Knjiga postanka

Knjiga Postanka (hebrejski Berešit; grčki Γένεσις; latinski Genesis) je prvak knjiga Staroga zavjeta i Petoknjižja. Sadrži pripovijesti o stvaranju svijeta i čovjeka, Kainu i Abelu, Noi i potopu, te Babilonskom tornju, zatim o patrijarsima i dolasku Izraelaca u Egipat, dok je njihovo izbavljenje ispričano je u knjizi Izlaska.[1]

Knjiga postanka se dijeli na dva dijela:

  • Prvi dio govori o stvaranju svemira i čovjeka, o prvom grijehu i njegovim posljedicama, te o sve većoj pokvarenosti koja se širila među ljudima.
  • Drugi dio počinje s Abrahamom, te nastavlja sa Izakom i Jakovaom i njegovih dvanaest sinova, začetnika dvanaest izraelskih plemena, da bi završio dugim izvještajem mudrosnih značajki o Josipu, sinu Jakovljevu.

Reference

  1. ^ * http://proleksis.lzmk.hr/23003/

Vanjski linkovi

Brak

Brak je životna zajednica dvije osobe koja ima sociološke, kulturne, vjerske i pravne posljedice. Osnovna funkcija braka je osnivanje porodice.

Enoš

Enoš ili Enos (hebrejski: אֱנוֹשׁ) jest lik iz Biblije, spomenut kao jedan od patrijarha prije potopa. Ime mu u prijevodu s hebrejskog jezika znači "dosljedan, vjeran".

Jahvistička predaja

Jahvistička predaja jeste pretpostavljeni biblijski izvor ili pisac, odnosno predaja, obilježena upotrebom Božjeg imena Jahve. Nastala u doba kralja Salomona (10-9. vijek p. n. e.). Tragovi joj se nalaze u Petoknjižju: Knjizi Postanka, Knjizi Izlaska i Knjizi Brojeva. Općenito se smatra najstarijom od četiri pretpostavljene biblijske predaje (elohistička, deuteronomistička, jahvistička, sveštenička). Osobine su joj da umjesto imena „Jakov“ upotrebljava ime „Izrael“, Boga prikazuje antropomorfno, kralju pridaje vrlo važnu ulogu u Izraelu. Poznata je i pod imenom Jahvist (skraćeno J). Teorija o Jahvistu nastala je s historijsko-kritičkim istraživanjem Biblije u 18. vijeku, ali od sredine 20. vijeka nailazi na sve manje prihvatanje u istraživanjima Starog zavjeta.

John Huston

John Marcellus Huston bio je američki filmski režiser, scenarist i glumac. Pisao je scenarije za većinu od ukupno 37 igranih filmova koje je režirao, a mnogi se i danas smatraju klasicima: Malteški soko (1941), Blago Sierra Madre (1948), Otok Largo (1948), Džungla na asfaltu (1950), Afrička kraljica (1951), Moulin Rouge, Neprilagođeni i Čovjek koji bi da bude kralj. Tokom svoje 46-godišnje karijere imao je 15 nominacija za Oscara, osvojivši ga dvaput, a režirao je i filmove u kojima se pojavljuju njegov otac Walter i kći Anjelica, koji su također osvojili Oscara u različitim filmovima.

Većina Hustonovih filmova bili su adaptacije značajnih romana, koji često prikazuju "herojsku potragu," kao što su Moby Dick, ili Crvena medalja za hrabrost. U mnogim njegovim filmovima, različite grupe ljudi, dok se bore za zajednički cilj, postaju osuđeni na propast, formiraju "destruktivno savezništvo", dajući filmovima dramatičnu i vizualnu napetost. Mnogi od njegovih filmova uključuju teme kao što su religija, smisao, istina, sloboda, psihologija, kolonijalizam i rat.

Prije nego što je postao holivudski filmski stvaralac, bio je amaterski bokser, novinar, pisac kratkih priča, slikar portretist u Parizu, konjički jahač u Meksiku, kao i autor dokumentarnih filmova za vrijeme Drugog svjetskog rata. U Hollywoodskoj filmskoj industriji Huston je često nazivan "titanom", "buntovnikom" i "renesansnim čovjekom". Autor Ian Freer ga opisuje kao "Ernest Hemingway kina", filmaš koji se "nikada nije bojao da se suočava sa rješavanjem teških problema."

Kenan

Kenan (hebrejski קֵינָן, Keinan = "kovač"), prema Bibliji, bio je jedan od patrijarha (praotaca) koji su živjeli prije velikog potopa u doba Nuha.Biblija spominje da je Kenan bio najstariji sin Enoša te unuk Šita. Kenan je rođen kad je Enošu bilo 90 godina.Kad je Kenanu bilo 70 godina, rođen je njegov sin Mahalalel. Kenanu se rodilo još sinova i kćerki, a umro je u dobi od 910 godina.

Njegov unuk bio je Jered.

Kenan je spomenut i u Knjizi jubileja, gdje piše da mu je majka bila žena zvana Noam, te je oženio svoju sestru Mualelet, koja mu je rodila sina Mahalalela.

Knjiga jubileja

Knjiga jubileja, znana i kao Manja Knjiga postanka (Leptogenesis), je drevni jevrejski tekst u 50 poglavlja, a u etiopskom judaizmu i u Etiopskoj pravoslavnoj crkvi smatra se kanonskim tekstom. U rimokatoličanstvu, istočnom pravoslavlju i protestantizmu ova knjiga se smatra pseudepigrafom.Neki rani hrišćani su dobro poznavali ovaj spis, npr. Origen i Justin Mučenik. Danas ne postoji niti jedna cijela grčka ili jevrejska verzija.

Robert Henry Charles je predložio da je autor Knjige bio neki farizej, šta se danas uglavnom smatra krivim razmišljanjem.Datiranje Knjige jubileja predstavlja velik problem mnogim biblijskim učenjacima.

Sama Knjiga nalikuje biblijskoj Knjizi postanka te opisuje u detalje ono šta je spomenuto u samom Postanku. Spominju se mnoge stvari kojih nema u Bibliji.

Knjiga jubileja spominje postojanje četiri vrsta anđela ili meleka. Među njima su i anđeli čuvari te anđeli koji upravljaju prirodnim fenomenima. Čovjek zvan Henok je bio prvi koji je dobio znanja od anđela, koji su ga poučili pisanju i čitanju.

Prema Knjizi, pali meleci su imali seksualne odnose sa ljudskim kćerkama te su one rodile djecu, nefile. Jedna verzija navodi da su "kćerke ljudske" bile potomci Kabila, njegove kćerke ili unuke. Nefili su živjeli u doba Nuha, kojeg je Bog (Allah) pozvao da sagradi lađu i spasi sebe (i prema islamu još mnogo ljudi, Allahovih sljedbenika) i svoju porodicu od potopa, čiji je cilj bio uništiti zle ljude (u Kur'anu politeiste) i nefile.

Knjiga jubileja također opisuje kako su sinovi Adema i Eve imali seksualne odnose sa svojim sestrama te su tako začeli novu generaciju. Kajin je oženio svoju sestru Awan, a Šit svoju drugu sestru, Azuru.

Jevrejski je, prema Knjizi jubileja, jezik nebesa kojim govore Bog i meleci. Na početku svijeta svi su znali jevrejski (hebrejski); i životinje i ljudi. S vremenom je znanje jevrejskog na Zemlji bilo izgubljeno.

Nakon velikog potopa u doba Nuha, Zemlja je bila podijeljena na tri dijela za trojicu Nuhovih sinova i njegovih 16 unuka. Napokon je jevrejski jezik bio zaboravljen i meleci su Ibrahima poučili jevrejskom nakon mnogo generacija.

Nefili

U jevrejsko-hrišćanskoj mitologiji, nefili (jevrejski נְפִילִים‎) bića su opisana u Knjizi postanka u Bibliji.

Biblija smješta nefile u doba Noe (Nuh) te kaže za njih da su bili djeca "sinova Božijih" i "kćerki ljudskih".Mnogi prijevodi Biblije, uključujući i Vulgatu, prevode riječ nefili kao "divovi".Riječ nefili se u Bibliji nalazi na dva mjesta u Tori. Prvi put se spominju u priči o Nuhu, a drugi put u Knjizi brojeva.

Pretpostavlja se da su sinovi Božiji spomenuti u Postanku zapravo pali anđeli (meleci) koji su imali seksualne odnose sa ljudskim ženama.Prema Knjizi jubileja, koja se u hrišćanstvu uglavnom ne smatra kanonskom, nefili su jedan od razloga zašto je Bog odlučio potopiti svijet.

Nuh

Nuh (arapski: نوح) jest lik iz Biblije i Kur'ana, odabrani prorok ili poslanik. Biblijska priča o Nuhu sadržana je u Knjizi postanka, dok Kur’an sadrži cijelu suru s imenom Nuh. U Knjizi postanka Nuh je spasio samo svoju porodicu, sebe i po dva predstavnika svake životinjske vrste, dok se u islamskim izvorima navodi da je spasio još 72 člana Nuhove vjerske zajednice.U islamu, uz Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, Nuh je jedan od petorice najodabranijih poslanika (Ulul-'azm).

Oscar za najbolju originalnu muziku

Oscar za najbolju originalnu muziku (eng. Academy Award for Original Music Score) dodjeljuje se za muziku u formi dramskog komponiranja napisanu koju je kompozitor napisao posebno za film.

Stari zavjet

Stari Zavjet - je dio Biblije kojim se podjednako služe Jevreji i kršćani.

Stari zavjet obuhvata 39 protokanonskih (istovjetne s hebrejskim kanonom) i sedam deuterokanonskih knjiga (protestanti ih zovu apokrifima). Dijele se u knjige zakona, historijske, mudrosne knjige, poeziju i proroke. Jedina razlika između protestantske i hebrejske verzije je podjela knjiga, naime hebrejski Tanakh sastoji se od 24 knjige: knjige u parovima (o Samuelu i Kraljevima te Ljetopise) stavljene su u jednu knjigu (6 knjiga u 3 = -3); 12 proroka stavljeno je u jednu knjigu (-11); te su Ezra i Nehemija također u jednoj knjizi (-1).

Uruk

Uruk (sumerski Unug, biblijski Ereč, grčki Orchoë i arapski وركاء Warka) je bio drevni grad u Sumeru i kasnije Babiloniji, smješten istočno od današnjeg toka Eufrata, na crti drevnog kanala Nil, u oblasti močvara, oko 230 km (140 milja) južno-jugozapadno od Bagdada. Postoji još uvijek nedokazana teorija da je savremeni naziv za Irak mogao potjecati od naziva Uruk. Na svom vrhuncu, Uruk je vjerovatno imao oko 80.000 stanovnika koji su živjeli u 6 kvadratnih kilometara okruženih zidom, što ga je činilo najvećim gradom na svijetu u to vrijeme.

Bio je jedan od najstarijih i najvažnijih gradova Sumera. Predstavljao je prijestolnicu Gilgameša, junaka slavnog istoimenog epa. Za zidove se govorilo da su sagrađeni po zapovijedi Gilgameša ili, što je vjerojatnije, njegovog prethodnika Enmerkara kome se također pripisuje gradnja slavnog hrama zvanog Eanna, posvećenog štovanju boginje Inanna (Ištar). Preživjela i ogromna arhiva hrama sadrži neo-babilonske dokumente o društvenoj funkciji hrama kao centra za redistribuciju. U doba gladi, porodice su znale svoju djecu ponuditi hramu kao oblate.

Uruk je igrao vrlo važnu ulogu u političkoj historiji temelje od najranijih vremena, s obzirom na to da je imao hegemoniju nad Babilonijom prije perioda u kome se pojavljuje Sargon. Kasnije je igrao važnu ulogu u borbi Babilonaca protiv Elamita sve do godine 2004. p. n. e., kada je teško stradao; sjećanja na neke od ih sukoba su uobličena u ep o Gilgamešu, te predstavljaju izvor podataka o Uruku tog vremena.

Oppenheim tvrdi, "U Uruku, u južnoj Mezopotamiji, sumerska civilizacija je izgleda dosegla svoj kreativni vrhunac. To se može vidjeti iz opetovanih referenci na ovaj grad u vjerskim i, pogotovo, književnim tekstovima, uključujući one koji imao mitološki kontekst; historijska tradicija sačuvana u popisu sumerskih kraljeva to potvrđuje. Izgleda da se centar političke moći od Uruka premjestio u Ur."

Prema popisu sumerskih kraljeva, Uruk je sagradio Enmerkar, koji je sa sobom donio službenu kraljevsku čast iz grada Eanna. Njegov otac Mesh-ki-ag-gasher je "ušao u more i nestao". Ostali historijski kraljevi Uruka uključuju Lugalzagesija od Umme (današnja Djokha) (koji je osvojio Uruk) i Utuhegala.

Prema Bibliji (Knjiga postanka 10:10), Ereč, vjerovatno Uruk, je bio drugi grad osnovan od Nimroda. Također se čini da je bio dom Arčavita, prognanih od Asnapera u Samariju (Ezra 4:9-10). Lokacije spomenute u Ezri su sve iz južne Mezopotamije, te se čini da bi Asnaper mogao biti asirski kralj Asurbanipal koji je poduzeo pohod protiv južnih Babilonaca.

Zavidnost

Zavidnost ili zavist je emocija koja se "javlja kada osobi nedostaje tuđi vrhunski kvalitet, dostignuće ili posjedovanje i ili ima prohtjev ili želi da drugima to nedostaje“.Aristotel definirao je zavist kao bol pri pogledu na tuđu sreću, potaknutu od „onih koji imaju ono što bismo trebali imati“Bertrand Russell rekao je da je zavist jedan od najsnažnijih uzroka nesretnosti. Ne samo da je zavidna osoba nesretna zbog svoje zavisti, objasnio je Russell, već će ta osoba možda željeti nanijeti nesreću drugima i to u oblicima emocionalnog zlostavljanja i nasilnih djela zločina. Iako se na zavist uglavnom gleda kao na nešto negativno, Russell je također vjerovao da je ona i pokretačka snaga rasta ekonomije i da se mora izdržati da bi se postigao sistem u korak sa Jonesesom ". Vjerovao je da upravo to pomaže u održavanju demokratije, sistema u kojem niko ne može postići više od bilo koga drugog.

Šit

Prema Bibliji, Šit (na bosanskom i Šet; arapski jezik شيث‎, hebrejski jezik שֵׁת) bio je treći sin Adema i Have, prvih ljudi. U judaizmu, kršćanstvu i islamu on je predak svih živućih ljudi.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.