Rječnik

Rječnik je leksikografsko djelo koje sadržava spisak riječi, te izraza nekog jezika (ili više jezika) izabranih, raspoređenih i objašnjenih po nekom načelu, te poredanih abecednim ili konceptualnim (tematskim) redoslijedom. U osnovi se razlikuju jezički rječnici i predmetni rječnici kao što su enciklopedija i leksikon. Jezički rječnik se prvenstveno bavi jezikom, odnosno leksičkim jedinicama jezika i svim njihovim jezičkim osobinama. Nerijetko nastoji, barem implicitno, odgovoriti na potrebu utvrđivanja leksičke norme određenog jezika. Proučavanjem rječnika, kao i vještinom sastavljanja rječnika (prikupljanje, opis i prezentiranje građe) bavi se leksikografija.

Villa di castello, biblioteca dell'accademia della crusca, dizionario petrocchi 02 crusca
Rječnik
Latin dictionary
Rječnik

Rječnička struktura

Rječnička struktura dijeli se na rječničku makrostrukturu i mikrostrukturu. Rječnička makrostruktura sastoji se od spiska ili izbora pojmova ili lema u rječniku koji se naziva abecedarij. Rječnička mikrostruktura sastoji se od pojmovnog članka i pojma ili leme. Pojmovni članak sadržava gramatičke podatke o riječi, stilske odrednice ili oznake, podatke o etimologiji ili porijeklu riječi, definiciju, frazeološke, kolokacijske i sintagmatske konstrukcije.

Kratka historija

Babilonci su napisali prvi rječnik u 6. vijek p. n. e. Prvi evropski rječnici bili su dvojezički. Prvi engleski rječnik napisao je Robert Cawdrey 1604. godine, a zvao se A Table Alphabeticall. Na području Bosne i Hercegovine, prvi rječnik je napisan 1631. godine, a napisao ga je Muhamed Hevaija Uskufija (Magbuli-arif ili Potur Šahidija). Abecedni poredak riječi rijetko se koristio do 18. vijeka. Pojmovi su pisani prema različitim pravilima. Naprimjer, jedan dio rječnika bio je vezan za biljke, jedan samo za životinje.

Vrste rječnika

Jezički rječnici dijele se u različite kategorije prema različitim kriterijima. Prva dimenzija po kojoj se različiti rječnici mogu razgraničiti odnosi se na broj jezika koji se predstavlja u rječnicima, pa se razlikuju jednojezički, dvojezički i višejezički rječnici. Jednojezički rječnici (kako jezički tako i predmetni) donose, u načelu, tumačenja na istom onom jeziku na kojem su naslovne riječi jezika (pojmovi). Pojmovni članak u jednojezičkom rječniku može sadržavati sljedeće podatke: pojam (koji sadrži podatke o pravilnom pisanju), izgovor, gramatičke podatke, definiciju, etimologiju, primjere upotrebe, kao i sinonime i antonime. Dvojezički rječnici donose tumačenja na dva jezika. Uobičajen cilj dvojezičkog rječnika je za učenje stranog jezika, a obavezno treba uključiti pojam, izgovor, gramatičku klasifikaciju, ekvivalente na drugom jeziku, te primjere upotrebe izraza na prvom i drugom jeziku. Dvojezički rječnici su prethodili jednojezičkim rječnicima. Višejezički rječnici donose tumačenja na više od dva jezika.

U drugoj podjeli s obzirom na pokrivenost rječničkog blaga u rječniku razlikuju se opći, predmetni (leksikon i enciklopedija), stručni ili terminološki, te specijalni rječnici. Opći rječnici teže sveobuhvatnom prikazu ukupnosti leksika određenog jezika, dok se stručni ili terminološki rječnici ograničavaju na neko uže područje ili struku, odnosno sadržavaju spisak stručnih termina (npr. rječnik prava, građevinarstva, računarstva, medicine, saobraćaja, i tako dalje). Predmetni rječnici opisuju pojmove i stvari. Specijalni rječnici obrađuju specijalno područje jezika, kao što su dijalekti, frazemi, kolokacije, itd.

Rječnici se s obzirom na opseg i veličinu dijele na opširne, sažete i džepne rječnike, dok se prema mediju dijele na štampane, elektronske i online rječnike. S obzirom na znanje i vještine korisnika razlikuju se rječnici namijenjeni djeci, pismenim odraslima, djeci školske dobi, maloj djeci, te onima koji uče jezik. Prema opreci razlikuju se historijski ili sinhronijski i savremeni ili dijahronijski rječnici. Historijski ili sinhronijski rječnici opisuju stanje leksika određenog jezika u nekom kraćem periodu, dok savremeni ili dijahronijski rječnici prikazuju razvoj leksika određenog jezika kroz vrijeme.

Rječnici se mogu podijeliti i prema organizacijskom načelu pri čemu se razlikuju abecedni, konceptualni ili tematski, odostražni ili inverzni, te čestotni ili frekvencijski rječnici. Abecedni rječnici razvrstavaju građu prema redoslijedu početnih slova. Konceptualni ili tematski rječnici razvrstavaju riječi prema određenim pojmovnim, značenjskim, asocijativnim kriterijima (ovamo kao podvrsta pripadaju i rječnici sinonima, antonima, analoški i sl. rječnici). Odostražni ili inverzni rječnici razvrstavaju riječi prema njihovim završecima, a važni su za proučavanje sufiksalne derivacije, itd. Čestotni ili frekvencijski rječnici razvrstavaju riječi s obzirom na učestalost ili frekvenciju njihovog pojavljivanja u određenom računarskom korpusu. Izuzetno su korisni pri sastavljanju funkcionalnih jezičkih udžbenika, sastavljanju abecedarija za rječnike, itd.

Ostalo

U novije vrijeme sastavljaju se rječnici koji su isključivo deskriptivni (oni koji opisuju) te koji obuhvataju različite stilove i žanrove, a ujedno su i računarski pretraživi. Deskriptivni rječnici prikupljaju rječničko blago nekog jezika koji je doista u upotrebi, ili je bilo u upotrebi, suzdržavajući se pri tom od vrijednosnih kvalifikacija. Današnji rječnici teže iscrpnosti, vjerodostojnosti, tačnosti, objektivnosti te nastoje pružiti korisniku informaciju do koje žele doći. Stari rječnici bili su preskriptivni (oni koji propisuju), te su ih karakterizirali idiosinkratičnost, subjektivnost i individualnost. Preskriptivni rječnici propisuju koje se riječi trebaju smatrati standardnim, ispravnim, pripustivim u birane književne tekstove ili govor javne komunikacije.

Povezani članci

Literatura

  • Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga (gl. ur. Antun Vujić) Pro leksis i Večernji list, Zagreb, 2005-2007; ISBN 953-7224-00-7
  • Zgusta, L. (1991). Priručnik leksikografije (preveo D. Šipka), Svjetlost.
Biologija

Biologija (grčki: βiοs - bios = život + λoγοs - logos = nauka, znanje, znanost, učenje) je nauka o životu, životnim pojavama i procesima. Obuhvata široki spektar naučnih područja, od proučavanja života na molekulskom nivou do međuodnosa živih bića sa (živom i neživom) okolinom i njihove evolucije u prostoru i vremenu.Svi oblici života imaju izvjesne osobine koje ih čine specifičnima i razlikuju od mrtvih tvari. Za razliku od nežive prirode, sva živa bića posjeduju autonomnost, autoregulaciju i autoreprodukciju. Prema tome, uobličena su u samoodržive organizme, sa sposobnošću samoregulacije životnih pojava i procesa i samoobnavljanja (reprodukcije) naredne generacije istovrsnih potomakaBiodiverzitet na Zemlji uključuje više od 10 miliona različitih vrsta živih bića. Veličina im s kreće od mikroskopskih (mikroorganizama) do džinovskih (plavi kit - more i slon - kopno) dimenzija.

Bosanski jezik

Bosanski jezik je južnoslavenski standardni jezik zasnovan na štokavskom narječju koji koriste uglavnom Bošnjaci, ali i značajan broj ostalih osoba bosanskohercegovačkog porijekla.

Bosanski je službeni jezik u Bosni i Hercegovini, uz srpski i hrvatski, a regionalni na Kosovu i u Sandžaku (Srbija i Crna Gora).

Prema popisu iz 2013, 1.866.585 stanovnika u Bosni i Hercegovini govori bosanskim jezikom, što predstavlja 52,86% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine.

Osim toga, u Srbiji ovim jezikom se služi 138.871 stanovnik, Crnoj Gori 33.077, Hrvatskoj 16.856, Kosovu 28.898 i Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi 150.000 stanovnika, te neutvrđen broj iseljenika u Turskoj (neki izvori pretpostavljaju 100.000 do 200.000 govornika; na popisu stanovništva u Turskoj 1965. godine 17.627 osoba navelo je bosanski kao maternji jezik, 2.345 osoba navelo je bosanski kao jedini jezik kojim govore, a 34.892 osobe navele su bosanski kao drugi jezik kojim se najbolje služe).Pisma bosanskog jezika su latinica i ćirilica, mada se ćirilica sve slabije koristi. Historijska pisma su bosančica i arebica.

Nauka koja se bavi bosanskim jezikom naziva se bosnistika.

Danski jezik

Danski jezik (danski: dansk) jeste skandinavski, germanski jezik indoevropskog porijekla i službeni je jezik u Danskoj. Oko 6 miliona ljudi govori ovim jezikom. Od toga 5,6 miliona živi u Danskoj. Većina Danaca govori standardni danski jezik, iako postoje regionalne i socijalne varijacije. Vrlo mali broj govori dijalektom.

Danski se također govori na Farskim ostrvima i Grenlandu, gdje je ravnopravan s farskim i grenlandskim (iako je od 2009. službeni jezik na Grenlandu kalaallisut), a uostalom je i obavezan predmet u školama. Na Islandu je danski dugo imao status "najvažnijeg stranog jezika" u školama. Kad se radi o komunikaciji sa drugim nordijskim zemljama, danski je službeni jezik, a od 1973. ima status jednog od službenih jezika Evropske unije.

Engleski jezik

Engleski jezik je zapadno-germanski jezik koji je sprva upotrebljavala rana srednjovjekovna Engleska, a sada je globalni lingua franca. Engleski je bilo službeni jezik ili jedan od službenih jezika u skoro 60 suverenih država. Najčešće je govoreni jezik u Ujedinjenom Kraljevstvu, Americi, Kanadi, Australiji, Irskoj i Novom Zelandu, i široko se govori na Karibima, Africi i Južnoj Aziji. Ovo je treći najčešći maternji jezik u svijetu, nakon mandarinskog i španskog. Najčešće je učeni strani jezik i službeni jezik Ujedinjenih Nacija, Evropske unije, a koristi se i u više svjetskih i regionalnih međunarodnih organizacija. Najšire je korišten jezik germanske gupe, brojeći najmanje 70% govornika ove indoevropske branše.

Engleski se razvio kroz period od više od 1400 godina. Najraniji oblici engleskog, kao skup anglo-friskih dijalekata koji su donijeli u Veliku Britaniju anglosaksonski naseljenici u 5. vijeku, zvali su se Staroengleski. Srednji engleski je počeo u kasnom 11. vijeku sa Normanskim osvajanjem Engleske. Rani moderni engleski počeo je krajem 15. vijeka sa uvođenjem štampanih medija u London i biblije kralja Jakova, kao i sa početkom Velike smjene samoglasnika. Kroz svjetki uticaj Britanskog carstva, modern engleski se raširio širom svijeta od 17. do sredine 20. vijeka. Kroz sve tipove printanih i elektronskih medija, kao i sa pojavom Sjedinjenih Država kao globalne supersile, engleski jezik je postao glavni jezik na međunarodnoj sceni i lingua franca u više regija i u profesionalnom kontekstu kao što je nauka, navigacija i pravo.Moderni engleski ima malo infleksije u usporedbi sa više drugih jezika, i zasniva se više na pomoćnim glagolima i redu riječi za izražavanje kompleksnih vremena, aspekata i raspoloženja, kao i pasivne konstrukcije, upita i nešto negacije. Bez obzira na vidljivu varijaciju među akcenata i dijalekata engleskog korištenih u različitim državama i regijama – u smislu fonetike i fonologije, a ponekad isto i vokabulara, gramatike i izgovora – govornici engleskog jezika širom svijeta su u mogućnosti komunicirati međusobno relativno bez poteškoća.

Francuski jezik

Francuski jezik (français, la langue française) je jedan od romanskih jezika koji se prvenstveno koristi u Francuskoj i njenim prekomorskim departmanima i teritorijima, u Belgiji (uz flamanski i njemački), Luksemburgu (uz luksemburški i njemački), Monaku i Švicarskoj (uz njemački, italijanski i retoromanski), u Kanadi (mahsuz u pokrajini Québec) te u bivšim francuskim i belgijskim kolonijama. Njime se koristi 77 miliona stanovnika na Zemlji kao prvim jezikom i 52 miliona ljudi kao drugim jezikom, pa je s ukupno 129 miliona frankofona (prema procjeni iz 1999. godine) po brojnosti govornika francuski jezik deseti na svijetu.

Frédéric Mistral

Frédéric Mistral (Maillane, 8. septembar 1830. – Maillane, 25. mart, 1914.), je bio francuski pjesnik i Nobelovac.

Mistral je rođen 8. septembra 1830. u blizini mjesta Maillane. Godine 1854. Mistral je zajedno sa grupom njegovih savremenika osnovao Félibrige, društvo koje je trebalo oživiti upotrebi oksitanskog jezika. Njegova pastoralna poema Mirèio (1859.), koju je napisao na oksitanskom, donijela mu je nagradu pjesnika Francuske Akademije. Napisao je i uredio Francusko-oksitanski rječnik (1878.-86.) i izdao je mnoge zbirke pjesama, uključujući i Zlatna ostrva ( Lis isclo d'or, 1876.) i dramatičnu poemu Kraljica Ivana (La Reino Jano, 1890.). Godine 1904. podijelio je Nobelovu nagradu za književnost sa španskim piscem Joséom Echegarayom y Eizaguirreom. Mistral je umro 25. marta, 1914. u Maillaneu.

Hindski jezik

Hindu (हिन्दी; khadi boli, khari boli; ISO 639-3: hin) indoevropski je jezik koji se uglavnom govori u sjevernoj i centralnoj Indiji. Njemu je srodan cijeli niz indoarijskih dijalekata: pandžabski, sindski i gudžaratski na sjeverozapadu; maratski na jugu; Orīya na jugoistoku, bengalski na istoku i nepalski na sjeveru.

Pod pojmom hindu se podrazumijeva i standardizirana verzija hindustanskog jezika koja je 26. januara 1965. godine postala službeni jezik Indije, uz dotadašnji engleski i još 21 jezik naveden u indijskom ustavu.

Hindu se često navodi kao suprotnost urduu, još jednoj standardiziranoj verziji hindustanskog jezika, koji predstavlja službeni jezik Pakistana i nekoliko indijskih saveznih država. Osnovna razlika između dva jezika je u tome da je standardno pismo hindija Devanāgarī, i da mu je rječnik očišćen od perzijskih i arapskih riječi, dok se urdu piše na perzijskom pismu i sadržava veliki broj perzijskih i arapskih riječi. Urdu je ponekad naziv za sve hindustanske dijalekte, osim standardnog jezika.

Govori ga 180.000.000 ljudi u Indiji (1991 UBS); 106.000 u Nepalu (2001 popis); 361.000 u Južnoafričkoj Republici (2003); 2.200 u Ugandi (1994) gdje su migrirali u ranom 20. vijeku.

Hrvatski jezik

Hrvatski jezik je južnoslavenski standardni jezik kojim govori 4,2 miliona ljudi u Hrvatskoj (po popisu stanovnika 2001.), te neodređen broj ljudi u drugim državama. Službeni je jezik u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Vojvodini (Srbija) i u Gradišću (Austrija).

Na dijalekatskom nivou, hrvatski jezik obuhvata dijalekte čakavskog, kajkavskog i štokavskog narječja. Hrvati u Gradišću (Austrija) služe se posebnim, gradišćansko-hrvatskim jezikom koji je čakavsko-štokavski amalgam. U osnovama hrvatski jezik je sličan bosanskom i srpskom standardnom jeziku.

Nauka koja se bavi hrvatskim jezikom naziva se kroatistika.

Latinski jezik

Latinski jezik je indoevropski jezik, prvobitno govoren u oblasti oko Rima, zvanoj Latium. Veliku je važnost zadobio kao formalni jezik Antičkog Rima. Svi romanski jezici, među kojima naročito španski, francuski, portugalski, italijanski i rumunski, potekli su od latinskog, dok se mnoge riječi koje se zasnivaju na latinskom mogu naći i u drugim modernim jezicima poput engleskog. Latinski alfabet, koji je izveden iz grčkog alfabeta, još uvijek je najšire korišćeni alfabet u svijetu. Smatra se da je 80 odsto naučnih engleskih izraza izvedeno iz latinskog (u velikoj mjeri putem francuskog). Pored toga, u Zapadnom svijetu je latinski jezik služio preko hiljadu godina kao lingua franca, tj. učeni jezik nauke i politike, da bi ga napokon u 18. vijeku zamijenio francuski, a krajem 19. vijeka engleski. Crkveni latinski je i dalje jezik rimokatoličke crkve, pa prema tome i zvanični jezik Vatikana.

Latvijski jezik

Latvijski jezik ili letonski jezik, (latv. latviešu valoda), je službeni jezik Republike Latvije i jedan od službenih jezika Evropske Unije.

Latvijski jezik pripada istočno-baltičkoj podgrupi baltičkih jezika u indoevropskoj jezičkoj grupi. Samo su latvijski i litvanski živi baltički jezici.

Mađarski jezik

Mađarski jezik je službeni jezik Republike Mađarske, kao i Autonomne Pokrajine Vojvodine te dijelovima Republike Slovenije (okolina mjesta Lendava, u istočnoj Sloveniji). Pored toga, mađarski se govori i u dijelovima Rumunije, Slovačke, Ukrajine, Hrvatske i Austrije, ali u njima ne uživa status službenog jezika. Pripada fino-ugarskoj grupi uralskih jezika. Njime govori 14,5 miliona ljudi. Pošto je mađarski jezik službeni jezik Mađarske, on je istovremeno i jedan od službenih jezika Evropske Unije.

Mađarski jezik specifičan je po tome da ima veliki broj padeža (lingvisti se ne slažu oko tačnog broja, ali smatra se da ih ima barem 24). Imenica ház koja znači kuća poprima oblik házból u značenju iz kuće, házban u značenju u kući, házba u značenju u kuću, házról u značenju sa kuće, házon u značenju do kuće, házra u značenju prema kući, itd.

Kompleksnosti mađarske gramatike doprinosi i činjenica da mađarski ne poznaje glagol imati. Ja imam se na mađarskom jeziku iskazuje sa nekem van, što u doslovnom prevodu znači na meni je.

Glagoli se konjugiraju u zavisnosti od toga, da li imaju komplimentaran objekt ili ne. Látok znači Ja vidim (nešto)), ali Látom a könyvet znači Ja vidim knjigu.

Mađarski jezik ima puno zajedničkih riječi sa bosanskim, a mnogo riječi su i jedan i drugi jezik preuzeli iz turskog jezika. Tako se na mađarskom papuča kaže papucs, ključ je kulcs, sto (hastal) je asztál, itd.

Medical Subject Headings

Medical Subject Headings − poznatije po skraćenici MeSH − je tzv. kontrolirani rječnik za indeksiranje knjiga i članaka iz medicine, biologije i drugih prirodnih nauka, a može da se koristi i kao riznica koje olakšava pretraživanje informacija. Radi pod pokroviteljstvom američke Nacionalne medicinske biblioteke (engleski: National Library of Medicine), a koristi ga uglavnom MEDLINE, vodeća svjetska bibliografska baza iz oblasti biomedicinskih nauka, koja je besplatno dostupna na internetu i može se pretraživati preko sajta PubMed.Do 2007. godine su izlazila i godišnja štampana izdanja, a danas je MeSH dostupan samo preko interneta. Iako je izvorno na engleskom, MeSH je dostupan i na drugim jezicima (njemačkom, italijanskom itd.) i sadrži dokumente na različitim jezicima.

MedlinePlus

MedlinePlus je internet sajt koji besplatno pruža informacije iz oblasti medicine na engleskom i španskom jeziku. Na sajtu su objedinjene informacije iz američke Nacionalne medicinske biblioteke (engleski: National Library of Medicine), Nacionalnog instituta za zdravlje (engleski: National Institutes of Health), ostalih američkih vladinih agencija i drugih zdravstvenih organizacija.

Sajt sadrži:

članke podjeljene po kategorijama,

medicinsku enciklopediju,

medicinski rječnik,

informacije o lijekovima,

informacije o dodacima ishrani,

novosti iz oblasti medicine,

video snimke hirurških procedura,

interaktivne vodiče,

informacije o ljekarima, stomatolozima, bolnicama, klinikama i drugim zdravstvenim ustanovama itd.

Njemački jezik

Njemački jezik (njemački: Deutsch) je zapadno-germanski jezik indo-evropskog porijekla koji se pretežno govori u centralnoj Evropi. Srodan je engleskom i holandskom jeziku. Sa oko 120 miliona govornika jedan je od najvećih i najvažnijih jezika na svijetu. Njemački jezik je zvanični jezik u šest evropskih zemalja; Austriji, Belgiji, Lihtenštajnu, Luksemburgu, Njemačkoj i Švicarskoj, dok je u Italiji zvaničan samo u pokrajini Trentino-Južni Tirol.

Poezija

Poezija je poseban žanr u književnosti, gdje je pjesnikova poruka izrečena kroz stihove. Pjesma obično sadrži niz stilskih figura, uključujući rimu, metaforu, poređenje, gradaciju, hiperbolu, itd. Smatra se da je poezija najstarija vrsta književnost. Rani primjeri su Sumerski "Ep o Gilgamešu" (1700. p. n. e.), dijelovi Biblije i radovi Homera.

Kod predstavnika različitih nacija nalazimo različite vrste poezije. U grčkoj poeziji stihovi se rijetko rimuju, dok je u italijanskoj i francuskoj poeziji suprotan slučaj. Generalno gledajući, u britanskoj i njemačkoj poeziji rima je podjednako i prisutna i odsutna. Neke jezike karakteriše prirodni afinitet za duže stihove, dok je kod drugih izražena tendencija ka kraćim stihovima. Neke od ovih karakteristika su uvjetovane razlikama u leksici i gramatici samih jezika. Neki jezici primjerice imaju veći fond riječ koje se rimuju, ili više sinonim od drugih.

Poezija je također ukomponovana u neke vrste drame, poput opere.

Poljski jezik

Poljski jezik (pol. język polski) je službeni jezik Republike Poljske i jedan od službenih i radnih jezika Evropske unije. Zajedno s češkim, slovačkim, kašupskim, lužičkosrpskim i drugim jezicima čini grupu zapadnoslavenskih jezika.

Slovenski jezik

Slovenski jezik je južnoslavenski jezik i maternji jezik za oko 2.000.000 Slovenaca u Republici Sloveniji, gdje je i službeni jezik, te za pripadnike slovenske manjine u Austriji (oko 60.000 u Koruškoj i Štajerskoj), Italiji (oko 54.000 u Beneškoj Sloveniji, Reziji, Trstu i Gorici), Hrvatskoj (11.800-13.100) i Mađarskoj (2.700). Broj slovenskih emigranata u Americi, Zapadnoj Evropi i Australiji procjenjuje se na oko 400.000 govornika.

Jedan je od 24 službena i radna jezika Evropske unije.

Srednja Bosna

Srednja Bosna je centralna regija u Bosni i Hercegovini. Na sjeverozapadu graniči sa Bosanskom krajinom, na zapadu sa Tropoljem, na jugu sa Hercegovinom, na istoku sa Sarajevom, a na sjeveroistoku sa Tuzlanskom regijom. Administrativno pripada Federaciji BiH i podijeljena je između Srednjobosanskog kantona i dijela koji se nalazi u Zeničko-Dobojskom kantonu.

Srednja Bosna je kolijevka državnosti Bosne i Hercegovine, za koje se pretpostavlja da je bilo Visočko polje. Najveći gradovi su Zenica,Travnik i Bugojno. Karakteristična je po čaršijama koje je osnivalo bosansko plemstvo kako bi se ojačala rubna područja tadašnje Osmanlijske carevine (poput Gornjeg i Donjeg Vakufa, Prusca). Srednjobosanske čaršije su poznate po očuvanju višestoljetne bosanske tradicije (dovišta, nekropole stećaka, narodni običaji, bosanski jezik, ikavica itd.). U Fojnici se nalazi Fojnički grbovnik i Ahdnama. U Gornjem Vakufu je pronađen rukopisni tursko-bosanski rječnik pisan neshi pismom. U blizini Prusca se nalazi najveće dovište muslimana u Evropi, Ajvatovica.

Srednja Bosna je pretežno naseljena Bošnjacima i Hrvatima. Pored Hercegovine i u Srednjoj Bosni se vodio Bošnjačko-hrvatski sukob u periodu 1992-1994. Srednja Bosna je nakon rata ostala etnički mješovita, ali duboko podijeljena regija. Jedna od ratnih posljedica su Dvije škole pod jednim krovom, koje još uvijek egzistiraju na području Srednje Bosne.

Švedski jezik

Švedski jezik (švedski: svenska) je zvanični jezik Švedske i pripada porodici indo-evropskih jezika.

To je sjevernogermanski jezik koji pripada grupi skandinavskih jezika.

Zajedno sa danskim, čini tzv. istočni krak skandinavske grupe jezika. Švedski danas govori oko 9,3 miliona ljudi, od kojih su većina u Švedskoj, ali i u Finskoj, Estoniji i imigrantskim zajednicama.

Švedski je jezik sa visokim stepenom standardizacije. Standardni švedski se temelji na jeziku koji se govori u glavnom gradu Stockholmu.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.