Obrazovanje

Izraz škola je grčka riječ. Bukvalno bi značila dokolica, rekreacija. U starim društvima školovanje je bilo dostupno samo malom broju ljudi, onima koji su imali novca ili vremena. Vjerski velikodostojnici, često su bile jedine pismene grupe ljudi, koji su znanje koristili za čitanje i tumačenje religijskih tekstova. Za većinu, odrastanje je značilo učenje naprimjerima starijih. Bilo je uobičajeno da djeca veoma rano počnu pomagati u domaćim poslovima, u radu na poljima i u zanatskom radu. Čitanje nije bilo potrebno a ni korisno. Još jedan razlog ne čitanja je bio to što su se svi tekstovi umnožavali ručno, što je bilo dugotrajno i teško.

Štampanje kao pronalazak ušlo je u Evropu iz Kine. Pronalaskom štamparske mašine 1454. godine olakšano je umnožavanje tekstova. To je dovelo do višeg nivoa pismenosti.

Obrazovanje u svojoj modernoj formi, što podrazumijeva nastavu u posebno izgrađenim zgradama, počeo je da se razvija postepeno. I pored toga do prije 150 godina djecu imučnih podučavali su privatni učitelji. većina stanovništva nije imala nikakvog obrazovanja do prvih decenija 19. vijeka kada se u Evropi i SAD-u počeo da uvodi sistem osnovnih škola. Proces industrijalizacije i širenje gradova izazvali su potrebu za specijalnim obrazovanjem. Ljudi danas rade u mnogim profesijama i koriste razna stručna znanja, tako da više nije moguće prenošenje znanja sa roditelja na djecu. Sve više dolazi do izražaja apstraktno učenje pojedinih disciplina, a ne kao ranije praktično prenošenje nekih specifičnih vještina.

U modernom društvu ljudi treba da savladaju osnovne vještine kao što su: čitanje, pisanje, računanje i steknu opće znanje o svom fizičkom, društvenom i ekonomskom okruženju. U isto vrijeme je važno da znaju kako da uče da bi bili u stanju ovladati novim, i tehnički veoma složenim, oblicima informacija. Moderni obrazovni sistem počeo se oblikovati na zapadu početkom 19. vijeka. Iako je Britanija, za razliku od drugih zemalja, oklijevala da prihvati jedan integrisani sistem na nacionalnom nivou (obavezno školovanje je uvedeno 1870. godine). Kod njih je razvijen i sistem privatnih škola u kome se nastava plaća, naročito na nivoima višim od osnovnog. S tim u vezi i danas se vodi oštra debata o sistemu školstva gdje postoji i školstvo pod okriljem vjerskih zajednica. Školstvo u SAD-u polazi od prakse disciplinovanja djece, u čemu je u 17.st. veliku ulogu igralo uvjerenje da djeca moraju slušati roditelje bez pogovora, što je kao načelo bilo uvedeno i u propise prvih američkih kolonija. Prema jednoj odredbi iz 1642. godine prijetilo se oštrim kaznama roditeljima i odgajateljima ako zanemare obučavanje i rad svoje djece. Pošto ovo nije bilo djelotvorno puritanske vlasti su 1647. godine naredile da same organizuju školovanje. Trebalo je preko 200 godina da se obrazovanje uvede kao sveobuhvatni sistem za brojno pluralno stanovništvo SAD-a. Poseban je problem raznorodnost doseljenika koje je trebalo kroz obrazovanje jezički unificirati, a donekle i kulturno anglicizirati. U školama su ispoljavani i američki ideali jednakih mogućnosti za svakog, što je dovelo do razvoja školstva i do masovnog širenja obrazovanja znatno ranije nego u drugim zemljama. Zajedno sa tim idealom o jednakosti i druge američke vrijednosti i shvatanja nastavile su do danas da se više ili manje eksplicitno predaju u školama.

Društvena uslovljenost obrazovanja

Obrazovanje ima značajnu funkciju u svakom društvu. Zbog važnosti obrazovanja svaka vlast želi odrediti njegovu koncepciju i sadržinu, kako bi preko najsnažnijeg instrumenta društvene percepcije i oblika socijalizacije pojedinci prihvatili vrijednosti i norme sistema. Zato države preuzimaju brigu o finansiranju obrazovanja. Pored toga u sadržajnom smislu pokušavaju kroz obrazovanje utvrditi društvene norme i vrijednosti i izgraditi osječanje pripadnosti svojoj zajednici, društvenoj grupi ili religiji.

Kroz obrazovni sistem također se razvijaju i osjećanja za vlastitu kulturu, poštivanje principa i solidarnost. Preko školovanja se oblikuje svijest i gledište pojedinca, kada su u pitanju procesi u društvu i sistem vlasti. Svi obrazovni sistemi su zasnovani na historiji znanja i historiji društva. Institucionalizacija obrazovanja pored toga što se zasniva na usvajanju niza pravila i društvenih vrijednosti, ogleda se i kroz znanje i sposobnosti kojima pojedinac ovladava u procesu osposobljavanja. Putem sistema obrazovanja snažno se mijenja struktura društva, porodice i profesija. Po Talkotu Parsonsu škola je most između porodice i društva kao cjeline. Škola priprema dijete za njegovu ulogu. Obrazovanje je u stvari izraz društvenog sistema. Ono danas znači jednakost šansi koje otvara mogućnost mijenjanja položaja koje pojedinci stiču rođenjem ili nasljedstvom. Ono je osnova emancipacije čovjeka, veoma funkcionalan instrument preko koga se ostvaruje identitet pojedinca. Veoma je važno za društveni ugled, autoritet i moć. Stečena znanja i obrazovne vještine su veoma su veoma primjenljivi i upotrebljivi u privrednom i praktičnom životu. Iako se znanje individualno stiće ono je postalo bogatstvo svih pripadnika zajednice. To je skoro jedina individualna osobenost koja u praksi postaje zajednička vrijednost i korist cijele zajednice.

Sociološke teorije o obrazovanju

Sve teorije o obrazovanju slažu se oko njegove izuzetne važnosti, ali daju različita objašnjenja i prijedloge:

Funkcionalna teorija

Prema ovim predstavnicima socijalizacijska funkcija obrazovanja je najvažnija. Naprimjer, Emil Dirkem smatra da je "škola most između pojedinca i društva". Prema njemu, moderna društva su heterogena, sa razvijenom podjelom rada i mnoštvom uloga, koje vrše vrlo različiti pojedinci. U toj različitosti koju nije moguće spriječiti potrebno je unijeti neku količinu homogenosti, ujednačenosti, kako bi se osigurala integracija društva.

Škola je glavno sredstvo za postizanje ujednačenosti. Talkot Parsons je također smatrao da je "škola žarište socijalizacije u modernim društvima". Škola uči djecu o tome kako se društvo ne sastoji od roditelja, rođaka, prijatelja, nego su u razredu uvjeti i mogućnosti jednaki za sve. Škola uči djecu da prihvate razliku između partikularističkih i univerzalističkih normi vrednovanja, a to je važno za uključivanje u svijet odraslih.

  • Partikularne norme znače vrednovanje pojedinca po onome što je a ne ko je. Roditelji vrednuju dijete kao svoje, kao izuzetno, kao posebno, a ne kao ostalu djecu. Ovi standardi povezani su sa pripisanim položajem.
  • Univerzalističke norme znače da je pojedinac samo jedan od mnogih (jednakih) te da je njegov položaj uslovljen poređenjem sa drugima, a ne zagarantovan unaprijed. To znači da su njegova dostignuća vrednovana sa stajališta općih mjerila, prihvaćenih u društvu, a ne sa stajališta posebnih mjerila (biti nečijim djetetom ili pripadati rasi, vjeri, naciji i slično).

Upravo djete uči tu razliku što je veoma važno za pripremu u budućem životu. Sa stajališta socijalizacije, obrazovanje ne znači samo prenošenje vrijednosti i normi društva, nego je prema Parsonsu "škola društvo u malom- tu se uče najvažnija pravila života".

Manifestna funkcija škole

Manifestna funkcija škole se ogleda u sljedećem:

  • U prenošenju kulturne tradicije i socijalizaciji
  • Škola znači funkcionisanje društvenog sistema kao cjeline. Škola je društvena institucija koja služi selekciji i alokaciji na društvene položaje

U školi bi trebalo poštivati meritokratska pravila, sistem nepristrasnih, objektivnih mjerila vrednovanja sposobnosti, truda i dostignuća pojedinca (eng. merit-zasluga). Ova načela bi trebala vrijediti u čitavom društvu (ko radi složeniji posao trebao bi biti bolje plaćen), ali su posebno važna u školi. To znači da učenici koji se više trude i imaju bolje sposobnosti, trebali bi dobijati bolje ocijene, što će im omogućiti dalje školovanje i bolje plaćen posao, a samim tim i bolji društveni položaj.

Škola bi tako trebala služiti kao društveni mehanizam selekcije- izbor najsposobnijih pojedinaca koji će zauzimati najvažnije položaje u društvu. Istodobno škola je društveni mehanizam alokacije-razmještaj ljudi u određene profesionalne uloge.

Ispunjavanjem ove dvije važne funkcije, škola daje doprinos jačanju socijalne integracije. To je posebno važno u rasno i etnički mješovitim društvima. Naprimjer, u SAD-u se uči šta to znači biti amerikanac različitog rasnog i etničkog porijekla. Mladi tamo usvajaju zajedničko kulturno naslijeđe i pripremaju se da budu odgovorini građani. Naravno, to nije slučaj samo sa amerikancima.

Pored manifestnih funkcija škole postoje i latentne funkcije škole (nenamjerne uloge škole) kao to da:

  • Škole služe kao institucije za čuvanje djece, mjesta gdje će djeca biti na sigurnom
  • Škola kao "bračno tržište", može se dogoditi da mladi izaberu partnera sličnog društvenog porijekla
  • U školama se razvijaju društvene vještine komuniciranja, sklapanja prijateljstva
  • Mogu biti i mjesta nastanka različitih omladinskih subkultura
  • Formalno obrazovanje drži mlade podalje od tržišta rada, time se smanjuje stopa nezaposlenosti i onemogućuje konkurencija između mladih i odraslih za radna mjesta

Konfliktne teorije o obrazovanju

Ove teorije naglašavaju ulogu škole u reprodukciji i legitimiranju postojećih društvenih odnosa. Školu ne vide kao priliku za izgradnju duhovnih sposobnosti pojedinca i uspon na društvenoj ljestvici već kao društveni mehanizam održavanja sistema društvene stratifikacije. Uglavnom smatraju da je škola najvažniji ideološki aparat države u kapitalizmu.

Država održava postojeće društvene odnose (podjela na kapitaliste i radnike). Putem represivnih aparata (policija, sudstvo, vojska) i ideoloških aparata (religija, porodica i drugo). Škola je najvažniji ideološki aparat države, jer se u školi ne uče samo znanje i vještine potrebne na radnom mjestu nego se prenosi i ideologija. Osnovna svrha ideologije u školi je da uvjeri buduće radnike da je njihov položaj prirodan, nepromijenjiv i opravdan. U školi se budući radnici uće da budu tačni, poslušni, disciplinovani kako ne bi ugrozili postojeći sistem proizvodnje i organizaciju društva u cjelini.

U konfliktnim teorijama možemo izdvojiti kao bitan princip korespondencije (slaganje). Odnosi u školi su sukladni (korespondentni) sa odnosima na radnom mjestu. U školi se djeca pripremaju za uloge na tržištu rada. Autoritarna struktura u školi slična je birokratskoj strukturi u preduzeću i u obje pozitivno se vrijednuje: marljivost, poslušnost, podložnost. Još je jedna sličnost: U školi se ne uči zbog znanja već zbog ocjena, a odrasli ne rade što vole svoj posao nego su motivirani jedino plaćom. Školski skriveni nastavni program ima za cilj suptilno oblikovanje djece prema zahtjevima vladajućih institucija. Učitelji oblikuju osobine koje su u skladu sa standardima srednje klase (savjesnost, odgovornost, pouzdanost, samokontrola, učinkovitost). Od učenika se traži da budu tačni, tihi, čekaju svoj red, prilagode se zahtjevima grupe.

Također pogledajte

Australija

Australija je po veličini šesta država na svijetu. Na sjeveru se, preko mora, graniči sa Indonezijom, Papua Novom Gvinejom i Istočnim Timorom i na jugoistoku sa Novim Zelandom.

Australija je država na krajnjem jugu naše planete, država kengura i koala, Aboridžina i evropskih doseljenika. Ime Australija potiče od naziva terra australis, što znači južna zemlja.

Austrija

Austrija (njemački: Österreich / izgovor/), službeno Republika Austrija (njemački: Republik Österreich / izgovor/), jest savezna republika i kontinentalna zemlja u srednjoj Evropi sa 8.822.267 stanovnika (1. januar 2018.) Graniči se sa Češkom i Njemačkom na sjeveru, Mađarskom i Slovačkom na istoku, Slovenijom i Italijom na jugu i Švicarskom i Lihtenštajnom na zapadu. Austrija se prostire na 83.871 km2 i ima alpsku klimu. Austrija je planinska zemlja koja se nalazi unutar Alpa i kontinentalna država jer nema izlaz na more ili okean.

Većina stanovništva govori lokalnim bavarskim dijalektom njemačkog jezika koji je službeni jezik države. Drugi lokalni jezici su mađarski, hrvatski i slovenski.

Korijeni današnje Austrije datiraju još iz vremena dinastije Habsburg kada je velika većina zemlje bila dio Svetog Rimskog carstva. Od vremena reformacije, mnogi sjeverno njemački kneževi su, prezirući autoritet cara, koristili protestantizam kao zastavu pobune. Tridesetogodišnjim ratom, u kojem su uticaj imali Kraljevina Švedska i Kraljevina Francuska, došlo je do uspona Pruske, a Napoleonova invazija je oslabila moć cara. Tokom 17. i 18. stoljeća, Austrija je bila u mogućnosti da zadrži svoju poziciju kao jedna od velikih sila Evrope. Austrija se, kao odgovor na krunisanje Napoleona za Francuskog kralja, proglasila carstvom 1804. godine. Nakon Napoleonovog poraza, Pruska se pojavila kao glavni konkurent Austrije. Austrijski poraz od Pruske u bici kod Koniggratza za vrijeme Austrijsko-Pruskog rata 1866. godine, otvorio je put Pruskoj da uspostavi kontrolu nad ostatkom Njemačke. Carstvo je 1867. godine reformirano u Austro-Ugarsku. Nakon poraza od Francuske 1870. godine u Francusko-Pruskom ratu, Austrija je izostavljena od formiranja novog Njemačkog carstva. Za vrijeme julske krize 1914. godine zbog atentata na austrijskog nadvojvodu Franza Ferdinanda, Njemačka se pridružila Austriji u izdavanju ultimatuma Srbiji koji je doveo do proglašenja Prvog svjetskog rata.

Nakon raspada Habsburškog (Austro-Ugarskog) carstva 1918. godine, Austrija je usvojila i koristila ime Republika Njemačka Austrija u pokušaju da se ujedini sa Njemačkom, ali joj je bilo zabranjeno mirovnim sporazumom u Saint-Germain-en-Layeu 1919. godine. Prva Austrijska republika je osnovana 1919. godine. Anschlussom 1938. godine, Austriju je okupirala i anektirala nacistička Njemačka. To je trajalo sve do kraja Drugog svjetskog rata 1945. godine, nakon čega je Njemačka okupirana od strane saveznika a Austrija obnavlja svoj bivši demokratski ustav. Državnim ugovorom 1955. godine, Austrija je ponovo uspostavljena kao suverena država, okončavši okupaciju. Iste godine je Austrijski parlament usvojio Deklaraciju o neutralnosti tako da je postala trajno neutralna država.

Danas, Austrija je parlamentarna demokratska država koja se sastoji od devet pokrajina. Glavni i najveći grad, sa stanovništvom većim od 1,7 miliona, je Beč. Austrija je jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, sa nominalnim BDP-om po glavi stanovnika od 52,216 $. Ova zemlja je razvila visok standard življenja i 2014. godine je rangirana na 21. mjesto u svijetu po Indeksu ljudskog razvoja. Austrija je članica Ujedinjenih naroda od 1955. godine, pridružila se Evropskoj uniji 1995. godine i osnivač je OECD-a. Austrija je potpisala Šengenski sporazum 1995. godine i usvojila evropsku valutu euro 1999. godine.

Buenos Aires

Buenos Aires je grad na južnoj obali estuarija Rio de la Plata u koji se ulijevaju rijeke Parana i Urugvaj. Od 1880. godine glavni grad je Argentine. Sa okolinom ima oko 12 miliona stanovnika, dok u samom gradu živi 2,8 miliona (2001).

Centar grada je također poseban federalni distrikt, okružen provincijom Buenos Aires, čiji je glavni grad La Plata.

Bugojno

Bugojno je grad i središte istoimene općine u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, na putu sa sjeveroistoka ka jugozapadu i Jadranskom moru.

Donja Austrija

Donja Austrija (njemački: Niederösterreich), je jedna od devet saveznih pokrajina Austrije. Od 1986. glavni grad je Sankt Pölten. Do tada glavni grad ove pokrajine je bio Beč. Donja Austrija ima 1.597.240 stanovnika po procjeni iz 2008. godine.

Etiopija

Etiopija je država u istočnoj Africi u regiji poznatoj kao Rog Afrike. Nema izlaza na more, a graniči na sjeveru s Eritrejom, na zapadu sa Sudanom i Južnim Sudanom, na jugu s Kenijom te na istoku sa Somalijom i Džibutijem.

Gornja Austrija

Gornja Austrija (njemački: Oberösterreich) je jedna od devet saveznih pokrajina Republike Austrije. Glavni grad je Linz. Pokrajina ima 1.436.791 stanovnika (2015) i s time je treća po broju stanovnika u Austriji. Gornja Austrija ima teritoriju od 11.981,92 km2, te je četvrta je po veličini. Gornja Austrija se graniči sa austrijskim pokrajinama Donja Austrija, Štajerska i Salzburgom, te Njemačkom i Češkom na zapadu i sjeveru.

Gradišće

Gradišće (njemački: Burgenland; mađarski: Várvidék, Őrvidék ili Felsőőrvidék) jedna je od 9 pokrajina Republike Austrije. Glavni grad je Željezno (njem. Eisenstadt). Pokrajina je 2008. imala oko 281.000 stanovnika i po tome je najmanja austrijska pokrajina. Površina Gradišća je 3.966 km2 (oko 4,7% cijele površine Austrije). Graniči s austrijskim pokrajinama Donjom Austrijom i Štajerskom, te na istoku s Mađarskom. Gradišće je najmlađa austrijska pokrajina. Do 1921. pripadala je Mađarskoj.

Istočno Sarajevo

Istočno Sarajevo (ćirilica Источно Сарајево) je grad u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini. Jedan je od dvanaest službenih gradova Bosne i Hercegovine.

Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine

Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine su federalne jedinice bosanskohercegovačkog entiteta Federacije Bosne i Hercegovine. Kantoni posjeduju kantonalni ustav, skupštinu kao najviši zakonodavni organ i izvršno tijelo tj. vladu koja provodi niz nadležnosti (policija, obrazovanje, korištenje prirodnih resursa, prostorna i stambena politika, kultura), kao i nadležnosti podijeljene s Federacijom (zdravstvo, socijalna zaštita, sudstvo). Kantoni se dalje politički i teritorijalno dijele na općine i gradove. Kantoni igraju i ključnu ulogu u popunjavanju Doma naroda Parlamenta Federacije - u gornji dom Parlamenta Federacije poslanike delegiraju kantonalne skupštine. Najmnogoljudniji kanton je Tuzlanski kanton, dok je površinom najveći Kanton 10 (Livanjski).

Norveška

Norveška je država na sjeveru Evrope. Graniči sa Švedskom, Finskom i Rusijom, uz morsku granicu sa Danskom.

Jedna je od država osnivača UN-a, NATO-a, Vijeća Evrope, i Nordijskog vijeća. Članica je evropskog ekonomskog prostora, WTO-a i OECD-a, a također je i dio šengenske zone. Održava bliske veze sa SAD-o i EU-om i njenim državama članicama iako su stanovnici Norveške na dva referenduma o pridruživanju toj uniji glasali negativno. Sa snagama UN-a aktivno učestvuje u međunarodnim misijama, posebno u Afganistanu, na Kosovu, Sudanu i Libiji.

Pjevanje

Pjevanje je proizvodnja zvukova sa glasnicama. Kod pjevanja vrlo je važna tehnika disanja. Pjevači moraju vježbati glas kao i sportisti, jer u biti to je sićušni organ sa mišićima.

Tehnika pjevanja uvelike ovisi o vrsti muzike koju se izvodi.

Najzahtjevnija je tehnika pjevanja opernih pjevača.

Gotovo svako ko može govoriti može i pjevati, jer u mnogim aspektima pjevanje je samo jedan oblik kontinuiranog govora. U pjevanju je vrlo važna tehnika disanja. Pjevači moraju vježbati glas kao i sportisti, jer glas zapravo proizvodi sićušan organ sa mišićima. Pjevači izvode muziku poznatu kao kompozicija, koja se može izvoditi solo (bez pratnje) ili uz pratnju muzičara i instrumenata. Pjevanje se često izvodi u sastavima, na primjer zborovima.

Tehnika pjevanja uvelike ovisi o vrsti muzike koju se izvodi. Pjevanje na visokim amaterskim ili profesionalnim nivoima obično zahtijeva određenu količinu urođenog talenta i stručnog obrazovanja. Najzahtjevnija je tehnika pjevanja opernih pjevača. Ono zahtijeva dugogodišnje obrazovanje. Tehnika pjevanja dosta je slična tehnici disanja kod svirača duhačkih instrumenata. Važan je konstantni pritisak zraka pomoću dijafragme, te jednoliko i snažno propuštanje zraka kroz glasnice. Pri tome snaga pritiska zraka nije manja ako pjevač pjeva piano, tj. tiho. Pritisak je jednako jak, samo je količina zraka manja, rjeđa. Naprotiv, pjevanje zabavne muzike ne zahtijeva obrazovanje, već se njeguje glas takav kakav čovjek ima. Kod obje tehnike potreban je jako dobar sluh. Stručno obrazovani pjevači obično izgrade svoju karijeru oko jednoga specifičnog muzičkog i kroz karijeru postaju učitelji ili treneri pjevanja.

Rim

Rim (italijanski: Roma) jest glavni i najmnogoljudniji grad Italije i ujedno i glavni grad južnoitalijanske regije Lacio, grad bogate historije poznat i pod imenom Vječni grad. Rim je centar bogate antičke kulture, od koje je ostalo mnogo spomenika do današnjih dana, a jedan od najvećih je svakako Koloseum. Grad se nalazi u donjem toku rijeke Tiber, u neposrednoj blizini blizu Sredozemnog mora i jedan je od najvećih centara Mediterana. Smješten je na 41°54′ sjeverne geografske širine i 12°29′ istočne geografske dužine. U sklopu gradskog područja Rima nalazi se i Vatikan, crkvena država i sjedište rimokatoličke crkve i Pape.

Rim je najveći grad Italije i ima oko 2.546.000 stanovnika (2004), a procjenjuje se da u sklopu aglomeracije živi i do 3,3 miliona stanovnika. Trenutni gradonačelnik Rima je Walter Veltroni.

Sport

Sport je svaka fizička i psihička aktivnost koju čovjek izvodi po utvrđenom skupu pravila, u cilju takmičenja sa protivnikom ili protivničkim timom, uz primjenu propisanog sistema bodovanja na osnovu kojeg se utvrđuje pobjednik.

Sportovi se dijele na dvije grupe: grupni i samostalni.

Sport je sastavni dio društvenih potreba pojedinca, univerzalno je sredstvo razumijevanja i saradnje među ljudima, s ciljem fizičkog i duhovnog odgoja, vitalnosti i zdravlja, socijalnih odnosa i stavova, odbrambene spremnosti i kvaliteta života. Sport je i ekonomska kategorija u funkciji zapošljavanja, pokretača proizvodnje i ekonomskog rasta, promocije, reklame i ostalih marketinških aktivnost

i u oblastima turizma, transporta, medija, zabave i sl.

Srednjobosanski kanton

Srednjobosanski kanton (skraćeno: SBK) je jedan od deset kantona Federacije Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. Sastoji se od ukupno 12 općina.Srednjobosanski kanton na sjeveru i sjeverozapadu graniči sa Republikom Srpskom, na istoku sa Zeničko-dobojskim, na jugoistoku sa Sarajevskim, na jugu sa Hercegovačko-neretvanskim kantonom i na zapadu sa Kantonom 10. Sa 254.686 stanovnika (2013) i 79,86 stanovnika/km2 Srednjobosanski kanton je i po broju stanovnika i po gustoći naseljenosti peti među kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine, dok je sa površinom od 3.189 km2 peti u FBiH, što čini 12,21% površine Federacije i 6,23% površine Bosne i Hercegovine.

Tirol (pokrajina)

Tirol je jedna od devet pokrajina Republike Austrije. Glavni grad je Innsbruck. Pokrajina ima 746.153 stanovnika.

UNESCO

UNESCO (United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization) - Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu jest specijalna agencija Ujedinjenih nacija osnovana 1946. Njen osnovni cilj jest da doprinese miru i sigurnosti kroz podržavanje saradnje među nacijama kroz obrazovanje, nauku i kulturu kao metode pospješivanja univerzalnog poštovanja pravde, zakona, ljudskih prava i osnovnih ljudskih sloboda.

UNESCO ima 195 članica (7 pridruženih članica i 1 posmatrač), i neke članice nisu nezavisne države. Glavno sjedište organizacije je u Parizu sa preko 50 ureda širom svijeta. UNESCO upražnjava svoje aktivnosti u pet glavnih programa: obrazovanje, prirodne nauke, sociologija, kultura i komunikacije. UNESCO također sponzoriše projekte za pismenost, razvoj tehnike i pedagogije, internacionalne nauke, projekte regionalne kulturne historije, projekte promovisanja kulturne raznolikosti i programe koji podržavaju internacionalne dogovore o čuvanju svjetske kulturne i pripodne baštine.

Jedna od uloga UNESCO-a je da održava listu mjesta svjetske kulturne baštine. Ta mjesta se smatraju važnim prirodnim ili historijskim mjestima ili objektima čije očuvanje je važno za cjelokupnu svjetsku zajednicu. UNESCO s druge strane nije odgovoran da održava ili štiti mjesto koje je na njihovim listama.

Spisak generalnih direktora od osnivanja 1946:

Julian Huxley (1946–1948)

Jaime Torres Bodet (1948–1952)

John Wilkinson Taylor (privremeni 1952–1953)

Luther Evans (1953–1958)

Vittorino Veronese (1958–1961)

René Maheu (1961–1974; privremeni 1961)

Amadou-Mahtar M'Bow (1974–1987)

Federico Mayor Zaragoza (1987–1999)

Koïchiro Matsuura (1999–2009)

Irina Bokova (2009–2017)

Audrey Azoulay (2017- )

Univerzitet u Sarajevu

Univerzitet u Sarajevu je najstariji i najveći univerzitet u Bosni i Hercegovini. Jedini je javni univerzitet od nekoliko univerziteta koji postoje u glavnom gradu države.

Zeničko-dobojski kanton

Zeničko-dobojski kanton (skraćeno: ZDK) jest jedan od deset kantona Federacije Bosne i Hercegovine. Sastoji se od grada Zenice i još 11 općina.

Zeničko-dobojski kanton na sjeveroistoku i sjeveru graniči sa Republikom Srpskom, na sjeveroistoku i istoku sa Tuzlanskim kantonom, na jugu sa Sarajevskim, na jugozapadu i zapadu sa Srednjobosanskim te na istoku sa Republikom Srpskom. Sa 385.067 stanovnika (2013) Zeničko-dobojski je, nakon Sarajevskog i Tuzlanskog, treći kanton po broju stanovnika u Federaciji BiH, dok je sa 3.343,3 km2 treći po površini u FBiH, što čini 12,81% površine Federacije Bosne i Hercegovine i 6,72% površine Bosne i Hercegovine.

Zimbabve

Republika Zimbabve je zemlja koja se nalazi u južnom dijelu Afričkog kontinenta, između Viktorijinih slapova, jezera Karibe, rijeke Zambezi na sjeveru i rijeke Limpopo na jugu. Zimbabve graniči s Južnoafričkom Republikom na jugu, Bocvanom na zapadu, Zambijom na sjeveru i Mozambikom na istoku. Glavni grad je Harare.

Primarne
Interdisciplinarne
Ostale

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.