Sarajevo

Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, njena metropola[4] i njen najveći urbani, kulturni, ekonomski i prometni centar, glavni grad Federacije Bosne i Hercegovine i sjedište Kantona Sarajevo. Prema popisu stanovništva iz 1991. grad je po tadašnjoj strukturi sa deset općina imao 527.049, a po popisu stanovništva iz 2013. i trenutnoj teritorijalnoj podjeli sa četiri općine 275.524. Nalazi se u središnjem dijelu jugoistočne Evrope i Balkana. Kroz grad protiče rijeka Miljacka, a u neposrednoj blizini grada u općini Ilidža je i izvorište rijeke Bosne, izletištem Vrelom Bosne. Oko grada nalaze se planine: Jahorina, Bjelašnica, Igman, Treskavica i Trebević.

Sarajevo je vodeći politički, društveni i kulturni centar u Bosni i Hercegovini i istaknuti kulturni centar na Balkanu. Grad je poznat po svojoj tradicionalnoj kulturnoj i religijskoj raznolikosti, sa pripadnicima islama, pravoslavlja, katolicizma i judaizma koji tu egzistiraju stoljećima. Zbog svoje duge i bogate historije, vjerskih i kulturnih raznolikosti, Sarajevo se ponekad naziva Jerusalem Evrope ili Jerusalem Balkana. Jedan je od rijetkih evropskih gradova u čijem se centru, u neposrednoj blizini, nalaze bogomolje sve tri velike monoteističke religije: džamija, katolička crkva, pravoslavna crkva i sinagoga. Sarajevo je 2011. nominovano za Evropski glavni grad kulture 2014. a 2019. je zajedno sa Istočnim Sarajevom bio domaćin Evropskog zimskog olimpijskog festivala mladih 2019.[5][6]

Sarajevo
Grad
Panorama Sarajeva, Latinska ćuprija, Sebilj, Careva džamija, Katedrala Srca Isusova, Saborna crkva
Flag of Sarajevo
Zastava
Coat of arms of Sarajevo
Grb
Službeni naziv: Grad Sarajevo
Nadimak: Jerusalem Evrope,[1] Jerusalem Balkana[2]
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Kanton Flag of Sarajevo Canton.svg Kanton Sarajevo
Općina Centar
Stari Grad
Novo Sarajevo
Novi Grad
Nadmorska visina 518 m
Koordinate 43°52′N 18°25′E / 43.867°N 18.417°E
Stanovništvo
 - Naselje 275.524 (2013)
Gustoća
 - Naselje 1.944 /km2 
Gradonačelnik Abdulah Skaka[3] (SDA)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 71000
Pozivni broj (+387) 33
Sarajevo u BiH
Sarajevo u BiH
Veb-sajt: Grad Sarajevo

Etimologija

Sarajevo je historijsko ime grada, koje po jednoj od teorija potiče od kovanice Saray Ovası što znači Dvor i polje oko dvora. Sarajevo se ponekad naziva Šeher (tur. şehir; per. شهر šahr), imenom koje je gradu dao njegov osnivač Isa-beg Ishaković. Zbog svog orijentalnog izgleda nazivano je i imenom Damask sjevera, a Jevreji Sefardi su ga nazvali Mali Jerusalem. Abdulah Škaljić, autor riječnika "Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku", u istoj knjizi navodi sljedeće:

...Složenica je nastala po uzoru na složenice Smederevo, Kraljevo, Popovo, Mirijevo, Trnovo (složenica) itd. Turski naziv za Sarajevo je "Saray-Bosna", ali se u jednoj od najstarijih bosanskih vakufnama, u vakufnami Mustaj-bega Skenderpašića iz 1517. g. (čiji je original i prijevod objavio Dr Hazim Šabanović u POF-u II-IV, 1953, str.403) Sarajevo naziva i "Saray-ovasi", doslovce: "Sarajevsko polje". Iako sam ranije zastupao da je Sarajevo nastalo od tur. "Saray-ovasi", došao sam do zaključka da je ispravnije tumačenje koje sam gore naveo".[7]

Geografija

Sarajevo topographic map
Pogled na Sarajevo
Pogled na Sarajevo sa Hrida

Sarajevo se nalazi u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine i zaprema površinu od 141,5 km2. Centralni dijelovi grada smješteni su u kompozitnoj Sarajevskoj kotlini, koja se pruža od istoka prema zapadu i završava u Sarajevskom polju, okruženo planinama Bjelašnicom i Igmanom na jugozapadu, Trebevićem na jugoistoku, te srednjim planinama i međudolinskim rtovima na sjeveru i sjeverozapadu. Najstariji dijelovi grada (Vratnik, Bistrik, Hrid, Kovači, Alifakovac) su na padinama okolnih bregova. Prosječna nadmorska visina Sarajevskog polja je 500  m. Najzapadnija tačka polja je na 180 16' istočne geografske dužine. Krajnja istočna tačka je na 180 27' istočne geografske dužine, najsjevernija je 430 53’ sjeverne geografske širine, a najjužnija je na 430 47' sjeverne geografske širine [8].

Panorama

Panorama Sarajeva
Panorama Sarajeva

Klima

Sarajevo se nalazi u području umjerene kontinentalne klime, sa uticajem kontinentalne klime sa sjevera i mediteranske sa juga. Prosječna godišnja temperatura zraka iznosi 9,5°C, a prosječna količina padavina je oko 919 l/ mm. Najhladniji period tokom godine je januar sa prosječnih -1,3 °C i jedini je mjesec sa negativnom srednjom vrijednošću temperature zraka.[9] Juli je najtopliji sa prosječnom vrijednošću temperature zraka od 19,1 °C. Najekstremnije temperature zraka zabilježene u Sarajevu su -26,4 °C (zabilježena 4. januara 1942. godine) i 40.0 °C (19. augusta 1946).[9]

Najviše sunčanih sati je tokom augusta sa prosječnih 270 sunčanih sati dok godišnji prosjek iznosi 1830 sunčanih sati po čemu se Sarajevo svrstava u srednje sunčane gradove.[9] Nasuprot tome, stepen oblačnosti u prosjeku godišnje iznosi 59% a najizraženija je tokom decembra kada je oblačnost u prosjeku iznosi 75%.[9]

JanFebMarAprMajJunJulAugSepOktNovDec
Prosječna temperatura (°C)−0,51,45,710,014,817,719,719,715,311,05,40,9Ø10,1
Najviša prosječna temperatura (°C)3,76,010,915,621,424,527,027,222,017,09,74,2Ø15,8
Najniža prosječna temperatura (°C)−3,3−2,51,14,89,011,913,713,710,06,41,9−1,8Ø5,4
Padavine (mm)686470777290726691868586Σ927
Broj kišnih dana81013171716141315131211Σ159
Prosječna vlažnost zraka (%)797468676870696975777681Ø72,8
Izvor: Pogoda.ru.net[10] i NOAA (sun, 1961–1990)[11]

Geologija

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Rijeke

06Sarajevo Miljacka03
Pogled na Miljacku s mosta na Skenderiji

Miljacka je rijeka, koja najvećim dijelom protiče kroz Sarajevo od istoka prema zapadu. Duga je 35,9 kilometera. Nastaje od nekoliko vrela u podnožju planina Romanije i Jahorine. Paljanska Miljacka (12,9 km) izvire na Palama. Mokranjska Miljacka izvire u Kadinom Selu. Nekoliko kilometera istočno od Sarajeva u selu Dovlići, ove dvije pritoke se spajaju u Miljacku. Dalje Miljacka teče na zapad kroz Sarajevo, odakle nastavlja svoj put prema rijeci Bosni u koju se ulijeva.

U zapadnom dijelu Sarajevskog polja, na području općine Ilidža, izvire jedna od najvećih rijeka u Bosni i Hercegovini, Bosna, koja nastaje od tridesetak manjih izvora u podnožju planine Igman, stvarajući park prirode - Vrelo Bosne.

Pored rijeka Bosne, Željeznice i Miljacke, ostali veći stalni vodotoci su: Zujevina, Ljubina, Misoča, Stavnja, Tilava, Dobrinja, Bijela rijeka, Crna rijeka, Mošćanica, Vogošćanska rijeka i dr.[12]

Vodopad Skakavac, visok 98 metara, se nalazi 12 km od centra.

Brežuljci, brda i planine

Centar grada Sarajeva leži na nadmorskoj visini od 511  metara iznad površine mora. Najnižu nadmorsku visinu u sarajevskoj kotlini ima općina Ilidža sa 498 m, dok viši dijelovi grada i prigradska naselja na padinama okolnih brda: Grdonj i Hum na sjeveru, Borija na istoku i padine Trebevića na jugu, leže na prosječnoj nadmorskoj visini od 900  metara. Grad okružuju šumoviti obronci olimpijskih planina jedinstvene ljepote, čiji vrhovi prelaze 2000  metara: Treskavica (2088  m), Bjelašnica (2067  m), Jahorina (1916  m), Igman (1502  m) i Trebević (1629 m).

Obronci obližnjih planina bogati su šumom. Crnogorica: jela, smrča, ariš i bor i bjelogorica: breza, topola i lijeska. 1939. godine botaničar K. Maly osnovao je Botanički vrt na Trebeviću, koji je u drugom svjetskom ratu u potpunosti uništen. 1948. godine na visini od 1530 m zasađen je rasadnik, botanički arboretum Šumarskog fakulteta. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini 1992-95. šumski fond je najvećim dijelom uništen.

Historija

Stecak Zmeljaski Muzej Sarajevo
Stećak, Zemaljski muzej Sarajevo

Antičko doba

Historija prvih ljudskih naselja na području Sarajeva seže do mlađeg kamenog doba. Nakon perioda neolita, ilirske i rimske vladavine, u 7. stoljeću ovdje se naseljavaju Slaveni. U povelji iz 13. stoljeća područje Sarajeva je bilo dio župe Vrhbosna. O ovom vremenu svjedoče nadgrobni spomenici jedinstveni u svijetu - stećci. Nedaleko od Sarajeva, u selu Hreša pronađeno je 30 stećaka. Najljepši krase vrt Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Srednji vijek

Sarajevo Historic View
Sarajevo oko 1900. godine
Sarajevo Tram (1901)
Prvi tramvaj u Evropi, u Sarajevu, 1885. godine.

Dolaskom Turaka 1435. i padom utvrde Hodidjed, na obalama Miljacke nastaju naselja iz kojih će se kasnije oformiti Sarajevo. Osnivačem Sarajeva smatra se Isa-beg Ishaković, koji je 1462. izdao odredbu o formiranju grada, na lijevoj obali Miljacke sagradio Carevu džamiju, prvu džamiju na ovom području; gradi saraj, most, tekiju, hamam, mekteb i medresu, te nekoliko hanova[13] 1507. grad se prvi put pominje svojim današnjim imenom (ime od Saraj-ovasi, polje oko dvora). Intenzivni razvoj zanatstva i trgovine brzo su od Sarajeva stvorili bogat grad, raskrsnicu religija i kultura, trgovačkih puteva i putnika. U 16. vijeku to je bio jedan od najbogatijih gradova u ovom dijelu Evrope, kada su izgrađene i neke kapitalne građevine koje i danas predstavljaju bisere arhitekture i civilizacije tog doba. Tada je u Sarajevu, kao zadužbina vezira Gazi Husrev-bega otvorena i Visoka škola Kuršumli-medresa, koja je podsjećala na univerzitete u drugim velikim gradovima Evrope. 1531. izgrađena Gazihusrev-begova džamija najpoznatija je građevina starog Sarajeva i jedan od najvećih sakralnih spomenika islamske arhitekture na Balkanu. Iz ovog vremena su imaret, bezistani i hamami. Tih godina je izgrađena i Stara pravoslavna crkva.[14] Zlatno doba prekinut će požar 1697. kada je austrijski princ Eugen von Savoyen sa samo 8500 vojnika ušao u grad i do temelja ga spalio. Od 1850. je Sarajevo glavni grad Bosne, provincije Osmanlijskog carstva. U grad se doseljavaju Jevreji Sefardi, poslije izgona iz Španije, grade sinagoge, a istovremeno nastaju pravoslavne, katoličke i evangelističke crkve i Katedrala Srca Isusova.

Moderno doba

Latin (Princip) Bridge on Miljacka River2
Sarajevo - carrer Ferhadija
Pogled na Štrosmajerovu ulicu

1878. dolaskom Austro-Ugarske uprave na ove prostore, Sarajevo je upravni centar Kondominiuma. Uz svoj dotad orijentalni, dobija i evropski izgled. Austro-ugarski period je vrijeme snažnog prodiranja srednjoevropske kulture, načina privređivanja, običaja i drugih civilizacijskih vrijednosti. Grad dobija savremene fabrike, a brojne škole zapadnog tipa i kulturne institucije obogaćuju glavni grad Bosne i Hercegovine. U ovo se vrijeme grade Zemaljski muzej, gradska Vijećnica, Gimnazija, sud, zgrada Narodnog pozorišta, pošta, bolnica, tržnica, banke, vile na Marijin dvoru i dr. Gradi se uskotračna pruga prema sjeveru, jugu i istoku. Pod velom evropeizacije, austrougarski carski činovnici i vojnici crpe dotad malo korištena privredna i prirodna bogatstva Bosne.

28. juna 1914. godine, pripadnik Mlade Bosne, Gavrilo Princip je u Sarajevu izvršio atentat na austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, što je poslužilo kao povod Austrougarskoj Monarhiji da napadne Kraljevinu Srbiju, čime je otpočeo Prvi svjetski rat. Poslije Prvog svjetskog rata, grad ulazi u sastav jugoslavenskih državnih zajednica: Države SHS, a potom i Kraljevine Jugoslavije. Arhitektonska slika grada ostaje gotovo nepromijenjena, industrija nazaduje, društvena nezadovoljstva radnika rastu i Sarajevo, kao grad, između dva svjetska rata, uglavnom stagnira i privredno i ekonomski nazaduje. Letargiju u koju je grad zapao prekidaju protesti i štrajkovi radnika i napredne sarajevske inteligencije.

Drugi svjetski rat

Za vrijeme Drugog svjetskog rata od 1941-45. grad je pripadao Nezavisnoj državi Hrvatskoj, gdje je bio upravno središte Velike župe Vrhbosna. U Sarajevu je u progonima Ustaša, pobijena većina židovskog stanovništva, a na Vracama je strijeljeno oko 11.000 Srba, Židova, bosanskohercegovačkih komunista i protivnika ustaškog režima.

Jugoslavija

Nakon kraja rata 1945. Sarajevo postaje upravni, kulturni i ekonomski centar SR Bosne i Hercegovine, jedne od šest republika SFR Jugoslavije. U gradu se razvija industrija, ekonomija, a između ostalog školstvo i kultura čine ga glavnim centrom Republike. Osniva se Univerzitet, Akademija nauka i umjetnosti, brojni muzeji i galerije, naučne institucije, radio-televizija. Broj stanovnika grada raste na više od 500.000. Međunarodni olimpijski odbor povjerava Sarajevu organizaciju XIV Zimskih olimpijskih igara, koje su održane 1984.

Rat u Bosni i Hercegovini

Sarajevo Siege Part III
Pogled na grad i ruševine nastale tokom rata

Društvene i političke promjene u tadašnjoj Jugoslaviji dovele su do prvih općih izbora 1990. na kojima je izabrano Predsjedništvo SR BiH. Predsjednik Predsjedništva Socijalističke republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, raspisao je građanski referendum o samostalnosti SR BiH. To je dovelo do stvaranja Republike Bosne i Hercegovine. Neslaganjem vojnog vrha JNA i četveročlanog Predsjedništva SFRJ s većinskom odlukom naroda SR BiH, dolazi do izbijanja međunacionalnih sukoba, stvaranja nacionalnih paravojnih formacija i rata u Bosni i Hercegovini, a posebno na njen glavni grad, Sarajevo. Grad Sarajevo, bio je pod fizičkom blokadom 3,5 godine, u neprestanim vojnim akcijama pretrpio je ogromna materijalna razaranja i brojne ljudske gubitke. Snajperskom i artiljerijskom vatrom Vojske Republike Srpske i srpski paramiliternih jedinica ubijeno je 10.615 ljudi, među kojima je bilo 1.601 dijete, a skoro 50.000 stanovnika Sarajeva bilo je ranjeno. Spaljena je gradska Vijećnica u kojoj je bila smještena Narodna i Univerzitetska biblioteka, a mnogi kulturno-historijski, stambeni i vjerski objekti u gradu su oštećeni.

Grb i zastava

Grad Sarajevo od 2000. godine ima svoju novu zastavu i novi grb. Na glavi štita su elementi tipičnih krovova, koji simboliziraju i brda u zelenoj boji. Ispod su nazubljene gradske zidine s dvije otvorene kapije u crnoj boji na bijeloj pozadini, koje simboliziraju Grad. U dnu grba je dolina, kroz koju teče rijeka u plavoj boji, koju premošćuje bijeli most. Okvir grba je zlatno-žut.[15]

Politika

Politička organizacija Grada Sarajeva

Organi Grada Sarajeva su Gradsko vijeće Grada Sarajeva i gradonačelnik Grada Sarajeva.

Gradsko vijeće je, kao predstavničko tijelo građana Grada Sarajeva, najviši organ Grada Sarajeva. Gradsko vijeće se sastoji od 28 vijećnika. Svako općinsko vijeće općina koje čine Grad Sarajevo bira po sedam delegata u Gradsko vijeće iz reda općinskih vijećnika. Bošnjacima, Hrvatima i Srbima, kao konstitutivnim narodima, pojedinačno bit će garantira minimum 20% mjesta u Gradskom vijeću, a grupi Ostalih najmanje dva mjesta, bez obzira na izborne rezultate.

Gradonačelnik Grada Sarajeva je izvršni organ Grada Sarajeva. Gradonačelnik predstavlja i zastupa Grad Sarajevo. Gradonačelnik odgovara za ustavnost i zakonitost akata koje donosi, odnosno predlaže Gradskom vijeću. Od 2014. godine gradonačelnik Grada Sarajeva je Abdulah Skaka.

Gradska uprava

Čelna tijela vlasti u Gradu Sarajevo su gradonačelnik, koji upravlja radom Gradskih službi, te Gradsko vijeće Sarajeva koje ima 28 članova. Upravu grada sačinjavaju: kabinet gradonačelnika, dva zamjenika gradonačelnika, sekretar gradske uprave, savjetnici gradonačelnika, Pravobranilac Grada Sarajeva i sedam gradskih službi za pitanja opće uprave, komunalne poslova, lokalno poslovanje i razvoj grada, urbano planiranje i stambene poslove, obrazovanje, kulturu i sport, Zavod za informatiku i telematiku, Gradski savjet i stručni kolegij gradonačelnika.[16]

Sarajevo municipalities
Položaj grada (narandžasto) unutar kantona Sarajevo

Glavni grad

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Kanton Sarajevo

Grad Sarajevo sa njegove četiri "gradske općine"; Stari Grad Sarajevo, Centar Sarajevo, Novo Sarajevo, Novi Grad Sarajevo, te drugih pet općina ulazi u sastav Kantona Sarajevo.

Abdulah Skaka.jpg&filetimestamp=20170306220217&
Abdulah Skaka, gradonačelnik od 2016. godine

Administrativna podjela grada

Gradske općine

Teritorijalna podjela do 1995.

Do rata 1992–95. Grad Sarajevo je činilo šest gradskih općina: Centar, Ilidža, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i Vogošća, te prigradske općine: Hadžići, Ilijaš, Pale i Trnovo.

Nakon rata Grad Sarajevo dobija status jedinice lokalne samouprave i ulazi u sastav entiteta Federacija BiH. Obuhvatilo je općine Centar, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i federalni dio općine Trnovo.

Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i reintengracije pojedinih naselja, nastaje Kanton Sarajevo, unutar kog se formira Grad Sarajevo od četiri općine.

Teritorijalna podjela od 1995.

Grad Sarajevo se sastoji od četiri gradske općine: Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad, a zajedno sa susjednim općinama čini Kanton Sarajevo, koji je u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine.

Od dijelova predratnih općina Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Trnovo, Pale i cijelog teritorija općine Sokolac 1993., te naselja Kasindo, Lukavica, Hreša itd.[17] formiran je Grad Istočno Sarajevo, koji je pripao entitetu Republika Srpska. Istočno Sarajevo se do odluke Ustavnog suda o neustavnosti naziva zvalo Srpsko Sarajevo. Zvanično Istočno Sarajevo čine: Istočni Stari Grad, Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo, Pale, Trnovo RS i Sokolac.

Stanovništvo

Broj stanovnika u Sarajevu se vidljivo povećava; 1910. godine Sarajevo je imalo 57.040 stanovnika, 1931. godine 78.180, a 1961. 143.120 stanovnika, naprema 401.118 stanovnika u decembru 2002. godine.

Etnicitet

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2013. godine, Grad Sarajevo (područje 4 gradske općine na površini od 141,5 km2: Novo Sarajevo, Novi Grad, Stari Grad i Centar) imao je 275.524 stanovnika.[18]

Etnička struktura Sarajeva 2013. god.
Etnička grupa Broj stanovnika
Bošnjaci
  
222.457 (81%)
Srbi
  
10.422 (4%)
Hrvati
  
13.604 (5%)
Ostali i nep.
  
56.470 (10%)

Po popisu stanovništva iz 1991. godine, Grad Sarajevo (područje svih deset općina prema teritorijalnoj podjeli do 1995. godine) imao je 527.049 stanovnika.[19]

Naseljeno mjesto Sarajevo, imalo je po istom popisu 416.497 stanovnika. Ostalih 110.552 stanovnika živjelo je u 335 naseljenih mjesta, u 10 općina.

Religija

Većina stanovnika su muslimani, a sama konfesionalna slika Sarajeva je jedinstvena u Evropi, zbog njene raznolikosti grad se nerijetko poredi sa Jerusalemom. Sarajevo je sjedište Reisul-uleme, poglavara Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, sjedište Dabrobosanske mitropolije Srpske pravoslavne crkve, te sjedište Vrhbosanske nadbiskupije rimokatoličke crkve u Bosni i Hercegovini.

Prema popisu iz 2013. godine 252.653 stanovnika Sarajeva je navelo svoju religijsku pripadnost. Prema tim podacima najviše je pripadnika islama 225.088 (81,69%), dok je kršćana 23.140 ili 8,4% (katolika 12.608 i pravoslavaca 10.532). Potpuna religijska struktura grada data je na sljedećem grafikonu.

Religijska pripadnost stanovništva Sarajeva 2013. god.
Religijska grupa Broj stanovnika
Islam
  
225.088 (81,69%)
Katoličanstvo
  
12.608 (4,58%)
Pravoslavlje
  
10.532 (3,82%)
Ateisti, agnostici, ne izjašnjavaju se, bez odgovora
  
22.871 (8,30%)
Ostali
  
4.425 (1,61%)

Urbanu sliku grada krase brojni sakralni objekti četiri svjetske konfesije: džamije iz osmanlijskog perioda, pravoslavne, katoličke i evangelističke crkve, sinagoga i drugi kulturno-historijski spomenici, koji se nalaze u samom centru grada Sarajeva, udaljeni tek stotinjak metara jedni od drugih.

Arhitektura

Sarajevo Begova Mosque 1900
Begova džamija 1900. godine
BiH, Sarajevo - Svrzina kuća 1
Svrzina kuća
Sarajevo princip bruecke
Latinska ćuprija
Sarajevo Admejdan
Muzički paviljon
UNITIC
UNITIC tornjevi
Sarajevo Sahatklula by Klackalica
Sarajevska sahat-kula
BBI Shopping and Business Center
BBI Centar
Sarajevo City Center Summer 2015 (1)
Sarajevo City Center
SarajevoHolidayInn
Holiday Inn, Sarajevo, 1983, arhitekta Ivan Štraus. Karakteristična boja i lokacija je objekat hotela učinila prepoznatljivim

Sarajevo se može pohvaliti dobro očuvanim starim trgovačkim dijelom grada, Baščaršijom, koja je nastala u periodu osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovini. Ovaj dio grada obiluje jedinstvenim arhitektonskim ostvarenjima osmanlijske gradske arhitekture, među kojima su brojne potkupolne džamije, te tradicionalne forme orijentalne arhitekture poput: konaka, hanova i bezistana.

Ratna uništavanja,[20] kao i rekonstrukcija, brojnih uništenih kulturnih i vjerskih objekata, kao što su Gazi Husrev-begova biblioteka, Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Orijentalni institut i Muzej olimpijskih igara 1984, doveli su do donošenja zakona o zaštiti kulture i kulturnih institucija.

Osmanlijski period

Austro-ugarski period

Moderni period

Nacionalni spomenici

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, odabrala je 102 spomenika, građevine i komplekse građevina u Sarajevu za Nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine.[21] Na privremenoj listi Komisije, nalazi se još 21 spomenik, čije će proglašenje uslijediti.[22]

Građevine

Mostovi

Doline sarajevskih rijeka su predstavljale osnovu komunikacije i kretanja, koja povezuje istok i zapad kroz središte Balkana, već za Ilire i njihivo pleme Desitijata u bronzanom dobu, te Rimljane, koji ovdje grade ceste, koje povezuju Naronu s Podrinjem i Podunavljem.

Tokom srednjeg vijeka to je dio bosanskog druma, koji je iz Srednje Evrope i sa Jadrana prolazio kroz Hrvatsku, Bosnu i Srbiju do Carigrada, čime tadašnja Vrhbosna postaje centrom domaće i strane trgovine. Iz doba osmanlijske vlasti potiču najstariji mostovi u Sarajevu: stari Rimski most, nedaleko od Sarajeva, Kozija ćuprija, Šeher-Ćehajina ćuprija i Careva ćuprija u starom dijelu grada.

Obale Miljacke premošćuju i noviji mostovi iz doba Austro-Ugarske uprave: Ajfelov most, Čobanija (most) ili Ćumurija most, kao i savremeni mostovi: Most Skenderija, Most Suade i Olge, Most malezijsko-bosanskohercegovačkog prijateljstva i dr. Neki od sarajevskih mostova su isključivo pješački.

Trgovi i ulice

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Vjerski objekti

Mezarja/Groblja

Mezarje Stadion Cemetery

Mezarje Stadion

Groblje Sveti arhanđeli, Georgije i Gavrilo (Sarajevo)

Groblje Sveti arhanđeli, Georgije i Gavrilo

Najstarije nekropole crkve bosanske, bogumilske, pravoslavne i katoličke i islamska mezarja razasuta su gradom. Stećci, monumentalni kameni blokovi i jedinstveni nadgrobni spomenici iz srednjevjekovnog perioda mogu se naći nedaleko od Sarajeva u selu Šabići kod Trnova i selima Dolovi i Lukomir na obroncima Bjelašnice.

Gradsko groblje Bare je sa 33 ha površine, jedno od većih u Europi, a po konfiguraciji terena i položaju jedno je od interesantnijih i ljepših grobalja na Balkanu. Na groblju „Bare“ su grobljanske površine za pripadnike svih religija: muslimane, pravoslavne, katolike, judaiste, evangeliste, adventiste, starokatolike, kao i ateiste.

Novo gradsko groblje Vlakovo je izgrađeno u septembru 1985. godine nedaleko od Sarajeva, u vrijeme kada je groblje „Bare“ bilo gotovo popunjeno. Groblje se proteže na 25 ha, na kome se obavlja najveći broj sahrana.

Stadion je zbog svog nastanka groblje jedinstveno u svijetu. Životnom nuždom, za vrijeme opsade Sarajeva, 1992–95. godine kada su, usljed svakodnevnih artiljerijskih i snajperskih napada na grad sa okolnih brda, mnoga groblja bila nedostupna, a broj civilnih žrtava rastao, jedan nogometni stadion pretvoren je u groblje.[23]

Neobično lijepa su stara groblja Alifakovac i Jevrejsko groblje.

Kultura

Opere i pozorišta

Prve klasične, pozorišne predstave u gradu održavale su se u Despića kući, pa se ovaj objekat može smatrati pretečom savremenog pozorišta u Sarajevu.[24] Danas je tu smješten Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti.[25] Narodno pozorište, osnovano 1921. kao dramski teatar, je najstariji bosanskohercegovački profesionalni teatar. Jedan od prvih direktora Narodnog pozorišta Sarajevo bio je Branislav Nušić. Od 1946. Narodno pozorište dobija i muzičke segmente djelovanja: operu i balet. Kao jedini operski i baletni teatar u državi, centralno je mjesto razvoja scenske umjetnosti u Bosni i Hercegovini.

Veliki broj glumaca, režisera, scenografa, kostimografa, koreografa, dirigenata, baletnih i opernih umjetnika, sticali su slavu na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, kao što je Ljiljana Molnar-Talajić, svjetski priznata primadona, koja je ponijela slavu sarajevskog i bosanskohercegovačkog teatra i na pozornicama najznačajnijih svjetskih teatara.

Narodno pozorište Sarajevo ima 225 zaposlenih, a svoju djelatnost ostavaruje u matičnoj kući na Obali Kulina bana[26] , kao i u zgradi Terezija, gdje se nalaze radionički prostor i produkcija scenografije. Narodno pozorište Sarajevo član je Nove evropske teatarske asocijacije.

Kamerni teatar 55 počeo je sa radom 7. marta 1955. godine. Njegov osnivač bio je Jurislav Korenić (1914–1974). Teatar je, na tragu novih teatarskih stremljenja u tadašnjoj Evropi, bio novost na ovim prostorima i primjer kojeg su slijedili brojni teatri. Prezentira novi vid dramaturgije, ”dramu apsurda” ili “anti dramu” ili “novu dramu”. Izvode se tekstovi Becketta, Jarryja, Geneta, Ionesca, Schwartza, Čehova… i drugih autora, čija poetika u modernom teatru proizlazi iz “apsurdnog osjećanja života”. Karakterizira ga pozornica “ring”, okružena gledalištem, umjesto frontalnog tipa scene, s nepremostivom “rampom”, s intimnijom, prirodnijom i iskrenijom glumačkom igrom.[27]

Pozorište mladih[28] nastalo je 1977. godine udruživanjem dva pozorista: Pionirskog pozorišta i Pozorista lutaka, sa dvije samostalne scene, Lutkarskom i Dramskom. Oba teatra osnovana su 1950. godine. Prvih desetak godina postojanja Pionirsko pozoriste nema svog ansambla, pa po projektu angažuje glumce iz drugih teatara i "glumce" djecu, od koji su neki i danas poznati i priznati umjetnici. Pozorište lutaka u tom periodu njeguje marionetu kao osnovni izraz. Njime rukovodi Adolf Pomezni.

Pionirsko pozorište 60-tih godina formira svoj profesionalni ansambl, mijenja naziv u Pozorište za mlade, i počinje sa postavljanjem sve ambicioznijih projekata, koji nisu namijenjeni samo najmlađim, nego pretenduju animiranju što širih grupacija mladih.

Na čelo Pozorišta lutaka dolazi pozorišni mag Jurislav Korenić i njegovim dolaskom nastaje novi period u razvoju teatra, što se ogleda u različitim lutkarskim tehnikama koje se primjenjuju, kao i u samom istraživanju mogućnosti daljeg razvoja lutkarstva uopće.

Igraju se relevantna djela domaćih i svjetskih autora: J. Skupa i K. Venig: "Srećko među bubama", J. Vandot i V. Rabadan: "Kekec", zatim "Pinokio", D. Bibanovića, "Alisa u zemlji čuda", L. Paljetka, "Palčić Dugonja", G. Simića, "Pepeljuga", D. Todorovića, na Lutkarskoj, a Shakespeareove "Bura" i "Komedija zabuna", Aristofanove "Ptice", Homerova "Odiseja", Jarryjev "Kralj Ibi", Držićeva "Novela od Stanca", Ionescov "Kralj umire", Kurićeva "Ljepotica i zvijer". Lukićeve "I opet Nušić" i "Bašeskija, san o Sarajevu", i mnoge druge na Dramskoj sceni.

U saradnji s domaćim i stranim režiserima, uz zajednički angažman MESS-a i glumaca u Sarajevu, u Pozorištu mladih tokom rata premijerno su izvedene brojne predstave: Beckettov "Čekajući Godoa", Euripidesov "Alkestis", Schumanov "Cirkus Veliko stopalo", Jarryjev "Okovani Ibi", Millerova "Hamlet mašina", G. Simić: "Bajka o Sarajevu", F. Furaković: "Abeceda"…, a po završetku rata pozorište nastavlja svoju djelatnost predstavama "Tri jezika", F. Hohlera, "Dijete školjke", R. Herfurtnera, "Kraj igre", S. Becketta, "Familija" (Zeko, Zeko), C. Serreaua, "Tajna dvorske lude", H. Akmadžića, "Makbet",W. Shakespearea, "Kad bi ovo bila predstava", A. Imširevića, "Spaseni za dlaku", T. Wildera, "Košmar o Bosni", N. Veličkovića i dr.

Sarajevski ratni teatar SARTR[29] utemeljen je 17. maja 1992. godine na inicijativu reditelja Dubravka Bibanovića i Gradimira Gojera, ing. Đorđa Mačkića i pisca Safeta Plakala, a okupio je glumce i saradnike iz tri profesionalna sarajevska teatra koja su, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu, morala obustaviti svoj rad. U augustu 1992. SARTR je konstituiran kao vojna jedinica pri Regionalnom štabu Oružanih snaga BiH Sarajevo, a 12. januara 1993. godine Odlukom Ratnog Predsjedništva Skupštine grada Sarajeva, kao javna ustanova iz oblasti kulture od posebnog interesa za odbranu grada. Odlukom Skupštine Kantona Sarajevo od 24. jula 1997. ulogu osnivača SARTR-a preuzeo je Kanton Sarajevo. Od 2003. Sarajevski ratni teatar SARTR je nosilac Šestoaprilske nagrade.

Njegov pokretač i redatelj, Safet Plakalo, opisuje SARTR kao "duhovno oružje protiv nadrealizma rata", zaokružujući njegov karakret u motu "teatrom protiv smrti". Unatoč ograničenim sredstvima, SARTR je danas uspješna profesionalna kuća s brojnim međunarodnim koprodukcijama, nastupima i nagradama.

Muzeji i galerije

Kao grad poznat po svojoj historiji i kulturi Sarajevo obiluje muzejima. Neki od njih su: Muzej Sarajeva, Ars Aevi muzej umjetnosti, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Olimpijski muzej, Brusa bezistan, Muzej Sarajevo 1878–1918., Muzej Jevreja BiH, Muzej ratnog djetinjstva, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, Muzej "Alija Izetbegović" i Tunel spasa. Galerije Sarajeva su: Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Collegium Artisticum, Mak, Roman Petrović, Novi hram, Atelje-zbirka Safet Zec, Galerija Mersada Berbera 'E&A', Paleta, Galerija Sveti Anto, Boris Smoje, Mala galerija, Galerija Kicoš i dr.

Festivali

Svake je godine Sarajevo domaćin niza kulturnih festivala međunarodnog karaktera, među kojima su najznačajniji: Sarajevski filmski festival (SFF) (pokrenut 1995. i najznačajniji filmski festival na Balkanu), Sarajevski jazz festival, ljetni kulturni festival Baščaršijske noći, teatarski festival novih produkcija MESS, Sarajevska zima i Svjetski televizijski festival orijentalne muzike.

Muzika

Sarajevska muzička scena ima dugu tradiciju a kao njena najplodonosniji era smatra se period između 1961. i 1991. U to doba osnivaju se popularni Indexi (1962), Ambasadori (1968), Bijelo dugme (1974) i mnoge druge grupe kao što su Teška industrija, SCH, Plavi orkestar, Zabranjeno pušenje, Merlin, Valentino, Bolero, Crvena jabuka i mnoge druge. Naravno, pored muzičkih grupa u Sarajevu su u tom periodu živjeli i djelovali mnogi pjevači i tekstopisci kao što su Jadranke Stojaković, Kemala Montena, Zdravko Čolić i dr. S razlogom se sarajevska muzička scena, pogotovo 70-tih i 80tih godina smatra kao najuspješnija scena tadašnje Jugoslavije. Nakon rata, irska rock grupa U2 je bila prva strana grupa koji je održala koncert u gradu.

Kulturne institucije

Uz nekoliko nacionalnih i gradskih pozorišnih kuća, muzeja i kulturnih institucija, Sarajevo je i važno mjesto na kulturnoj mapi ovog dijela evropskog kontinenta. Druge kulturne institucije uključuju Sarajevski kulturni centar, Sarajevsku biblioteku, Umjetničku galeriju BiH i Bošnjački institut.

Gastronomija

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Turizam i rekreacija

Svjetski poznat turistički vodič Lonely Planet svrstao je Sarajevo 2006. godine na 43. mjesto najljepših gradova svijeta,[30] a u decembru 2009. je Sarajevo izabrano među deset gradova koje vrijedi posjetiti u 2010. godini.[31]

Prema podacima iz 2013. godine Sarajevo je posjetilo 302.570 turista, što je za 17,9% više u odnosu na prethodnu godinu, sa ostvarenih 595.637 noćenja, što je za 18% više nego u 2012. godini.[32][33]

Prema anketi koju je sproveo sajt Booking.com a u kojoj je učestvovalo preko 50.000 putnika Sarajevo je uvršteno na 7. mjesto od 10 najpopularnijih svjetskih destinacija za kušanje lokalnih kulinarskih specijaliteta u 2018. godini.[34] Kao najpoželjniji grad je izabran malezijski grad Ipoh a na spisku su se našli uglavnom gradovi iz Azije a Sarajevo je uz peruansku Limu jedini glavni grad neke od država.

Sportski turizam uglavnom još uvijek koristi sportske objekte i terene sagrađene za potrebe Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, posebno skijašta na obližnjim planinama Bjelašnica, Igman, Jahorina, Trebević i Treskavica. Primjeri popularnih destinacija Sarajeva i okoline su Vrelo Bosne, Begova džamija, Sarajevska katedrala i džamija Gazi Husrev-bega. Turizam u Sarajevu uglavnom se fokusiran na historijskom, vjerskom, kulturnom i segmentu zimskih sportova.

Sarajevska žičara

Trebevićka žičara, u sarajevskom žargonu poznatija kao uspinjača, svečano je otvorena 3. maja 1959. godine, a povezivala je Bistrik (583 m/nv) sa Vidikovcem na Trebeviću (1160 m/nv). Puštanju u promet uspinjače prisustvovao je veliki broj građana, koji su „okupirali“ polaznu stanicu, ali i padinske ulice i avlije iznad kojih je prolazila.

Polazna stanica se nalazila u ulici Avdage Šahinagića (u to vrijeme Dimitrija Tucovića) preko puta sarajevske Vijećnice na nadmorskoj visini 583 metra, a dolazila je na Vidikovac na Trebeviću na 1160 m/nv. Visinska razlika je bila preko 570 metara, a razdaljina među stanicama je iznosila 2070 m.

Stara Trebevićka žičara je po kategorizaciji spadala u red kabinskih žičara s kružnim tokom. Po konstrukciji je bila dvoužetna, tj. duž trase su se nalazila dva čelična užeta: jedno vučno, a drugo noseće. Na trasi su bili projektovani i ugrađeni rešetkasti čelični stubovi sa raščlanjenim temeljima (ukupno 8 stubova), a čija je visina bila između 8 i 24 metra. Sistem je imao 50 kabina kapaciteta po 4 putnika. Vožnja je trajala 12 minuta, a za jedan sat se moglo prevesti 800 putnika u oba pravca.

Izgradnja žičare trajala je oko godinu dana, ali su priprema za njenu izgradnju počele već 1956. godine. Vodeći projektant žičare bio je František Šup iz Čehoslovačke. Na projektu i izgradnji žičare radile su vodeće jugoslavenske firme Impola iz Slovenske Bistrice, Termoelektro Beograd, Jelšingrad Banja Luka, te Energoinvest Sarajevo. Pogonski dio je naručen iz čehoslovačke firme Transeksport.

Na polaznoj i dolaznoj stanici su izgrađene čekaonice sa bifeima, a na dolaznoj stanici na Vidikovcu kasnije je sagrađen istoimeni restoran. Svojom dužinom od skoro 2.100 metara, trebevićka žičara bila je jedna od najznačajnijih u bivšoj Jugoslaviji, a jedna od rijetkih uopće koja polazi iz samog centra grada i za 12 minuta vas dovodi u netaknutu prirodu, oazu čistog zraka.

Tokom opsade grada, žičara je, zajedno sa polaznom i dolaznom stanicom na Trebeviću, potpuno uništena.[35]

Nova Sarajevska žičara službeno je otvorena 6. aprila 2018. godine, na dan Grada Sarajeva. Sa ukupno 33 moderne korpe čini novi sistem, koji može iz grada do Trebevića prevesti do 1.200 putnika na sat, sa vožnjom koja u jednom smjeru traje oko 9 minuta.

Parkovi i šetališta

U Sarajevu i periferiji nalazi se mnogo parkova, šetališta i izletišta. Popularna aktivnost građana Sarajeva je ulični šah, koji se obično igra na Trgu oslobođenja Alija Izetbegović. Veliki park je najveća zelena površina u centru grada u sklopu kojeg se nalazi i Spomen obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva. Park Hastahana je popularno mjesto za relaksaciju, također u gradu u naselju Marijin Dvor. Osim ovih parkova tu su i parkovi Betanija, Da Riva, Barice i dr. Od šetališta najpoznatije je Vilsonovo šetalište, koje se proteže uz desnu obalu Miljacke kao i šetalište u blizini Sarajeva, Velika aleja, koje povezuje Ilidžu sa vrelom Bosne.

Kozija ćuprija, u kanjonu Miljacka, istočno od Sarajeva također je popularna turistička destinacija.

Zahvaljujući konfiguraciji zemljišta u Sarajevu i njegovoj okolini nalaze se mjesta odakle se pruža izvrstan panoramski pogled na Sarajevo. Jedno od takvih mjesta je Avaz Twist Tower, restoran Park Prinčeva, Vidikovac (Trebević), žuta/bijela na Vratniku, kao i brojni krovovi visokih zgrada širom grada.

Veliki Park Sarajevo

Veliki Park

Koševo Park, Sarajevo

Koševski Park

Vilsonovo šetalište

Vilsonovo šetalište

Koševski potok via Pionirska dolina

Koševski potok teče kroz Pionirsku dolinu (zoološki vrt)

Sarajevo street chess

Ulični šah

Hastahana Park, Sarajevo

Hastahana Park na Marijin Dvoru (u 2005.)

Sarajevo Admejdan

Sarajevo Atmejdan Muzički paviljon

Sport

Vucko.jpg&filetimestamp=20060409002600&
Vučko, maskota XIV Olimpijskih igara 1984. godine

Iako u Sarajevu egzistiraju mnoga sportska društva i klubovi od kojih su neku postigli i evropski vrijedne rezultate (KK Bosna prvak Evrope 1979) Sarajevo je u svijetu sporta najpoznatije kao mjesto održavanja XIV zimskih olimpijskih igara. Neki od olimpijskih objekata su porušeni u zadnjem ratu ali su i obnovljeni kao što je slučaj sa Olimpijskom dvoranom Zetra i Olimpijski stadion "Asim Ferhatović Hase".

Od sportova u Sarajevu je najpopularniji nogomet i klubovi Sarajevo i Željezničar koji igraju zapaženu ulogu ne samo u okviru bosanskohercegovačke Premijer lige Bosne i Hercegovine već su dobre rezultate postigli i za vrijeme bivše Jugoslavije, te su najtrofejniji klubovi u državi. Od nogometnih klubova tu su još i FK Olimpic i NK SAŠK Napredak.

Od ostalih popularnih sportova tu su još i košarka pri čemu se ističe klub KK Bosna, jedini košarkaški klub u državi koji je u muškoj konkurenciji osvojio titulu prvaka Evrope, višestruki osvajači prvenstva i kupa Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije.

Rukomet, odbojka, tenis, plivanje, hokej na ledu, atletika i niz borilačkih sportova su ostali vidovi sportskog nadmetanja u kojem Sarajevo ima svoje predstavnike.

Najtrofejniji klubovi u državi su i klub sjedeće odbojke “SPID“, višestruki prvaci BiH i šestostruki prvaci Evropi kao i klub Fantomi sa jednako vrijednim rezultatima na domaćem i međunarodnom nivou.

Šahovski klub Bosna je najtrofejniji šahovski klub u BiH. Od 80-tih godina klub ostvaruje zapažene rezultate pri čemu vrijedi istaći da je klub od 1990tih godina osvojio 4 titule prvaka Evrope po čemu je trenutno trećerangirani šahovski klub u Evropi. Osvajanjem četvrte titule prvaka 2002. godine jedno su vrijeme bili i najtrofejniji svjetski klub, ispred ruskog CSKA sa tri titule. Za klub je jedno vrijeme nastupao i Gari Kasparov, jedan od najboljih šahista u historiji.

Sportski klubovi

Sportski život se prvenstveno odvija kroz nekoliko sportskih društava od kojih su poznatiji: SD Sarajevo, SD Željezničar i USD Bosna, popularni studenti. Sportska društva imaju sekcije u više sportskih grana. Među velikim brojem sportskih kolektiva u gradu ističu se fudbalski klubovi Željezničar, Sarajevo i Olimpic, rukometni klubovi Željezničar i Bosna, muški košarkaški klubovi Bosna, evropski prvak 1979 i Spars. Osim klubova iz najpopularnijih sportova u Sarajevu egzistiraju i klubovi iz ostalih sportova kao što su: atletika, biciklizam, odbojka, šah, vaterpolo, klubovi iz različitih boriličkih sportova i dr.

Također postoji i Aeroklub Sarajevo osnovan 1946. godine.

Sportske manifestacije

U Sarajevu se održava relativno veliki broj sportskih manifestacija i takmičenja, kako onih redovnih tako i periodičnih. Sportska događanja su uglavnom sa učešćem domaćih klubova i takmičara iako postoje i ona međunarodnog karaktera. Najznačanije takmičenje koje je održano u gradu su Zimske olimpijske igre 1984. godine a od ostalih međunarodnih takmičenja mogu se izdvojiti Svjetsko prvenstvo u košarci 1970. (grupna faza) i Evropski zimski olimpijski festival mladih održan 2019 godine.

Privreda i infrastruktura

Privreda

Nakon socijalističkog perioda i godina rata, ekonomija Sarajeva je postala predmet rekonstrukcije i rehabilitacije.[36] Među brojnim ekonomskim znakovima, 1997. godine je otvorena Centralna banka Bosne i Hercegovine i 2002. je počela sa radom Sarajevska berza. Velika gradska baza proizvodnje, administracije i turizma, kombinirana sa velikim informalnim tržištem,[37] čini grad najvećim ekonomskim regionom Bosne i Hercegovine.

Iako je Sarajevo imalo razvijenu industriju tokom socijalističkog perioda, samo je nekolicini preduzeća izvršila uspješnu tranziciju na kapitalističku ekonomiju. Sarajevska industrija sada uključuje industriju duhanskih proizvoda, namještaja, automobila i komunikacijske opreme. Kompanije smještene u Sarajevu su B&H Airlines (prijašni Air Bosna), BH Telecom, Bosmalov gradski centar, Bosnalijek, Energopetrol, Fabrika duhana Sarajevo i Sarajevska pivara.

Sarajevo ima jaku turističku ponudu i Lonely Planet je gradu dao 43. mjesto na listi najposjećenijih gradova u svijetu u 2006. godini.[38] Sportski turizam koristi skijaške terene olimpijskih igara iz 1984, na obližnjim planinama Bjelašnici, Igmanu, Jahorini i Treskavici.

Prosječna neto plaća u prva četiri mjeseca 2014. godine iznosila je 1.039 KM[39] dok je prosjek neto plaća u Federaciji BiH u

istom periodu iznosio 836 KM.[40] Pored toga, Sarajevo bilježi i najnižu stopu nezapolsenosti te najveći broj preduzeća po glavi stanovnika u Federaciji BiH.[41] Ekonomski, Sarajevo je najrazvijeniji grad Bosne i Hercegovine.

Telekomunikacije i mediji

Internet

Internetska mreža u Sarajevu je prva u Bosni i Hercegovini po brzini, kvalitetu i veličini mreže.

Neki od najvećih internetskih operatera su: Logosoft, HS-HKB net i Telemach (kablovski internet) kao i BH Telecom, Eronet, M:tel, Blic i drugi iz oblasti ADSL-a.

Elektronski i printani mediji

Kao glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo je medijski centar u zemlji. Većina komunikacijskih i medijskih infrastruktura je uništena tokom rata, ali rekonstrukcija koju je vodio visoki predstavnik Bosne i Hercegovine je pomogla modernizaciji medija.[42] Internet je ponovo postao dostupan u gradu 1995.[43]

Bosanskohercegovačka televizija je državna TV stanica, jedna od tri u Bosni i Hercegovini. Drugi elektronski mediji u gradu su NRTV "Studio 99", NTV Hayat, Open Broadcast Network, TV Kantona Sarajevo i TV Alfa. Postoje nezavisne, privatne i institucionalne radio stanice, poput Radija M, RSG, eFM studentskog radija, Radija Sarajevo 202 (do prve polovine 2010.) i Radija BIR. Pored nabrojanih, u gradu egzistiraju i Radio Slobodna Evropa, kao i nekoliko američkih i zapadnoevropskih stanica.

Oslobođenje, osnovano 1943, su najstarije sarajevske dnevne novine i jedine koje su preživjele rat. Tiražem su ove novine iza Dnevnog Avaza, osnovanog 1995. i Jutarnjih novina.[44] U druge lokalne periodične novine spadaju novine Hrvatska riječ na hrvatskom jeziku i magazin Start, kao i sedmične novine Slobodna Bosna i BH dani.

Vodovod

Kantonalno javno komunalno preduzeće "Vodovod i kanalizacija"[45] Sarajevo, se bavi osnovnim djelatnostima:

  • Proizvodnja i distribucija vode;
  • Prečišćavanje i odvođenje otpadnih voda.

Zdravstvo

Saobraćaj

Sarajevo tram
Sarajevo je prvi grad u Evropi sa cjelodnevnom tramvajskom linijom
Boeing 737 BH Airlines
B&H Airlines B737-400 na Sarajevskom aerodromu

Sarajevo je središte cestovnog prometa u BiH. Sedam magistralnih puteva povezuje grad sa ostalim dijelovima zemlje. Na sjever M5 u pravcu Travnika, Banja Luke i Bihaća, M17 ka Zenici i Doboju, kao i M18 prema Tuzli, na istok vode M5 prema Višegradu i Goraždu, kao i M19 ka Zvorniku. Na jug vodi M18 preko Foče za Dubrovnik, a na zapad M17 u pravcu Mostara.

Od 2003. Sarajevo je povezano autoputom A1, sa mjestima Ilijaš, Visoko i Kakanj, a od augusta 2014. godine izgradeno je nekoliko dionica autoput između Sarajeva i Zenice te sarajevska obilaznica na potezu Sarajevo-sjever – Sarajevo-zapad[46][47].

Planirani evropski autoput, koridor 5C, prolazi kraj Sarajeva, povezivajući ga sa Budimpeštom na sjeveru i sa Pločama na jugu.[48]

Gradski saobraćaj

Položaj Sarajeva, uske gradske ulice i nedostatak parkinga ograničavaju automobilski promet u gradu. U vrijeme Olimpijskih igara 1984. godine, grad je dobio dio zaobilaznice, što je djelomice olakšalo prometnu situaciju, no 2,6 km i dva tunela koja su trebala povezati naselja Ciglane i Pofalići, zbog nedostatka novca, još nisu u potpunosti završeni. Sam centar grada pretvoren je 70-tih godina u pješačku zonu. Dvije glavne ulice u gradu su Titova i Ulica Zmaja od Bosne.

Električni tramvaji sa sedam tramvajskih linija, koji su u službi od 1885, su najstarija vrsta javnog prijevoza u gradu.

Naselja Dobrinja i Vogošća od 80tih godina povezana su sa centrom grada trolejbuskim linijama. Za vrijeme rata, prekinuta trolejbuska veza sa Vogošćom je u obnovi. Danas u gradu postoji pet trolejbuskih, te mnogo autobuskih linija, koje autobusima i za Sarajevo specifičnim minibusima (kombibus), strme i teško dostupne dijelove grada povezuju sa centrom. Javni gradski prijevoz nudi firma JKP GRAS Sarajevo.

Međunarodni saobraćaj

Glavna željeznička stanica u Sarajevu se nalazi u centralnom dijelu grada. Grad je dnevno željeznicom povezan sa Zagrebom, Beogradom i Pločama, a od 2002. ponovo sa Budimpeštom. Dobro razgranatom autobuskom mrežom, Sarajevo je dostupno iz bilo kojeg pravca.

Međunarodni aerodrom Sarajevo (SJJ) smješten je desetak kilometara jugozapadno od centra grada, u naselju Butmir. Najveći je i najprometniji aerodrom u Bosni i Hercegovini. Otvoren je 1969. godine a dužina piste iznosi 2.700 m. Sarajevo a i Bosna i Hercegovina je putem ovog aerodroma povezana sa mnogim, uglavnom evropskim gradovima. Tokom rata aerodrom se koristio za letove UN-a i transport humanitarne pomoći. Od Dejtonskog sporazuma iz 1996. godine, aerodrom je otvoren za putničke letove avionskih kompanija B&H Airlines, Austrian Airlines, Alitalia, Lufthansa, Jat Airways, Croatia Airlines i drugih. U 2017. godini prevezeno je 957.969 putnika što je rekord od osnivanja aerodroma.[49]

Poređenja radi, tokom 1996. godine putnički promet je iznosio oko 25.000 putnika.[50]

Obrazovanje

U Sarajevu, prema podacima iz 2000. godine, u sklopu Javne ustanove Djeca Sarajeva egzistira 25 vrtića u kojima boravi 2090 djece.

Na području grada, na snazi je obavezno devetogodišnje osnovno obrazovanje. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku u školskoj 2016/2017. godini nastavu u 47 osnovnih škola na području 4 gradske općine pohađalo je 22.477 učenika dok je u 4 škole za djecu sa posebnim potrebama bilo upisano 299 učenika.[51]

U istom periodu, u 31 srednje škole različitih vrsta bilo je upisano 12.381 učenik.[51]

Visokoškolsko obrazovanje

Sarajevo University building
Zgrada Univerziteta u Sarajevu

Grad Sarajevo sjedište je najveće i najstarije visokoškolske ustanove u državi, Univerziteta u Sarajevu, te niza drugih visokoškolskih ustanova, čime se svrstava u red najvećih univerzitetskih centara u cijeloj regiji jugoistočne Evrope.

Sarajevski univerzitet osnovan je 1949. godina i čine ga 30 organizacionih jedinica (25 fakulteta i akademija, 5 instituta).[52] Studij se izvodi na sva tri ciklusa prema Bolonjskom procesu, na ukupno 518 studijskih programa. Tokom 2016. godine na Univerzitetu su angažirana 877 nastavnika i 429 saradnika a krajem iste godine na univerzitetu je studiralo 30.442 studenta.[52]

Osim sarajevskog univerziteta u gradu djeluje još nekoliko privatnih univerziteta, između ostalih i Međunarodni univerzitet u Sarajevu (osnovan 2003), Sarajevo School of Science and Technology (2004) i Međunarodni univerzitet Burch (2008).

Tokom rata 1993. izgorjela je Nacionalna i Univerzitetska biblioteka, sa najvećom literarnom zbirkom jugoistočne Evrope.

Broj studenata u Sarajevu.jpg&filetimestamp=20080803174104&
Broj studenata u Sarajevu 2000. godine

Prema podacima iz 2012. u gradu je studiralo 33.435 studenata.

Biblioteke

  • Javna ustanova Biblioteka Sarajeva[53]

Sopstvene biblioteke imaju svi fakulteti, kao i niz drugih institucija, udruženja i firmi.

Poznate osobe

Sarajevo je grad brojnih poznatih bosanskih pjesnika i mislilaca. Nobelovac Ivo Andrić je dio svog života proveo u Sarajevu, kao i pjesnici i književnici Silvije Strahimir Kranjčević, Isak Samokovlija, Mak Dizdar, Duško Trifunović i drugi. Slikari Mersad Berber, Safet Zec, kao i režiser Oskarovac Danis Tanović. Dobitnik Nobelove nagrade za hemiju Vladimir Prelog rođen je u Sarajevu, kao i književnik i scenarista Zlatko Topčić te režiseri Dino Mustafić, Jasmila Žbanić, Benjamin Filipović, Pjer Žalica, Ademir Kenović i Emir Kusturica.

Ličnosti rođene u Sarajevu

Ličnosti koje su živjele i radile u Sarajevu

Nagrade i priznanja

Sarajevo kao glavni grad u državi i centar od historijskog, kulturnog i privrednog značaja ustanovilo je i redovno dodjeljuje različite nagrade i priznanja zaslužnim osobama, kolektivima i institucijama. Pored zasigurno najznačajnije Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, koja se dodjeljuje još od 1956. godine u nekoliko kategorija, Grad Sarajevo dodjeljuje još i nagrade Sarajevska pahuljica (od 2014), Graham Bamford (od 2013) i Slovo Makovo – Mak Dizdar od 2017. godine.[54] Pored nagrada, Grad Sarajevo dodjeljuje još i priznanja: Ključ Grada Sarajeva, Počasni građanin grada Sarajeva, Plaketa Grada Sarajeva i Zahvalnica Grada Sarajeva.[54]

Šestoaprilska nagrada

Predstavlja najznačajniju nagradu koju Grad Sarajevo dodjeljuje istaknutim pojedincima, grupama i kolektivima za značajna ostvarenja i dostignuća na različitim poljima ljudskog djelovanja. Dodjeljuje se u tri kategorije, kao pojedinačna, grupna i kolektivna nagrada. Prvi put je dodijeljena na dan Sarajeva 1956. godine i to Voji Dimitrijeviću (u pojedinačnoj kategoriji) i Andriji-Šain Čačinu i Marijanu Baldazaru kao grupna nagrada. Kolektivna nagrada se dodjeluje periodično istaknutim kolektivima i institucijama a prvi put je dodijeljana 1961. godine Pozorištu lutaka Sarajevo.

Počasni građanin

Priznanje Počasni građanin Grada Sarajeva se dodjeljuje građanima Bosne i Hercegovine koji su se naročito istakli u razvoju Grada, unaprijeđenju međunarodne saradnje i očuvanju mira u zemlji i inostranstvu ili stranim državljanima koji su ostvarili naročit doprinos razvoju i afitrmaciji Grada te razvoju međunarodnih i međuljudskih odnosa na načelima solidarnosti, demokratičnosti, humanosti i tolerancije među ljudima.[55]

Međunarodni odnosi

Gradovi prijatelji

Prijateljske odnose Sarajevo je uspostavilo sa sljedećim gradovima:[56]

Gradovi pobratimi

Grad Sarajevo je uspostavilo pobratimske odnose sa mnogim gradovima svijeta.[57]

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Stilinović, Josip (3. 1. 2002). "In Europe's Jerusalem". catholicculture.org (jezik: engleski). Catholic World News. Pristupljeno 24. 9. 2015. The city's principal mosques are the Gazi Husrev-Bey's Mosque, or Begova Džamija (1530), and the Mosque of Ali Pasha (1560–61)
  2. ^ Benbassa, Esther; Attias, Jean-Christophe (2004). The Jews and their Future: A Conversation on Judaism and Jewish Identities. London: Zed Books. str. 27. ISBN 1-84277-391-7.
  3. ^ https://www.klix.ba/vijesti/bih/abdulah-skaka-izabran-za-novog-gradonacelnika-sarajeva/170206066
  4. ^ "Prostorni plan Kantona Sarajevo za period od 2003. do 2023. godine" (PDF). zpr.ks.gov.ba. Zavod za planiranje razvoja Kantona Sarajevo. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  5. ^ "Nomination of Sarajevo for European Capital of Culture 2014". BH-News.com. Pristupljeno 15 September 2011.
  6. ^ "Sarajevo: With Sarajevo as Europe's Capital of Culture 2014 we could send an... – 12/05/2011 – EPP Group". Group of the European People's Party (Christian Democrats) in the European Parliament. Pristupljeno 15 September 2011.
  7. ^ Abdulah Škaljić (1989). Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Svjetlost. ISBN 978-86-01-01459-6.
  8. ^ daenet d.o.o. "Grad Sarajevo: O Sarajevu". sarajevo.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  9. ^ a b c d "Sarajevo - klima". sarajevo.ba.
  10. ^ "Weather and Climate: The Climate of Sarajevo" (jezik: ruski). Weather and Climate (Погода и климат). Arhivirano s originala, 16. 5. 2012. Pristupljeno 25. 8. 2016.
  11. ^ "Sarajevo Climate Normals 1961–1990". National Oceanic and Atmospheric Administration. Pristupljeno 25. 8. 2016.
  12. ^ "Rijeke, jezera, izvori Kantona Sarajevo". portal.skola.ba. Zvanični web-portal osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  13. ^ Holm Sundhaussen, "Sarajevo - Die Geschichte einer Stadt", Böhlau Verlag Wien, Köln, Weimar ISBN 978-3-205-79517-9 (de)
  14. ^ "Stara pravoslavna crkva u Sarajevu". staracrkva.org. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  15. ^ daenet d.o.o. "Grad Sarajevo: Grb i zastava". sarajevo.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  16. ^ "Šematski prikaz organizacije Grada Sarajeva na službenoj stranici". sarajevo.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  17. ^ "Geografski položaj i prirodne odlike grada Istočno Sarajevo". Grad Istočno Sarajevo. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  18. ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. - Rezultati popisa". www.popis2013.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 30. 6. 2016.
  19. ^ "Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine, za teritorijalnu organizaciju, općine i pripadajuća naseljena mjesta 1991. godine" (PDF). Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  20. ^ Perlez, Jane (12. 8. 1996). "Naazzziv". The New York Times. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  21. ^ "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". kons.gov.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  22. ^ "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". kons.gov.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  23. ^ "cvijet.ba - briga o grobljima Sarajevskog kantona". cvijet.ba. Arhivirano s originala, 23. 8. 2011. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  24. ^ "Official Destination Sarajevo Guide". Sarajevo.travel. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  25. ^ Administrator. "Muzej Sarajeva - Despica kuca". muzejsarajeva.ba. Arhivirano s originala, 8. 8. 2007. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  26. ^ "Narodno pozorište Sarajevo". nps.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  27. ^ "Službena stranica Kamernog teatra 55 u Sarajevu". Pristupljeno 24. 9. 2015.
  28. ^ "Pozorište mladih Sarajevo". Pristupljeno 24. 9. 2015.
  29. ^ "SARTR — Sarajevski ratni teatar". sartr.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  30. ^ The Cities Book: A Journey Through The Best Cities In The World. Melbourne: Lonely Planet Publications. 2006. ISBN 1-74104-731-5.
  31. ^ "Lonely Planet's Top 10 Cities 2010 | Lonely Planet's Top 10 Cities 2010". News.com.au. Pristupljeno 19. 1. 2010.
  32. ^ "Kanton Sarajevo: Više turista u 2011". Vijesti.ba. Pristupljeno 2013-03-12.
  33. ^ "Statistički Godišnjaci/Ljetopisi". Fzs.ba. Pristupljeno 2013-03-12.
  34. ^ "Stats: Malaysia, Taiwan Top Destinations for Local Food". www.travelagentcentral.com. Pristupljeno 7. 6. 2018.
  35. ^ "Prva izgradnja žičare | Žičara". www.zicara.ba. Pristupljeno 2018-10-06.
  36. ^ "The EC reconstruction programme for Bosnia and Herzegovina detailed by sector - Europe for Sarajevo Programme". seerecon.org (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 28. 12. 2008. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  37. ^ "The World Factbook". cia.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 9. 2015.
  38. ^ Lonely Planet (3. 2006). Put kroz najbolje gradove u Evropi
  39. ^ "Uporedni pregled broja zaposlenih i nezaposlenih, prosječne bruto i neto plaće na području Kantona Sarajevo za 2014. godinu-prethodni podaci". zis.ks.gov.ba. Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  40. ^ "Federalni zavod za statistiku". fzs.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  41. ^ "Makroekonomski pokazatelji po kantonima 2012.". fzzpr.gov.ba. Federalni zavod za programiranje razvoja. Arhivirano s originala, 23. 1. 2014. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  42. ^ "Bosnia and Herzegovina Media Landscape". ejc.nl. Arhivirano s originala, 19. 5. 2005. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  43. ^ Jelenka Vockić-Avdagić. "The Internet and the Public in Bosnia-Herzegovina". euv-frankfurt-o.de. Arhivirano s originala, 7. 8. 2007. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  44. ^ Udovičić, Radenko (5. 3. 2002). "Šta se događa sa najstarijim bosanskohercegovačkim novinama: Oslobođenje se prodaje za 4.7 miliona KM". mediaonline.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  45. ^ "KJKP 'Vodovod i kanalizacija' d.o.o. Sarajevo". viksa.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  46. ^ Admin. "Dinamika gradnje". jpautoceste.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  47. ^ "Sarajevska zaobilaznica svečano puštena u promet". Klix.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  48. ^ "Koridor 5C". Bosmal. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  49. ^ "Međunarodni aerodrom Sarajevo - Statistika". http://www.sarajevo-airport.ba. Pristupljeno 1. 2. 2018.
  50. ^ Krkić, Zahid. "Statatistički podaci za sarajevski aerodrom". archive.org (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 9. 2015.
  51. ^ a b "Kanton Sarajevo u brojkama". fzs.ba. Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 12. 3. 2018.
  52. ^ a b "Univerzitet u brojkama". unsa.ba. Pristupljeno 23. 1. 2018.
  53. ^ "Biblioteka Sarajeva". bgs.ba. Pristupljeno 24. 9. 2015.
  54. ^ a b "Nagrade i priznanja Grada Sarajeva". sarajevo.ba. Pristupljeno 7. 4. 2019.
  55. ^ http://www.sarajevo.ba/ba/article.php?pid=31
  56. ^ "Međunarodna saradnja - gradovi prijatelji". sarajevo.ba. Pristupljeno 23. 1. 2019.
  57. ^ "Međunarodna saradnja - gradovi pobratimi". sarajevo.ba. Pristupljeno 22. 1. 2019.
  58. ^ "Sister City - Budapest" (jezik: engleski). Official website of New York City. Pristupljeno 14. 5. 2008.
  59. ^ "Sister cities of Budapest" (jezik: mađarski). Official Website of Budapest. Pristupljeno 31. 1. 2008.
  60. ^ "Official Barcelona Website: Sister Cities" (jezik: španski). Ajuntament de Barcelona 1995-2008. Pristupljeno 11. 11. 2008.
  61. ^ "Sister Cities of Istanbul" (jezik: engleski). Pristupljeno 8. 9. 2007.
  62. ^ Erdem, Selim Efe (3. 11. 2003). "İstanbul'a 49 kardeş" (jezik: turski). Radikal. 49 sister cities in 2003

Vanjski linkovi

Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina (skraćeno BiH, neformalno Bosna, ćirilica Босна и Херцеговина) je suverena država u jugoistočnom dijelu Evrope, smještena na zapadu Balkanskog poluostrva. Sa sjevera, zapada i jugozapada graniči sa Hrvatskom, s istoka sa Srbijom i na jugoistoku s Crnom Gorom. Glavni a ujedno i najveći grad države je Sarajevo. Nezavisnost je stekla 1. marta 1992. godine nakon odluke građana BiH referendumom o samoopredjeljenju. Prema rezultatima Popisa stanovništva iz 2013. godine imala je 3.531.159 stanovnikaPodručje Bosne i Hercegovine je stalno naseljeno još od doba neolita otkad su postojala naselja keltske i ilirske civilizacije. Kulturološki, politički i društveno, jedna je od historijski najbogatijih zemalja regiona, nakon što je prvi put naseljena slavenskim narodima koji je i danas nastanjuju još od 6. do 9. vijeka. Na njenom teritoriju osnovana je i prva samostalna banovina u regiji, Bosanska banovina, u ranom 12. vijeku, od naroda koji se nazivao dobri Bošnjani. Bosanska Banovina je krajem 14. vijeka prerasla u Kraljevinu Bosnu koja je na samom svom početku, za vrijeme vladavine kralja Tvrtko I bila relativno velika i stabilna država. Smrću Tvrtka I snaga i uticaj bosanske države polahko opada. U to doba Osmanlijsko carstvo započinje invaziju na Jugoistočnu Evropu što je predstavljalo veliku prijetnju i za Kraljevinu Bosnu. Iscrpljena unutrašnjim sukobima i prepuštena sama sebi, pod vladavinom posljednjeg kralja Stjepana Tomaševića 1463. godine Bosna gubi nezavisnosti. U narednom vijeku čitavo područje današnje Bosne i Hercegovine ulazi u sastav Osmanlijskog Carstva i postaje njena najzapadnija provincija. Slabljenjem Osmanlijskog carstva, nakon Berlinskog kongresa Austro-ugarska je izvršila okupaciju Bosne i Hercegovine što će potrajati do Prvog svjetskog rata. Između dva svjetska rata, Bosna i Hercegovina je bila u sastavu dvije Kraljevine a potom i u sastavu SFRJ kao jedna od njenih šest republika. Raspadom Jugoslavije proglašava nezavisnost usljed čega izbija rat u Bosni i Hercegovini koji traje od 1992. do 1995. godine.

Bosna i Hercegovina je regionalno i međunarodno poznata po svojim prirodnim ljepotama i kulturnom naslijeđu, svojoj kuhinji, eklektičnoj i jedinstvenoj muzici, arhitekturi i svojim festivalima, od kojih su neki jedni od najvećih i najuglednijih takve vrste u jugoistočnoj Evropi.U Bosni i Hercegovini uglavnom žive tri konstitutivna naroda, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, a Bošnjaci su etnička većina. Pored ovih naroda u Bosni i Hecegovini žive i druge etničke zajednice: Albanci, Crnogorci, Jevreji, Makedonci, Romi, Slovenci, Turci i drugi. Bez obzira na etničku pripadnost, državljani Bosne i Hercegovine se često od strane drugih kolokvijalno identifikuju kao Bosanci. Pojmovi Hercegovac i Bosanac se održavaju na osnovu regionalne, a ne etničke razlike, pri čemu se granice regije Hercegovine ne mogu precizno definirati. Osim toga, zemlja se jednostavno nazivala Bosna sve do austrougarske okupacije krajem 19. vijeka.Država je s visokim stepenom Indeksa ljudskog razvoja, s ekonomijom kojom dominiraju industrija i poljoprivredni sektor i s značajanim udjelom sektora turizma i usluga.

Potencijalni je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i kandidat za članstvo u NATO-u od aprila 2010. godine, kada je potpisala Akcioni plan za članstvo na samitu u Talinu. Osim toga, Bosna i Hercegovina je članica i pridruženi član mnogih međunarodnih organizacija: UN-a (od 22. maja 1992), Vijeća Evrope (od aprila 2002) godine, članica i osnivač Mediteranske unije od njenog osnivanja u julu 2008. godine, Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), CEFTA-e, posmatrač u Organizaciji islamske konferencije (OIC) i dr.

Pomorska je država jer na jugu svoje teritorije, kod Neuma, izlazi na Jadransko more.

Centar (Sarajevo)

Centar je sastavna općina Sarajeva, te kulturno, političko, privredno, trgovačko i zdravstveno središte tog grada. Zahvata zapadnu polovicu historijskog dijela Sarajeva, uključujući Ciglane, Koševsko brdo, Koševo, Marijin Dvor i Skenderiju. Graniči sa općinom Ilijaš na sjeveru, Starim Gradom na istoku, općinom Novo Sarajevo na jugu, te sa općinama Novi Grad i Vogošća na zapadu. Općina Centar se sastoji od ukupno 15 mjesnih zajednica.

FK Olimpik Sarajevo

FK Olimpik Sarajevo ("Olimpic" od 2010. do 2016) bosanskohercegovački je nogometni klub iz Sarajeva.Takmiči se u prvoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine.

Klub je osnovan 1993. godine. Bio je član Premijer lige u njenoj prvoj sezoni 2000-01. Osvajač je Prve lige Federacije Bosne i Hercegovine u sezoni 2008-09. Nadimak kluba je Vukovi. Tradicionalne boje su zelena i bijela. Domaće utakmice igra na stadionu Otoka.

FK Sarajevo

Fudbalski klub Sarajevo je nogometni klub iz bosanskohercegovačkog glavnog grada Sarajeva i jedan od najuspješnijih klubova u državi. Klub je osnovan 24. oktobra 1946. godine i najuspješniji je klub iz SR Bosne i Hercegovine u ligi bivše SFRJ, osvojivši dvije titule prvaka u sezonama 1966–67. i 1984–85.

U novijoj, poslijeratnoj historiji, FK Sarajevo je jedan od najistaknutijih članova Premijer lige Bosne i Hercegovine uz osvojenih šest kupova Bosne i Hercegovine (1997, 1998, 2002, 2005, 2014 i 2019), 4 prvenstva BiH (1998/99, 2006/07, 2014/15, 2018/19) te su u 6 navrata bili viceprvaci.

Jedan je od najpopularnijih klubova u BiH, zajedno sa gradskim rivalom FK Željezničar, s kojim dijele snažan rivalitet koji se ogleda kroz nadaleko poznati sarajevski derbi.

Od decembra 2013. godine, malezijski biznismen, investitor i predsjednik Berjaya Groupa, Vincent Tan, je otkupio dio upravljačkih prava FK Sarajeva.

FK Željezničar Sarajevo

Fudbalski klub Željezničar je profesionalni nogometni klub iz Sarajeva, Bosna i Hercegovina. Takmiči se u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

Osnovan je 19. septembra 1921. godine. Željezničar je jedan od najpoznatijih i najtrofejnijih nogometnih klubova iz Bosne i Hercegovine sa šest osvojenih trofeja nacionalnog prvenstava, pet titula nacionalnog kupa, kao i tri titule superkupa. U sezoni 1971-72. osvaja prvu ligu Jugalsavije. 1981. godine je igrao finale kupa Jugoslavije. Najveći uspjeh u evropskim takmičenjima ostvaruje u sezoni 1984-85. kada je igrao polufinale Kupa UEFA.

Za klub je nastupalo nekoliko reprezentativaca Jugoslavije i Bosne i Hercegovine, neki od njih su: Ivica Osim, Mehmed Baždarević, Josip Katalinski, Edin Bahtić, Haris Škoro i Edin Džeko. Nadimak kluba je Plavi. Najveći rival Željezničara je Sarajevo. Domaće utakmice igra na stadionu Grbavica.

Federacija Bosne i Hercegovine

Federacija Bosne i Hercegovine je jedan od dva entiteta unutar Bosne i Hercegovine. Drugi entitet je Republika Srpska. Nastala je potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma 18. marta 1994. između Republike Bosne i Hercegovine, Herceg Bosne i Republike Hrvatske. Tim sporazumom okončan je bošnjačko-hrvatski sukob u Bosni i Hercegovini.

30. marta 1994. u Sarajevu održana je konstituirajuća sjednica Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine na kojoj je usvojen Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Na sjednici su učestvovali poslanici izabrani u Skupštinu Republike Bosne i Hercegovine na izborima 1990. godine. Ustavotvorna skupština je prestala sa radom 1996. godine nakon izbora za Parlament Federacije Bosne i Hercegovine.

Federacija se sastoji od deset federalnih jedinica, kantona. Konstitutivni narodi Federacije Bosne i Hercegovine su Bošnjaci, Hrvati i Srbi, a službeni jezici su bosanski, hrvatski i srpski jezik. Službena pisma su latinica i ćirilica.Međuentitetska granična linija koja Bosnu i Hercegovinu dijeli na dva entiteta napravljena je na osnovu granica u vrijeme Rata u Bosni i Hercegovini s bitnim promjenama na zapadnom dijelu države i oko glavnog grada Sarajeva koje su ucrtane Dejtonskim sporazumom. Dužina međuentitetske granične linije je 1 080 km Međuentitetska granicja nije pod kontrolom vojske i policije, u potpunosti je slobodna za prolaz. Federacija BiH, osim Republike Srpske, graniči još s Hrvatskom na zapadu. Federacija BiH ima 26km morske granice kod Neuma.

Gotovo cijela Federacija BiH nalazi se na Dinaridima izuzev posavskog dijela Federacije koji je dio Panonske nizija. Najviši vrh Federacije je Čvrsnica (2 228m) na sjevernu Hercegovine, a druge više planine su Vranica, Prenj, Treskavica i Vran.

Najveća jezera FBiH su Jablaničko jezero (70,0km²) i Buško jezero (55,8km²).

Federacija BiH je najvećim dijelom šumovita, dok je posavski dio ravnica pogodna za poljoprivredu. Prevladava umjerenom kontinentalnom klimom s toplim ljetima i hladnim zimama izuzev južne Hercegovine gdje prevladava srednozemna klima s blagim kišovitim zimama i vrućim ljetima.

Ilijaš

Ilijaš je naselje i općina koja se nalazi u Kantonu Sarajevo, sjeverozapadno od grada Sarajeva. Po popisu stanovništva 2013. godine općina Ilijaš se sastoji od 74 naselja.

Kanton Sarajevo

Kanton Sarajevo (skraćeno KS) jedan je od deset kantona Federacije Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. Sastoji se od Grada Sarajeva i pet susjednih općina.

Kanton Sarajevo graniči na sjeveru i sjeverozapadu sa Zeničko-dobojskim kantonom, sa Srednjobosanskim kantonom na zapadu, sa Hercegovačko-neretvanskim kantonom na jugu i jugozapadu, dok sa istoka graniči sa Bosansko-podrinjskom kantonom i Republikom Srpskom. Sa 413.593 stanovnika (popis 2013) Kanton Sarajevo je nakon Tuzlanskog kantona drugi najnaseljeniji kanton u Federaciji Bosne i Hercegovine, dok je sa 1.276,9 km2 površine sedmi najveći kanton u Federaciji Bosne i Hercegovine, što čini 4,89% površine Federacije Bosne i Hercegovine.

Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine

Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine su federalne jedinice bosanskohercegovačkog entiteta Federacije Bosne i Hercegovine. Kantoni posjeduju kantonalni ustav, skupštinu kao najviši zakonodavni organ i izvršno tijelo tj. vladu koja provodi niz nadležnosti (policija, obrazovanje, korištenje prirodnih resursa, prostorna i stambena politika, kultura), kao i nadležnosti podijeljene s Federacijom (zdravstvo, socijalna zaštita, sudstvo). Kantoni se dalje politički i teritorijalno dijele na općine i gradove. Kantoni igraju i ključnu ulogu u popunjavanju Doma naroda Parlamenta Federacije - u gornji dom Parlamenta Federacije poslanike delegiraju kantonalne skupštine. Najmnogoljudniji kanton je Tuzlanski kanton, dok je površinom najveći Kanton 10 (Livanjski).

Miljacka

Miljacka je rijeka u središnjoj Bosni i Hercegovini, a najvećim dijelom protiče kroz Sarajevo. Duga je 35,9 kilometera.

Novi Grad (Sarajevo)

Općina Novi Grad Sarajevo formirana je 12. aprila 1978. godine podjelom ranije općine Novo Sarajevo u sastavu grada Sarajeva na dvije nove općine: Novo Sarajevo i Novi Grad. Obuhvatila je industrijsko predgrađe i novoizgrađena naselja Sarajeva. Prostire se na površini od 47,2 km2 i graniči sa općinama Novo Sarajevo, Ilidža, Vogošća i Ilijaš. Na dan konstituisanja SO u ovom dijelu Sarajeva živjelo je oko 60.000 stanovnika u 18 mjesnih zajednica. Prije rata, a prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Novi Grad je imala 136.616 stanovnika i to: u dijelu naseljenog mjesta Sarajevo - 136.321, u Bojniku - 108 i u Rečici - 187.

Novo Sarajevo

Općina Novo Sarajevo jedna je od devet općina Sarajevskog kantona i jedna od četiri općine Grada Sarajeva. Teritorija općine Novo Sarajevo zauzima centralni dio Sarajevskog polja. Graniči sa općinama Centar, Novi Grad, Vogošća i Istočno Novo Sarajevo.

Općina Novo Sarajevo je kulturni, obrazovni, administrativni i poslovni dio grada Sarajeva. Prostire se na površini od 9,9 km2. Prije rata općina je zauzimala površinu od 47,15 km2 što znači da sada oko 75% prijeratne teritorije pripada manjem bh. entitetu, a ostatak Federaciji BiH. Prije rata, a prema popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Novo Sarajevo je imala 95.089 stanovnika. Od toga: 90.892 stanovnika u dijelu naseljenog mjesta Sarajevo, a ostalih 4.197 stanovnika u sedam naseljenih mjesta. Općina Novo Sarajevo bila je među najnaseljenijim gradskim općinama.

Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.

Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini je izvršen u martu. 1991. godine, kao dio Popisa stanovništva u Jugoslaviji. Po popisu stanovništva na površini od 51.197 km2 1991. godine u Bosni i Hercegovini živjelo je 4.377.033 stanovnika.

Pozivni broj

Pozivni broj ili predbroj je niz brojeva koji se biraju kada se želi uspostaviti telefonska veza između dva mjesta ili između dvije države.

Poštanski broj

Poštanski broj, šifra od brojeva ili slova, ili kombinacija i jednih i drugih, posebna za svako naselje, kako bi se omogućilo brzo automatsko razvrstavanje pošiljki.

Prema podacima iz februara 2005. godine, 117 od 190 članica Svjetske poštanske unije imalo je sisteme poštanskih brojeva.

Iako se poštanski brojevi obično dodeljuju po kriterijumu geografskih područja, posebni poštanski brojevi se ponekad dodeljuju pojedinačnim adresama ili institucijama koje primaju velike količine pošte, kao što su vladine agencije i velike komercijalne kompanije.

U Bosni i Hercegovini koriste se petocifreni brojevi (naprimjer, 71 000 – Sarajevo, 72 000 – Zenica, 73 000 – Goražde, 75 000 – Tuzla, 78 000 – Banja Luka, 88 000 – Mostar itd.). Takav sistem naslijeđen je iz bivše Jugoslavije.

Stari Grad (Sarajevo)

Stari Grad je sastavna općina gradske zajednice općina Sarajeva i historijsko središte tog grada. Zahvata istočnu polovicu historijskog dijela Sarajeva, uključujući Alifakovac, Baščaršiju, Bendbašu, Bistrik i Vratnik. Graniči sa općinom Ilijaš na sjeveru, Istočnim Starim Gradom na istoku, Istočnim Novim Sarajevom na jugu, te sa općinama Centar i Novo Sarajevo na zapadu. Općina pokriva površinu od 55 km2 i teritorijalno, općina Stari Grad je najveća općina na području grada Sarajeva i zauzima oko 37% teritorije grada. Mnoge od najpoznatijih sarajevskih građevina se nalaze u Starom Gradu, uključujuči Gazi Husrev-begovu džamiju i Vijećnicu. Po popisu iz 1991. godine, u općini je živjelo 50.744 stanovnika, od čega u dijelu naseljenog mjesta Sarajevo - 48.794, a ostalih 1.950 u 15 naseljenih mjesta u okolini.

Dan općine Stari Grad Sarajevo je 2. maj.

Vogošća

Općina Vogošća je jedna od devet općina Kantona Sarajevo. Do 1995. godine Vogošća je bila gradska općina Sarajeva.Vogošća se nalazi u slivu rijeke Bosne, na prostoru između Sarajevskog i Visočkog polja. Ona zahvata slivove rječica Vogošće i Ljubine, desnih pritoka Bosne. Teritorija obuhvata dvije stare seoske općine - Gornju i Donju Vogošću i proteže se od samog ruba Sarajevskog polja do ušća Misoče u rijeku Bosnu u Ilijašu.

Današnje naselje Vogošća naglo se razvilo nakon završetka Drugog svjetskog rata, zahvaljujući prije svega izgradnji vojno-industrijskog kompleksa preduzeća "Pretis".

Vremenska zona

Jedna vremenska zona pokriva područja, Zemlje, koja su izabrala isto lokalno vrijeme.

Nekada su ljudi koristili Sunčevo vrijeme, pa se doba dana razlikovalo od grada do grada. S napretkom telekomunikacija i širenjem željeznice, rasla je potreba za univerzalnim rješenjem. Vremenske su zone djelomično riješile problem jer su zbog njih svi satovi u određenoj regiji podešeni na isto srednje Sunčevo vrijeme.

Granice vremenskih zona u pravilu leže na meridijanima geografske dužine koji su višekratnici 15º, pa razlika između susjednih vremenskih zona iznosi jedan sat. Ipak, ponegdje je razlika i drukčija. Osim toga, vremenske zone mogu imati prilično nepravilne oblike jer obično prate granice država ili drugih administrativnih područja.

Sve se vremenske zone definiraju u odnosu na Koordinirano svjetsko vrijeme (Coordinated Universal Time - UTC). Referentna tačka za vremenske zone je nulti meridijan (geografska dužina 000), koji prolazi kroz Kraljevski opservatorij na Greenwichu u Londonu ([1]). Zato se i danas često koristi pojam "srednje vrijeme po Greenwichu" (Greenwich Mean Time - GMT) - naprimjer, koristi ga BBC - kao "osnovno vrijeme" na koje se odnose sva druga vremena. Ipak, UTC je službeni izraz, koji predstavlja kompromis između "atomskog" i "astronomskog" pristupa.

(Inače, čak i Greenwich ima "osnovno vrijeme" samo između 01:00 UTC zadnje nedjelje u oktobru i 01:00 UTC zadnje nedjelje u martu. Ostatak godine Greenwich ima lokalno vrijeme UTC+1, što je britansko ljetno vrijeme.)

Vrijeme svake lokacije daje se u odnosu na UTC. Naprimjer:

Sarajevo: UTC+1 (npr. ako je 12:00 UTC, onda je 13:00 u Sarajevu)

Mumbai: UTC+5.5 (npr. ako je 13:00 UTC, onda je 18:30 u Mumbaju)

Tokio: UTC+9 (npr. ako je 11:00 UTC, onda je 20:00 u Tokiju)

Los Angeles: UTC-8 (npr. ako je 12:00 UTC, onda je 04:00 u Los Angelesu)

New York: UTC-5 (npr. ako je 11:00 UTC, onda je 06:00 u New Yorku)Datum u vremenskoj zoni također ovisi o UTC. Naprimjer:

Sarajevo: UTC+1 (npr. ako je 23:30 UTC, ponedjeljak, 15. marta, onda je u Sarajevu 00:30, utorak, 16. marta)

Auckland: UTC+12 (npr. ako je 21:00 UTC, srijeda, 31. juli, onda je u Aucklandu 09:00, četvrtak, 1. augusta)

New York: UTC-5 (npr. ako je 02:00 UTC, utorak, onda je u New Yorku 21:00, ponedjeljak)

Buenos Aires: UTC-4 (npr. ako je 03:00 UTC, subota, 23. augusta, onda je u Buenos Airesu 23:00, petak, 22. augusta)

Honolulu: UTC-10 (npr. ako je 06:00 UTC, ponedjeljak, 1. maja, onda je u Honolulu 20:00, nedjelja, 30. aprila)Napomena: Izračun sati ovisi i o tome koristi li određena zona ljetno vrijeme.

npr. Novi Zeland, koji je inače UTC+12, pomiče vrijeme za jedan sat zbog ljetnog vremena tokom ljeta na južnoj hemisferi, pa onda ima lokalno vrijeme od UTC+13!Vremenske je zone prvi predložio (kasnije praktično primijenjene) Sanford Fleming (mada ne i izmislio) zbog potrebe željezničkih kompanija da imaju isto lokalno vrijeme između željezničkih stanica.

Vremenske su zone prvi put uvedene 18. decembra 1883. godine, kad su željeznice SAD-a i Kanade prve uspostavile vremenske zone (četiri standardne kontinentalne vremenske zone Sjeverne Amerike.

Tako više nije bilo zbrke, jer su nekad imali hiljade lokalnih vremena. Svjetsko uvođenje vremenskih zona nastupilo je sljedeće godine.

Zimske olimpijske igre 1984.

XIV zimske olimpijske igre održane su od 8. do 19. februara 1984. u Sarajevu u tadašnjoj Jugoslaviji (danas Bosni i Hercegovini). To su bile prve zimske i druge olimpijske igre održane u nekoj komunističkoj državi nakon XXI olimpijskih igara, održanih 1980. u Moskvi. Na Igrama su u šest sportova nastupila 1.272 takmičara iz 49 zemalja (998 takmičara i 274 takmičarke).

Temperatura u °C • padavine u mmDijagram:
Temperatura
3,7
−3,3
6,0
−2,5
10,9
1,1
15,6
4,8
21,4
9,0
24,5
11,9
27,0
13,7
27,2
13,7
22,0
10,0
17,0
6,4
9,7
1,9
4,2
−1,8
janfebmaraprmajjunjulaugsepoktnovdec
Padavine
68
64
70
77
72
90
72
66
91
86
85
86
janfebmaraprmajjunjulaugsepoktnovdec
Sarajevo
Historija Sarajeva
Općine i naselja
Građevine
Bogomolje
Kultura
Galerije i muzeji
Obrazovanje
Sport
Transport
Događaji
Nagrade i priznanja
Općine u Sarajevu Coat of arms of Sarajevo.svg
Coat of arms of Sarajevo.svg Naselja Sarajeva
Stari Grad
Centar
Novo Sarajevo
Novi Grad
Entiteti/Distrikt
Kantoni u FBiH
Službeni gradovi BiH
Općine u FBiH
Općine u RS
Općine u BD
Glavni gradovi evropskih država i teritorija
Zapadna
Sjeverna
Srednja
Južna
Istočna

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.