Kultura polja s urnama

Kultura polja sa urnama je kultura kasnoga bronzanog doba (XIII. do VIII. st. pne), nastala na prostoru Podunavlja i jugoistočnih Alpa, odakle se širila i po srednjoj Evropi.[1] Osnovno obilježje ove kulture, po čemu je i dobila ime, je obred spaljivanja pokojnika i pohranjivanja pepela u zemljane urne, koje su se potom ukapale u zemljane rake. Dostigla je visoki nivo i u obradi bronze.

Europe late bronze age
Kultura polja sa urnama nakon širenja, prikazana na karti žutom bojom i natpisom Urnfield systems.

Faze razvoja

Urnfield culture 002
Keramika Kulture polja sa urnama

U okviru kulture izdvojeno je 5 faza koje su identične sa Rajnekeovom podjelom.

Faza
Datumi p.n.e
Bronza D1300-1200
Halštat A11200-1100
Halštat A21100-1000
Halštat B11000-800
Halštat B2900-800
Halštat B3800-750

Ostave i nekropole

Ostave i nekropole predstavljaju glavni izvor pokretnog materijala. U starijim fazama urne nemaju zaštitnu konstrukciju, postavljene su u pravilne redove sa određenom orjentacijom. Javlja se neka vrsta kamenih sanduka. U mlađim fazama urne su zaštićene vijencem od oblutaka ili nekom vrstom suhozida. Često je sama urna pokrivena kamenom pločom ili stoji na njoj. Urne nisu u pravilnim redovima, nego su u grupama. U fazi V pojavljuju se minijaturni tolosi.[2]

Keramika

Za fazu 2 karakteristične su neukrašene, bikonične posude mrko - crne boje. U fazi 3 javljaju se šire urne sa cilindricnim vratom, kao grobni prilozi razne zdjele, bikonične sa jednom drškom, sa uvučenim obodom i jednom ušicom, poklopci za urne, oštro profilisane šolje sa vertikalnom drškom koja prelazi obod. U mlađoj fazi karakteristične su kruškolike urne sa 2 ili 4 naspramne ušice, na trbuhu, kao i zdjele u vidu turbana sa tordiranim obodom.

Metalni nalazi

Urnenfelder panoply
Metalni nalazi

U posebno izrađenim, i velikom broju nađenih ostava, nalazio se raznovrstan materijal od bronze:[3]javljaju se:

  • sjekire sa tulcem i lučnom sječicom (keltovi)
  • krivi noževi
  • mačevi sa jezičkom,
  • mač sa antenom profilisanog balčaka, ukrašen volutama
  • brijači polumjesečastog oblika
  • pljosnate strijele od bronzanog lima sa trnom za usađivanje
  • igle
  • metalne posude, kazančići sa apliciranim drškama
  • srpovi
  • privjesci u obliku stilizovane ljudske figure, imele, trougaoni privjesci i u obliku labrisa.

narukvice

Širenje

U 13.vijeku iz Podunavlja i Panonije krenuli su prema Apeninskom i Balkanskom poluostrvu pokreti velike mase srednjoevropskog stanovništva poznatog pod imenom naroda polja sa urnama. Neki od tih pohoda bili su pljačkaški, drugi su imali karakter seoba i naseljavanja novih teritorija. Nosioci kulture polja sa urnama u širem prostoru srednjeg Podunavlja, zamjenjuju, potiskuju ili se nameću i miješaju sa nosiocima kulture grobnih humaka (tumula), koja bi se mogla sa sigurnošću označiti kao proto-ilirska, doneseći svuda jedno od svojih osnovnih obilježja – sahranjivanje pepela spaljenih mrtvaca u urnama.[1] Područje između Drave, Save i Dunava, i neznatno u Vojvodini koje je bilo ilirsko (Protoiliri), prešlo je u ruke doseljenika. Sjeverna Bosna, oko rijeke Save i donjih tokova njenih pritoka pripala je takođe ovim plemenima.

Na tom prostoru, prema stilskim varijacijama osnovnih tipova keramičkih i metalnih proizvoda moguće je izdvojiti više novih regionalnih kulturnih grupa koje su postale osnova za uspostavu etničke strukture stanovništva starijega željeznog doba. Pod zajedničkim imenom Panoni, kao jedinstvenom narodu, nazivaju se potomci nosilaca kulture polja sa urnama istočnoalpskog i zapadnopanonskog prostora: (Armantini, Breuci, Oserijati, Latobici, Kolapijani, Jasi). Na hrvatskom prostoru izdvojene su 4 manje kulturne grupe:[3]

  • najstarija je virovitička (Podravina, Međumurje i dio zapadne Slavonije),
  • slijedi zagrebačka (veći dio savsko-dravskoga međurječja),
  • velikogorička skupina (Turopolje, srednja Posavina, Pokuplje i Hrvatsko zagorje)
  • daljska grupa u Baranji (istočna Slavonija i zapadni Srijem). [4]

Nalazišta južno od Save: Donja Dolina, Zecovi kod Prijedora, Vis kod Dervente, tok rijeke Une do Bihaća i japodsko područje Like.

Snažan pritisak nosilaca kulture polja sa urnama vidi se i po pojavi prvih ostava na ovom području. Ne samo tipovi oružja, oruđa i nakita, već i neki elementi u obradi keramike prodiru duboko u unutrašnjost, što bi moglo značiti i inflitraciju manjih grupa ove kulture (gradina Savići u Šekovićima, Varvara kod Prozora). Utjecak kulture polja sa urnama prisutan je u keramografiji srednjobosanske kulturne grupe, te u tipologiji metalnih predmeta zastupljenih u mlađim ostavama.[1] Na prostoru sjeverno od prostora bronzanodobne glasinačke kulture naglo iščezava jedna srodna podrinjska kulturna grupa, sigurno kao posljedica najezde polja sa urnama.[5]

Stanovništo planinskog i primorskog dijela pokazalo je mnogo veću žilavost u seobi iz Panonije. Za kasno bronzano doba raspolaže se sa većim brojem nalaza, pa se za taj period može govoriti o već potpuno formiranoj fizionomiji jednog kulturnog, pa možda i etničkog kompleksa koji egzistira na prostoru jugoistočne Bosne i sliva Gornjeg Podrinja, a koji je bio rezultat kontinuiranog razvitka tokom ranog i srednjeg bronzanog doba etnokulturnih formacija na navedenom području kroz Glasinačku kulturu.[6]

Invazija panonskih plemena nije rezultirala smjenom stanovništva i kulture na sjeverozapadnom Balkanu. Pojas uz jadransku obalu, krajevi oko Neretve, jugoistočne Bosne, Crna Gora i Albanija nisu ni osjetili panonsku invaziju. Oni koji su prodirali dalje nisu bili osvajači koji nameću svoj način života svoju religiju i običaje jer su se stopili sa starosjediocima i iščezli. Jedina velika promjena je povećan broj podignutih gradinskih naselja, u prvom redu sa odbrambenom funkcijom. Plemena su se zbijala i učvršćivala, čuvajući svoj prostor i nastavljajući svoju autohtonu etnogezu (Prailiri). [7]

Literatura

Reference

  1. ^ a b c "Kultura polja sa urnama, s.100". Arheološki leksikon -Zemaljski muzej, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  2. ^ Hrvatska enciklopedija (LZMK) - arheološka nalazišta
  3. ^ a b c Hrvatska enciklopedija (LZMK) - kultura polja sa žarama
  4. ^ Kultura polja sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj
  5. ^ Mesihović, 2013, s.35
  6. ^ Mesihović, 2013, s.35
  7. ^ Čović, 1976, s.109

Vanjske veze

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.