Primat

Primat je bilo koji član biološkog reda Primates (na latinskom, mn. od primas, "među prvima, odličan, plemenit"), grupe koja uključuje sve lemure, majmune, čovjekolike majmune i ljudska bića. Izraz majmun koji se koristo za taj red je bio zbunjujući, jer se zatim dijelio na podred pravih majmuna i podred polumajmuna. Danas se primati dijele na podred Strepsirrhini i Haplorrhini, a u ovaj drugi podred se ubrajaju i čovjekoliki majmuni (Hominoidea) uključujući i čovjeka (Homo sapiens).[1][2][3][4][5]

Primati pripadaju klasi Sisari (Mammalia)i, kao takvi, imaju sva njihova svojstva. Za razliku od ostalih sisara, imaju:

  • nokte – umjesto kandži,
  • palac, koji može oponirati svim ostalim prstima ili veliki prst koji može dotaknuti ostale prste šake, i
  • zubalo sa po četiri sjkutića u obje vilice – zubna formula:
    Polovine vilica:
  • gornji: 2.1.2(3).3(2)
  • donji: 2.1.2(3).3(2)
    Redom: sjekutići, očnjaci, pretkutnjaci, kutnjaci
    (n)=rijetko.

Filogenezu primata karakteriziraju sljedeće prilagodbe:

  1. udovi kao organi za (pri)hvatanje,
  2. prednji udovi kao organi za fizičko (i čulno) spoznavanje okoline,
  3. herbivorni digestivni sistem,
  4. redukcija osjetljivosti čula mirisa,
  5. intenzivne vizuelne sposobnosti i aktivnosti,
  6. kvalitativno-kvantitativne specifičnosti mozga u morfološko-anatomskom i funkcijskom smislu,
  7. odgovarajuće morfološko-anatomske promjene na lobanji, i
  8. redukcija broja potomaka (po okotu, odnosno porodu).[6]
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Primati
Gorilla gorilla
Gorilla gorilla
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Chordata
Razred Mammalia
Potklasa Eutheria
Nadred Euarchonta
Red Primates
Linné, 1758.
Podredovi

Klasična i moderna terminologija

Odnosi među različitim grupama primata nisu se jasno razumjeli do relativno nedavno, tako da su se često koriste ponekad zbunjujući termini. Naprimjer, u engleskom jeziku, imenica „majmun“ (monkey) se koristi ili kao alternativa za sve nečovjekolike ili repate "majmune", ali za bezrepe, čovjekolike majmune postoji precizirajući temin ape = majmun. U bosanskom jeziku nema takve terminološke diferencijacije pa izraz majmun (još uvijek) obuhvata sve primate osim čovjeka, a ponekad i životinje koje liče na niže primate.[7][8]

Sir Wilfrid Le Gros Clark bio je jedan primatologa koji je razvio ideju o trendovima u evolucije primata i metodologiji uređenje životne članove reda u „uzlaznoj seriji koja vodi do čovjeka“.[9] Odraz ovog pristupa bilo je najčešće korišteni nazivi za skupine primata su bili „polumajmuni“ (Prosimia) "majmuni", "mali majmuni" i "veliki majmuni". Prema sadašnjem razumijevanju evolucijske povijesti primata, više tih skupina su parafletske: parafiletska skupina je ona koja se ne uključuje sve potomke zajedničkog pretka grupe.[10]

Za razliku od Clarkove metodologije, moderne klasifikacije obično navodi samo grupu onih oblika koji su monofiletski; to je kad data skupina uključuje sve potomke njenog zajedničkog pretka.[11]

Kladogram ispod pokazuje mogući klasifikacijski niz živećih primata,[12]sa grupama koje nose uonbičajena (tradicijska) imena (prikazana desno).

Primatomorpha

 Dermoptera


 Primates 
 Haplorrhini 
 Simiiformes 
 Catarrhini 
 Hominoidea 
 Hominidae 
 Homininae 
 Hominini 

Ljudi (genus Homo)



Čimpanze (genus Pan)Chimpanzee male white background.jpg



 Gorillini 

Gorile (genus Gorilla) Gorilla gorilla white background





Orangutani (potporodica Ponginae) Pongo abelli white background.jpg




Giboni (porodica Hylobatidae) Hylobates lar white background.jpg




Majmuni Starog svijeta (superporodica Cercopithecoidea) Mandrillus white background




Majmuni Novog svijeta (parvored Platyrrhini) Sapajus white background.jpg



 Tarsiiformes 

Avetnjaci (superporodica Tarsioidea) Tarsier white background.jpg




 Strepsirrhini 
Lemuriformes[a] 

Lemuri (superporodica Lemuroidea) Lemur catta white background



Lorisoidea (lori i srodnici) (superporodica Lorisoidea) Nyticebus white background.jpg






Klasične kategorije:

Sve prikazane grupe sa naučnim imenima su monofiletske (to jest, oni su kladusi), a niz znanstvenih klasifikacija odražava evolucijsku historiju srodnih loza. Skupine koje su tradicijski imenovane, prikazane su na desnoj strani; oni čine "uzlaznu seriju" (po Clarku, vidi gore), a nekoliko skupina su parafiletske.

  • "Polumajmuni" sadrže dvije two monofiletske grupe (podred Strepsirrhini ili lemuri, lori i srodnici, kao i avetnjaci podreda Haplorrhini); oni su grupirani parafiletski zato što isključuju Simiiformes, koji su također potomci zajedničkog pretka primata.
  • „Repati majmuni" imaju dvije monofiletske grupe: majmuni Novog svijeta i majmuni Starog svijeta, ali su parafiletski zato što isključuju hominoide, superporodicu Hominoidea, u kojoj su također potomci zajedničkog pretka svih pripadnika grupe Simiiformes.
  • "Bezrepi majmuni" u cjelini, a "veliki majmuni" posebno, su parafiletska grupa jer isključuju ljude.

Dakle, članovi grupa dva seta, a samim tim i imena, ne podudaraju se, što uzrokuje probleme u vezi sa zajedničkim naučnim (obično tradicionalnom) imenima. Ako se posmatra natporodica Hominoidea, što se tiče zajedničkog imena na desnoj strani, ova grupa se sastoji od majmuna i ljudi, a ne postoji jedan zajednički naziv za sve članove grupe. Jedno od rješenja je da se stvori novi zajednički naziv, u ovom slučaju "hominoida". Druga mogućnost je da se proširi upotreba jednog od tradicijskih imena. Naprimjer, u svojoj knjizi iz 2005., u paleontologiji kičmenjaka, paleontolog Benton je napisao: "Majmuni, Hominoidea, danas uključuju gibbone i orangutana ... gorilu i čimpanze ... i ljude"; time je koristio značenje "majmuni" u smislu „hominoida". U tom slučaju, grupa do sada pod nazivom "majmuni" sada mora biti označena kao "nehominidni bezrepi majmuni".

Od 2005., ne postoji konsenzus o tome koja će se metodologija primjenjivati, odnosno da li će se prihvatiti tradicijska (koja je zajednička), ali sa parafiletskim imenima ili treba koristiti samo monofiletske nazive; ili koristiti 'nova' uobičajena imena ili adaptaciju starih. Oba konkurentna pristupa se nalaze u biološkim izvorima, često u istoj temi, a ponekad i kod istog autora. Tako, Benton definira da "bezrepi majmuni" uključuju i ljude, a zatim u više navrata koristi "majmunoliki", što znači "poput majmuna, a ne čovjeka"; kada govori o reakciji drugih na novi fosil, on piše da " Orrorin ... nije majmun nego čovjek“.[13]

Osnovna obilježja

Iako su primati jednan relativno jasno određen red sisara (klasa: Mammalia), imaju vrlo malo osobina koje se pojavljuju samo kod njih, a niti kod jednog drugog predstavnka pripadajuće klase.[14][15][16][17]

Veličina tijela

Veličina tijela se kreće od samo 12-14 cm dugog i 40 grama teškog roda Microcebusa koji živi na Madagaskaru, i gorile koji može imati i do 275 kg. Generalno, majmuni iz grupe Strepsirrhini (prosječna težina 500 grama) su manji od grupe Haplorrhini (prosječna težina 5 kg), to je činjenica koja se zasniva na različitom vremenu dnevnih aktivnost. Kod nekih vrsta je vrlo izražen spolni dimorfizam, tako da su mužijaci i dvostruko teži od ženki, a uz to se često razlikuju i bojom

Dlakavost

Tijelo većine primata je pokriveno krznom, čija boja se kreće od bijele preko sive do smeđe i crne. Dlanovi i tabani su kod većine vrsta goli, a neke vrste nemaju dlake niti na licu ili im je čak i cijela glava gola (na primjer uakari (Cacajao) iz porodice Pitheciidae). Od svih primata najmanje izraženu dlakavost ima čovjek.

Čula

Spectral Tarsier
Avetnjaci (iz roda Tarsius) su grupa primata koji imaju najveće oči

Za primate su tipične relativno velike i prema naprijed okrenute oči. Imaju vrlo dobar vid i u odnosu na veličinu tijela relativno velik mozak. Najveće oči od svih primata imaju vrste iz roda Tarsus. Velika većina majmuna iz podvrste Strepsirrhini (polumajmuni neljenjivci) su noćne životinje i imaju mrežnicu prevučenu slojem koji se naziva Tapetum lucidum a služi da reflektiranjem ostatka svjetla pojačava vidljivost u mraku.

Između podreda Strepsirrhini (koji se u nekim jezicima nazivaju "vlažnonosci") i podreda Haplorrhini (suprotno vlažnonoscima, ovu grupu nazivaju "suhonoscima") postoji razlika u građi rhinariuma. Kod "vlažnonosaca" on je pun žlijezda i vlažan i odraz je vrlo razvijenog čula mirisa. Suprotno tome, suhonosci to nemaju, i njuh im je daleko manje razvijen.

Zubi

Najstariji fosilni nalazi primata imaju formulu zuba 2-1-4-3 po jednoj polovini čeljusti, što znači da su imali dva sjekutića, jedan očnjak, četiri prednja kutnjaka i tri kutnjaka, što znači da su imali ukupno 40 zuba. Najviše zubi među trenutnim vrstama primata imaju lemuri i kapucini čija je formula 2-1-3-3. Neki rodovi su zbog svog načina ishrane izgubili još neke zube. Majmuni Starog svijeta, uključujući čovjeka imaju formulu 2-1-2-3, što znači da imaju ukupno 32 zuba.

Prije svega iz oblika kutnjaka se može izvući puno zaključaka o načinu ishrane pojedine vrste. Tako vrste koje se hrane prije svega voćem, imaju kutnjake okruglastog oblika. Kutnjaci kod vrsta koje bi se mogle nazvati bubojedima, su upadljivo šiljasti, dok kod vrsta koje se hrane prije svega lišćem, kutnjaci imaju oštre rubove kako bi lakše sažvakali tvrde listove.

Udovi

Weisshandgibbon tierpark berlin
Giboni imaju najduže ruke među svim primatima

Kako većina primata živi na drveću, njihovi su udovi dobro prilagođeni takvom načinu života. Stražnji su im udovi gotovo uvijek duži i snažniji od prednjih (iznimka su giboni i čovjekoliki majmuni) i imaju najveću ulogu u kretanju. I prsti prednjih i zadnjih udova su u najvećoj mjeri prilagođeni tim potrebama. Osobina svih vrsta primata (osim čovjeka) je suprotnost nožnog palca ostalim prstima na stopalu. Jednako tako, većina vrsta koja se kreće granama kroz krošnje ima i palac na šakama nasuprotan ostalim prstima, dok se kod vrsta koje se s grane na granu ovješeni o prednje udove i uz to se hvataju i repom o grane, palčevi su se povukli tako da ih više nemaju (primjer su saki majmuni (Colobinae), kao i porodica Atelidae urlikavci, hvataši i runasti majmuni). Prsti i na prednjim i na zadnjim udovima završavanju noktima umjesto kandžama. Jedino polumajmuni neljenjivci imaju na drugom nožnom prstu kandžicu koja im služi za čišćenje i njegu krzna. Dlanovi i tabani nemaju dlake i imaju područja koja su vrlo osjetljiva na dodir.

Rep

Velikom broju sisavaca koji žive na drveću rep je vrlo važan dio tijela koji služi balansiranju i održavanju ravnoteže u krošnjama, pa tako i primatima. Međutim, rep se može povući ili potpuno nestati. Osim čovjekolikih majmuna, koji generalno nemaju repove, dužina repa ili njegov nedostatak nema nikakvo značenje za utvrđivanje srodnosti među vrstama, jer se kod mnogih vrsta pojavljuje samo patrljak od repa sasvim nezavisno od razvoja. Čak unutar jednog roda postoje vrste nemaju rep ali i takve, kojima je rep duži od tijela. Rep kojim se mogu hvatati za grane razvili su samo neki rodovi majmuna Novog svijeta, hvataši i urlikavci. Njihov rep s donje strane nema dlake, a snabdjeven je vrlo osjetljivim nervnim ćelijama.

Etologija

Pretpostavlja se da su se primati razvili od životinja koje su nastanjivale drveće. Još i danas postoji veliki broj vrsta primata koji jedva da ponekad siđu na tlo. Druge vrste žive djelomično na tlu, a samo nekoliko vrsta žive isključivo na tlu.

Pojednostavljeno, Strepsirrhini su uglavnom aktivni noću (uz pojedine iznimke) dok su Haplorrhini, opet uz neke iznimke, uglavnom dnevno aktivni.

U odnosu na načine kretanja, ukupno gledajući, primati koriste sve postojeće načine kretanja. Pri tome, od vrste do vrste postoje razlike.

Primati su u najvećem broju slučajeva razvili složene oblike socijalnog ponašanja. Pravi samotnjaci su među primatima rijetki, čak i kod vrsta koje pretežno žive same (orangutan) područja na kojima borave, preklapaju se reviri ženki s revirom mužjaka, pa se kod parenja daje prednost partnerima s tih preklapajućih područja. Neke druge vrste žive u dugogodišnjim monogamnim vezama (giboni, vunasti lemuri). No, većina primata ipak živi u grupama u kojima često vlada hijerarhija. Pri tom se mjesto na hijerarhijskoj ljestvici utvrđuje različito, ovisno o vrsti. To može biti rezultat borbi, starost, rodbinske veze ili na druge načine.[18]

I komunikacija i interakcija imaju vrlo značajnu ulogu u socijalnom životu primata. Većina vrsta je razvila niz glasova za obilježavanje teritorija, za potragu za članovima grupe, za prijetnju ili upozorenje hranidbenim konkurentima i slično. Posebno su poznati prašumski "koncerti" urlikavaca, kao i "pjesma" u duetu parova gibona.

Gorilla04.jpeg
Gorile su biljožderi specijalizirani za lišće

Pretpostavlja se da su preci primata bili bubojedi, ali većina svih vrsta su danas biljožderi. Mnoge vrste se hrane pretežno voćem, a dopunjavaju ga lišćem, cvjetovima, gomoljem, gljivama, sjemenjem i drugim dijelovima biljki. Mnoge vrste su svežderi, koji biljnu hranu dopunjavaju i životinjskom. Pavijani i čimpanze spadaju u rodove koji povremeno love i nešto veće sisavce (zečeve, male primate, mladunčad parnoprstaša)

Razmnožavanje

Primate odlikuje relativno dugo razdoblje skotnosti, dugotrajno razdoblje odrastanja mladunaca i dug život. Strategija ovih životinja je investiranje puno vremena u podizanje mladunaca, stoga je i stopa razmnožavanja niska. Najkraće vrijeme skotnosti imaju patuljasti lemuri (Cheirogaleidae) a traje tačno 60 dana, dok je to kod većina vrsta između četiri i sedam mjeseci. Najduža trudnoća je kod čovjeka i gorila a traje devet mjeseci.

Kod većine vrsta prevladava rađanje jednog mladunca. I kod vrsta koje rađaju više mladunaca rijetko se dogodi da ih bude više od dva, eventualno tri u jednom leglu.

Rasprostranjenje

Non-human primate range
Sadašnja distribucija ne-ljudskih primata
Ring tailed lemurs
Lemuri su primati koji žive samo na Madagaskaru
Primates-drawing
Crtež (1927) čimpanze i gibona (gore desno), dva orangutana (centar i donji centar): Čimpanza gore lijevo je u pozi brahijacije; orangutan u donjem centru hoda na koljenima.
Akha cropped
Homo sapiens je jedini živi potpuno dvonožni primat
Tarsier Hugs Mossy Branch
Filipinski tarzijus (avetnjak), polumajmun, sada se predominantno svrstava u skupinu Haplorhini.

Osim ljudi koji nastanjuju čitavu Zemlju izuzev Antarktika, područje na kojem živeprimati je najvećim dijelom ograničeno na tropske i suptropske dijelove Amerike, Afrike i Azije. Na području američkog kontinenta, primati žive od juga Meksika pa do sjevernih dijelova Argentine. Majmuni koji su nekada živjeli na Karibima su izumrli, a danas tu žive samo primati koje su doveli ljudi. U Africi su široko rasprostranjeni, s tim da najveći broj različitih vrsta postoji južno od Sahare. Na Madagaskaru se razvila posebna grupa primata, i svi su iz podvrste polumajmuna neljenjivaca. U Aziji žive na Arapskom poluotoku (postoji mogućnost, da su jednu vrstu pavijana koji žive na tom području tamo donijeli ljudi), indijskom potkontinentu, Kini, Japanu i Jugoistočnoj Aziji. Istočna granica područja gdje žive u Aziji su otoci Sulawesi i Timor. U Evropi slobodno živi samo jedna vrsta, Berberski majmun (Macaca sylvanus) na Gibraltaru, ali i tu su populaciju vjerovatno ljudi donijeli na ovo područje.

S izuzetkom ljudi, drugih primata nema u sjevernoj Americi, najvećem dijelu Europe, sjevernim i centralnim dijelovima Azije, na području Australije i Okeanije, kao niti na zabačenim otocima i polarnim područjima.

Za razliku od nekih drugih grupa sisavaca, ljudi primate nisu u većoj mjeri naseljavali na druga područja. Izuzetak su pavijani u Arabiji, berberskih majmuna na Gibraltaru, nekih otoka Kariba i jedne grupe Macaca mulatta koji danas žive na Floridi.

Evolucija i mogući preci

Komparativno mapiranje Y hromosom.jpg&filetimestamp=20150522113327&
Ilustracija srodnosti pojedini skupina primata:
Komparativni prikaz evolucije Y hromosoma

Paleontološki tragovi ukazuju da su u mezozojskom periodu kredi (trajanje: prije 136 − 65 miliona godina) sisari već bili izdiferencirani na skupine oblika koji predstavljaju vjerovatnea ishodišta njihovih današnjih redova. Izdleda da je jednoj takvoj grupi nespecijaliziranih sisara pripadao i Zalambdelestes, čiji fosilni ostaci (nađeni u Mongoliji) ukazuju na osobine prainsektivora. Početkom kenozoika (tj. tercijera, prije 65 miliona godina) radijacija takvih uopćeno građenih tipova dovela je do raskrsnice između insektivora i pra-primata. Prema dosadašnjim nalazima, na njoj su se našli na razvojnim stupnjevima reda Plesiadapiformes, (sa porodicama Plesiadapidae, Carpolestidae, Paromomydae, Picrodontidae i Saxonellidae). Najstariji (oko 65 miliona godina) poznati protoprimat opisan je kao Purgatorius. Osim njega, od praprimata ovog reda, posebno su zanimljivi sjevernoamerički Carpodaptes, Picrodus i Palaechton, te evropski Plesiadapis i Saxonella. Postoje argumentirani nagovještaji (oblik lobanje i kutnjaka) da su se, nakon toga, iz općeg stabla praprimata, najprije izdvojili pralemuri, preko skupine koja je približno imala osobine oblika Anagale (oligocen, Mongolija).

Moguće je da prvi tarzoidi (avetnjaci) evoluirali iz neke grupe primitivnih lemura. Mnogo je, međutim, raširenije mišljenje da oni nikada nisu prošli kroz lemuroidnu fazu i da su se presudni događaji u filogenetičkoj diversifikaciji tarzijusa i lemura zbili nešto ranije, na rszini današnjim tupajama (Tupaiidae) sličnih protoprimata.

Još uvijek nema pouzdanih podataka o zajedničkoj prošlosti repatih i majmuma Starog i Novog svijeta. Naime, fosili najprimitivnijih lemurolikih primata − (pralemura), svrstani su u pleistocenske Adapidae, dok su tarsiusoliki obuhvaćeni porodicom Omomidae, Fosili pripadnika ovih skupina su otkriveni sami u Holarktiku, pri čemu su Adapidae bile vezane za evroazijski područje, a Omomidae za američko kopno. Tipski predstavnici adapida su Adapis i Pronycticebus, a američkih − Notarctus i Smilodectes.

Sa paleontološke tačke gledišta, među omomidama najzanimljiviji Omomis, Tetonius (S. Amerika i Necrolemur (Evropa). Najbolje očuvani su ostaci oblika Notharctus i Adapis. Ta stvorenja su bila veličine današnjih lemura, ali nešto manje lobanjske zapremine i primitivnijeg zubala. Vjeruje se da je skupina adapida bila među precima ishodišne grane današnjih majmuna Novog svijeta. To posebno ubledljivo nagovještavaju njihove relacije sa fosilima (iz oligocena i miocena) praprimata iz J. Amerike, kao što su: Branisella, Homunculus, Trembacebus, Dolichocebus, Stirtonia, Neosaimiri, Cebupithecia i drugi.

Pronađeni su fosili tarzoidnih primata, koji ispoljavaju uočljiv uspon prema cinomorfnoj i antropomorfnoj konstituciji. Pretpostavlja se da svi majmuni Starog svijeta (Cercopithecidae, Hylobatidae, Pongidae i Hominidae) potiču iz grupe anatomski „uopćeno“ građenih pratazoida, kojima su, među ostalim, pripadali i oblici Teilhardina (oligocen Egipta). Među njima se Apidium, Moeripithecus i Oligopithecus ( a nerijetko i Parapithecus) ubrajaju u neposredne fosilne pretke psetolikih majmuna, dok je ostalo otvoreno pitanje da li tu pripadaju i Amphipithecus i Pondaungia (gornji eocen Burme) ili bi ih trebalo uvrstiti u prelaznu fazu evolucije ka zajedničkim precima antropomorfnih majmuna.

U donjeoligocenskim slojevima Afrike, međutim, nađeni su fosilni ostaci primata koji su nedvojbeno imali niz osobina današnjih viših uskonosnih majmuna iz porodica Hylobatidae (giboni i Pongidae (orangutani). Među takvim oblicima, redovno se pominju Parapithecus i Aegyptopithecus, sa zubalom kao u suvremenih bezrepih – velikih majmuna (orangutani, čimpanze i gorile), iako se prvopomenuti oblik često ubraja i u predačku skupini psetolikih repatih majmuna, a drugi u fosilni rod Dryopithecus. U direktne predačke forme čovjekolikih primata svrstava se i gibonoliki Propliopithecus, od kojeg, vjerovatno preko oblika tipa Limnopithecus i Pliopithecus vode porijeklo današnji giboni. Međutim, prema nekim procjenama, propliopitek bi mogao biti i predak pomenutog egiptopiteka ili čak forma driopiteka, sa naglašenijim hominoidnim osobinama.[19][20] [21][22][23][24][25][26]

Klasifikacija recentnih primata

Lista familija recentnih primata sa mogućim rangiranjem taksonomskih kategorija. Ostale klasifikacije su također u upotrebi. Na primjer, alternativna klasifikacija, recentne pripadnike grupe Strepsirrhini dijeli u dva infrareda: Lemuriformes Lorisiformes. Treba, međutim, zapaziti da je uvođenje kategorija Strepsirrhini i Haplorrhini unijelo novu konfuziju u ionako nekonzistentnu klasifikaciju reda Primates. Bez dvojbe se može konstatirati da je u raspoloživoj udžbeničkoj literaturi gotovo nemoguće naći svije apsolutno podudarne podjele na niže biosistematske kategorije. Dodatnu zbrku u ovo područje biosistematike unosi i flagrantno ignoriranje Kodeksa zoološke nomenklature u većini takvih pokušaja, kao i u ovom koji slijedi.

  • Red Primates
    • Podred Strepsirrhini: lemuri, galago lorisidi
      • Infrared Lemuriformes
        • Superfamilija Lemuroidea
          • Familija Cheirogaleidae: patuljasti lemuri o mišoliki lemuri (34 vrste)
          • Familija Daubentoniidae: aj-aj (jedna vrsta)
          • Familija Lemuridae: prstenorepi lemuri i srodnici (21 vrsta)
          • Familija Lepilemuridae: "zabavljački" lemuri (26 vrsta)
          • Familija Indriidae: runasti lemuri i srodnici (19 vrsta)
        • Superfamilija Lorisoidea
          • Familija Lorisidae: lorisidi (14 vrsta)
          • Familija Galagidae: galagoi (19 vrsta)
    • Podred Haplorrhini: tarzijusi, repati i veliki majmuni

Evolucijska historija

Euarchontoglires  
Glires 

Rodentia (glodari)



Lagomorpha (kunići, zečevi, dvozupci)



 Euarchonta 

Scandentia (vjeveričaste rovke - verirovke)


Primatomorpha

Dermoptera (kolugo)




†Plesiadapiformes



Primates






Red Primates je dio kladusa Euarchontoglires, koji se nalazi u grani Eutheria razreda Mammalia. Dosadašnja molekulska genetika€molekulskogenetička istraživanja primata, kolugoa i vjevericolikih insektivora verirovki pokazala su da su dvije vrste koluga mnogo bliže primatima nego tim životinjama,[27] iako su ove nekada smatrane primatima.[28] Ova tri reda čine kladus Euarchonta. Kombinacija ove grane sa kladusom Glires (sastavljen od glodara i Lagomorpha) čini kladus Euarchontoglires. Različito, kako Euarchonta i Euarchontoglires su rangirane kao superredovi. Neki naučnici smatraju za Dermoptera da su podred primata i naziv podreda Euprimates koriste za "prave" primate.[29]

Reference

  1. ^ Dobzhansky T. (1970): Genetics of the evolutionary process. Columbia, New York, ISBN 0-231-02837-7.
  2. ^ Wood B. (2005): Human evolution – A very short introduction. Oxford University Press, Oxford, ISBN 0-19-280360-3.
  3. ^ Boaz N. T. (1999): Essentials of biological anthropology. Prentice Hall, New Jersey,ISBN 0-13-080793-1.
  4. ^ British Museum of Natural History, Ed. (1991): Man's place in evolution. Natural History Museum Publications, Cambridge University Press, London, ISBN 0 521 40864 4.
  5. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  6. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  7. ^ Hadžiselimović R. (1986). Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-9344-2-6.
  8. ^ Anon. (1911), "Ape", Encyclopædia Britannica XIX (11th iz.), New York: Encyclopædia Britannica, pristupljeno 2011-07-10
  9. ^ Dixson, A.F. (1981), The Natural History of the Gorilla, London: Weidenfeld & Nicholson, ISBN 978-0-297-77895-0
  10. ^ Stace, Clive A. (2010), "Classification by molecules: What's in it for field botanists?", Watsonia 28: 103–122, arhivirano s originala, 26 Juli 2011, pristupljeno 2010-02-07 Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate= (pomoć)
  11. ^ Mishler, Brent D (2009), "Species are not Uniquely Real Biological Entities", u Ayala, F.J. & Arp, R., Contemporary Debates in Philosophy of Biology, str. 110–122, ISBN 978-1-4443-1492-2, doi:10.1002/9781444314922.ch6
  12. ^ Cartmill, M.; Smith, F. H. (2011). The Human Lineage. John Wiley & Sons. ISBN 978-1-118-21145-8.
  13. ^ Benton 2005, str. 378–380.
  14. ^ Napier J. R., Napier P. J. (2005): Natural history of primates – A review of the natural history of the primates. The British Museum of Natural, History, London, [DOI: 10.1002/zoo.1430060210]
  15. ^ Campbell B. G. (2009): Human evolution: An introduction to mans adaptations. British Museum of Natural History, London, ISBN 0-202-02041-X; ISBN 0-202-02042-8.
  16. ^ Cowligshaw G., Dunbar R. (2000): Primate conservation biology. The University of Chicago Press, Chicago, Chicago and London, ISBN 0-226-11636-0; ISBN 0-226-11637-9
  17. ^ Srivastava (2009): Morphology of the primates and human evolution. PHI Learning Private Learning Ltd, New Delhi, ISBN 978-81-203-3656-8.
  18. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
  19. ^ Dobzhansky T. (1970): Genetics of the evolutionary process. Columbia, New York, ISBN 0-231-02837-7.
  20. ^ Wood B. (2005): Human evolution – A very short introduction. Oxford University Press, Oxford, ISBN 0-19-280360-3.
  21. ^ Wood B. A. (2009): Where does the genus Homo begin, and how would we know?". In: Frederick E. G., Fleagle J. G., Leakey R. E. (eds).: The First Humans: Origin and Early Evolution of the Genus Homo. Springer, London, ISBN 978-1-4020-9979-3.
  22. ^ Jobling M. A. et al. (2013). Human Evolutionary Genetics. Garland Science, New York, ISBN 978-0-8153-4148-2. OCLC 829099073.
  23. ^ Wood B. (2005): Human evolution – A very short introduction. Oxford University Press, Oxford, ISBN 0-19-280360-3.
  24. ^ Boaz N. T. (1999): Essentials of biological anthropology. Prentice Hall, New Jersey,ISBN 0-13-080793-1.
  25. ^ British Museum of Natural History, Ed. (1991): Man's place in evolution. Natural History Museum Publications, Cambridge University Press, London, ISBN 0 521 40864 4.
  26. ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  27. ^ Janečka, J. E.; Miller, W.; Pringle, T. H.; Wiens, F.; Zitzmann, A.; Helgen, K. M.; Springer, M. S.; Murphy, W. J. (2 November 2007). "Molecular and Genomic Data Identify the Closest Living Relative of Primates". Science 318 (5851): 792–794. Bibcode:2007Sci...318..792J. PMID 17975064. doi:10.1126/science.1147555. Arhivirano s originala, June 21, 2008. Pristupljeno 2008-08-17. (potrebna pretplata (pomoć)).
  28. ^ Kavanagh, M. (1983). A Complete Guide to Monkeys, Apes and Other Primates. New York: Viking Press. str. 18. ISBN 0-670-43543-0.
  29. ^ McKenna, M. C. & Bell, S. K. (1997). Classification of Mammals Above the Species Level. New York: Columbia University Press. str. 329. ISBN 0-231-11012-X.

Također pogledajte

Vanjski linkovi


Greška kod citiranja: <ref> oznake postoje za grupu pod imenom "lower-alpha", ali nije pronađena pripadajuća <references group="lower-alpha"/> oznaka, ili zatvarajući </ref> nedostaje

Antička filozofija

Grčki filozofski sistem utemeljen je na principima racionalizma. Također, to je i filozofija subjektivnog idealizma gdje se daje primat ideji nad samom materijom. Ta filozofija je humanistička a njen koncept je utopijskog karaktera. U grčkoj filozofiji država je identičan pojam samom društvu (i ovo mišljenje će se zadržati sve do Ibn Halduna). Po Grcima država mora da postane oličenje općeg dobra, a opće dobro može da bude utemeljeno samo na univerzalnom principu pravde. Upravo je država bila jedan od predmeta istraživanja najvećih antičkih grčkih filozofa: Platona i Aristotela.

Bošnjačka književnost

Bošnjačka književnost predstavlja najznačajniji projekat izdavaštva Bosne i Hercegovine, u kojem posmatrano bilo općenito ili u okviru jedne nacionalne književnosti, zasigurno funkcioniše izdanje "Bošnjačka književnost u 100 knjiga". Izdanje je započeto 1995. godine prvim kolom čije su pripreme završene još za vrijeme rata. Prvo kolo donosi pored ostalog i tri antologije koje bošnjačka književnost do tada nije imala: antologiju usmene epike, usmene balade i poezije ne orijentalnim jezicima. Sam ulazak u jedan ovakav izdavački poduhvat kući Preporod daje izuzetno značajan primat nad ostalim.

Šesto kolo ovog izdanja predstavlja prelaženje dosadašnje granice u broju knjiga (25) jednoga kompleta bošnjačkih pisaca postavljenog 1991. godine izdanjem Muslimanska književnost XX vijeka.

Dvonožnost

Dvonožnost ili bipedalnost je oblik kretanja po tlu kada se organizam kreće pomoću dva zadnja uda ili zadnjih nogu, za razliku od četveronožaca (kvadripeda). Životinja, mašina ili druga naprava koja se obično kreće na dvonožni način poznata je kao dvonožac ili biped što znači "dvije noge" (lat. bi = dva + ped = noga). Vrste dvonožnog kretanja uključuju hod, trčanje ili skakanje. Dvonožnost obuhvataju brojne kopnene životinje i ljude.

Malo je recentnih vrsta koje su uobičajeno dvonošci čiji normalni način kretanja je dvije noge. Kod sisara, uobičajeno dvonoštvo je evoluirao više puta: veliki kenguri (Macropodidae), kenguri štakori, kenguri miševi, skočizec, skočimševi, pangolini i homininski majmuni, kao i razne druge izumrle grupe koje su samostalno evoluirale u pravcu dvonožnosti. U geologija|geološkom]] periodu trijas neke grupe arhosaura (grupa koja uključuje pretke krokodila ) bilo je razvijeno dvonoštvo. Među njihovim potomcima dinosaurusima, sve rane i mnoge kasnije grupe su bile stalni ili isključivi dvonošci. Ptice su potomci jedne grupe isključivo dvonožnih dinosaurusa.

Dvonožnost može biti obavezna (obligatna), kada se životinja uvijek kreće na ovaj način. Ovaj položaj životinja može se pojaviti u određenom razvojnom periodu ili od rođenja. Tokom evolucije živog svijeta, javlja se od početka teropodnih dinosaurusa praptica do hominida. Recentni primjeri dvonožnih ptica su noj i pingvin.

Postoji i neobavezna (fakultativna, opcijska) dvonožnost, kada četveronožna životinja usvoji i dvonožni stav (gdje je, u većini slučajeva, dominantan nad drugim). U okviru ove kategorije, u prošlosti su takvi bili neki dinosaurusi kao Iguanodon , a među recentnim oblicima takvi su neljudski primat, kao što su čimpanze, gorile i giboni.Kretanje uspravno otvaralo je mogućnost šireg pregleda okoline i sticanja veće količine iskustva u životu hominina, jer su gornji ekstremiteti ovih životinja osslobođeni za obavljanje raznih aktivnosti, koje su strane i teže izvodljive kod četvoronožnih životinja.

Ekonomija

Ekonomija (dolazi od grčke riječi Oikonomia; oikos - kuća, nomos - zakon) je naučna disciplina koja proučava kako društva upotrebljavaju oskudne resurse da bi proizvela određena dobra i usluge i raspodijelila ih među ljudima.

U osnovi gore navedene definicije su dvije ključne zamisli u ekonomiji.

Prvo: Sva su dobra oskudna. Ne postoji način da neka zemlja može proizvoditi beskonačne količine dobara. Iz toga proizlazi da bez obzira na to koliko ekonomija neke zemlje bila razvijena ona ne proizvodi dovoljno da bi mogla zadovoljiti čak i mali broj želja svih svojih stanovnika.

Pošto su želje neograničene, a dobra ograničena ekonomija mora pronaći način da dobra proizvodi na najefikasniji mogući način. Efikasnost je, dakle, druga bitna odrednica savremenih ekonomija.Iz ove dvije zamisli se javljaju tri temeljna pitanja u ekonomiji. To su "šta", "kako" i "za koga" (proizvoditi). Odnosno svako društvo mora izabrati koje će robe proizvoditi, na koji način (više ili manje efikasno) i kako će dobra biti raspodijeljena. Ta tri problema su centralni problemi oko kojih se vrti ekonomija bilo kojeg društva u svijetu.

Ekonomija kao nauka bavi se razotkrivanjem, analizom i produbljivanjem saznanja o ekonomskim zakonitostima i pojavama u društvenoj proizvodnji sa stanovišta analize odnosa proizvodnje (klasična ekonomska teorija), odnosno racionalnosti upotrebe ograničenih resursa i neograničenih ljudskih potreba. Analiza se vrši na makro i mikro nivou.

Ethernet

Ethernet (IEEE 802.3) je mrežna tehnologija za LAN mreže, temeljena na frame načinu rada. To znači da se podaci šalju u paketima koji su prilagođeni za slanje preko računarske mreže. Definira umrežavanje i signaliziranje za fizički sloj, te frame formate i protokole za MAC, odnosno podatkovni sloj OSI modela. Ethernet, poznat i pod imenom IEEEs 802.3, je postao najrasprostranjeniji standard za računarske mreže koji se počeo uzdizati ranih 1990-tih pa sve do danas gdje drži primat, te je skoro u potpunosti zamijenio ostale mrežne tehnologije za LAN mreže kao što su Token Ring, FDDI te ARCNET.

Francuska

Francuska (francuski: France), službeno Republika Francuska (francuski: République française), jest suverena država u Zapadnoj Evropi koja uključuje i nekoliko prekomorskih departmana i teritorija. Francuska se graniči sa Belgijom, Luksemburgom, Njemačkom, Švicarskom, Italijom, Monakom, Andorom i Španijom. Jedna je od samo tri zemlje (uz Maroko i Španiju), koja ima i atlantsku i mediteransku obalu. Zbog svog oblika, za Francusku se često koristi naziv Heksagon (francuski: l’Hexagone).

Po površini je najveća zemlja Zapadne Evrope i Evropske unije, dok je treća zemlja po površini u Evropi. S gotovo 67.000.000 stanovnika, druga je najmnogoljudnija zemlja Evropske unije. Unitarna je polupredsjednička ustavna republika sa glavnim gradom Parizom, koji je najveći grad te kulturno i prometno središte zemlje. Aktuelni Ustav, usvojen 4. oktobra 1958. godine, definiše državu kao sekularnu i demokratsku, uz suverenitet koji proizlazi iz naroda. Nacionalni ideali izneseni su u slavnoj Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina, jednom od najranijih dokumenata o ljudskim pravima, koja je donesena 26. augusta 1789. godine u jeku Francuske revolucije.

Francuska je bila dominantna svjetska i evropska sila još od kasnog srednjeg vijeka, a najveći utjecaj imala je u periodu od druge polovine 19. do sredine 20. stoljeća, kada je posjedovala drugo najveće kolonijalno carstvo na svijetu, poslije Britanskog. Tokom svoje duge i bogate historije, Francuska je izrodila cijeli niz uglednih i utjecajnih umjetnika, naučnika i mislioca tako da i danas ostaje jedan od globalnih kulturnih centara. Francuska je četvrta u svijetu po broju spomenika na UNESCO-voj listi svjetske baštine, a godišnje privlači oko 83.000.000 stranih turista - više nego ijedna druga zemlja u svijetu.

Francuska zadržava status globalne velesile, vršeći snažan kulturni, ekonomski, vojni i politički utjecaj kako u Evropi tako i u svijetu. Francuska ima peti najveći vojni budžet u svijetu, treća je po broju nuklearnog oružja i druga po broju diplomatskih misija. Zahvaljujući svojim prekomorskim posjedima, Francuska uživa drugi najveći privredni pojas u svijetu. Francuska je razvijena zemlja i peta svjetska ekonomija po nominalnom BDP-u, odnosno sedma po paritetu kupovne moći. Što se tiče situacije po pojedinim domaćinstvima, Francuska je najbogatija zemlja u Evropi i četvrta u svijetu.

Francuski građani uživaju visoki životni standard dok se zemlja nalazi na samom vrhu na poljima obrazovanja, zdravstvene skrbi, očekivanog trajanja života, građanskih sloboda i razvoja. Francuska je jedna od zemalja osnivača Ujedinjenih nacija te drži jedno od stalnih mjesta u Vijeću sigurnosti. Francuska je, također, članica brojnih međunarodnih organizacija, poput Frankofonije, G8, G20, NATO-a, OECD-a, WTO-a i Latinske unije. Francuska je i jedna od osnivača i vodećih zemalja Evropske unije.

Hrvatsko primorje

Hrvatsko primorje je historijski naziv za područje od istočnih granica Corpusa Separatuma, odnosno današnjeg grada Rijeke, do ispod Karlobaga, odnosno do blizu rijeke Zrmanje. Naziv je nastao kao odgovor na termin Ugarsko primorje, kada je spomenuto područje postalo jedini hrvatski izlaz na more.

Područje Hrvatskog primorja obuhvata gradove Bakar, Kraljevicu, Crikvenicu, Bribir, Novi Vinodolski i Senj. Najvažniji grad u Hrvatskom primorju je Senj, nekada najveći grad u Hrvatskom Primorju koji gubi pomorski primat u 19. vijeku u korist Rijeke.

Između dva svjetska rata u sastavu Hrvatskog primorja se nalazi i Sušak, koji se u to vrijeme razvija u najznačajniji grad u tom dijelu Kraljevine SHS. Nakon drugog svjetskog rata Sušak i Rijeka ponovo postaju jedan grad - Rijeka, da bi kasnije u sastav općine Rijeka ušao i Bakar. Godine 1992. dolazi do osnivanja novih općina i gradova kojima Kostrena (istočni dio općine Rijeka) i Bakar postaju samostalne općine, te se danas geografski ponovo smatraju dijelom hrvatskog primorja.

Jedrenje

Jedrenje je vrsta sporta u kojem se posebne vrste brodova, jedrenjaci, takmiče u utrkama na otvorenom moru.

Jordan

Hašemitska Kraljevina Jordan (arapski: أردنّ, al-Urdun) je arapska država na Bliskom Istoku. Na sjeveru graniči sa Sirijom, sa Irakom na sjevero-istoku, Saudijskom Arabijom na jugu i na istoku, sa Izraelom i palestinskim teritorijama na zapadu. Mrtvo more se nalazi na granici Jordana i Izraela i dijeli Akabski zaliv zajedno sa Izraelom, Saudijskom Arabijom i Egiptom.

Katodni monitor

Katodni monitor ili CRT monitor je grafički izlazni uređaj temeljen na katodnoj cijevi koju je izumio Karl Ferdinand Braun.

Ovaj način prikazivanja se koristi u većini današnjih monitora, kao i što se katodna cijev koristi u TV-u, osciloskopu i drugim uređajima. Karakteriše ih velika težina, veliko zauzimanje prostora kao i visoka potrošnja el.energije, ali zato imaju veoma dobru kvalitetu i oštrinu slike. Danas, katodni monitori gube primat koji preuzimaju LCD i plazma prikazi.

Kolonizacija Amerike

Intenzivno naseljavanje prostora Sjeverne Amerike počelo je u 17. vijeku osnivanjem kolonija evropskih država. Vodeću ulogu u tome u početku su imali Španci, a zatim Francuzi i Holanđani. Međutim, postepeno, posebno na istočnim obalama Sjeverne amerike primat u tom pogledu preuzima Engleska. Usljed vjerskih sukoba i progona, ali i zbog mogućnosti stvaranja vlastitih posjeda na slobodnom američkom tlu iz zapadne Evrope se u Sjevernu Ameriku doseljava veliki broj ljudi. Tako su Englezi do sredine 18. vijeka na tlu Sjeverne Amerike osnovali 13 kolonija u kojima je živjelo oko 2,5 miliona stanovnika.

Konjica

Konjica je naziv za rod kopnene vojske kome je svrha obavljanje neposrednih zadataka, a koji se od pješadije razlikuje po tome što se njeni pripadnici manevriraju, odnosno borbene zadatke obavljaju jašući na konjima.

Iako su drevne kulture nakon pripitomljavanja konja relativno brzo prepoznale koristi njihove upotrebe u ratu, konjica u svom tradicionalnom obliku je razvijena tek u stepama Centralne Azije, gdje je savršeno odgovarala potrebama i mogućnostima tamošnjih nomadskih naroda. Konjicu su mnoge države uvele nešto kasnije, zamijenivši dotadašnje bojne dvokolice.

No, i tada je razvoj konjice dosta priječio cijeli niz tehničkih i logističkih problema, najčešće vezanih uz troškove uzgoja i obuke konja. Konjica se u Evropi razvila tek u Srednjem vijeku, s razvitkom tehnologije i uzgajanjem pasmina konja koje su bile pogodne za ratovanje. Tada je postala glavni rod vojske, čije je djelovanje često odlučivalo bitke i ratove. Pješadija je primat povratila tek u Novom vijeku uvođenjem novih taktika i vatrenog oružja.

Konjica je zbog toga počela postepeno gubiti svoje neposredne borbene uloge, tako da se do sredine 19. vijeka počela koristiti uglavnom za izviđanje, tzv. mali rat ili gonjenje poraženog neprijatelja. Prvi svjetski rat je konačno ukazao na zastarjelost konjice u modernom dobu, s obzirom na njene ogromne logističke zahtjeve, skroz neopravdane u odnosu na njenu borbenu vrijednost. Iako se konjica koristila i u kasnijim sukobima, sve vojske su je postepeno ukinule i zamijenile motorizirane i oklopne jedinice, iako u pojedinim oblastima svijeta konjica još uvijek igra korisnu ulogu zbog nedostatka prometne infrastrukture.

Konjičke jedinice u vojskama danas igraju isključivo ceremonijalnu ulogu, dok ih policije koriste u svrhu suzbijanja većih nereda.

Praia

Praia jest glavni i najveći grad male afričke ostrvske države Zelenortska Ostrva. Nalazi se na južnoj obali ostrva Santiago, koji pripada grupi ostrva Sotavento. Grad je trajektna luka ostrva i dom jednog od četiri međunarodna aerodroma u državi. Centar grada poznat je kao Platô zbog svoje lokacije na maloj visoravni.

Osim što je najveći najveći grad države, trgovački je centar i luka preko koje se isporučuje kafa, šećerna trska i tropsko voće. Grad je poznat i po ribarskoj industriji a u blizini grada se nalaze i plaže. Sjedište je općine Praia.

Prstenorepi lemur

Prstenorepi lemur (latinski: Lemur catta) je veliki primat i najprepoznatljiviji predstavnik lemura radi karakterističnog crno-bijelog repa. Pripada porodici Lemuridae i jedini je pripadnik roda Lemur. Kao i svi ostali lemuri endemičan je na Madagaskaru gdje je poznat i pod nazivima hira i maki.

Rat

Rat je sukob koji uključuje organiziranu upotrebu oružja i fizičke sile od strane država ili drugih društvenih grupa. Zaraćene strane obično drže teritoriju, koju mogu

dobiti ili izgubiti; a svaka posjeduje vodećeg pojedinca ili tijelo koje se može predati ili kolabirati, te tako završiti rat. Sve do kraja drugog svjetskog rata, vladao je običaj da učesnici u ratu izdaju formalne objave rata. U posljednje vrijeme se često koriste alternativni izrazi za rat, najčešće u svrhu eufemističkog izbjegavanja ograničenja rata, što uključuje oružani sukob, neprijateljstva i policijska akcija. Vrijeme kada nema formalnog rata, usprkos mogućnosti međunarodnih i unutrašnjih napetosti, se naziva mir. Međutim, neki smatraju da je definicija mira složenija. Pri tome se često citira Baruch Spinoza (1632-1677) koji je rekao da “mir nije odsutstvo rata, nego vrlina, duševno stanje, odnosno sklonost dobroj volji, povjerenju i pravdi. ”Ratovi se obično odvijaju u nizovima vojnih pohoda između dvije zaraćene strane, a povod su im, osim drugih stvari, nesuglasice oko pitanja suvereniteta, teritorije, prirodnih resursa, religije ili ideologija. Rat koji za svrhu ima osloboditi okupiranu zemlju se naziva "oslobodilački rat"; rat između frakcija unutar jedne države je građanski rat.

Reformacija

Reformacija je vjerski i društveni pokret koji je nastao u Evropi tokom 16. vijeka. Bio je to pokušaj unošenja duhovnih i strukturalnih promjena u Crkvu što je dovelo do uspostave Reformiranog kršćanstva.

Ona se je sukobila sa etabliranom strukturom Crkve te stavila pod upitnik primat Pape, zahtijevala smanjenje sekularnog i materijalnog utjecaja Rimske kurije te povratak na ono što joj je i bila svrha - nagovještaj Kristovog nauka, kojeg je zapustila zbog svjetovnih briga.

Među prvima koji su počeli raspravu o pravovaljanosti Rimske crkve bili su valdežani, lolardi i husiti. Ono što nisu uspjeli konačno se je obistinilo po njemačkom svećeniku Martinu Lutheru, kako se čini zbog plemstva koje mu je dalo podršku, napadajući političku vlast papinstva i crkveno bogatstvo.

Važno je spomenuti da je želja za reformom također bila prisutna i u monarhijama. Neki dokumenti pokazuju želju za promjenom među engleskim i francuskim plemstvom. Dokumenti su poznati kao "Provisors and Praemunire" koje su pisali Englezi i Pragmatična sankcija građanstva koju su pisali Francuzi. Nakana ovih dokumenata je bila uspostava nacionalnih crkava s ciljem manje kontrole iz Rima i finansija za kuriju. Kako je vrijeme teklo bilo je sve više protivljenja i negativnog stava prema političkom utjecaju i profanosti Rimske kurije. Bilo je čestih napada na rastrošnost papinstva i kurije, njihovu svjetovnost i umiješanost u dinastičku politiku Italije.

Kako mnoge promjene dolaze valjanim povodom tako je vjerska reforma započela buntom jednog svećenika, koji je bio toliko predan instituciji kojoj je pripadao da je smatrao da ju treba promijeniti na bolje. Tako je Martin Luther 31. oktobra 1517. odlučio započeti raspravu na tada uobičajen način i iznio svojih 95 teza na vrata župne zgrade u Wittenbergu.

Nekako u isto vrijeme između 1523. i 1525., nadahnut Riječju Božjom, mudar, predan i bogobojzan svećenik Huldrych Zwingli je počeo razmišljati o promjenama koje su bile nužne za duhovni i društveni napredak. Njegove je zamisli podržalo gradsko vijeće koje mu je pomoglo staviti u praksu društvene i vjerske reforme, uglavnom u Zürichu, ali je to imalo velik utjecaj i na cijelu Švicarsku kao i na mnoga druga područja u Evropi. Jean Calvin je važan lik za razumijevanje reformacije jer je njegovo djelovanje oko 1541. utemeljilo teokratsko društvo. S izuzetkom Izraelskog kraljevstva nijedno drugo društvo u historiji nije imalo nakanu biti organizirano i upravljano po Božjim standardima kao Ženeva za vrijeme Calvinova života. Calvin je također imao značajan utjecaj na teologiju i djelo "Institutio Christiane Religionis" (1536.) još uvijek je jedno od najboljih djela sistemske teologije. Njegove su ideje imale značajan utjecaj na vjerski i društveni aspekt mnogih društava: njemačkog, francuskog, holandskog, engleskog, škotskog, mađarskog i dr.

U Francuskoj reformacija je uzela velikog maha, ali kako je došla tako je i prošla, doduše više silom nego milom, ponajviše zbog istrebljivanja, zlostavljanja i ubijanja Hugenota, kako su nazivani reformirani kršćani. Nakon serije vjerskih sukoba koji nisu završili samo na usmenim nego i fizičkim okršajima Hugenoti izvukli deblji kraj, tako je kalvinizam u Francuskoj gotovo uništen, a poznata Bartolomejska noć u literaturi poznata kao pokolj kršćana reformacije ostala sinonim za ubistvo i nasilje inspirirano vjerskom netrpeljivošću i mržnjom. Reformacija je uzela velikog zamaha u Holandiji, a u Škotskoj je John Knox uveo prezbiterijalni sistem, po uzoru na Kalvinovu eklezijalnu strukturu u Ženevi, po kojemu su naveliko postale poznate Prezbiterijanske crkve.

Engleska je priča za sebe. Reformacija koja se tamo dogodila nije bila potaknuta duhovnim nego pragmatičnim i političkim potrebama. Naime kralj Henry VIII. nije mogao iz političkih razloga dobiti od Pape rastavu braka. Tako je Henry počeo promišljati i zaključio da je on glava monarhije, a Crkva koju plaća i koja ubire danak za biskupa u Rimu mogla bi služiti njemu, i novaca bi više ostalo kod kuće. Tako je donio "Akt o supremaciji" 1534. te je ni više ni manje nego odbacio kontrolu pape, posebno onu političku, te uspostavio nacionalnu crkvu koju prozvaše Anglikanskom. I tako glava te Crkve, barem što se tiče zemaljske, nije više bio biskup u Rimu nego kralj u Londonu. Iako potaknuta politikom Reformacija u Engleskoj bila je pod utjecajem tzv. Kalvinističke teologije te je imala znakoviti utjecaj na razvijanje teologije i prakse Anglikanske crkve.

U trenutku pojave i na njenim početcima reformatori slabo su se slagali iako je bilo pokušaja usaglašavanja stavova. Razjedinjenost je pomogla protivreformaciji da ubere više ploda te mnoge odbjegle vrati pod skute majke Crkve. Žalosna i sramotna epizoda je Tridesegodišnji rat koji je donio mnogo tuge, devastirao Evropu uzduž i poprijeko, a kada je okončan 1648. donio je stabilnost te je od tog vremena zavladao mir i relativna snošljivost, a protestantizam je postao vrlo moćna i rasprostranjena konfesija u Evropi.

Reformacija je donijela mnogo značajnih promjena te utjecala na razvitak društvenih zajednica i kršćanstva općenito. Naglasak na pojedincu i njegovoj odgovornosti za život te potrebi obraćenja, slobodi i jednakosti neke su od vrijednosti koje su danas sastavni dio svjetonazora, a svoje začetke nalaze u reformacijskim idejama.

Čovjek

Čovjek (mn. ljudi) definiše se na biološki, sociološki i duhovni način.

Kao riječ i izraz, "čovjek" je historijski, vjerski i kulturno uvriježena riječ koja se koristi u smislu označavanja ljudske vrste općenito, tj. pokrivajući sve rodove i polove: muškarce, žene, djecu, transseksualce, itd. U nedostatku boljeg neutralnog izraza, riječ čovjek se koristi kao prevod latinske riječi homo koja označava "osobu." Slično stanje je i u mnogim drugim jezicima, kao naprimjer, u engleskom, gdje se riječ man, doslovno "muškarac," često, mada ne uvijek, koristi u smislu ljudskog bića, pa prema tome uključuje i seksualne polove koji nisu muški, kao naprimjer žene.

Šišmiš

Šišmiši su sisari reda Chiroptera (grć. χείρ - cheir = šaka + πτερόν - pteron = krilo) na čijim je prednjim udovima formirana plovna kožica krila. To ih čini jedinim sisarima s prirodnom sposobnošću za pravi i održiv let. Nasuprot tome, za neke druge sisare se ne može reći da lete, jer neki kao što su letivjeverica, leteći oposum, i primat kolugo, mogu da jedre kroz zrak samo na kratkim udaljenostima. Šišmiši ne lepršaju čitavim prednjim udovima, kao što to čine ptice, već lepršaju širenjem prstiju, koji su vrlo dugi i prekriveni tankom kožnom opnom zvanom patagium.Slijepi miševi su po brojnosti vrsta drugi u redu sisara (nakon glodara), jer čine oko 20% svih klasificiranih vrsta sisara u svijetu, sa oko 1.240 vrsta šišmiša podijeljenih u dva podreda:

megašišmiši (Megachiroptera) − manje specijalizirani i uglavnom voćejedi veliki šišmiši ili leteće lisice i

mikrošišmiši (Microchiroptera) − visoko specijalizirani i eholocirajući mali šišmiši.Oko 70% vrsta šišmiša su insektivori, dok su većina ostalih frugivori, tj. jedu voće. Nekoliko vrsta, kao što su oni koji jedu ribe (Myotis vives) i hrane se životinjama (izuzev insektima), dok su vampirski šišmiši hematofagi, tj. hrane se krvlju.

Šišmiši su prisutni u većem dijelu svijeta i obavljaju vitalne ekološke uloge oprašivanja cvijetova i raspršivanje voćnog sjemena. Mnoge tropske biljne vrste u potpunosti zavise od šišmiša za raspršivanje svojih sjemena. Šišmiši su i ekonomski važni, jer uništavaju insekte, smanjujući tako potrebu za upotrebom pesticida. Najmanji šišmiš je dužine 29 - 34 mm, sa rasponom krila od 15 cm i težinom 2 - 2.6 grama. Također je nedvojbeno najmanja postojeća vrsta sisara sa etrurskom goropadnicom, koja je drugi kandidat.

Žitorađa

Žitorađa (sr. Житорађа) je grad i sjedište istoimene općine u Srbiji. Po podacima iz 2004 općina zauzima površinu od 214 km2. Po podacima iz 2002 godine u općini je živjelo 18.207 stanovnika, a u samom gradu 3.543 stanovnika. Općina Žitorađa nalazi se na jugoistoku Srbije, u Topličkom okrugu, na udaljenosti 10 km od koridora 10 koji povezuje Srbiju sa Makedonijom, Grčkom i dalje sa istokom. Općina se nalazi na udaljenosti 35 km jugozapadno od Niša, i gravitira Nišu kao ekonomskom, političkom i kulturnom centru. U strukturi privrede općine Žitorađa dominantno mjesto zauzima poljoprivreda. U strukturi poljoprivrede posljednjih godina primat zauzima proizvodnja ranog povrća iz plastenika i proizvodnja lubenica. Razvijeno je voćarstvo, a također su zastupljene i sve ostale kulture.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.