Kultura

Kultura se odnosi na cjelokupno društveno nasljeđe neke grupe ljudi, to jest na naučene obrasce mišljenja, osjećanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društva, kao i na izraze tih obrazaca u materijalnim objektima. Riječ kultura dolazi iz latinskog colere, što je značilo: nastanjivati, uzgajati, štititi, poštovati. Za kulturu postoje i druge definicije koje odražavaju razne teorije za razumijevanje i kriteriji za vrednovanje ljudske djelatnosti. Antropolozi kulturu smatraju definirajućim obilježjem roda Homo.

Definisanje kulture

Mnogi ljudi danas koriste shvatanje "kulture" koje se razvilo u Evropi tokom 18. i ranog 19. vijeka. To shvatanje kulture odražavalo je nejednakost unutar evropskih društava i među evropskim silama i njihovim kolonijama širom svijeta. Ono izjednačuje "kulturu" s "civilizacijom" i suprostavlja oboje "prirodi". Prema tom mišljenju neke su zemlje civiliziranije od drugih kao što su i neki ljudi kulturniji od drugih. Stoga su neki kulturni teoretičari zapravo pokušali izbaciti popularnu ili masovnu kulturu iz definicije kulture.

Kultura se u praksi odnosi na elitna dobra i aktivnosti kao što su haute cuisine, visoka moda ili haute couture, muzejska umjetnost i klasična muzika, te riječ kulturan označava ljude koji znaju o tim aktivnostima i učestvuju u njima. Naprimjer, neko ko koristi 'kulturu' u smislu 'kultivacije' može uvjeravati da je klasična muzika najotmjenija od muzike radne klase kao što su punk, turbo folk ili domorodačka muzička tradicija australijskih Aboridžina.

Ljudi koji koriste "kulturu" na taj način paze da je ne koriste u množini. Oni vjeruju da ne postoje posebne kulture, svaka sa svojim vlastitim vrijednostima i logikom, nego radije koriste samo jedan standard rafinacije kojim se sve grupe mogu objasniti. Stoga su oni ljudi koji imaju različite običaje shvaćeni kao "nekulturni" zbog "njihove različite kulture". Ljudi sa nedostatkom "kulture" često se čine "prirodnijim", pa posmatrači često kritikuju elemente visoke kulture zbog potiskivanja "ljudske prirode".

Neke socijalne kritike od 18. vijeka pa nadalje prihvataju taj kontrast između kulturnih i nekulturnih, ali naglašavaju da su rafiniranost i razrađenost kvarenje, a neprirodni razvoj onaj koji zakriva i izobličuje ljudsku suštinsku prirodu. Na račun toga, narodna muzika ljudi iz radne klase je iskreno izražavanje prirodnog načina života, dok je klasična muzika površna i dekadentna. Jednako, ljudi koji nisu sa Zapada često se vide kao plemeniti divljaci koji žive autentičnim neokaljanim životima koji još uvijek nisu složeni i iskvareni visoko raslojenim kapitalističkim sistemom Zapada.

Danas mnogi društveni naučnici odbacuju monadno shvatanje kulture te suprotnost kulture i prirode. Oni priznaju da su neelitne kulture jednako kulturne kao elitne (i da su ljudi koji nisu sa Zapada jednako civilizirani) – oni su samo kulturni na različit način. Zato, socijalni posmatrači kontrastiraju "visoku" kulturu elite s "popularnom" ili pop kulturom, koja označuje dobra i aktivnosti namijenjenih za proizvodnju i potrošnju neelitnih ljudi ili masa. Obje se kulture, visoka i niska, mogu vidjeti i kao subkulture.

Kultura kao "svjetski pojam"

Tokom romantizma u Njemačkoj su naučnici, posebno oni zaokupljeni nacionalizmom (težnja za ujedinjenjem Njemačke i borba potlačenih naroda u Austro-ugarskoj monarhiji), razvili obuhvatniji pojam kulture kao "svjetski gledane". Taj način razmišljanja, različit i neusporediv pogled na svijet, obilježje je svake etničke grupe. Iako obuhvatnije od ranijih gledišta, taj pristup još uvijek je dopuštao razlike među "civiliziranim" i "primitivnim" ili "plemenskim" kulturama.

Do kasnih godina 19. vijeka antropolozi su prihvatili i prilagodili termin kultura na širu definiciju koju su mogli primijeniti na široku raznolikost društava. Oprezni prema teoriji evolucije, pretpostavili su da su se sva ljudska bića razvila jednako i da činjenica da svi ljudi imaju kulturu mora proizilaziti na neki način iz čovjekove evolucije. Oni su također iskazali nesklonost upotrebe biološke evolucije za objašnjavanje razlika između specifičnih kultura–pristup koji je ujedno bio i legitimni oblik rasizma. Oni su vjerovali da će biološka evolucija proizvesti najobuhvatniji pojam kulture, shvatanje koje su antropolozi mogli primijeniti jednako na društva s pismom i bez njega ili na nomadska i na sedentarna društva. Dokazivali su da su kroz smjer svoje evolucije ljudska bića razvila univerzalnu ljudsku sposobnost za određivanje iskustava, te za kodiranje i komuniciranje njima putem simbola. Kada su ti sistemi simbola bili naučeni ljudi su se počeli razvijati nezavisno o biološkoj evoluciji (drugim riječima, jedno ljudsko biće može se naučiti vjerovanju, vrijednostima ili načinu stvaranja nečega, iako dva čovjeka nisu biološki u srodstvu). Stariji argumenti o prirodi protiv odgoja osporavaju da je ta sposobnost za simboličko razmišljanje i socijalno učenje proizvod ljudske evolucije.

Ljudi koji žive odvojeni jedan od drugog razvijaju jedinstvene kulture, ali elementi različitih kultura mogu se lahko širiti iz jedne grupe ljudi na drugu. Kultura je dinamična i može biti naučena, stvarajući je potencijalno brzim oblikom adaptacije na promjenu fizičkih uvjeta. Antropolozi gledaju kulturu ne samo kao proizvod biološke evolucije nego kao njen dodatak, kao glavna sredstva ljudskog prilagođavanja na svijet.

Takvo shvatanje kulture kao sistema simbola sa prilagođenim funkcijama koji je različit od mjesta do mjesta, vodilo je antropologe da shvataju različite kulture kao definisane različitim obrascima. Ti obrasci čine dugotrajan, proizvoljan i dogovoren skup značenjâ koji su uzeli konkretan oblik u mitovima i ritualima, oruđu, dizajniranju stambenog prostora i planiranju naselja. Antropolozi stoga razlikuju materijalnu kulturu od simboličke (nematerijalne, duhovne) kulture, ne samo jer svaka odražava različite vrste ljudske djelatnosti, nego također jer sačinjavaju različite vrste podataka koji traže različite metodologije.

Takvo gledište kulture postalo je dominantnim između Prvog i Drugog svjetskog rata, a uključivalo je da je svaka kultura vezana i mora biti shvaćena kao cjelina, na svojim vlastitim terminima. Rezultat toga bilo je stvaranje kulturnog relativizma, tj. promatranja neke kulture sa stajališta te kulture. Takav pristup kulturi ne pita da li je neka osobina moralna ili ne, nego kakvu ulogu ima u životu tog društva.

Usprkos tome, shvatanje da je kultura kodirana simbolima i stoga može biti naučena sa jedne osobe na drugu određuje da se kultura, iako ograničena, mijenja. Kulturna promjena može biti rezultat otkrića i izuma, ali također može biti rezultat dodira između dviju kultura. Pod miroljubivim uvjetima dodir između dviju kultura može voditi ljude da "posude" (zapravo, nauče) jedni od drugih (difuzija ili transkulturacija). Pod uvjetima nasilja i političke nejednakosti, ljudi jednog društva ipak mogu "ukrasti" kulturne tvorevine od drugih, ili nametnuti kulturne tvorevine drugima (akulturacija ili enkulturacija). Teorija difuzije inovacija predstavlja istraživački zasnovan model za određivanje kako, kada i zašto ljudi prihvaćaju nove ideje.

Sva ljudska društva bila su upletena u procese difuzije, transkulturacije i akulturacije, te malo antropologa danas vide kulturu kao ograničenu. Ti antropolozi pokazuju da umjesto razumijevanja kulturnih tvorevina u terminima njene vlastite kulture, mora biti shvaćeno u terminima šire historije uključujući i dodire i odnose sa drugim kulturama.

Pored gore spomenutih procesa još od Kolumba svijet je bio na širokoj osnovi obilježen migracijama, uključujući kolonijalnu ekspanziju i prisilnu migraciju kroz ropstvo. Rezultat toga su mnoga kulturno heterogena društva. Neki antropolozi su dokazivali da su heterogena društva ipak ograničena nekakvim jedinstvenim kulturnim sistemom i da se heterogeni elementi bolje shvataju posmatrajući ih kao subkulture. Drugi su dokazivali da ne postoji jedinstveni ili koordinirajući kulturni sistem i da se heterogeni elementi moraju shvatiti zajedno u obliku multikulturalnog društva. Multikulturalizam se podudarao sa preporodom političkog identiteta koji uključuje zahtjeve za prepoznavanjem kulturnih jedinstvenosti socijalnih podgrupa.

Sociobiolozi dokazivali su da se mnogi aspekti kulture mogu najbolje shvatiti kroz koncepciju mema koje je prvi uveo Richard Dawkins u svojoj knjizi The Selfish Gene iz 1976. godine. Ideja govori o postojanju jedinicâ kulture ili memima koji su jako sličili genima u biologiji evolucije. Iako je to stajalište zadobilo neku popularnu vrijednost, antropolozi ga općenito odbacuju.

Komponente kulture

Drugi uobičajen način razumijevanja kulture je posmatranje kulture koju čine njene komponente: simboli, jezik, vrijednosti, norme, i rituali.

Vrijednosti su apstraktne ideje o tome šta je dobro, ispravno i poželjno. One su osnova za društvene norme. Norme su, dakle, društvena pravila ili upute što određuju prikladno ponašanje u određenim situacijama. Dijele se prema oštrini sankcija koje izaziva njihovo kršenje, a provodi ih društvo. Tako najblaže sankcije izaziva kršenje narodnih normi (nerukovanje prilikom pozdravljanja, nepokrivanje ustiju prilikom zijevanja itd.), dok kršenje običaja normi i zakona izaziva najveće sankcije.

Pravilo je da se arheolozi fokusiraju na materijalnu kulturu, a kulturni antropolozi na simboličku kulturu, iako na kraju obje grupe zadržavaju zanimanje za odnose između tih dviju dimenzija. Nadalje, antropolozi shvataju "kulturu" za označavanje ne samo potrošnja dobara, nego na opće procese koji proizvode takva dobra i daje im značenje, na socijalne odnose i postupak u kojima takvi objekti i procesi postaju ugrađeni.

Kultura kao obrazac proizvoda i djelatnosti

U ranim godinama 20. vijeka antropolozi su shvatali kulturu ne za označavanje skupa posebnih proizvoda i djelatnosti (bilo materijalnih bilo simboličkih) nego radije za podcrtavanje obrazaca istih. Nadalje, oni su pretpostavili da su takvi obrasci imali jasne granice (stoga neki ljudi miješaju "kulturu" sa društvom koje ima posebnu kulturu).

U slučaju manjih društava u kojima se ljudi jedva razvrstavaju u kategorije dobi, spola, kućanstva i etničkog porijekla, antropolozi su vjerovali da ljudi više-manje dijele isti skup vrijednosti i konvencija. U slučaju većih društava u kojima ljudi prolaze daljnje kategorizacije po regiji, rasi, etnicitetu i klasi, antropolozi su počeli vjerovati da su članovi istog društva često imali visoko kontrastne vrijednosti i konvencije. Oni su zato koristili termin subkulture za označavanje kulturnih dijelova većih društava. Dok subkulture odražavaju položaj segmenta društva nasuprot drugim segmentima i društva u cjelini, oni često otkrivaju procese dominacije i otpora.

Kulturna promjena

Kulture su jednako predodređene za promjenu kao i za otpor prema njoj. Otpor može doći iz navike, religije, te integracije i međunezavisnosti o kulturnim značajkama. Naprimjer, muškarci i žene imaju komplementarne uloge u mnogim kulturama. Jedan spol može željeti promjenu koja će uticati na drugi, kao što se dogodilo u zapadnim kulturama u drugoj polovini 20. vijeka.

Kulturološka promjena može biti uzrokovana okolinom, inovacijama i drugim unutrašnjim uticajima, te dodirivanjem s drugim kulturama. Naprimjer, kraj zadnjeg ledenog doba doveo je do otkrića poljoprivrede.

Neka otkrića koja su uticala na zapadnu kulturu u 20. vijeku uključivali su pilulu za kontrolu rađanja, televiziju i internet. Pilula je pomogla porodicama da imaju mnogo novaca i ženama da imaju veću slobodu. Televizija nije samo donijela slične vizuelne programe u mnoge domove, nego je također uticala kako i kada će članovi porodice biti u međusobnoj interakciji.

Dodir između kultura može rezultirati difuzijom, ili na široj osnovi, akulturacijom.

Difuzija (antropologija) je proces u kojem se nove ideje, ponašanja, tehnologije i vjerovanja prenose s osobe na osobu, s grupe na grupu ili s društva na društvo. Hamburgeri, primjerice, kada su uvezeni u Kinu iz SAD-a činili su se egzotičnima. "Difuzija poticaja" odnosi se na element jedne kulture koji vodi inovaciji u drugoj kulturi. Teorija difuzije inovacija predstavlja istraživački utemeljen model za određivanje zašto i kada ljudi prihvaćaju nove ideje, postupke i proizvode.

Kada neka grupa u dodiru s drugom gubi svoje izvorne kulturne značajke i preuzima tuđe, govorimo o alkuturaciji. Ona se najviše odvijala prilikom procesa kolonizacije naročito među domorodačkim plemenima, npr. Indijanci i Aboridžini.

Srodni procesi na individualnoj razini jesu asimilacija i transkulturacija, tj. prihvaćanje drugačije kulture od pojedinca.

Kulturna istraživanja

Kulturna istraživanja su se razvila u kasnim godinama 20. vijeka dijelom kroz ponovno uvođenje marksističkog mišljenja u sociologiju i dijelom kroz artikulaciju sociologije i ostalih akademskih disciplina kao što je književna kritika. To se ponajprije dogodilo zato da se usredotoči na analize subkultura u kapitalističkim društvima. Slijedeći neantropološku tradiciju, kulturna se istraživanja općenito usredotočuju na proučavanje potrošnje dobara (kao što su moda, umjetnost i književnost). Zbog razlikovanje "visoke" i "niske" kulture tokom 18. i 19. vijeka koje se činilo neodgovarajućim za pripisivanje masovnoj proizvodnji i masovnoj tržišnoj potrošnji dobara koje kulturna istraživanja analiziraju, ti naučnici radije koriste termin "popularna kultura".

Danas su se neki antropolozi pridružili projektu kulturnih istraživanja. Većina ipak odbacuje pojam kulture kao ograničene, i shodno tome odbacuju pojam subkulture. Umjesto toga oni vide kulturu kao složenu mrežu promjenjivih obrazaca koji povezuju ljude u različitim situacijama i društvene formacije različitih osnova. Prema tome gledištu bilo koja grupa može izgraditi svoj vlastiti kulturni identitet.

Popis kultura

Kulture savremenih zemalja

  • Albanija
  • Angola
  • Australija
  • Belgija
  • Bosna i Hercegovina
  • Brazil
  • Butan
  • Čile
  • Danska
  • Egipat
  • Finska
  • Francuska
  • Gibraltar
  • Grčka
  • Gruzija
  • Hrvatska
  • Indija
  • Indonezija
  • Italija
  • Izrael
  • Japan
  • Južna Afrika
  • Kanada
    • Quebec
  • Kina
    • Hong Kong
  • Koreja
    • Južna Koreja
    • Sjeverna Koreja
  • Makedonija
  • Meksiko
  • Holandija
  • Novi Zeland
    • Maorska kultura
  • Peru
  • Portugal
  • Srbija
  • Sjedinjene Države
  • Španija
  • Švedska
  • Švicarska
  • Ujedinjeno Kraljevstvo
    • Engleska
    • Sjeverna Irska
    • Škotska
    • Vels

Ostale savremene kulture

  • Esperanto kultura
  • Kultura gluhih
  • Kultura hakera
  • Kultura radne klase
  • Underground kultura

Historijske kulture

  • Asirsko-babilonska kultura
  • Kultura doline Inda
  • Latenska kultura – iz željeznog doba u dijelovima Evrope
  • Natufijska kultura – na Mediteranu prije više od 10.000 godina
  • Paideia – Klasična grčka kultura
  • Romanitas – Kultura carskog Rima
  • Weimarska kultura
  • Zapadna kultura

Također pogledajte

  • Akulturacija
  • Anketa svjetskih vrijednosti
  • Evropski grad kulture – grad odabran od Evropske Unije na godinu dana da pokaže svoj kulturni život
  • Kulturkampf – specifična kulturna borba u Njemačkoj 1870-ih
  • Kulturna evolucija
  • Kulturna raznolikost
  • Kulturna teorija
  • Kulturne predrasude
  • Kulturni imperijalizam
  • Kulturni rat
  • Kulturno ugnjetavanje
  • Organizacijska kultura
  • Prekokulturna komunikacija

Vanjski linkovi

2. juni

2. juni / lipanj (2. 6) jest 153. dan godine po gregorijanskom kalendaru (154. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 212 dana.

Armenija

Armenija (armenski: Հայաստան, trans. Hajastan), službeno Republika Armenija (armenski: Հայաստանի Հանրապետություն, trans. Hajastani Hanrapetut'jun), jest suverena kavkaska država. Nalazi se između Crnog mora i Kaspijskog jezera. Klima u Armeniji je kontinentalna s malo padavina, najviše u proljeće i jesen.

Kontinentalna je država jer nema izlaz na more ili okean.

Ekvador

Republika Ekvador, službeno Republika Ekvador je suverena država u sjevernom dijelu Južne Amerike. Graniči sa Kolumbijom na sjeveru i Peruom na jugu dok na zapadu izlazi na Tihi okean.

Glavni grad je Quito, dok je najveći grad Guayaquil. U Ekvadoru živi nešto više od 15 miliona stanovnika.

Indija

Indija je suverena država u Južnoj Aziji, koja se prostire na 3,3 miliona kvadratnih kilometara, što odgovara veličini trećine Evrope, a zauzima veći dio Indijskog potkontinenta. Indija graniči s Bangladešom, Mjanmarom, Kinom, Butanom, Nepalom i Pakistanom, a na jugu je dotiče Indijski okean, gdje se nalaze Šri Lanka i Maldivi. Najveća gradska područja su Mumbai na jugozapadu i Kalkuta na rijeci Ganges. Sa preko 1,3 milijarde stanovnika, Indija je poslije Kine druga najmnogoljudnija država svijeta.

Irska

Irska (irski: Éire; engleski: Ireland), službeno Republika Irska (irski: Poblacht na hÉireann; engleski: Republic of Ireland), suverena je država koja pokriva oko pet šestina ostrva Irske, na obali sjevernozapadne Evrope. Glavni i najveći grad je Dublin, smješten na istočnom dijelu ostrva, čije je gradsko područje dom jednoj trećini od 4,6 miliona stanovnika države. Država jedinu kopnenu granicu dijeli sa Sjevernom Irskom, dijelom Ujedinjenog Kraljevstva. Okružena je Atlantskim okeanom, s Keltskim morem na jugu, Prolazom Svetog Đorđa na jugoistoku i Irskim morem na istoku. Irska je unitarna, parlamentarna republika. Parlament (Oireachtas) sastoji se od donjeg doma (Dáil Éireann – "Skupština Irske") i gornjeg doma (Seanad Éireann – "Senat Irske"), sa izabranim predsjednikom (Uachtarán) koji uglavom ima ceremonijalnu ulogu, mada i dalje obavlja važne dužnosti. Predsjednika vlade, odnosno ministra (Taoiseach – "šef"), bira donji dom.

Jamajka

Jamajka je ostrvska država u Karipskom moru, južno od Kube i zapadno od Hispaniole.

Jordan

Hašemitska Kraljevina Jordan (arapski: أردنّ, al-Urdun) je arapska država na Bliskom Istoku. Na sjeveru graniči sa Sirijom, sa Irakom na sjevero-istoku, Saudijskom Arabijom na jugu i na istoku, sa Izraelom i palestinskim teritorijama na zapadu. Mrtvo more se nalazi na granici Jordana i Izraela i dijeli Akabski zaliv zajedno sa Izraelom, Saudijskom Arabijom i Egiptom.

Južna Koreja

Južna Koreja, službeno Republika Koreja je suverena država u Istočnoj Aziji, smještena na južnoj polovini Korejskog poluostrva.

Sa sjeverne strane graniči sa Sjevernom Korejom s kojom je činila jedinstvenu državu do 1948. godine. Zauzima površinu od 100.363 km2 na kojoj živi oko 51,4 miliona stanovnika. Glavni i najveći grad je Seoul sa populacijom od oko 10 miliona stanovnika.

Južna Koreja je visokorazvijena država s vrlo visokim indeksom ljudskog razvoja (22. na svijetu). Smatra se regionalnom silom, a po vrijednošću nominalnog BDP-a 11. je ekonomija svijeta. Globalni je lider u oblasti industrije i tehnološkog sektora pri čemu je 5. najveći izvoznik i 8. najveći uvoznik na svijetu. Južnokoreanska izvozno orjentirana ekonomija je fokusirana na elektroničku, automobilsku, mašinsku, petrohemijsku industriju kao i na brodogradnju i proizvodnju robota. Članica je ASEAN-a, Ujedinjenih nacija, G20, WTO-a, OECD-a i mnogih drugim međunarodnih organizacija.

Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine

Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine su federalne jedinice bosanskohercegovačkog entiteta Federacije Bosne i Hercegovine. Kantoni posjeduju kantonalni ustav, skupštinu kao najviši zakonodavni organ i izvršno tijelo tj. vladu koja provodi niz nadležnosti (policija, obrazovanje, korištenje prirodnih resursa, prostorna i stambena politika, kultura), kao i nadležnosti podijeljene s Federacijom (zdravstvo, socijalna zaštita, sudstvo). Kantoni se dalje politički i teritorijalno dijele na općine i gradove. Kantoni igraju i ključnu ulogu u popunjavanju Doma naroda Parlamenta Federacije - u gornji dom Parlamenta Federacije poslanike delegiraju kantonalne skupštine. Najmnogoljudniji kanton je Tuzlanski kanton, dok je površinom najveći Kanton 10 (Livanjski).

Katar

Katar ili službeno Država Katar (ar.: دولة قطر) je arapska država u jugozapadnoj Aziji smještena na Katarskom poluostrvu, na sjeveroistočnoj obali Arapskog poluostrva.

Graniči sa Saudijskom Arabijom na jugu dok ostatak katarske teritorije okružuje Perzijski zaliv. Tjesnac u Perzijskom zalivu odvaja Katar od obližnjeg ostrva tj. kraljevine Bahrein. U 2017. godini, ukupan broj stanovnika Katara je bio 2,6 miliona od čega njih 313.000 su građani Katara a 2,3 miliona je doseljenika.

Književnost

Književnost danas uglavnom znači grupa tekstova. Književnost se može podijeliti prema naciji, filozofiji, dobu pisanja, i raznim drugim kategorijama. Umjetnička književnost ima tri osnovne grane: drama, poezija i proza.

Konjic

Konjic je naselje i središte istoimene općine na krajnjem sjeveru planinske Hercegovine, u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, u kotlini sa obje strane rijeke Neretve i oko ušća Neretvine pritoke Trešanice.

Monako

Monako (originalno: Principatu de Munegu, fr.: Principauté de Monaco) je grad-država u zapadnoj Evropi, na obali Sredozemnog mora. Po unutrašnjem uređenju kneževina, Monako je najgušće naseljena država na svijetu i druga najmanja država na svijetu.

Neum

Neum je općina i naselje na krajnjem jugu Bosne i Hercegovine. Nalazi se na području turističke regije južnog Jadrana, te je jedini izlaz Bosne i Hercegovine na Jadransko more. Odlikuje se dugim i toplim ljetima i kratkom i blagom zimom, te ide u red primorskih mjesta s najvećim brojem sunčanih dana.

Poljska

Poljska, službeno Republika Poljska, je srednjoevropska država koja graniči s Njemačkom na zapadu, Češkom i Slovačkom na jugu, Ukrajinom i Bjelorusijom na istoku,

te Litvanijom, Rusijom (tj. ruskom teritorijom Kaliningradska Oblast) i Baltičkim morem na sjeveru.

S ukupnom površinom od 312.696 km2, 69. je najveća država na svijetu i 9. najveća u Evropi.

Prema podacima iz 2008. godine, u Poljskoj je živjelo nešto više od 38,5 miliona stanovnika po čemu je 34. država svijeta, 8. najmnogoljudnija država Evrope.

Unitarna je država, podijeljena na 16 administrativnih jedinica prvog nivoa, tj. vojvodstava.

Od početka tranzicije ka tržišnoj ekonomiji, ranih 1990-ih, Poljska je dostigla visok plasman po pitanju Indeksa ljudskog razvoja kao i postepeni pomak po pitanju ekonomske slobode. Demokratska je zemlja sa naprednom visokorazvijenom ekonomijom i vrlo visokim životnim standardom. Osim toga, zemlju posjećuje gotovo 16 miliona turista svake godine (2013.), što je čini jednom od najposjećenijih zemalja u svijetu. Šesta je po veličini ekonomija u Evropskoj uniji kao i jedna od najbrže rastućih ekonomija na svijetu. Prema Globalnom indeksu sigurnosti za 2014. godinu, Poljska je bila jedna od najsigurnijih država za živjeti na svijetu.

Glavni i najveći grad države je Varšava.

Članica je Evropske unije, NATO-a i mnogih drugih međunarodnih organizacija.

Sisačko-moslavačka županija

Sisačko-moslavačka županija u srednjoj Hrvatskoj sa sjedištem u Sisku.

Turizam

Turizam predstavlja skup odnosa i pojava koje proizilaze iz boravka stranaca u nekom mjestu, ako taj boravak ne podrazumijeva promjenu prebivališta i nije vezan za sticanje zarade. Turizam je svako putovanje koje nema za cilj obavljanje neke privredne djelatnosti. Turist je osoba koja putuje najmanje 24 sata izvan mjesta stalnog boravka, osim u slučaju krstarenja, kada to putovanje podrazumijeva vremenski period kraći od 24 sata.

Ujedinjeni Arapski Emirati

Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) (Arapski: دولة الإمارات العربية المتحدة‎, Dawlat al-Imārāt al-‘Arabīyah al-Muttaḥidah) jesu federacija sedam emirata smještenih na jugoistoku Arapskog poluostrva u jugozapadnoj Aziji, sa izlaskom na Perzijski zaliv, i graniče sa Omanom i Saudijskom Arabijom. UAE se sastoji od sedam država, nazvanih emirati.

Glavni, i drugi po veličini, grad je Abu Dabi.

Češka

Češka (češki: Česko), službeno Češka Republika (češki: Česká republika), jeste suverena država u Srednjoj Evropi. Graniči na zapadu s Njemačkom, na sjeveru s Poljskom, na istoku s Slovačkom, na jugu s Austrijom. Prostire se na površini od 78.866 km2. Prema državnom uređenju, unitarna je parlamentarna republika sa oko 10,5 miliona stanovnika.

Glavni i najveći grad u državi je Prag s preko 1,2 miliona stanovnika. Sastoji se od historijskih regija Bohemije, Moravske i Češke Šlezije. Kopnena je država i nema izlaz na more.

Češka Republika je visoko razvijena država, sa naprednom ekonomijom i visokim životnim standardom. UNDP je rangirao Češku kao 15. državu svijeta po indeksu humanog razvoja. Glavni grad Prag ima najnižu stopu nezaposlenosti u EU.

Od 12. marta 1999. je članica NATO-a a od 1. maja 2004. i Evropske unije. Osim toga, članica je i drugih međunarodnih organizacija kao što su: OECD, OSCE i Vijeća Evrope.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.