Plantaža

Plantaža, (njem. plantage od lat. planta – biljka) velika poljoprivredna ili šumska površina na kojoj se uzgaja samo jedna poljoprivredna ili šumska kultura. U poljoprivredi su poznate su plantaže duhana, kafe, pamuka, šećerne trske, voćaka u poljoprivredi. U šumarstu su najpoznatije poznate plantaže topola, koja je brzorastuća vrsta drveta.

Abies fraseri plantation
Plantaža jelki
12 godina ropstva (film)

12 godina ropstva (engleski: 12 Years a Slave) britansko-američki je historijski dramski film snimljen 2013. i adaptacija je istoimenih memoara iz 1853. autora Solomona Northupa, rođenog u državi New York kao slobodni afrički amerikanac koji je otet u Washingtonu, D.C., 1841. i prodat u ropstvo. On je radio na plantažama u državi Louisiana dvanaest godina prije nego što je pušten na slobodu. Prvo akademsko izdanje Northupovih memoara, koje su 1968. priredili Sue Eakin i Joseph Logsdon, pažljivo traga i potvrđuje događaje i zaključuje ih kao tačne.Ovo je treći dugometražni igrani film u režiji Stevea McQueena. Scenario je napisao John Ridley. Chiwetel Ejiofor glumi Solomona Northupa. Michael Fassbender, Benedict Cumberbatch, Paul Dano, Paul Giamatti, Lupita Nyong'o, Sarah Paulson, Brad Pitt i Alfre Woodard su se istaknuli u sporednim ulogama. Glavno snimanje obavljeno je u New Orleansu, Louisiana, od 27. juna do 13. augusta 2012. Lokacije koje su se koristile bile su četiri historijske prijeratne (Američki građanski rat) plantaže: Felicity, Magnolia, Bocage i Destrehan. Od sve četiri, Magnolia je najbliža kao stvarna plantaža, gdje je držan Northup.

Film je dobio dobru ocjenu kritike, a nekoliko medija proglasilo ga je za najbolji film godine. Također se pokazao uspješnim na kino blagajnama, i zaradio je preko 140 miliona dolara sa budžetom od 20 miliona dolara. Film je osvojio tri Oscara: za najbolji film, najbolju sporednu glumicu za Nyong'o i najbolji adaptirani scenarij za Ridleyja. Film je također i dobinik nagrade Zlatnog globusa za najbolji film - drama, kao i nagradu za najbolji film od strane britanske Akademije za filmsku i televizijsku umjetnost; Ejiofor je dobio nagradu za najboljeg glumca.

Adana

Adana je veliki grad u južnom dijelu Turske, u Sredozemnoj regiji. Nalazi se na rijeci Seyhan, oko 35 km udaljena od obale Sredozemnog mora. Administrativno je središte istoimene provincije a sa nešto više od 1,7 miliona stanovnika (podaci za 2016.) peti je najmnogoljudniji grad u Turskoj.

Jedan je od najvećih i najdinamičnijih turskih gradova, smješten nedaleko od Sredozemlja, u vrlo plodnom nizinskom području.

Policentrična metropolitanska regija Adana-Mersin, sa populacijom od oko 3 miliona stanovnika se prostire na površini oko 70 km širokoj i 25 km dugoj, obuhvatajući gradove Mersin, Tarsus i Adana.

Foreign Direct Investment Magazine (pripojen Financial Timesu) proglasio je Adanu i njenu provinciju jednom od 25 evropskih regija budućnosti za 2006./2007. Izabrana za područje Turske zajedno s provincijom Kocaeli, Adana je ostvarila najveći broj bodova za cjenovnu učinkovitost (za razliku od İzmit, koji ima znatno razvijeniju infrastrukturu), dok su obje provincije jednako dobro prošle što se tiče ljudskih resursa i kvalitete življenja.

NATO-ova zračna baza Incirlik nalazi se 12 kilometara istočno od grada.

Američki građanski rat

Američki građanski rat 1861-1865, u Sjedinjenim Američkim Državama, je bio rat između sjevernih saveznih država (Unija ili Sjever) i južnih robovlasničkih država (tada novoformirana Konfederacija ili Jug pod vodstvom Jefferson Davisa). Unija se sastojala od svih država u kojima je bilo zabranjeno robovlasništvo (takozvane slobodne države), kao i od pet država koje su dopuštale držanje robova, i bila je pod vodstvom Abraham Lincolna i Republikanske partije. Sama Republikanska partija je osporavala širenje ropstva na teritoriji SAD, a njihova pobjeda na izborima 1860. godine bila je uzrokom toga da je sedam južnih država proglasilo otcjepljenje od Unije još prije i nego je Lincoln preuzeo predsjednički mandat. Unija je odbila da prizna otcjepljenje okarakterisavši ga kao pobunu.

Neprijateljstva su počela 12. aprila 1861. godine napadom trupa Konfederacije na utvrdu Fort Sumter u Južnoj Karolini. Linkoln je reagovao na ovo tako što je pozvao dobrovoljce u vojsku Unije, da bi poslije tog čina još četiri južne države proglasile otcijepljenje. Prve godine je Unija uspostavila kontrolu nad pograničnim državama, kao i pomorsku blokadu Konfederacije. U 1862. godini već je došlo do većih bitaka i gubitaka u ljudstvu s obje strane, do tada nezabilježenih u historiji SAD (Bitka kod Šajloa, Bitka kod Entitema). U septembru 1862. Linkoln je izdao Proklamaciju o emancipaciji u kojoj je odredio ukidanje ropstva kao glavni cilj rata.

Prvih godina su snage Konfederacije predvođene Robert Edward Leeom ostvarile nekoliko pobjeda u okršajima sa snagama Unije. Međutim 1863. godine došlo je do bitke kod Gettysburga, koja se smatra prekretnicom rata. Nakon toga je uslijedilo zauzimanje Vicksburga i Port Hudsona od strane snaga sjevera predvođenih Ulysses S. Grantom, čime je ostvarena kontrola Unije nad cijelom rijekom Mississippi. U 1864. godini snage Unije zauzimaju i Richmond, glavni grad Konfederacije, a potom slijedi zauzimanje Atlante od strane snaga Unije predvođenih Williamom Shermanom. Otpor Konfederacije je slomljen u aprilu 1865. godine, kada se Lee sa ostacima svojih snaga predao Grantu.

Rat se pokazao kao najsmrtonosniji u historiji SAD, izazvavši smrt oko 620.000 vojnika i neutvrđen broj civilnih žrtava. Historičar John Huddleston procijenio je stopu smrtnosti na 10 posto svih sjevernjačkih muškaraca straih 20–45 godina, i 30 posto svih južnjačkih muškaraca starosti 18–40 godina. Druge njegove posljedice su ukidanje ropstva, jačanje uloge centralne vlasti, kao i porast socijalnih, političkih, rasnih i ekonomskih tenzija, što još uvijek vrši uticaj na savremeno američko društvo.

Aracataca

Aracataca je općina u departmanu Magdalena, smještena na obali Karipskog mora, Kolumbija.

Osnovana je 1885. godine i leži na istoimenoj rijeci po kojoj je i dobila naziv.

Banana

Banana je jestivo voće, u strogo botaničkom smislu spada u bobice, a plod je nekoliko vrsta velikih biljnih vrsta cvjetnica iz roda Musa. (U nekim zemljama, banane koje se koriste za kuhanje nazivaju se plantani.) Ovo voće je različite veličine, boje i čvrstoće, ali je uglavnom izduženo i zakrivljeno. Ima mehko tijelo, bogato škrobom, a kora im može biti zelena, žuta, crvena ili smeđa, kada sazrije. Banane rastu u grozdovima, viseći na vrhu biljke. Gotovo sve moderne jestive banane bez sjemena (partenokarpične) porijeklom su od dvije divlje vrste: Musa acuminata i Musa balbisiana. Naučna (binomna) imena većine kultiviranih banana su Musa acuminata, Musa balbisiana i Musa × paradisiaca za hibrid Musa acuminata × M. balbisiana, u zavisnosti od njihove genomske konstitucije. Starije binomno ime Musa sapientum danas se više ne koristi.

Vrste iz roda Musa su porijekom iz tropskih područja Indonezije, Malajskog poluostrva i Australije, a smatra se da je po prvi put uzgajana na Papua Novoj Gvineji. Prema podacima FAO, razne vrste banane rastu u najmanje 107 zemalja svijeta, uglavnom zbog plodova, a nešto manje zbog vlakana, vina, piva ili kao ukrasna biljka.

U svjetskim okvirima, ne postoji oštro razgraničenje između pojmova banane i plantani. Naročito u Americi i Evropi, banana se obično odnosi na mehke, slatke banane, pogotovo one iz grupe Cavendish, koje su glavni izvozni proizvod iz zemalja izvoznica banana. Nasuprot tome, sorte iz roda Musa sa čvršćim plodovima, sa većim udjelom škroba, nazivaju se plantani. U drugim područjima, kao što je Jugoistočna Azija, rastu i upotrebljavaju se mnoge druge sorte i vrste banana, tako da takva dvostrana distinkcija nije korisna niti je lokalni jezici tog područja imaju.

Pojam banana se također koristi i kao uobičajeno ime za biljke koje daju ovo voće. On se može proširiti i na druge članove iz roda Musa poput Musa coccinea (crvenocvjetna banana), Musa velutina (roza banana) i Fe'i banane. Pojam se također ponekad koristi i za vrste iz roda Ensete, kao što su Ensete glaucum (sniježna banana) i ekonomski važna vrsta Ensete ventricosum (lažna banana). Oba ova roda su klasificirana u porodicu banana, Musaceae.

Biogorivo

Biogoriva su ona goriva koja se dobijaju preradom biomase. Njihova energija,koja je porijeklom iz svjetlosti sunčevog zračenja, usvojena je fiksacijom ugljika. Najprije je pretvorena u hemijsku, redukcijom ugljika iz zraka, prilikom sinteze organskih spojeva. Za razliku od ugljika koji se oslobađa iz fosilnih goriva, mijenjajući klimatske uvjete na Zemlji, ugljik u biogorivima dolazi iz atmosfere, odakle ga biljke uzimaju u procesu rasta, odnosnio metabolizma. Iako su fosilna goriva također nastala fiksacijom ugljika, ne smatraju se biogorivima jer sadrže ugljik koji se ne izmjenjuje u normalnom prirodnom kruženju materije i protoku energije, već nakon geološki dugog vremena.Biogoriva postaju popularna zbog rasta cijena nafte, potrebe za sigurnijim pribavljanjem energije, zabrinutosti zbog štetnih emisija stakleničkih plinova, ukratko iz ekonomskih i ekoloških potreba.

U 2010. godini, svjetska proizvodnja biogoriva dosegla je 105 milijardi litara, s porastom od 17% u odnosu na 2009. U prometu zauzimaju 2,7%, s najvećim udjelom bioetanola i biodizela. Svjetska proizvodnja bioetanola je iznosila 86 milijardi litara, a najveći proizvođači su Sjedinjene Američke Države i Brazil (zauzimaju 90% svjetske proizvodnje). Najveći proizvođači biodizela su zemlje Europske unije s udjelom od 53% u svjetskoj proizvodnji. Prema podacima Internacionalne energetske agencije („International Energy Agency“), do 2050. godine biogoriva mogu zadovoljiti četvrtinu svjetske potrebe za gorivima u prometu. Globalno, biogoriva se najčešće koriste za prijevoz i u kućanstvu. Većina goriva za prijevozna sredstva su kapljevita jer vozila zahtijevaju veliku gustoću energije, kao što je ona koja je sadržana u kapljevinama i krutinama. Veliku gustoću energije najlakše i najefikasnije je dobiti motorom s unutarnjim izgaranjem, a on zahtijeva da gorivo bude čisto. Goriva koja najlakše izgaraju su kapljevita i plinovita (mogu se ukapljivati), praktična su za prijenos i izgaraju čisto (bez krutih produkata).

Prva biogoriva su bila pravljena a od šećera, škroba, biljnog ulja i životinjskih masti, primjenom uobičajenih tehnologija. Osnovne sirovine za proizvodnju biogoriva prve generacije bile su i žitarice i sjemenke, kao što su pšenica i kukuruz, te fermentacijom, kada je spravljan bioetanol. Korištenjem suncokretovog sjemena i uljane repice, dobija se biodizel.

Brazil

Brazil je najveća i najmnogoljudnija država u Južnoj Americi i površinom zauzima polovinu ovog kontinenta. Ukupna površina iznosi 8.514.877 km2. Po veličini površine peta je u svijetu, iza Rusije, Kanade, Kine i SAD.

Proteže se na velikom području, obuhvatajući središte kontinenta i istočnu obalu Atlantskog okeana. Graniči sa Urugvajem, Argentinom i Paragvajem na jugu, Bolivijom i Peruom na zapadu, te Kolumbijom, Venecuelom, Gvajanom, Surinamom i Francuskom Gvajanom. Velik dio Brazila pripada slivu rijeke Amazon i prekriven je kišnim šumama. Brazil je federacija koja se sastoji od 26 država i Saveznog okruga glavnog grada Brazilije.

Većina stanovnika ove nacije su koncentrisani duž istočne obale. Iako se njen glavni grad Brazílija nalazi daleko u unutrašnjosti, sve veći broj migranata se također kreće ka unutrašnjosti. Razvijeni gradovi ove nacije, ogromne hidroelektrane i industrijski kompleksi, rudnici i plodno obradivo zemljište čine je jednom od glavnih svjetskih ekonomija.

Međutim, Brazil se također bori sa izuzetno velikim socijalnim nejednakostima, zagađenjem prirodne okoline, povremenim finansijskim krizama, a ponekad i zastojem političkog sistema.

Brazil je jedinstven u južnoameričkom kontinentu, jer se nakon nezavisnosti od Portugala nije podijelio u odvojene zemlje kao britanske i španske kolonije u regiji. Umjesto toga, zadržao je svoj ​​identitet kroz vijekove i razne oblike vlasti.

Zbog te hegemonije, portugalski jezik je glavni govorni jezik osim među brazilskim Indijancima, posebno onima u udaljenijim prostranstvima amazonskog sliva.

Na prijelazu u 21. vijek Brazilci su obilježili 500. godišnjicu od dolaska Portugalaca sa mješavinom javne proslave i neodobravanja.

Dendrologija

Dendrologija, (grč. dendron – drvo i logos - govor, riječ, pojam) je nauka o drvenastim vrstama biljaka, drveća i žbunja. Ona izučava osobine, sistemsko mjesto i značaj pojedinih drvenastih vrsta. Dendrologija ima više pravaca istraživanja i razvoja:

Šumarska dendrologija - proučava domaće, samonikle (autohtone, indigene) i strane (alohtone, egzotične) vrste, koje su od značaja u produkciji drveta, za pošumljavanje, šumske kulture, plantaže i zaštitne pojaseve;

Hortikulturna dendrologija – izučava vrste koje nalaze primjenu pri ozelenjavanju naselja, parkova, vrtova, drvoreda i sl.;

Voćarska dendrologija se bavi drvenastim vrstama zastupljenim u voćnjacima.Naše planeta Zemlja je bogata drvenastim biljkama. Smatra se da u Evropi ima oko 10.000 drvenastih vrsta. Mnoge od vrsta su unesene iz privrednih, ali i dekorativnih razloga.

Dobro poznavanje dendrologije je temelj mnogih šumskih disciplina, prije svega gajenja šuma, šumskih kultura i plantaža, kao i oplemenjivanja šumskog drveća. U svojim izučavanjima ona se oslanja na botaniku, pedologiju, klimatologiju i neke druge disipline.

George Washington

George Washington (22. februar 1732 – 14. decembar 1799) bio je američki političar i prvi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (1789–1797), vrhovni komandant Kontinentalne armije za vrijeme Američkog rata za nezavisnost i jedan od Očeva osnivača Sjedinjenih Američkih Država. On je presjedavao konvencijom koja je izgradila trenutni Ustav Sjedinjenih Američkih Država i za života je nazvan "otac nacije".

Zbog njegove snažne liderske sposobnosti, Washington je jednoglasno izabran za predsjednika u prva dva nacionalna izbora. On je nadgledao stvaranje jake, dobro finansirane nacionalne vlade koja je bila neutralna za vrijeme Francuskih revolucionarnih ratova, potisnuvši Viski pobunu, osvojivši naklonost svih Amerikanaca. Za vrijeme njegovog mandata uspostavljeni su mnogi presedani, koji se i danas koriste, kao što su sistem kabineta, inauguralni govor i titula G. Predsjednik. Njegovim povlačenjem sa dužnosti nakon dva mandata uspostavljena je tradicija koja je bila neprekinuta do 1940. godine.

Rođen je u pokrajinskoj koloniji Virginiji. Njegova porodica je bila bogata i imala je plantažu duhana i robove koje je naslijedila, ali su njegovi pogledi na ropstvo evoluirali. U mladosti je postao viši britanski oficir kolonijalne policije u prvim fazama Francuskog i Indijanskog rata. Na Drugom Kontinentalnom kongresu 1775. godine Washington je izabran za zapovjednika glavne kontinentalne vojske u američkoj revoluciji. Washington je, kao komandant, protjerao Britance iz Bostona 1776. godine, ali je poražen i zarobljen kasnije te godine, kada je izgubio New York. Nakon prelaska rijeke Delaware usred zime, porazio je Britance u dvije bitke i ponovo zauzeo New Jersey. Ova bitka je poznata kao bitka kod Trentona.

Njegova strategija je omogućila Kontinentalnim snagama da poraze dvije glavne britanske vojske u Saratogi 1777. godine i Yorktownu 1781. godine. Historičari hvale Washingtonov izbor generala, očuvanje i komandu nad vojskom, koordinaciju sa Kongresom, sa državnim guvernerima i njihovom policijom, za usmjeravanje pažnje na zalihe, logistiku i obuku. U borbi je, međutim, Washington više puta nadmudrio britanskog generala sa većom vojskom. Nakon pobjede 1783. godine, Washington je dao ostavku kao glavni zapovjednik, dokazujući svoje protivljenje diktaturi i njegovu predanost američkom republikanizmu.

Washington je presjedavao Ustavnom Konvencijom 1787. godine, u kojoj je osmislio novi oblik savezne vlade za Sjedinjene Države. Nakon jednoglasnog izbora za predsjednika 1789. godine, radio je na tome da ujedini rivalske frakcije u novoj državi. Podržao je program Aleksandra Hamiltona kako bi zadovoljio sve učesnike, uspostavio je federalni i državni nivo, uspostavio je stalno sjedište vlade, implementirao efikasan poreski sistem i stvorio nacionalnu banku. Kako bi izbjegao novi rat sa Velikom Britanijom, garantirao je deset godina mira i profitabilnu trgovinu potpisujući Jay sporazum 1795. godine, uprkos intenzivnom protivljenju Jeffersona. Iako je bio nestranački političar, nikada nije ušao u Federalnu stranku, ali je u velikoj mjeri podržavao njihovu politiku. Washingtonov oproštaj od politike je bio izraz republikansku vrline, upozoravajući ih na jednostračje, regionalizam i učešće u stranim ratovima. Povukao se 1797. godine u svoj dom na plantažu u Mount Vernonu.

Dok je bio na vlasti, posebno se brinuo za očuvanje slobode, smanjenje regionalnih napetosti i promociju duha američkog nacionalizma. Nakon njegove smrti, pjevali su se hvalospjevi "prvi u ratu, prvi u miru, i prvi u srcima svojih zemljaka". Akademici i naučnici ga dosljedno svrstavaju među tri najbolja predsjednika u američkoj historiji; upamćen je i prikazan na spomenicima, valuti i drugim posvetama do današnjih dana.

Haiti

Haiti je ostrvska država u Srednjoj Americi. Haiti dijeli karipsko ostrvo Hispaniolu s Dominikanskom Republikom. Glavni grad je Port-au-Prince koji se prije zvao Saint-Domingue.

Stekavši nezavisnost 1804. godine nakon Haićanske revolucije (1791-1803. godine) kojim je napoleonska vojska protjerana sa ostrva, Haiti je postao prva samostalna država s većinskim crnačkim stanovništvom.

Kilis (provincija)

Provincija Kilis (tur.: Kilis ili) je provincija na jugu Turske. Na površini od 1.428 km2 živi 114.724 stanovnika.

Provincija je do 1994. godine bila dio Provincije Gaziantep.

Glavni grad provincije je Kilis i u njemu živi oko 2 trećine ukupnog stanovništva provincije jer su ostali gradovi i naselja provincije relativno mala.

Ljubinje

Ljubinje je općina i naselje koji se nalazi u istočnom dijelu Hercegovine na putu između Trebinja i Mostara.

Macondo

Macondo je fiktivni grad (selo), opisan u Márquezovom romanu Sto godina samoće, kojeg nastanjuje porodica Buendía.

Malezija

Malezija je ustavna monarhija u Jugoistočnoj Aziji. Sastoji se od trinaest država i tri federalne teritorije. Prostire se na površini od 330.803 km2 a sastoji se od dvije površine otprilike iste veličine Poluostrva Malaje i ostrvskog dijela Istočne Malezije, odvojenih Južnokineskim morem. Prema procjeni iz 2018. u Maleziji je živjelo 31.882.000 stanovnika.

Država je Južnim kineskim morem razdvojena u dva regiona, približno iste veličine: poluostrvsku Maleziju i malezijski Borneo, poznat i kao Istočna Malezija. Poluostrvski dio Malezije graniči kopnenom i pomorskom granicom s Tajlandom i pomorskom granicom s Singapurom, Vijetnamom i Indonezijom dok Istočna Malezija dijeli kopnenu i pomorsku granicu s Brunejom i Indonezijom kao i pomorsku granicu s Filipinima i Vijetnamom.

Glavni grad je Kuala Lumpur, dok je Putrajaya sjedište federalne vlade. Sa preko 30 miliona stanovnika, Malezija je 44. najnaseljenija država svijeta.

Teritorije na Malajskom poluostrvu su prvi put ujedinjene u Malajsku uniju 1946. godine. Dvije godine kasnije je restrukturirana kao Federacija Malaya a nezavisnost ostvaruje 31. augusta 1957. godine. Malaya se ujedinjuje sa Sjevernim Borneom, Sarawakom, i Singapurom 16. septembra 1963. godine, a nova država se naziva Malezija. Manje od dvije godine kasnije, 1965. godine, Singapur je izbačen iz federacije.

Najjužniji dio kontinentalnog dijela Evroazije, Tanjung Piai, se nalazi u Maleziji, u tropskom području. Malezija je jedna od 17 zemalja sa najraznolikijim biodiverzitetom na svijetu, sa velikim brojem endemskih vrsta.

Multietnička i mulikulturalna je država, što igra veoma važnu ulogu u njenom političkom životu.

Oko polovine stanovništva su Malajci, sa značajnom manjinom malezijskih Kineza i Indijaca kao i pripadnika urođeničkih naroda. Islam je ustavom proglašen državnom religijom sa zagarantovanim svim vjerskim slobodama nemuslimanskog stanovništva.

Od proglašenja svoje nezavisnosti, Malezija drži neke od ekonomskih rekorda Azije, sa rastom stope BDP-a od 6,5% godišnje zadnjih skoro 50 godina. Malezijska ekonomija je danas novoindustrijalizovana ekonomija, rangirana kao treća u Jugoistočnoj Aziji i kao 29. na svijetu. Jedna je od članica osnivača ASEAN-a, EAS-a, Organizacije islamske konferencije kao i članica APEC-a, Commonwealth nacija i Pokreta nesvrstanih.

Masakr u Bentalhi

U selu Bentalha, oko 15 km južno od grada Alžira je za vrijeme alžirskog građanskog rata u noći 22./23. septembra 1997. godine ubijeno više od 200 mještana (prema navodima Amnesty Internationala) u napadu naoružanih gerilaca. Broj ubijenih je u rasponu od 85 (prvobitna službena procjena) do 400 (The Economist).

Bentalha je prije izbijanja rata bila poznata po snažnoj podršci islamističkoj stranci FIS, a mnogi od stanovnika su se kasnije priključili raznim islamističkim gerilskim grupama koje su namjeravale srušiti svjetovnu vladu. Od 1994. godine su mnogi od njih pristupili Naoružanoj islamskoj grupi (GIA), a GIA-ini pripadnici su se, usprkos blizine vojne baze, otvoreno pokazivali po selu te likvidirali sve osobe za koje se sumnjalo da sarađuju s vladom ili ne žive u skladu sa strogim tumačenjem islama. Vlada je, pak, godine 1996. među lojalnim dijelom stanovništva formirala tzv. "patriotsku" miliciju od 10 ljudi.

Nakon krvavog masakra u Raisu su se među seljanima proširile glasine da bi i Bentalha mogla biti slijedeća na redu. Navodno su 10 dana prije napada gerilaca zavijali kojoti kojih obično nema u tom području.

Napad je započeo u 23:30, a većina napadača je došla iz plantaža narandži smještenih zapadno od sela. Napadači, naoružani noževima, sačmaricama i automatskim oružjem su sistematski dolazili od kuće do kuće i likvidirali svakog koga bi zatekli, izuzev žena koje su prije likvidacije silovali. Navodno su neki od napadača, prema izjavama preživjelih, osobno poznavali svoje žrtve.

Masakr je trajao nekoliko sati, a prema izjavama svjedoka su iznad sela sve vrijeme letjeli vojni helikopteri, a reflektori iz vojne baze osvjetljivali obližnja brda. Napad je prestao u 5 sati, a da vojska uopće nije intervenirala.

GIA je u službenom saopćenju preuzela odgovornost 26. septembra 1997. godine, ali su mnogi seljani, kao i aktivisti Amnesty Internationala bili skloni kao krivca optužiti vladu. Prema tim tvrdnjama zločin, kao i mnogi slični, je orkestriran kako bi se pripisao islamistima te tako uništio podršku koju su tada uživali u narodu. To je omogućila infiltracija vladinih doušnika i dvostrukih agenata u redove GIA-e i drugih islamističkih grupa.

Međutim, alžirska vlada i dio javnosti smatra da je GIA odgovorna, a u prilog tome navode činjenicu da su neki od počinitelja - pripadnika GIA-e - naknadno uhvaćeni te priznali svoje učestvovanje u masakru.

Orangutani

Orangutani (orang-utan, orangutang, ili orang-utang) su dvije isključivo azijske vrste postojećih velikih majmuna. Pripadaju rodu Pongo familije Pongidae (potfamilija Ponginae).

Prohujalo s vihorom (film)

Prohujalo s vihorom (engleski: Gone with the Wind, poznat i pod imenom Zameo ih vjetar) slavna je američka ljubavna historijska drama iz 1939. godine koju je režirao Victor Fleming prema istoimenom romanu Margaret Mitchell. Radnja se vrti oko razmažene južnjačke ljepotice Scarlett O'Hare, koja odrasta tokom i nakon Američkog građanskog rata te se zaljubi u Rhetta Butlera.

Film je s vremenom postao jako slavan i hvaljen, a prilagođeno po inflaciji najkomercijalniji je film svih vremena. Također se nalazi i na listi 250 najboljih filmova kinematografije na IMDb.com. Godine 1989. zbog "kulturnog značaja" uključen je u Državni filmski registar SAD-a, dok ga je Američki filmski institut stavio na 4. mjesto na listi "100 godina... 100 filmova" te na 4. mjesto na listi "10 najboljih epskih filmova".

Tijuca

Tižuka (port. Floresta da Tijuca) je nacionalni park i kišna šuma u srcu Rio de Janeira, najveća je urbana šuma, koja pokriva 32 km2.

Tižuka je dom stotina vrsta biljaka i životinja, mnoge od njih na pragu izumiranja, koje se samo mogu naći u atlantskim kišnim šumama - Mata Atlantika (Mata Atlântica). Kada je većina šume na ovom području posječena, na uštrb plantaža kafe, Tižuku je ponovo zasadio major Manuel Gomes Archer u drugoj polovini 19. vijeka.

Zelena kičma Rija, kako zovu Tižuku, također u sebi skriva i kolosalnu skulpturu Isusa Iskupitelja na brdu Corcovado, vodopade Cascatinha, kapelicu Mayrink sa muralima koje je naslikao Cândido Portinari. Među impresivnijim vrhovima, u Tižuki se nalazi i Pedra da Gávea.

1961. godine, šuma Tižuka je proglašena nacionalnim parkom.

Šumska kultura

Šumska kultura podrazumijeva sadnju biljaka. To podrazumijeva vještačko podizanje nasada za razliku od prirodnog gdje se biljke podižu uzgojem iz sjemena. Sadnja biljaka ima prednost, jer je neovisna od godine uroda drveća sjemenom, dobija se na godinama u razvoju i starosti kulture, koja je, usljed toga, otpornija prema različitim opasnostima.

U nekim težim okolnostima, kao npr. pošumljavanje pješčanih površina, zakorovljenih površina ili predjela izloženih vjetru, uzgoj biljaka se može uspjeti samo sadnjom. Podmlađene površine i kulture, na kojima biljke već uspješno prirašćuju, mogu se popunjavati, takođe, samo sadnjom.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.