Makedonski jezik

Makedonski jezik (na makedonskom: македонски јазик) jest južnoslavenski jezik i dio istočne podgrupe južnoslavenskih jezika. Službeni je jezik Sjeverne Makedonije i priznati manjinski jezik u Albaniji, Srbiji, Kosovu i Rumuniji[1][2]. Uz bugarski, makedonski jezik je jedini slavenski jezik koji ima član (naprimjer, selo - seloto) i jedini jezik koji ima tri člana. Deklinacija u makedonskom jeziku je ograničena. Padežni odnosi izražavaju se najčešće prijedložnim konstrukcijama, ponajviše prijedlogom "na", uz koji ime redovno dobija značenje genitiva ili dativa. Poređenje pridjeva vrši se prefiksima: "po" za komparativ, "naj" za superlativ. Makedonski jezik kao književni jezik je nastao 1944. godine, kada je usvojena i makedonska azbuka.

Makedonski jezik se govori i u Srbiji, Bugarskoj, Turskoj i Crnoj Gori. Danas se smatra da ga govori od 2 do 5 miliona ljudi.

Makedonski jezik
Мaкедонски јазик
Države govorenja Sjeverna Makedonija, Grčka, Bugarska, Kosovo, Srbija, Crna Gora i Albanija
Regije govorenja Evropa
Broj govornika oko 2 miliona
Jezička porodica

indoevropski

slavenski
južnoslavenski
makedonski
Službeni status
Služben u Sjeverna Makedonija
regionalni: Albanija, Kosovo, Srbija i Rumunija
Jezički kod
ISO 639-1 mk
ISO 639-2 mkd / mac
Također pogledajte: Jezik | Spisak jezika

Kodifikacija

Makedonski jezik
"Za makedonckite raboti"
Historija
Literatura
Institut
Dijalekti
Gramatika:
  • Sintaksa
  • Morfologija
  • Semantika
  • Leksikologija
  • Leksikografija
  • Fonetika
  • Fonologija
  • Onomastika

Pravopis:

Kodifikacija makedonskog jezika je povezana sa:

  • odlukom prvog zasjedanja ASNOM-a održanog 2. augusta 1944. godine, kada je makedonski jezik proglašen službenim jezikom u Makedoniji;
  • službenim usvajenjem makedonske azbuke;
  • službenim usvajenjem makedonskog pravopisa;

Opće karakteristike

Između ostalog, makedonski jezik je karakterističan po:

  • gubljenje padeža tj. jezik je analitički i umjesto padeža, koristi određen broj prijedloga
  • trećesložnom akcentu
  • dvojnom predmetu
  • formiranju prošlog vremena s pomoćnim glagolom imati
  • formiranju prošlog vremena sa pomoćnim glagol sum i glagolskim pridjevom
  • prošlo-buduće vrijeme

Pravopis i azbuka

Makedonska azbuka je službeno pismo na teritoriji Sjeverne Makedonije i jedinstveno pismo koje koristi ovaj jezik. Pismo se zasniva na ćirilici, pismu Krste Petkova Misirkova i Vuka Karadžića.

Velika slova
А Б В Г Д Ѓ Е Ж З Ѕ И Ј К Л Љ М Н Њ О П Р С Т Ќ У Ф Х Ц Ч Џ Ш
Mala slova
a б в г д ѓ е ж з ѕ и ј к л љ м н њ о п р с т ќ у ф х ц ч џ ш

Dijalekti

Macedonian Slavic dialects
Karta makedonskih dijalekata.

Sjeverno narječje

  • Zapadna grupa:
  1. Dolnopološki dijalekt
  2. Skopsko-crnogorski dijalekt
  3. Goranski dijalekt
  • Istočna grupa:
  1. Kumanovski dijalekt
  2. Kratovski dijalekt
  3. Krivopalanečki dijalekt
  4. Ovčepoljski dijalekt

Zapadno narječje:

  • Centralna grupa:
  1. Prilepsko-bitoljski dijalekt[3]
  2. Kičevsko-porečki dijalekt[4]
  3. Skopsko-veleški dijalekt
  • Zapadna i sjeverozapadna grupa:
  1. Gornopološki dijalekt
  2. Rekanski dijalekt
  3. Galički dijalekt[5]
  4. Debarski dijalekt
  5. Drimkolsko-golobrdski dijalekt
  6. Vevčansko-radoški dijalekt[6]
  7. Struški dijalekt
  8. Ohridski dijalekt
  9. Gornoprespanski dijalekt
  10. Dolnoprespanski dijalekt

Istočno i južno narječje

  • Istočna grupa:
  1. Tikveško-mariovski dijalekt
  2. Štipsko-kočanski dijalekt
  3. Strumički dijalekt
  4. Maleševsko-pirinski dijalekt [7]
  • Jugozapadna grupa[8]:
  1. Nestramsko-kostenarski dijalekt
  2. Korčanski dijalekt
  3. Kosturski dijalekt
  • Jugoistočna grupa:
  1. Solunsko-vodenski dijalekt[9]
  2. Ser-Drama-Lagadin-Nevrokopski dijalekt[9]

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Dokumenti

Reference

  1. ^ European Charter for Regional or Minority Languages
  2. ^ "Macedonian language, official in Dužine and Jabuka". Arhivirano s originala, 16 Oktobar 2009. Pristupljeno 8 Januar 2011. Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)
  3. ^ стр.68 Грaмaтикa на македонскиот литерaтурен јазик, Блaже Конески, Културa- Скопје 1967
  4. ^ Акaдемик Божидaр видоески, Кичевскиот говор. МЈ, 1957, VIII, 1, стр. 31-90.
  5. ^ Belić 1935: A. Belić, Galički dijalekat, Srpski dija­lek­to­lo­ški zbor­nik, VII, Srpska kraljevska akademija, Beograd – Sr. Kar­lov­ci, 1-352+IV
  6. ^ The Radožda-Vevčani Dialect of Macedonian: Structure, Texts, Lexicon by P. Hendriks. The Slavic and East European Journal, Vol. 22, No. 1 (Spring, 1978), pp. 111-112
  7. ^ A comparative historical analysis of nominal accentuation in archaic (Maleševo) and transitional (Nivičino) Eastern Macedonian dialects," in Proceedings of the Third North American-Macedonian Conference on Macedonian Studies. Indiana Slavic Studies 10:135-151. 1999
  8. ^ Мaкедонските дијaлекти во Егејскa Мaкедонијa: (Обид за клaсификaцијa). Мaкедонските дијaлекти во Егејскa Мaкедонијa: научен собир, Skoplje 23-24. decembar 1991. Skoplje: MANU, 1994, str. 23-60.
  9. ^ a b str. 249- 252 Makedonski jazik za srednoto obrazovanie- S.Bojkovska, D.Pandev, L.Minova-Ǵurkova, Ž.Cvetkovski- Prosvetno delo AD- Skoplje 2001
Bugarski jezik

Bugarski jezik (български език, ili sa ISO 9 Bălgarski ezik), narodni i književni jezik Bugara kojim govori preko 9 miliona ljudi. Pripada južnoslavenskoj jezičnoj grupi; najbliži je makedonskom jeziku (u Bugarskoj se smatra da je makedonski jezik druga varijanta bugarskog jezika). Njim govori najveći dio stanovnika Bugarske i manje grupe u Grčkoj, Rumuniji, Turskoj, Ukrajini, Srbiji i SAD.

Džemaludin Alić

Džemaludin Alić je bosanskohercegovački književnik. Rođen je 19. maja 1947. godine u Tetovu kod Zenice. Gimnaziju je završio u Zenici a studije južnoslovenskih književnosti i jezika uspješno je okončao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1972. godine.

Objavio je više knjiga pjesama:

Tamni kristal, Zagreb, 1969.

Razbijanje površine, Sarajevo, 1969.

Pjev sve tišeg srca, Zagreb 1971.

Sezona lova, Zagreb, 1974.

Nesanica, Sarajevo, 1976.

Put u iskon, Sarajevo, 1978.

Rađanje Atlantide, Sarajevo, 1988.

Sarajevo, oko moje, Split, 1992.Za knjigu pjesama Tamni kristal dobija nagradu Fonda A.B. Simić 1969. godine u Zagrebu.

Džemaludin Alić piše i prozu, kritiku i esej. Prvi roman I smrt će proći objavljuje 1978. godine u Zagrebu, a zatim slijede romani Trošenje grijeha, Sarajevo, 1980.; Kukci, Banja Luka, 1988.; Demijurg, Tuzla, 1989., i Pataren, Sarajevo, 2001.

Knjigu priča Zamka za Ishaka Ledinu objavljuje u Sarajevu 1982. godine.

Komadanje Orfeja,izbor kritike, polemike i eseja objavljuje u Tuzli 1986. godine, a Antologiju bosanskohercegovačke pripovijetke XX. stoljeća objavljuje u časopisu Život, 7-8, 1980. godine.

Roman Kukci preveden je na makedonski jezik i objavljen pod naslovom Skakulci u Skoplju 1991. godine.Antologija bosnaskohercegovačke pripovijetke XX. stoljeća objavljena je na esparanto jeziku u Sarajevu 1982. godine.Roman Demijurg preveden je na njemački jezik i objavljen u Blieskastelu 1995. godine. Pataren je također objavljen na njemačkom jeziku 2003. godine.Nakon izbijanja rata u Republici Bosni i Hercegovini Alić sa porodicom živi u gradu Splitu u Hrvatskoj gdje izdaje list RBiH, a od kraja 1993. godine živi u egzilu u Njemačkoj sa statusom slobodnog umjetnika. U egzilu je napisao knjigu pjesma Bosna Bosona, roman Pataren i djelo Devetnaest stoljeća Bosne, Frankfurt a/M, 1988.

Jovan Radulović

Jovan Radulović (Polača kod Knina, 29. septembra 1951.) je srpski i jugoslavenski pisac, dramaturg, scenarista i političar porijeklom iz Hrvatske.

Jugoslavenska radiotelevizija

Jugoslavenska radiotelevizija (kratica: JRT) bio je sistem osam nacionalnih radiotelevizijskih kuća u Jugoslaviji do početka 1990-ih godina. Činilo ga je šest republičkih i dva pokrajinska RTV centra: Radiotelevizija Sarajevo (RTVSa), Radiotelevizija Ljubljana (RTLJ), Radiotelevizija Zagreb (RTZ), Radiotelevizija Beograd (RTB), Radiotelevizija Skopje (RTSk), Radiotelevizija Titograd (RTT), te Radiotelevizija Novi Sad (RTNS) i Radiotelevizija Priština (RTP). Službeni jezik JRT-a bio je srpsko-hrvatski jezik, u Makedoniji makedonski jezik, u Sloveniji slovenski jezik, te djelimice na Kosovu albanski jezik.

Jugoslavenska radiotelevizija bila je članica EBU-a, Evropske radiodifuzne unije, a zajedno sa ostalim članicama ovog velikog sistema nacionalnih javnih RTV kuća participirala je redovno na velikim radijskim i televizijskim spektaklima kao što su bili: muzički festivali Eurosong, San Remo ili dječiji festival Zlatni cekin, odnosno velike sportske manifestacije kao Olimpijske igre, Mediteranske igre, Univerzijada ili zabavno-revijalni programi kao Igre bez granica.

Južnoslavenski jezici

Južnoslavenski jezici su podgrupa iz porodice slavenskih jezika

zapadno-južnoslavenski jezici

slovenski jezik

hrvatski jezik

gradišćanskohrvatski jezik

moliški hrvatski

srpski jezik

slavenosrpski jezik

bosanski jezik

crnogorski jezik

istočno-južnoslavenski jezici

bugarski jezik

makedonski jezik

starocrkvenoslavenski - izumrli jezik

Krste Petkov Misirkov

Dr. Krste Petkov Misirkov (makedonski: Крсте Петков Мисирков) je bio makedonski filolog, jedan od kodifikatora makedonskog jezika, slavist, historičar, etnograf i publicist. Misirkov je autor prvog naučnog časopisa na makedonskom "Varvar" i autor poznate knjige "Za makedonckite raboti". Misirkov je bio jedan od osnivača makedonskog naučno-literaturnog društva u Moskvi, Beogradu i Sofiji. Krste Misirkov je rođen u Postolu, Egejska Makedonija (danas Sjeverna Grčka) 18. novembra 1874, a umro je 26 jula 1926 u Sofiji.

Makedonci

Makedonci (mk: Македонци) su južnoslavenski narod koji pretežno živi u Sjevernoj Makedoniji. Govore makedonskim jezikom. Osim Sjeverne Makedonije, značajan broj Makedonaca živi u Srbiji, Grčkoj, Kanadi, Italiji, Njemačkoj, Austriji, SAD-u kao i u drugim državama širom svijeta.

Makedonci čine 64,18% stanovništva sa ukupno 1.297.981 pripadnika u čitavoj državi. Makedonci su većinom pravoslavne vjeroispovjesti, dok su islam, katolicizam i protestantizam manje zastupljeni. Makedonci sa islamskom vjeroispovjesti su poznati pod imenom Torbeši.

Makedonska azbuka

Makedonska azbuka je službeno pismo u Sjevernoj Makedoniji i jedino pismo u makedonskom. Ovo pismo je ćirilično sa određenim modifikacijama prema potrebama makedonskog fonetkog sistema. Savremena makedonska azbuka bazirana je na azbuci Krsta Misirkova i Vuka Karadžića. Naime, svi današnji makedonski glasovi su bili korišćeni u Misirkovom djelu, ali grafemi nisu bili isti. Tako su iz srpske azbuke uvedena slova љ, њ, j umjesto staromakedonskih slova л’, н’ и i, a umjesto slovo џ koristio se digraf дж (dž).

Makedonska gramatika

Makedonski jezik je južnoslavenski jezik i službeni jezik u Makedoniji. Makedonska gramatika obuhvata gramatička pravila standardnog jezika, pravopisa i govora. Prva makedonska štampana gramatika potiče iz 1880. i njen autor je Gjorgjija Pulevski.

Mile Stojić

Mile Stojić je bosanskohercegovački pjesnik, esejist i novinar.

Nikola Kovač

Nikola Kovač bio je jugoslavenski i bosanskohercegovački esejist, prevodilac, urednik, kritičar. Rođen je 1936. u Pločicama (Konavle). Diplomirao je romanistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je i radio kao redovni profesor. Također je predavao na Univerzitetu "Džemal Bijedić" u Mostaru. Objavio je niz romana, a za svoj rad odlikovan je mnogim nagradama, među kojima su i Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, nagrada izdavača "Svjetlost", te odlikovanja Republike Italije i Francuske Republike. Tokom rata u Bosni i Hercegovini obavljao je i dužnost ambasadora Bosne i Hercegovine u Francuskoj.

Sjeverna Makedonija

Sjeverna Makedonija (makedonski: Северна Македонија, albanski: Maqedonia e Veriut), službeno Republika Sjeverna Makedonija (makedonski: Република Северна Македонија, albanski: Republika e Maqedonisë së Veriut), jeste država smještena na Balkanskom poluostrvu. Ona je jedna od zemalja nasljednica bivše SFR Jugoslavije, od koje je proglasila nezavisnost u septembru 1991. godine pod imenom Republika Makedonija. Današnja Sjeverna Makedonija zauzima oko 38% ukupne površine regije Makedonije. Geografski, država se graniči sa Srbijom i Kosovom na sjeveru, Bugarskom na istoku, Grčkom na jugu i Albanijom na zapadu. Reljef joj je pretežno planinski. Iako je kontinentalna država, ona ima više od 50 jezera i šesnaest planina viših od 2.000 metara.

Sjeverna Makedonija je suverena, nezavisna, demokratska i socijalna država. Najveći i glavni grad je Skoplje, sa oko 506.926 stanovnika (procjena 2004). Drugi veći gradovi su Bitola, Kumanovo, Prilep, Tetovo, Veles, Štip, Ohrid, Gostivar, Strumica, Kičevo, Kavadarci i Kočani. Površina Sjeverne Makedonije iznosi 25.713 kvadratnih kilometara, gdje živi oko 2.114.550 stanovnika (procjena 2009), među kojima su najbrojniji Makedonci. Zvanični jezici su makedonski i albanski, a zvanična valuta je makedonski denar.

Zbog spora oko imena sa Grčkom, u aprilu 1993. godine država je primljena u članstvo Ujedinjenih naroda pod imenom Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija (skraćeno BJR Makedonija i BJRM). Sjevernu Makedoniju priznalo je pod njenim prvobitnim ustavnim imenom 140 država članica UN-a, među kojima su 3 članice Vijeća sigurnosti (SAD, Rusija i Kina), članice Evropske unije: Poljska, Slovenija, Hrvatska i Bugarska, te zemlje iz regiona: Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora. Članica je Vijeća Evrope. Od decembra 2005. je kandidat za priključenje Evropskoj uniji, a aplicirala je i za članstvo u NATO, što je Grčka, kao članica obje organizacije, blokirala zbog imena zemlje. Blokada pregovora Skoplja za EU i NATO-om trajala je do potpisivanja Prespanskog sporazuma, kojim je predloženo novo ime države - Republika Sjeverna Makedonija, 17. juna 2018. godine.

Pošto su parlamenti obje zemlje ratifikovali sporazum tokom januara i februara 2019., Sjeverna Makedonija potpisala je 6. februara Protokol za pristupanje NATO savezu, što je bio prvi dokument u kom se pominje novo ime zemlje. Protokol je ratifikovan u nacionalnom Parlamentu Grčke 8. februara 2019., čime su ispunjene sve obaveze iz Prespanskog sporazuma, a Skoplje je formiralo interesornu grupu zaduženu za promjenu tabli na državnim institucijama i graničnim prijelizma. Vlada je zatim obavijestila UN i sve njegove članice, te druge međunarodne organizacije u kojima ima stolicu, da zemlja ima novo ime, pod kojim je u NATO-u već pomenuta i primljena.

Slavenski jezici

Slavenski jezici su jezička porodica unutar indoevropskih jezika.

Zapadnoslavenski jezici

čeho-slovački

češki jezik

slovački jezik

lužičkosrpski jezici

gornjolužičkosrpski jezik

donjolužičkosrpski jezik

lehitski jezici

polapski jezik

kašupski jezik

poljski jezik

šleski jezikIstočnoslavenski jezici

bjeloruski jezik

ukrajinski jezik

rusinski jezik

ruski jezikJužnoslavenski jezici

zapadni

slovenski jezik

prekmurski jezik

hrvatski jezik

srpski jezik

bosanski jezik

crnogorski jezik

istočni

bugarski jezik

makedonski jezik

crkvenoslavenski jezik

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ; skraćeno Jugoslavija; također poznata i kao "Druga Jugoslavija") bila je država nastala 29. novembra 1943. na drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu kao zajednica 5 naroda i 6 republika, sa prvobitnim imenom Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ). To je ime promijenjeno 29. novembra 1945. na trećem zasjedanju AVNOJ-a u Beogradu u Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ), da bi konačno 7. aprila 1963. dobila ime Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). Bila je jedna od osnivača Ujedinjenih nacija i Pokreta nesvrstanih.

SFRJ je bila nasljednica Kraljevine Jugoslavije (1918-41). Prestala je postojati 1992. godine osamostaljivanjem Slovenije, Hrvatske i Makedonije (1991), zatim i Bosne i Hercegovine (1992) iz federacije. Preostale republike, Srbija i Crna Gora, formirale su novu zajednicu; prvo u aprilu 1992. SR Jugoslaviju, potom 2003. državnu zajednicu Srbija i Crna Gora, a na referendumu 21. maja 2006. godine Crna Gora je istupila iz državne zajednice, stvorivši samostalnu republiku. Kosovo se 2008. godine odvojilo od Srbije proglašavanjem nezavisnosti.

Spisak jezika

Ovo je spisak članaka o prirodnim jezicima i narječima.

Vidi i: Jezik, Spisak programskih jezika, Slavenski jezici

Staroslavenski jezik

Staroslavenski jezik (ponekad crkvenoslavenski, starocrkvenoslavenski, staromakedonski i starobugarski) prvi je književni jezik Slavena, čija je osnova bila makedonski jezik. Jezik ima svoju osnovu u slavenskom govoru solunske regije. Prvenstveno je korišten za prijevod Biblije s grčkog jezika.

Transliteracija makedonskog jezika

Transliteracija makedonskog pisma i jezika ili romanizacija makedonskog pisma i jezika je sastav latiničnih slova koja se koriste za transkripciju makedonskih rječi. Postoje tri načina transkripcije, od kojih su dva najčešće u upotrebi, akademska verzija i verzija koja se koristi u makedonskim dokumentima.

Vitomir Lukić

Vitomir Lukić (Zelenika, 24. septembar 1929. - Sarajevo, 30. maj 1991.) je bio bosanskohercegovački pripovjedač, romanopisac, esejist, putopisac, književni i likovni kritičar.

Osnovnu školu završio je u Donjem Vakufu, prvi razred Srednje tehničke škole u Banjoj Luci, a gimnaziju u Slavonskom Brodu 1952.

Studirao je jugoslavenske književnosti i hrvatsko-srpski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Nakon studija 1959. godine radio kao profesor u srednjim školama u Konjicu i Sarajevu.

1965. godine štampana je Lukićeva prva zbirka pripovjedaka "Soba za prolaznike" koja otkriva već zrelog pisca. Te godine odlazi u Indiju, gdje je u svojstvu lektora predavao jugoslavenske književnosti na Sveučilištu u New Delhiu. Istovremeno je bio i dopisnik lista Oslobođenje za koji je svakog tjedna slao putopisne reportaže iz Indije.

Prvi roman "Album" štampan je 1968. Ovaj roman preveo je Todor Čalovski na makedonski jezik, a štampala Kultura iz Skoplja 1981. U anketi lista BH Dani objavljenoj septembra 1999. roman "Album" uvršten je među deset najboljih bosanskohercegovačkih romana dvadesetog vijeka.

Po povratku u Sarajevo, radio u Učiteljskoj školi, a zatim na Radio-televiziji Sarajevo, gdje je kao urednik u obrazovnom programu. Inicijator je i jedan od sedmorice hrvatskih književnika (S.Bašić, V.Lukić, V.Koroman, M.Marjanović, N.Martić, V.Pavlović, M.Pešorda) potpisnika "Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku", 21.januara 1971.Bio potpredsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ) i ministar vjera u prvoj vladi Bosne i Hercegovine nakon prvih demokratskih izbora 1990.

Umro je u Sarajevu, 1991. godine u šezdeset i drugoj godini života.

Iza Lukića ostala je bogata književna ostavština koja svjedoči o vrsnom intelektualcu svoga vremena.U štampariji u Mostaru uništena su godine 1992., za vrijeme srpskoga i JNA granatiranja grada, Lukićeva sabrana djela u deset tomova, koja je priredio za objavljivanje književnik i urednik Mile Pešorda za izdavačku kuću "Veselin Masleša" u Sarajevu ("Oslobođenje", 9.oktobra 1991., 12.str.).

Vrhovni štab NOVJ

Vrhovni štab Narodnooslobilačke vojske Jugoslavije je bio vrhovno vojno rukovodstvo Narodnooslobodilačkog pokreta i imao ulogu rukovođenja oružanim snagama Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije tokom Narodnooslobodilačke borbe od jula 1941. do maja 1945.Vrhovni štab je formiran je 27. juna 1941., na sednici Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije, pod nazivom Glavni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije, skraćeno GŠ NOPOJ (slv. Glavni štab Narodnoosvobodilnih partizanskih odredov Jugoslavie}}; mak. Glavniot štab na Narodnooslobodiletni partizanski odredi na Jugoslavija). Zatim je, na Savjetovanju u Stolicama, 26. septembra 1941. godine, promijenio naziv u Vrhovni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije (VŠ NOPOJ) (slv. Vrhovni štab Narodnoosvobodilnih partizanskih odredov Jugoslavie; mak. Vrhovniot štab na Narodnooslobodiletni partizanski odredi na Jugoslavija).

U januaru 1942. ponovo je promijenio naziv u Vrhovni štab Narodnooslobdilačke partizanske i dobrovoljačke vojske Jugoslavije (VŠ NOP i DVJ) (slv. Vrhovni štab Narodnoosvobodilne partizanske in prostovoljne vojske Jugoslavije; mak.Vrhovniot štab na partizanski odredi i dobrovolna vojska na Jugoslavija), a novembra iste godine u Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije (VŠ NOV i POJ) (slv. Vrhovni štab Narodnoosvobodilne vojske in partizanskih odredov Jugoslavije}}; mak, Vrhovniot štab na Narodnooslobodiletna vojska i partizanski odredi na Jugoslavija).

Tokon marta 1945., reorganiziran je u Generalštab Jugoslavenske armije (slv. Generalštab Jugoslovanske armade; makedonski jezik|mak.]] Generalštabot na Jugoslovenskata armija), kao neposredni organ Privremene vlade Demokratske Federativne Jugoslavije.

Vrhovni štab je rukovodio Narodnooslobodilačkom borbom preko glavnih, oblasnih, operativnih štabova, uz neposredni angažman potčinjenih štabova odreda, brigada, divizija i korpusa ili posebno formiranih operativnih grupa. Veza sa potčinjenim štabovima je u početku održavana preko svojih specijalnih delegata i kurira, a kasnije putem radio stanica. Nakon posjete Savezničkih vojnih misija, uspostavio je vezu sa Saveznicima, koja je korištena za usklađivanje operacija i za organizaciju dopremanja naoružanja i sanitetske i druge infrastrukturne podrške. Tokom rata, Vrhovni štab je izdavao svoj „Bilten Vrhovnog štaba NOVJ“

Do polovine septembra 1941., Vrhovni štab je ustankom rukovodio iz Beograda, a zatim iz Užičke Republike (Užice). Zatim se, tokom razvoja borbenih aktivnosti, kretao na oslobođenim teritorijama Sandžaka (Nova Varoš), istočne (Ivančići, Foča) i zapadne Bosne (Bihać, Bosanski Petrovac, Drvar, Petrovo Polje, Jajce, Milinište), Crna Gora (Žabljak) i Dalmacije (Titova pećina na Visu).

Od oktobra 1944. do kraja rata sedište Vrhovnog štaba bilo je u oslobođenom Beogradu. Komandant Vrhovnog štaba i vrhovni komandant NOV i POJ bio je Josip Broz Tito, načelnik Vrhovnog štaba bio je Arso Jovanović, uz Prateći bataljon Vrhovnog štaba.

Istočnoslavenski
Zapadnoslavenski
Južnoslavenski
Ostali

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.