kojim kontekstima predstavlja velik politički problem.

Albanski jezik

Albanski jezik (alb. Gjuha shqipe ili shqipja) čini samostalnu indoevropsku jezičnu podgrupu. Albanskim govori više od 7,4 miliona ljudi u Albaniji, Kosovu, Makedoniji, Crnu Goru i nekim drugim evropskim državama (Italija, Grčka, Njemačka). Poznat je od 15. vijeka, a dijeli se na dvije velike varijante: gegijsku na sjeveru Albanije, Kosovu i Makedoniji i toskijsku na jugu Albanije.

Albanski jezik je službeni jezik Albanije, i jedan od dva službena jezika Kosova i Makedonije. Albanski jezik je u službenoj upotrebi u tri crnogorske općine (Ulcinj, Plav, Tuzi) i u tri srbijanske općine (Preševo, Bujanovac, Medveđa). Arbereški jezik, kao jezik Albanaca u Italiji, je zaštićen zakonom. Po Evropskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima, albanski jezik je zaštićen u Srbiji (2006), Crnoj Gori (2006), Rumuniji (2007) i Bosni i Hercegovini (2010).

Beliz

Beliz je država u Centralnoj Americi. Do 1973. godine bio je poznat kao Britanski Honduras. Više od vijekova je bio Britanska kolonija, a danas je jedina država Centralne Amerike u kojoj je službeni jezik engleski.

Bermudi

Bermudska ostrva ili Bermudi su arhipelag u Atlantiku i jedna su od prekomorskih teritorija Ujedinjenog Kraljevstva. Nalaze se istočno su od Sjeverne Karoline, jedne od Saveznih država SAD-a.

Postali su poznati po Bermudskom trouglu i bermudskim hlačama.

Službeni jezik je engleski jezik.

Bolivija

Republika Bolivija je kopnena država u Južnoj Americi. Graniči sa Brazilom na sjeveru i istoku, Paragvajem na jugoistoku, Argentinom na jugu, Čileom na jugozapadu i Peruom na sjeverozapadu. Zapadni dio zemlje je planinsko područje Anda i obuhvata oko jedne trećine površine zemlje, a istočni nizijski dio pripada amazonskom slivu pokrivenom prašumama.

Najveća je i pri tome jedna od dvije kopnene države (druga je Paragvaj) koje leže izvan Afroevroazije.

Prostire se na površini od 1.098.581 km2 a prema procjeni iz 2015. godine, broji nešto više od 11 miliona stanovnika. Rjeđe je naseljena država sa gustinom od oko 10 stanovnika/km2.

Rasna i socijalna segregacija, nastala još za vrijeme španske kolonizacije ovog prostora, se u velikoj mjeri zadržala i danas. Španski jezik je službeni jezik i prema tome i dominantni jezik u upotrebi iako se u Boliviji koristi još 36 jezika urođenika, od kojih su najčešće u upotrebi jezici Guarani, Aymara i Quechua.

Moderna Bolivija je ustavna, demokratska republika, administrativno podjeljena na 9 departmana. U geografskom smislu je raznolika, od visokih vrhova Anda na zapadu do istočne nizije unutar Amazonskog bazena.

Država je u razvoja sa srednjom vrijednošću indeksa ljudskog razvoja. Glavne privredne aktivnosti uključuju poljoprivredu, šumarstvo, ribolov, rudarstvo, drvnu i tekstilnu industriju.

Engleski jezik

Engleski jezik je zapadno-germanski jezik koji je sprva upotrebljavala rana srednjovjekovna Engleska, a sada je globalni lingua franca. Engleski je bilo službeni jezik ili jedan od službenih jezika u skoro 60 suverenih država. Najčešće je govoreni jezik u Ujedinjenom Kraljevstvu, Americi, Kanadi, Australiji, Irskoj i Novom Zelandu, i široko se govori na Karibima, Africi i Južnoj Aziji. Ovo je treći najčešći maternji jezik u svijetu, nakon mandarinskog i španskog. Najčešće je učeni strani jezik i službeni jezik Ujedinjenih Nacija, Evropske unije, a koristi se i u više svjetskih i regionalnih međunarodnih organizacija. Najšire je korišten jezik germanske gupe, brojeći najmanje 70% govornika ove indoevropske branše.

Engleski se razvio kroz period od više od 1400 godina. Najraniji oblici engleskog, kao skup anglo-friskih dijalekata koji su donijeli u Veliku Britaniju anglosaksonski naseljenici u 5. vijeku, zvali su se Staroengleski. Srednji engleski je počeo u kasnom 11. vijeku sa Normanskim osvajanjem Engleske. Rani moderni engleski počeo je krajem 15. vijeka sa uvođenjem štampanih medija u London i biblije kralja Jakova, kao i sa početkom Velike smjene samoglasnika. Kroz svjetki uticaj Britanskog carstva, modern engleski se raširio širom svijeta od 17. do sredine 20. vijeka. Kroz sve tipove printanih i elektronskih medija, kao i sa pojavom Sjedinjenih Država kao globalne supersile, engleski jezik je postao glavni jezik na međunarodnoj sceni i lingua franca u više regija i u profesionalnom kontekstu kao što je nauka, navigacija i pravo.Moderni engleski ima malo infleksije u usporedbi sa više drugih jezika, i zasniva se više na pomoćnim glagolima i redu riječi za izražavanje kompleksnih vremena, aspekata i raspoloženja, kao i pasivne konstrukcije, upita i nešto negacije. Bez obzira na vidljivu varijaciju među akcenata i dijalekata engleskog korištenih u različitim državama i regijama – u smislu fonetike i fonologije, a ponekad isto i vokabulara, gramatike i izgovora – govornici engleskog jezika širom svijeta su u mogućnosti komunicirati međusobno relativno bez poteškoća.

Italijanski jezik

Italijanski jezik (italijanski: italiano ili lingua italiana) je romanski jezik koji govori oko 68 miliona ljudi, od kojih većina živi u Italiji. Standardni italijanski temelji se na firentinskom narječju, mada je općeprihvaćeno mišljenje da italijanski jezik vodi porijeklo iz Firenci obližnjeg grada Siene (Siena). Ima duple (ili duge) samoglasnike, kao latinski (za razliku od drugih romanskih jezika, kao francuski i španski). Kao kod drugih romanskih jezika, izuzev francuskog, naglasak riječi je različit. Italijanski se piše latinicom.

Italijanski je službeni jezik u Italiji i San Marinu, te u švicarskim kantonima Ticino i Grigioni. Italijanski je uz latinski drugi službeni jezik u Vatikanu, uz slovenski je služben i u slovenskim primorskim općinama Koper, Izola i Piran, te se uz hrvatski koristi i u Istri gdje živi italijanska manjina a također je i službeni jezik Suverenog malteškog vojnog reda. Dosta je raširen i među potomcima iseljenika u Luksemburgu, SAD-u i Australiji. Također je široko razumljiv i podučavan na Malti, gdje je bio jedan od službenih jezika do 1934. kad ga je zamijenio engleski. Mnogo manje se govori u bivšim afričkim kolonijama Italije, kao što su Somalija, Libija i Eritreja.

Italijanski je peti po redu jezik na svijetu koji se uči u školama (poslije engleskog, francuskog, španskog i njemačkog).

Japanski jezik

Japanski jezik (日本語, nihongo) je službeni jezik Japana, a osim toga se govori i u dijelovima Kine i Koreje koji su dugo bili pod japanskom vlašću, te područjima gdje živi puno japanskih emigranata (SAD, Brazil).

Postoji nekoliko teorija o nastanku japanskog jezika, ali naučnici se još uvijek razilaze u mišljenjima. Najvjerovatnija teorija povezuje japanski s izumrlim jezicima koji su se u prošlosti upotrebljavali na području korejskog poluotoka i Mandžurije.

Zbog razvoja u dugogodišnjoj izolaciji, teško je pronaći bilo kakve veze između japanskog i drugih jezika. Japanski jezik zajedno s Ryukyu jezicima, koji se govore na području Okinawe, spada u japansku jezičnu porodicu.

Latvija

Latvija ili Letonija je suverena istočnoevropska država, članica Evropske unije i jedna od tri baltičke države. Graniči sa Estonijom na sjeveru, Rusijom na istoku, Litvanijom i Bjelorusijom na jugoistoku. Izlazi na Baltičko more unutar kojeg ima morsku granicu sa Švedskom koja se nalazi na zapadu.

Prema podacima iz 2012. godine, u državi je živjelo 2.070.371 stanovnika od čega su preko 60% Latvijci. Zauzima površinu od 64,589 km2.Glavni grad je Riga, Evropski glavni grad kulture iz 2014. godine.

Službeni jezik je latvijski jezik i uz litvanski jedini je preživjeli baltički jezik. Unitarna je država, podijeljena na 118 administrativnih jedinica od čega je 109 općina i 9 gradova.

Mađarski jezik

Mađarski jezik je službeni jezik Republike Mađarske, kao i Autonomne Pokrajine Vojvodine te dijelovima Republike Slovenije (okolina mjesta Lendava, u istočnoj Sloveniji). Pored toga, mađarski se govori i u dijelovima Rumunije, Slovačke, Ukrajine, Hrvatske i Austrije, ali u njima ne uživa status službenog jezika. Pripada fino-ugarskoj grupi uralskih jezika. Njime govori 14,5 miliona ljudi. Pošto je mađarski jezik službeni jezik Mađarske, on je istovremeno i jedan od službenih jezika Evropske Unije.

Mađarski jezik specifičan je po tome da ima veliki broj padeža (lingvisti se ne slažu oko tačnog broja, ali smatra se da ih ima barem 24). Imenica ház koja znači kuća poprima oblik házból u značenju iz kuće, házban u značenju u kući, házba u značenju u kuću, házról u značenju sa kuće, házon u značenju do kuće, házra u značenju prema kući, itd.

Kompleksnosti mađarske gramatike doprinosi i činjenica da mađarski ne poznaje glagol imati. Ja imam se na mađarskom jeziku iskazuje sa nekem van, što u doslovnom prevodu znači na meni je.

Glagoli se konjugiraju u zavisnosti od toga, da li imaju komplimentaran objekt ili ne. Látok znači Ja vidim (nešto)), ali Látom a könyvet znači Ja vidim knjigu.

Mađarski jezik ima puno zajedničkih riječi sa bosanskim, a mnogo riječi su i jedan i drugi jezik preuzeli iz turskog jezika. Tako se na mađarskom papuča kaže papucs, ključ je kulcs, sto (hastal) je asztál, itd.

Njemački jezik

Njemački jezik (njemački: Deutsch) je zapadno-germanski jezik indo-evropskog porijekla koji se pretežno govori u centralnoj Evropi. Srodan je engleskom i holandskom jeziku. Sa oko 120 miliona govornika jedan je od najvećih i najvažnijih jezika na svijetu. Njemački jezik je zvanični jezik u šest evropskih zemalja; Austriji, Belgiji, Lihtenštajnu, Luksemburgu, Njemačkoj i Švicarskoj, dok je u Italiji zvaničan samo u pokrajini Trentino-Južni Tirol.

Obala Slonovače

Republika Obala Slonovače je država u Zapadnoj Africi koja graniči sa Liberijom, Gvinejom, Malijem, Burkinom Faso i Ganom sa zapadne, sjeverne i istočne strane dok se sa južne strane nalazi Gvinejski zaliv. Glavni grad je Yamoussoukro iako je ekonomski centar i najveći grad lučki grad Abidjan. Službeni jezik je francuski iako je u upotrebi zastupljeno mnogo urođeničkih jezika. U ovoj državi ukupno je u upotrebi 78 jezika.

Od religijskih grupa najzastupljenije su: islam (pretežno sunitski), kršćanstvo (uglavnom katoličanstvo) i neke ad afričkih tradicionalnih religija.

Ekonomski razvoj ove nekada najrazvijenije zemlje Zapadne Afrike, zaustavljen je građanskim ratom koji je zemlju podijelio na dva dijela.

Poljski jezik

Poljski jezik (pol. język polski) je službeni jezik Republike Poljske i jedan od službenih i radnih jezika Evropske unije. Zajedno s češkim, slovačkim, kašupskim, lužičkosrpskim i drugim jezicima čini grupu zapadnoslavenskih jezika.

Portugalski jezik

Portugalski jezik (a língua portuguesa) je jezik iz romanske grupe jezika i službeni jezik u nekoliko država širom svijeta: Portugal, Brazil (zemlji u kojoj živi 80% od ukupnog broja govornika tog jezika), Angola, Gvineja Bisau, Mozambik, Sao Tome i Principe i Zelenortska Republika.Osim toga, jedan je od službenih jezika u državama i teritorijama: Istočni Timor, Ekvatorska Gvineja i Makao. Kao rezultat portugalske ekspanzije tokom kolonijalnog perioda, uticaji portugalskog jezika se mogu u područjima: Goa, Daman i Diu u današnjoj Indiji, gradu Batticaloa na istočnoj obali Šri Lanke, na Indonezijskom ostrvu Flores i Malaci u Maleziji.

Sa približno 215 do 220 miliona ljudi kojima je to maternji jezik i sa ukupno oko 260 miliona govornika, portugalski jezik je šesti jezik po broju govornika u svijetu i treći evropski jezik po istom kriteriju (poslije engleskog i španskog). Glavni je jezik na južnoj zemljinoj hemisferi i vodeći jezik Južne Amerike i drugi jezik Latinske Amerike. Službeni je jezik Evropske unije, Mercosul-a, OAS-a, ECOWAS-a i Afričke unije.

Republike u Rusiji

Ruska Federacija je podjeljena na 83 federalna subjekta od kojih 21 su republike. Republike predstavljaju područje ne-ruskog etnicititeta. Starosjedilačka etnička grupa unutar te republike se zove titularna nacija i po njoj republika dobija ime. Tokom historije i brojnih migracija unutar Rusije, ta nacija u nekim republikama nema većinu.

Republike se razlikuju od ostalih federalnih subjekata zato što imaju pravo da uvedu svoj službeni jezik i pravo na svoj ustav.

Romski jezik

Romski jezik je jezik Roma. Romski jezik je zapravo grupa više-manje različitih dijalekata, jer su Romi svugdje preuzeli riječi i oznake jezika naroda među kojem su živjeli.

Romski nema svoj prajezik kao jedan jezik, jer se ne radi o jednoj etničkoj grupi, već o kasti radnika u službi nekoliko kraljevina koje je pokorila dinastija Gupta i rastjerala vojničku kastu. Nju je kasnije izbjeglički život zbližio, što je dovelo do nekih sličnosti u jeziku. Nastojanje Roma da ujedine sve Cigane u jedinstvenu etniju nailazi na znatan otpor kod ostalih, vjerski, civilizacijski i etnički različitih grupa. Romski jezik srodan je nekim sjevernoindijskim jezicima, među ostalim i starom Sanskrtu, jednom od najstarijih poznatih indoevropskih jezika uopće. Ne postoji književna tradicija romskog jezika, pa tako ni pisana historija. Sve više prihvaćeno zajedničko ime, zbog podjednako negativnog tretmana svih tih grupa, potječe od opće imenice Rrom = čovjek, tako da Romi, kao nacionalno ime etimologijski znači, naprosto - ljudi.

Slovačka

Slovačka ( Slovensko ) je država u Srednjoj Evropi. Na sjeverozapadu graniči s Češkom, jugozapadu s Austrijom, na jugu s Mađarskom na istoku s Ukrajinom i sjeveru s Poljskom.

Glavni i najveći grad je Bratislava. Službeni jezik je slovački jezik ( slovenský jazyk ) koji pripada grupi Slavenskih jezika.

Nezavisnost je stekla 1. januara 1993. godine nakon mirne disolucije bivše Čehoslovačke.

Od 29. marta 2004. godine članica je NATO-a, a od 1. maja iste godine i članica Evropske unije. Osim toga, Slovačka je članica mnogih međunarodnih organizacija kao što su: Ujedinjeni narodi, Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj, Svjetska trgovačka organizacija i dr.

Slovački jezik

Slovački jezik (sl. slovenský jazyk ili slovenčina) je jedan od slavenskih jezika i službeni jezik u Republici Slovačkoj. Maternji je jezik za oko pet miliona stanovnika (broj Slovaka u drugim državama procenjuje se na oko milion). Također, službeni je jezik Vojvodine i nekih općina, među kojim i Novi Sad, Bački Petrovac, Kovačica i drugih općina u Srbiji.

Slovački se, kao grupa dijalekata, izdvojio iz kasnog praslovenskog još u 10. vijeku, ali je kao standardni jezik uspostavljen tek polovinom 19. vijeka. Od 15. do 17. vijeka služio je kao kulturni jezik u Slovačkoj, češki sa mnogim slovačkim osobinama. Prvi pokušaji uvođenja slovačkog književnog jezika zabilježeni su u 18. vijeku. Na istoku Slovačke pokušali su to kalvinisti, a na zapadu A. Bernolak. Međutim, tek je Ljudovitu Šturu četrdesetih godina 19. vijeka uspjelo uspostaviti književni jezik zasnovan na srednjoslovačkim dijalektima.

Izgradnji standardne norme bitno je doprinijela slovačka gramatika Mluvnica jazyka slovenského Martina Hatale iz 1864. godine, a zasluge za daljnji razvoj standardnog jezika ima Rukoväť spisovnej rječi slovenskej S. Cambela iz 1902. godine. Prvi pravopis je Pravidlá slovenského pravopisu štampan 1931. godine. Za vrijeme slovačke države, između 1939. i 1945, mnogi su čehizmi, koji su bili brojni kao i germanizmi i hungarizmi, zamijenjeni domaćim riječima. Slovačko pismo je latinica obogaćena s nekoliko dijakritičkih znakova i dvoslova koji označavaju jedan glas.

Slovenski jezik

Slovenski jezik je južnoslavenski jezik i maternji jezik za oko 2.000.000 Slovenaca u Republici Sloveniji, gdje je i službeni jezik, te za pripadnike slovenske manjine u Austriji (oko 60.000 u Koruškoj i Štajerskoj), Italiji (oko 54.000 u Beneškoj Sloveniji, Reziji, Trstu i Gorici), Hrvatskoj (11.800-13.100) i Mađarskoj (2.700). Broj slovenskih emigranata u Americi, Zapadnoj Evropi i Australiji procjenjuje se na oko 400.000 govornika.

Jedan je od 24 službena i radna jezika Evropske unije.

Češki jezik

Češki jezik (na češkom: čeština ili český jazyk) je službeni jezik 10,5 miliona stanovnika Češke. Najveća je češka dijaspora u Sjedinjenim Američkim Državama, a procjenjuje se da ih ondje ima oko 0,5 miliona. U ostalim dijelovima Amerike i u pojedinim evropskim zemljana broj im ne prelazi nekoliko desetaka hiljada.

Specifičnost je današnjega češkog jezika postojanje jasne razlike između pisanog (spisovný jazyk) i govornog jezika (obecná čeština) koji se upotrebljiva u neslužbenoj i poluslužbenoj usmenoj komunikaciji. Kao jedan od najstarijih evropskih književnih jezika, češki je još od srednjeg vijeka predmet brojnih opisa, počevši od Jana Husa, preko J. A. Comeniusa, J. Dobrovskoga pa do Praškoga lingvističkog kruga u 20. vijeku. Historija se češkog jezika dijeli na četiri razdoblja: pračeški (od kraja 10. do sredine 12. vijeka), staročeški (od sredine 12. do 15. vijeka), srednjočeški (od 16. do 18. vijeka) i novočeški (19. i 20. vijekovi).

Iz staročeškog su razdoblja posvjedočena samo imena i glose u latinskim tekstovima te čehizmi u staroslavenskim tekstovima. Od druge polovine 13. vijeka započinje procvat češke književnosti. U vrijeme Jana Husa jezik je demokratiziran brojnim pučkim izrazima, a u doba humanizma i renesanse obogaćen i brojnim tuđicama i posuđenicama, na što je reagirao puristički pokret u vrijeme baroka. Tek je u vrijeme nacionalnoga preporoda u 19. vijeku (obrozeni) ponovno uspostavljena ravnoteža.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.