Kišna šuma

Kišna šuma je naziv za šumske ekosisteme uglavnom prepuštene samim sebi, bez čovjekovog uticaja, obilježene naročito vlažnom klimom s prosječno više od 2000 mm padavina godišnje. Takvi ekosistemi postoje kako u tropima, tako i u umjerenim područjima, pa se prema tome razlikuju i dva različita oblika kišnih šuma:

Daintree National Park
kišna šuma u Nacionalnom parku Daintree u Australiji

Tropske kišne šume

Tropske kišne šume nastale su na svim kontinentima koje presijeca ekvator. Protežu se s obje strane ekvatora do oko 10° geografske širine, prije svega u južnoj Americi i Okeaniji, ali i izvan tih područja. Najveća povezana površina - istovremeno i više od polovine ukupne površine svih tropskih kišnih šuma - nalazi se u području amazonskog bazena. Druge velike povezane tropske kišne šume postoje i u Zairu i Indoneziji.

Pojam tropska kišna šuma obilježava ekosistem sastavljen od velikog broja tipova šuma: nizinska tropska kišna šuma koja se prostire do oko 800 m nadmorske visine, zatim brdska tropska kišna šuma do oko 1500 m visine i zatim maglena šuma iznad 2000 m. U stručnoj literaturi ponekad se za neka područja koriste i drugi nazivi, kao "oblačna šuma" za šume koje rastu na sjevernim dijelovima obalnih Kordiljera u Venecueli.

Kišne šume umjerenih područja

Kišne šume umjerenih područja rastu prije svega na zapadnim obalama sjeverne Amerike, u Čileu, na Tasmaniji i na Novom Zelandu. Razgraničenje prema tropskim kišnim šumama dato je položajem umjerene klimatske zone.

Tlo i kruženje hranjivih tvari

Oba tipa kišnih šuma imaju zajedničko, relativno siromašno hranjivim tvarima, crveno, žuto ili lateritno tlo (s vrlo tankim slojem humusa), samo uvjetno korisno za poljoprivredu. Tome doprinosi i prisutnost neplodnog minerala kaolinita, koji se lako ispire iz tla. U kišnoj šumi vlada hemijska ravnoteža. Ako se s tog tla ukloni prvobitna vegetacija, ogoljeno tlo se do te mjere ispere, da nakon oko 10 godina uopće više nije upotrebljivo.

Uvijek zelene tropske kišne šume razvijaju zbog cjelogodišnje vegetacije bez godišnjih doba gotovo savršeno kruženje hranjivih tvari. Sve hranjive tvari prešle su u živu biomasu, a šume rastu na kvarcnim, prastarim tlima, za razliku od ledenim dobom uvjetovanih mladih tala bogatih hranjivim tvarima ili borealnih igličastih šuma s neprekidnim odlaganjem hranjivih tvari u mrtvu biomasu koje se zamjetnije mobiliziraju tek nakon požara. Mikorize vode minerale do stabala. Stabla ne mogu sama uzeti minerale iz tla, ono mu služi samo za fizičku stabilizaciju.

80% biomase stvara se u krošnjama, pa se radi toga oko 2/3 životinja zadržava u njima, a samo rijetke žive na tlu. Obilježje kišnih šuma je velika biljna i životinjska raznovrsnost. Prema Terry Edwinu iz Smithsinian instituta (1982.), na zemlji živi oko 30 miliona različitih vrsta, međutim, taj broj još 2003. nije verificiran, i smatra se da bi to prije mogla biti donja granica broja vrsta.

Opalo lišće i granje kao i mrtve životinje zbog klime vrlo brzo ponovo ulaze u kruženje hranjivih tvari. Korijenje često divovskih prašumskih stabala i drugih biljki ostaju blizu površine tla kako bi lakše ponovo preuzele hranjive tvari.

Krčenje tropskih kišnih šuma vodi do nepopravljivih razaranja. Ispiranjem ogoljenog tla gubi se najveći dio hranjivih tvari. Osim toga, s gotovo svakim srušenim stablom nepovratno se gubi poneka biljna ili životinjska vrsta. U tom smislu razlikuju se izvorne, netaknute, primarne i sekundarne šume.

Bogatstvo vrsta

Raspršenost pojedinih vrsta stabala na velikom području uvijek zelene kišne šume jedinstveni je fenomen na zemlji, ogromno bogatstvo vrstama. Procjenjuje se, da u ovim uvijek zelenim šumama živi 40-60% svih na zemlji živućih vrsta biljnog i životinjskog svijeta.

Ugroženost

Svake godine iskrči se veliki broj kvadratnih kilometara tropske kišne šume, s jedne strane radi dobijanja površina za plantažnu privredu, ispašu stoke ili poljoprivrednu obradu, a s druge strane, oborena stabla koriste se kao drvo za proizvodnju namještaja. Ali najveći dio se koristi kao jeftino građevinsko drvo ili za proizvodnju papira. U te svrhe upravo su u Jugoistočnoj Aziji (Malezija, Indonezija) već sagrađene ogromne tvornice papira.

Velike površine pripremaju se za poljoprivrednu obradu krčenjem uz pomoć vatre, spaljivanjem šume. Na taj način se, s jedne strane, uklanja postojeća vegetacija, a s druge spaljivanjem nastaje pepeo koji sadrži hranjive tvari. Uprkos tome, ovako iskrčena područja mogu se koristiti za efikasnu poljoprivredu samo nekoliko godina jer je sloj humusa vrlo tanak a poljoprivreda crpi iz njega više hranjivih tvari nego što se može obnoviti. Godišnje se uništava 125.000 km2 tropskih šuma, što čini gubitak od oko 34.000 hektara dnevno.

Do danas je nestalo već više od 50% kišnih šuma. Kišne šume Brazila ugrožene su spaljivanjem, što čini veći dio ukupno "proizvedenih" stakleničkih plinova te zemlje. Samo od augusta 2003. do augusta 2004. u Brazilu je uništeno 26.130 km2 kišne šume.

Zbog uznapredovanog ilegalnog krčenja preostalih tropskih kišnih šuma radi brze zarade kao i dozvoljavanja spaljivanja šuma opstojnost neizvjesnog broja bioloških vrsta je ugrožena. Postoji velika opasnost izumiranja vrsta.

Selektivna sječa

Selektivnom sječom naziva se ciljano rušenje samo određenih stabala. Taj oblik sječe bi trebao spriječiti smanjivanje količine hranjivih tvari u tlu kišnih šuma. U idealnom slučaju, sječa pojedinog stabla ne bi trebala uzrokovati trajne štete na okolnoj fauni. Ali, često se za odvoz posječenog stabla radi usjek do najbliže ceste. Analizirajući satelitske snimke 2 miliona kvadratnih kilometara kišnih šuma u vremenu od 1999. do 2004., stručnjaci su utvrdili da je i selektivna sječa dovela do potpunog uništenja šume. Na jednoj šestini promatranih područja je već godinu dana nakon početka selektivne sječe ostao potpuno bez šume, a nakon 4 godine, već je na trećini tih područja šuma izgubljena.

Primjena pojedinih vrsta drveta

Mahagonij i tikovina obično se koriste za vanjsku upotrebu, jer su vrlo otporni na atmosferske uticaje, dok se za izradu muzičkih instrumenata najčešće koriste palisander i ebanovina. Ovo drvo je posebno omiljeno pošto radi specifičnih odlika klime u kojoj rastu, nema godove.

Zaštita kišnih šuma

Brojne organizacije se trude zaštititi kišne šume i spriječiti uglavnom ilegalnu sječu. Pored toga, na internetu su otvorene stranice na kojima svaki korisnik interneta jednim klikom može dati maleni iznos kao doprinos zaštiti kišnih šuma.

Između ostalog, može se i odustati od korištenja skupog plemenitog drveta, jer se samo 5% posječenih stabala kišnih šuma koristi. Ostatak se gotovo uopće ne koristi, ili se koristi veoma slabo. Svaki dan iskrči se površina veličine 5760 nogometnih igrališta!

Zaštita kišnih šuma vrlo je važna iz još jednog razloga. Smatra se, da su to najveće ljekarne na svijetu. Do sada su istražena ljekovita svojstva tek malog dijela tamošnjih biljki. Ako se nastavi krčenje i spaljivanje u ovako dramatičnom obujmu kao do sada, veliki broj prirodnih lijekova izgubit će se nepovratno, zauvijek, i prije nego što se utvrdi njihovo postojanje.

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Džungla

Džungla je sinonim za tropsku kišnu šumu. Naziv je potekao od sanskritske riječi jangala što znači nekultivisana zemlja. (Sanskrit: जंगल), odnosi se na najgušće, manje ili više neprohodne regione u tropskim kišnim šumama, sa obiljem životinja i biljaka. Takođe, ova sanskrit riječ znači i "suha zemlja". Ista riječ se koristi pretežno, u mnogim jezicima indijskog subkontinenta, na iranskom platou, posebno u Hind, Marathi, Punjabi i perzijskom.

Ekološka raznolikost

Ekološka raznolikost ili ekosistemska raznolikost, poznata i kao ekološki diverzitet je različitost raznih prostora i razina raznolikosti na razini ekosistema i drugih životnih zajednica na različitim stupnjevima ekološke integracije. Razlikuje se od biodiverziteta, koji se odnosi na razlika u vrstama prisutnim u životnim zajednicama i njihovoj genetičkoj strukturi.U ekosistemsku raznolikost mogu biti uključeni i razni ekosistemi u biosferi, raznolikost vrsta i ekološki proces koji se neprekidno odvijaju u različitim fizičkim srukturama i konstelacijama živog i neživog svijeta. U suštini ekološka raznolikost obuhvata izuzetno raznolike sisteme kruženja materije i protoka energije na planeti Zemlji.

Ekološka raznolikost, prema tome, obuhvata sveukupnost varijacije geobioloških sistema koji obuhvataju sve žive i nežive komponente života i životne okoline, od idioekološke razine do biosfere.

Gvajana (regija)

Gvajanski štit (ili Gvajansko visočje) obuhvata sjeveroistočni dio Južne Amerike između Venezuele i Brazila. Gvajanski štit je prekambrijumska geološka formacija stara 2 milijarde godina, vjerovatno najstarija na planeti. Ovdje se nalaze impresivne i zagonetne planine nalik stolu koje se nazivaju tepuis. Gvajanska pobrđa čine izvor nekih od najspektaktularnijih vodopada na svijetu poput slapova Angel, Kaieteur i Kuquenan.

Na Gvajanskom se štitu nalaze Gvajana (ranije: Britanska Gvajana), Surinam (ranije: Holandska Gvajana) i Francuska Gvajana - francuski prekomorski departmani i prekomorske regije, te dijelom Kolumbija, Venezuela i Brazil. Pobrđa su uglavnom smještena u jugoistočnoj Venezueli, a dijelom su zaštićena kao Nacionalni park Canaima (VE) i Nacionalni park Kaieteur (GY). Najviši tepui je Mount Roraima sa 2,180 m visine.

Štit je prekriven najvećim prostranstvom netaknutih tropskih kišnih šuma na svijetu. Gvajanska kišna šuma slične je naravi kao amazonska kišna šuma, a poznata zaštićena područja uključuju već spomenute nacionalne parkove Canaima i Kaieteur, te šumu Iwokrama u srednjoj i Nacionalni park Kanuku u južnoj Gvajani.

Naziv Gvajana često se koristi kao kolektivni naziv za samostalnu državu Gvajanu, Surinam i Francusku Gijanu (Guyane française).

Kišna šuma umjerenih područja

Kišna šuma umjerenog područja je šumski ekosistem obilježen količinom padavina. Razgraničenje prema tropskim kišnim šumama čini istovremeno granica između ta dva tipa klime.

Prašuma Sinharaja

Sinharaja je tropska nizinska kišna šuma - prašuma na jugozapadu Šri Lanke.

Nacionalni park Sinharaja je od 1988. godine dio spiska UNESCOvog spiska svjetske baštine i zadnje je veliko, povezano šumsko područje na ostrvu. Poznato je po svojoj ogromnoj biološkoj raznovrsnosti i brojnim endemskim vrstama.

Ova prašuma je velika 6.092 hektara, a nalazi se između 300 i 1170 metara nadmorske visine.

Roraima

Roraima je jedna od 27 saveznih država Brazila. Najsjevernija je i pri tome i najrjeđe naseljena brazilska država. Nalazi se u regiji Amazona, unutar sjeverne geografske regije. Na jugu i jugozapadu graniči sa saveznim državama Pará i Amazonas dok na sjeveru tvori međunarodnu granica sa Venecuelom i Gvajanom.

Država je sa najmanjim brojem općina, ukupno 15.

Glavni i najveći grad države je Boa Vista.

Prostire se na površini od 224.298,98 km2 km2 a prema podacima iz 2012. godine u ovoj državi je živjelo 469.524 stanovnika. Najrjeđe je naseljena savezna država s gustinom stanovništva koja iznosi samo 2,1 stanovnika/km2. 14. je savezna država po veličini i 27. po broju stanovnika.

Spisak mjesta Svjetske baštine u Aziji i Okeaniji

Ovo je UNESCO-ov spisak mjesta Svjetske baštine u Aziji i Okeaniji.

Tijuca

Tižuka (port. Floresta da Tijuca) je nacionalni park i kišna šuma u srcu Rio de Janeira, najveća je urbana šuma, koja pokriva 32 km2.

Tižuka je dom stotina vrsta biljaka i životinja, mnoge od njih na pragu izumiranja, koje se samo mogu naći u atlantskim kišnim šumama - Mata Atlantika (Mata Atlântica). Kada je većina šume na ovom području posječena, na uštrb plantaža kafe, Tižuku je ponovo zasadio major Manuel Gomes Archer u drugoj polovini 19. vijeka.

Zelena kičma Rija, kako zovu Tižuku, također u sebi skriva i kolosalnu skulpturu Isusa Iskupitelja na brdu Corcovado, vodopade Cascatinha, kapelicu Mayrink sa muralima koje je naslikao Cândido Portinari. Među impresivnijim vrhovima, u Tižuki se nalazi i Pedra da Gávea.

1961. godine, šuma Tižuka je proglašena nacionalnim parkom.

Tropi

Riječ tropi (grč. tropai heliou znači "područja okrenuta Suncu") označava jedno klimatsko područje zemlje. Tu spadaju:

Gledano sa stajališta količine sunčevog zračenja na pojedinim područjima, tropi su područje koje se nalaze između obratnica, odnosno, između 23,5° sjeverne i 23,5° južne geografske širine, i u kojima Sunce najmanje dva puta godišnje dolazi u zenit.U odnosu na sistem atmosferskog kruženja, to je područje između dva pojasa visokog pritiskaa koja se nalaze na granicama između suptropskih i tropskog područja visokog pritiska sjeverne i južne zemljine polutke.To je područje s obje strane ekvatora koje obilježavaju više dnevne a niže godišnje razlike u temperaturi (godišnji prosjek 25 °C), jer se zbog visoke količine sunčevog zračenja tokom cijele godine ne oblikuju temperaturna godišnja doba.Osim toga, to je područje u kojem se dužina dana kreće između 10,5 i 13,5 sati dnevno.Kao temperaturno razgraničenje između tropa i suptropa prema nekim naučnicima je izoterma na 18 °C, dok je to prema drugima izoterma od 20 °C. Ova se razgraničenja odnose samo na područja vrlo malo iznad razine mora a naziva ih se toplim tropima, jer se temperature s porastom nadmorske visine snižavaju. Ta područja se, iako su inače po svim drugim obilježjima dijelovi tropa, nazivaju hladnim tropima.

Unutar područja tropa, razlikuju se razna vegetacijska područja. Tako su uz ekvator uvijek vlažna područja s tropskim šumama, pa se prema suptropskim područjima smjenjuju povremeno vlažna područja (tzv. suhi tropi) preko raznih tipova savana pa do tropskih polupustinja i pustinja.

Tropska kišna šuma

Imenom tropska kišna šuma naziva se vegetacijski oblik koji se sreće samo u tropskim klimatskim područjima. Za ove šume je karakterističan gusti, visoki "krov" od lišća i vrlo bogata flora i fauna. Ne postoji razdoblje vegetacijskog mirovanja. Pored koraljnih grebena, u ovim područjima je najveća gustoća vrsta na svijetu.

Tropske kišne šume (uvijek zelene prašume ili džungle) tvore ekološke sisteme prilagođene toploj klimi. Osnovno obilježje ove klime su prosječna godišnja temperatura od 25 °C s kolebanjima od 0,5-0,6 °C između godina, i dnevnim temperaturnim amplitudama od 6-10 °C. Pored toga, godišnja količina padavina je iznad 2.500 mm, pa više od sedam mjeseci godišnje vlada humidna klima, kad je količina padavina veća od isparavanja.

Tropske šume se rasprostiru tropskim područjima Južne i Srednje Amerike, Afrike i Južne Azije kao i Australije, s obje strane ekvatora. Iznimka su područje Anda u Južnoj Americi i pasatno-monsunsko područje Istočne Afrike.

Procijenjeno je da su 1950. tropske kišne šume pokrivale 16-17 miliona km2, dakle oko 11% površine Zemlje. Do 1980. je 50% tih šuma uništeno ljudskim djelovanjem, a proces uništavanja je nastavljen i još uvijek traje.

Tropske šume

Tropske šume rastu između ekvatora i 23,5° sjeverne i južne geografske širine. Temperatura i dužina dana su u tim područjima relativno stalne, tako da su razdoblja vegetacije određena samo vrlo različitim količinama padavina. Tako se razlikuju tropske sušne šume (42%), tropske šume s listopadnim drvećem (32%) i tropske kišne šume (25%).

Šuma

Šuma je veliko područje na kojem dominira drveće, idealno stanište za brojni živi svijet i blagodat za čovjeka.

Koristeći isključivo prirodne sirovine - ugljikov dioksid i vodu, kao izvor energije isključivo sunčevu energiju, u stanju je proizvest znatne količine biomase (drva, lišća). Istina, uz nešto otpada u tom proizvodnom procesu koji se zove - kisik! Tek onako usput, zadržat će pri procesu znatne količine prašine iz zraka, povoljno uticati na kruženje vode u prirodi, kao i na atmosferske prilike (vremenske i klimatske) a poslužit će i kao odlično stanište za brojne biljne i životinjske vrste. Ako još pridodamo i socijalno i estetsko značenje za čovjeka, teza iz prve rečenice je zapravo preskromna.

1. Znači šume su zapravo svojevrsne ekološke tvornice. Kako? Pa šume sa jako malo sirovina (u koje spadaju: minerali, voda, ugljendioksid) i pod uticajem sunčeve energije proizvode mnoge čovjeku potrebne tvari, kao što su: neophodan nam kisik, zatim dolazimo do toga da šume mnogo učestvuju u čiščenju zraka od prašine, ugljendioksida, te tako smanjenja efekta staklenika, te tako i efekta globalnog zatopljenja, a također, šume proizvode mnoge količine biomase, tj. lišće, drveće i ostalo, a znamo da se upravo tim biomasama hrane mnoge životinje biljojedi i svaštojedi, a ako bolje proučimo lance ishrane u kojima se nalazi čovjek, zaključit ćemo da upravo mnoge od tih životinja učestvuju upravo u čovjekovim lancima ishrane, pa iz toga zaključujemo da su ljudi djelomično i povezani sa tim životinjama, pa tako i sa samom šumom.

Iz ovog svega zaključujemo da su šume u ovom segmentu zapravo veoma korisne za čovjeka.

2. Pošto šume utiču na smanjenje količine ugljendioksida u atmosferi, a znamo da upravo te velike količine ugljendioksida uzrokuju globalno zatopljenje, tj. efekat staklenika, zbog kojeg doalzi do pucanja zaštitnog ozonskog omotača zemlje, što može biti veoma opasno, a također i zatopljava temperaturu na zemlji. Znači ako šume i njihove biljke učestvuju u procesu smanjenja ovih gasova, onda šume i direktno utiču na atmosferske prlike, te na klimu na zemlji, što je također veoma značajno za čovjeka.

3.. Nakon toga, šume učestvuju u kruženju vode u prirodi, tj. uzimaju vodu iz zemlje, koju kasnije procesom transpiracije ponovno vraćaju u atmosferu najčešće u gasovitom stanju, pa one tako dolaze u oblake, iz kojih, znamo, pada kiša, a mnogi ljudi na svijetu zapravo zavise od kišnice, jer zapravo nemaju dovoljno vode.

Ovdje također zaključujemo da su šume i ovom segmentu veoma značajne za čovjeka, i prirodu uopćeno, jer učestvuju u tako važnom procesu kruženja vode u prirodi.

4. Ako još ovim podacima dodamo i estetski uticaj šume, jer šume, kako znamo, veoma lijepo izgledaju i ukrašavaju i samu okolinu, a kako to rade, to nas dovodi i do toga da šume veoma utiču i na socijalne aspekte života čovjeka, te zapravo jedne države, jer one, pošto estetski dobro izgledaju, privlače mnoge turiste, što dosta doprinosi razvoju turizma jedne države, što znači da šume čovjeku pomažu čak i na ovom polju i aspektu.

5. I na kraju, da bismo zaista rekli koliko su šume važne za čovjeka, za jednu državu, te za cijeli svijet, rećićemo i to da postoji zakon o šumama. U nemu se jasno kaže da se šume moraju čuvati, održavati, da su one jedno od najvećih bogatstava jedne države, te da one državi koriste za razvoj industrije, tehnike, privrede i turizma.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.