Portugalski jezik

Portugalski jezik (a língua portuguesa) je jezik iz romanske grupe jezika i službeni jezik u nekoliko država širom svijeta: Portugal, Brazil (zemlji u kojoj živi 80% od ukupnog broja govornika tog jezika), Angola, Gvineja Bisau, Mozambik, Sao Tome i Principe i Zelenortska Republika.[1]

Osim toga, jedan je od službenih jezika u državama i teritorijama: Istočni Timor, Ekvatorska Gvineja i Makao. Kao rezultat portugalske ekspanzije tokom kolonijalnog perioda, uticaji portugalskog jezika se mogu u područjima: Goa, Daman i Diu u današnjoj Indiji,[2] gradu Batticaloa na istočnoj obali Šri Lanke, na Indonezijskom ostrvu Flores i Malaci u Maleziji.

Sa približno 215 do 220 miliona ljudi kojima je to maternji jezik i sa ukupno oko 260 miliona govornika, portugalski jezik je šesti jezik po broju govornika u svijetu i treći evropski jezik po istom kriteriju (poslije engleskog i španskog).[3] Glavni je jezik na južnoj zemljinoj hemisferi i vodeći jezik Južne Amerike i drugi jezik Latinske Amerike. Službeni je jezik Evropske unije, Mercosul-a, OAS-a, ECOWAS-a i Afričke unije.

Portugalski jezik
Português
Države govorenja Portugal, Brazil, Angola, Gvineja Bisau, Mozambik, Sao Tome i Principe i Zelenortska Republika i ostale države i teritorije gdje je službeni ili jedan od službenih jezika
Regije govorenja Uglavnom Južna Evropa, Južna Amerika, Afrika, Azija
Broj govornika maternji jezik: 215 miliona
Rang 6.
Jezička porodica

indoevropski
 italički
  romanski
   zapadnoromanski
    iberoromanski
     zapadnoiberski
      galicijskoportugalski

       portugalski
Službeni status
Služben u Portugal, Brazil, Angola, Gvineja Bisau, Mozambik, Sao Tome i Principe i Zelenortska Republika
Jezički kod
ISO 639-1 pt
ISO 639-2 por
ISO 639-3 por
Također pogledajte: Jezik | Spisak jezika

Varijante

Postoje dvije glavne varijante portugalskog jezika: dominantni, brazilski portugalski (português brasileiro na port., Brazilian Portuguese na engl., brésilien na franc.), kojim se služi oko 80 % svih govornika portugalskog jezika, i evropski ili luzitanski portugalski (português lusitano ili português europeu na port., Continental Portuguese na engl.) koji je službeni jezik u Portugalu, afričkim zemljama i u Istočnom Timoru. Brazilski portugalski proučavaju brazilijanisti, a luzitanski portugalski luzitanisti.

Ekspanzija jezika

Lusophone World
Države i regije gdje je portugalski jezik službeni jezik

Portugalski jezik proširio se svijetom tokom 15. i 16. vijeka, u doba kada je Portugal stvarao prvu i najdugovječniju evropsku kolonijalnu i trgovinsku imperiju koja se protezala od Brazila, u Južnoj Americi, do Kine i Japana. Kao rezultat te ekspanzije portugalski je danas zvanični jezik u osam zemalja. Postoji još oko dvadeset kreolskih jezika koji su se razvili iz portugalskog. Portugalski je značajan manjinski jezik u Andori, Luksemburgu, Namibiji, Švicarskoj i Južnoafričkoj Republici. Značajna dijaspora koja govori portugalskim postoji u gradovima širom svijeta, kao na primjer u Parizu u Francuskoj, Bostonu, New Jerseyu, Miamiu, SAD-u te u Japanu.

Pravopis

Pravopis portugalskog jezika nije u potpunosti fonološki, iako je mnogo manje komplikovan od npr. francuskog ili engleskog pravopisa. Istim grafemom mogu biti predstavljeni različiti glasovi, a vrijedi i obratno, isti glas, može, u pisanju, biti predstavljen različitim grafemima.

Postoje tri grafička naglaska: akut (á), cirkumfleks (â), gravis (à). Ostali dijakritički znaci su: tilda (ã) i dijereza (ü). Cirkumfleks (â) se koristi za označavanje zatvorenih samoglasnika (kao u esôfago 'jednjak'), nazalnih samoglasnika (kao u amêndoa 'badem') i nazaliziranih samoglasnika (kao u Amazônia 'Amazonija', câmera 'kamera'), a tilda (ã) samo za označavanje nazalnih samoglasnika (kao u tobogã 'tobogan', tchã 'čar, draž', cãibra 'grč'). Akut (á) se koristi za označavanje otvorenih (oralnih) samoglasnika (kao u xícara 'šoljica'), nazalnih samoglasnika (kao u íntimo 'blizak, intiman', neném 'beba', refém 'taoc') i nazaliziranih samoglasnika (kao u único 'jedini'). Gravis (à) se javlja samo u stegnutim oblicima prijedloga a i određenog člana ženskog roda a(s) (a + a(s) = à(s)) ili pokazne zamjenice aquele(s), aquela(s), aquilo (a + aquel... = àquel...). Dijereza (ü) se koristi samo u skupovima güe, qüe, güi, qüi, označavajući da ovdje u ima vrijednost polusamoglasnika [w]). Od suglasnika, za portugalski jezik su karakteristični digrafi nh, lh i ch, te ç, koji, kao i u francuskom jeziku, ima vrijednost glasa [s]. Njih se ne smatra posebim slovima, pa se, stoga, u rječnicima nhoque 'njoki' nalazi između névoa 'magla' i nicaragüense 'nikaragvanski'. Apostrof se rijetko koristi. (Ostao je u upotrebi samo u sintagmi d'água '(od) vode, vodeni, (s) vodom'). Upotreba zareza, uzvičnika i upitnika se uglavnom poklapa s bosanskom upotrebom.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "Estados-membros da CPLP" (jezik: portugalski). 9. 3. 2017.
  2. ^ Michael Swan; Bernard Smith (2001). "Portuguese Speakers". Learner English: a Teacher's Guide to Interference and Other Problems. Cambridge University Press.
  3. ^ "CIA World Factbook". Pristupljeno 12 June 2015.
Afrika

Afrika je jedan od sedam svjetskih kontinenata. Sa površinom od 30.370.000 km2 (uključujući i ostrva koja joj pripadaju) čini oko 6% zemljine površine i oko 20,4% ukupnog svjetskog kopna. S brojem stanovnika od oko 1,2 milijarde (2016.), Afrika je poslije Azija drugi najmnogoljudniji kontinent i predstavlja oko 16% ukupne svjetske populacije.

Okružena je Sredozemnim morem na sjeveru, Sueskim kanalom i Crvenim morem duž Sinajskog poluostrva na sjeveroistoku, Indijskim okeanom na jugoistoku i Atlantskim okeanom na zapadu.

Kontinent obuhvata i Madagaskar kao i različite arhipelage. Sastoji se od 54 suverene države, devet teritorija i dvije de facto nezavisne države sa djelimičnim priznanjem.

Afričko stanovništvo je najmlađe stanovništvo na svijetu, sa prosjekom od 19,7 dok je svjetski prosjek 30,4 godina starosti. Alžir je površinski najveća a Nigerija najmnogoljudnija afrička država.

Afrika, a posebno centralni dio Istočne Afrike, široko je prihvaćena kao mjesto porijekla ljudske rase. Kontinent se prostire na ekvatoru i obuhvata mnoge klimatske oblasti i jedini je kontinent koji se proteže od sjevernih do južnih umjerenih zona.

Vrlo je raznolik kontinent, kako po narodima koji ga naseljavaju, tako i kulturi i jezicima koji su u upotrebi. Krajem 19. vijeka, evropske države su kolonizirale veći dio Afrike, tako da većina današnjih država ovog kontinenta svoje početke vuku iz perioda dekolonizacije s početka i sredine 20. vijeka.

Afričke nacije pokušavaju da međusobno sarađuju usljed čega se osnivaju međunarodne organizacije, između ostalih i Afrička unija, sa sjedištem u etiopskom glavnom gradu Adis Abebi.

Brazil

Brazil je najveća i najmnogoljudnija država u Južnoj Americi i površinom zauzima polovinu ovog kontinenta. Ukupna površina iznosi 8.514.877 km2. Po veličini površine peta je u svijetu, iza Rusije, Kanade, Kine i SAD.

Proteže se na velikom području, obuhvatajući središte kontinenta i istočnu obalu Atlantskog okeana. Graniči sa Urugvajem, Argentinom i Paragvajem na jugu, Bolivijom i Peruom na zapadu, te Kolumbijom, Venecuelom, Gvajanom, Surinamom i Francuskom Gvajanom. Velik dio Brazila pripada slivu rijeke Amazon i prekriven je kišnim šumama. Brazil je federacija koja se sastoji od 26 država i Saveznog okruga glavnog grada Brazilije.

Većina stanovnika ove nacije su koncentrisani duž istočne obale. Iako se njen glavni grad Brazílija nalazi daleko u unutrašnjosti, sve veći broj migranata se također kreće ka unutrašnjosti. Razvijeni gradovi ove nacije, ogromne hidroelektrane i industrijski kompleksi, rudnici i plodno obradivo zemljište čine je jednom od glavnih svjetskih ekonomija.

Međutim, Brazil se također bori sa izuzetno velikim socijalnim nejednakostima, zagađenjem prirodne okoline, povremenim finansijskim krizama, a ponekad i zastojem političkog sistema.

Brazil je jedinstven u južnoameričkom kontinentu, jer se nakon nezavisnosti od Portugala nije podijelio u odvojene zemlje kao britanske i španske kolonije u regiji. Umjesto toga, zadržao je svoj ​​identitet kroz vijekove i razne oblike vlasti.

Zbog te hegemonije, portugalski jezik je glavni govorni jezik osim među brazilskim Indijancima, posebno onima u udaljenijim prostranstvima amazonskog sliva.

Na prijelazu u 21. vijek Brazilci su obilježili 500. godišnjicu od dolaska Portugalaca sa mješavinom javne proslave i neodobravanja.

Kolinda Grabar-Kitarović

Kolinda Grabar-Kitarović (rođena 29. aprila 1968) jeste hrvatska političarka, diplomata, 4. po redu predsjednica Republike Hrvatske od februara 2015. Od 2011. do 2014. bila je na funkciji pomoćnika generalnog sekretara NATO-a za javnu diplomatiju. Ujedno je i prva žena ikada postavljena na tu poziciju. Od 2008. do 2011. bila je ambasadorica Hrvatske u SAD-u. Na mjesto ambasadorice imenovana je 19. marta 2008. Od 2005. do 2008. vršila je funkciju ministrice vanjskih poslova Republike Hrvatske.

Rođena je na Rijeci, tada u SFRJ. Živjela je u SAD-u jedan period djetinjstva, a u Los Alamosu je završila srednju školu. Nakon toga, vratila se u Hrvatsku, gdje je upisala Filozofski fakultet Univerziteta u Zagrebu, gdje je diplomirala na engleskom i španskom jeziku 1992. Kasnije je stekla magistarsku titulu u oblasti međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Zagrebu. Od 1995. do 1996. pohađala je Diplomatsku akademiju u Beču.

Godine 1992. postaje savjetnica odjeljenja za međunarodnu saradnju pri Ministarstvu nauke i tehnologije Hrvatske. Sljedeće godine prelazi na mjesto savjetnice u Ministarstvu vanjskih poslova. Postala je šefica sjeveroameričkog odjeljenja Ministarstva vanjskih poslova 1995, gdje ostaje do 1997. Te godine počinje raditi za hrvatsku ambasadu u Kanadi, kao diplomatski savjetnik sve do oktobra 1998, a nakon toga imenovana je kao ministar-savjetnica. U Kanadi je ostala sve do 2000.

Postaje ministar-savjetnica 2000. pri Ministarstvu vanjskih poslova. Tu funkciju napušta 2003. U novembru te godine izabrana je u Hrvatski sabor iz 7. izborne jedinice kao članica HDZ-a. U vladi formiranoj decembra 2003. postavljena je za ministricu evropskih integracija, gdje je početkom 2004. započela pregovore za ulazak Hrvatske u Evropsku uniju. U februaru 2005. imenovana je za ministricu vanjskih poslova Hrvatske.

Njen izbor na mjesto ministrice potvrđen je u Saboru te je položila ministarsku zakletvu 17. februara 2005. Njen osnovni zadatak kao ministrica vanjskih poslova bio je da odvede Hrvatsku u EU. Na mjestu ministrice vanjskih poslova naslijedio ju je Gordan Jandroković, nakon parlamentarnih izbora novembra 2007.

U septembru 2012. dnevne novine Jutarnji list dale su naznake da je Grabar-Kitarović jedna od mogućih HDZ-ovih kandidatkinja za predsjedničke izbore u Hrvatskoj. Predsjednik stranke Tomislav Karamarko izjavio je da je s njom održao sastanak kako bi razmotrili moguću kandidaturu. U intervjuu je izjavila da će sačekati da joj mandat pri NATO-u istekne prije nego što razmotri nastavak svoje političke karijere u Hrvatskoj.

Latinska unija

Latinska unija je međunarodna organizacija sastavljena od zemalja u kojima se govore romanski jezici (francuski, španski, italijanski, portugalski, rumunski i katalonski). Zadatak joj je promovisati i širiti zajedničko naslijeđe latinske kulture.

Unija je osnovana 1954. godine u Madridu. Kao institucija je formalno priznata 1983. godine.

Od tada, broj članova je porastao s 12 na 35 zemalja.

Mozambik

Mozambik (portugalski: Moçambique; izgovor: [mʊsɐmˈbik]) jest država u jugoistočnoj Africi. Glavni grad je Maputo. Mozambik je od 12. novembra 1995. godine član Commonwealtha. Nacionalni praznik je 25. juna, po Danu nezavisnosti od Portugala (1975). Mozambik se nalazi na obali Indijskog okeana, između 10 i 27 stepeni južne geografske širine. Graniči sa Tanzanijom, Malavijem, Zambijom, Zimbabveom, Južnoafričkom Republikom i Svazilandom. Mozambičkim kanalom na istoku, Madagaskar je odvojen od afričkog kontinenta.

Namibija

Namibija, zvanično Republika Namibija (Republiek van Namibië, Republik Namibia), je država u južnom dijelu Afrike. Na zapadu izlazi na obale Atlantskog okeana, dok na kopnu graniči sa Angolom i Zambijom na sjeveru, Bocvanom na istoku i JAR na jugu i istoku. Iako ne graniči sa Zimbabveom, dijeli ih nešto manje od 200 metara, u tehničkom pogledu samo granica između Zambije i Bocvane. Dobila je nezavisnost od Južnoafričke Republike 21. marta 1990. godine nakon namibijskog rata za nezavisnost. Njen najveći grad, ujedno i glavni grad je Windhoek. Namibije je član Ujedinjenih nacija (UN), Južnoafričke razvojne zajednice (SADC), Afričke unije (AU) i nacija Commonwealtha.

Procjenjuje se da Namibija ima oko 2,1 milion stanovnika. Država ima stabilnu višepartijsku parlamentarnu demokratiju. Poljoprivreda, stočarstvo, turizam, rudarstvo, naročito kopanje dijamanata, uranija, zlata, srebra i baznih metala, čine temelje namibijske privrede. Zbog vrlo suhe, vruće, gotovo nenaseljene pustinje Namib, Namibija spada među najrjeđe naseljene države svijeta. Gotovo pola stanovništva živi ispod međunarodnog praga siromaštva, a stanovništvo je teško pogođeno efektima HIV/AIDS zaraze, gdje je gotovo 15% stanovništva zaraženo HIV virusom (prema podacima iz 2007. godine).

Romanski jezici

Romanski jezici (također poznati i kao novolatinski jezici) su podgrupa italskih jezika, posebno onih koji su se razvili iz dijalekata latinskog jezika, odnosno tzv. vulgarnog latinskog, latina vulgata, kojim su, nakon raspada Rimskog carstva, govorili obični ljudi na prostoru današnje Italije, Portugala, Španije, Francuske i Rumunije.

Danas u svijetu živi oko 800 miliona govornika ovog jezika, uglavnom u Evropi, Africi i Americi, ali i na drugim mestima. Osim toga, glavnim jezicima ove grupe jezika služe se i mnnogi narodi kojima to nije maternji jezik a u velikoj mjeri se koristi i kao lingua franca. Ovo je naročito slučaj sa francuskim, koji se u velikoj mjeri koristi u centralnoj i zapadnoj Africi, Madagaskaru, Mauricijusu i Magrebu.

Pet najrasprostranjenijih romanskih jezika po broju izvornih govornika su: španski (470 miliona), portugalski (250 miliona), francuski (150 miliona), italijanski (70 miliona) i rumunski (25 miliona).

Santa Catarina (država)

Santa Catarina je jedna od 26 saveznih država Brazila, locirana unutar južne regije.

Prostire se na površini od 95.346 km2 a prema podacima iz 2012. godine u ovoj provinciji je živjelo 6.634.250 stanovnika. Gustina naseljenosti iznosi 70 stanovnika/km2. 20. je savezna brazilska država po veličini i 11. po broju stanovnika.

Glavni grad države je Florianópolis, koji leži na ostrvu Santa Catarina dok je najveći grad države Joinville.

Prema ekonomskim pokazateljima za period između 2002. i 2008. godine, Santa Catarina je država s najvišim životnim standardom u zemlji.

Spisak jezika

Ovo je spisak članaka o prirodnim jezicima i narječima.

Vidi i: Jezik, Spisak programskih jezika, Slavenski jezici

Srednjozapadna regija (Brazil)

Srednjozapadna regija (portugalski: Região Centro-Oeste do Brasil) je jedna od pet geografskih regija Brazila. Sastavljena je od 3 od ukupno 26 saveznih brazilskih država: Goiás, Mato Grosso i Mato Grosso do Sul i Federalnog Distrikta u kojem se nalazi i glavni grad Brazila, Brasília.

Premještanjem saveznog glavnog grada iz Rio de Janeira u Brasíliju, 1960-ih, i izgradnjom puteva i željeznice prema unutrašnjosti zemlje omogućilo je lakši pristup ovom dijelu Brazila, što je dovelo do ubrzanog naseljavanja ovog područja i značajnog doprinosa njegovom razvoju.

Jedna od saveznih država, Mato Grosso do Sul, je nastala 1979. godine, čime se realizirala odluku vlade da podijele tadašnju državu Mato Grosso u dvije zasebne države kako bi se olakšalo upravljanje i razvoj ove regije.

Svojim položajem, predstavlja srce Brazila i zauzima 18,86% nacionalne teritorije.

Zajednica država portugalskog govornog područja

Zajednica država portugalskog govornog područja (Comunidade dos Países de Língua Portuguesa - CPLP) jeste zajednica država u kojima je službeni jezik portugalski.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.