Kanibalizam

Kanibalizam je pojava da neke životinje proždiru cijele jedinke ili njihove dijelove u okviru sopstvene vrste , uključujući i konzumaciju spolnih partnera.

U opću zoologiju se proširio iz antropologije kao izraz u gdje je prvi puta upotrebljen za pojavu kada neka ljudska bića kao hranu konzumiraju meso i druge dijelove tijela drugih ljudskih bića. Izvornini naziv potiče od riječi caníbalis, kojom su Španci opisivali stanovnike Kariba[1]autohtoni narod ovog dijela novootkrivene Amerike, poznat po takvoj praksi.[2] U užem smislu, danas se se za taj kanibalizam koriste i izrazi antropofagija, odnosno ljudožderstvo.

Kanibalizam se kod ljudi pojavljuje gotovo tokom cijele historiju roda Homo, a najčešći razlog je glad. Međutim, najstariji materijalni dokazi kanibalizna datiraju od vrste Homo erectus, jer su ostaci vatre i nagorjelih ljudskih kostiju pronađeni u pećinskim obitavalištima oblika koji je izvorno označavan kao H. pekinensis ili Sinanthropus pekinensis.

Ponegdje i povremeno se javlja(o) kod individua kojima donosi gurmanski užitak ili ispunjava seksualne i druge fantazije, kao što su bili slučajevi serijskih ubice (Jeffrey Dahmer i Albert Fish, npr.). Čak i danas se povremeno evidentiraju slučajevi nastrane nekrofilije (konzumacije mrtvaca) ili ubistava u cilju konzumacije ljudskog mesa. U nekim zajednicama je, pak, kanibalizam dio religijskih obreda, pri čemu starija antropološka literatura razlikuje endokanibalizam, odnosno konzumiranje mesa preminulih pripadnika vlastite zajednice u svrhu "stapanja s njihovim duhovima" i egzokanibalizma – jedenje pripadnika drugih zajednica, najčešće ubijenih i zarobljenih ratnih neprijatelja, kojima se tako "preuzima snaga".

Leonhard Kern Menschenfresserin
Skulptura Kanibalizam, Leonhard Kern (1650.)

Reference

  1. ^ http://dictionary.reference.com/browse/cannibalism?r=66 Cannibalism Definition, Dictionary.com.
  2. ^ Cannibalism (human behaviour), Encyclopædia Britannica.

Također pogledajte

Vanjski linkovi

14.

Godina 14. (XIV) bila je redovna godina koja počinje u ponedjeljak u julijanskom kalendaru. U svoje vrijeme je bila poznata kao Godina konzulstva Pompeja i Apuleja ili, rjeđe, godina 768. Ab urbe condita. Oznaka "14." za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavna metoda za imenovanje godina.

Asteci

Asteci (MexSp Aztecas, Aztecos; AmerEng Aztecs /sing. Aztec/) Nekad moćan indijanski narod koji je u 15. i 16. vijeku vladao velikim carstvom u južnom Meksiku. Oni su bili narod iz grupe Nahua-govornika koje je sebe nazivalo imenom Mexica. Sebe su označavali i kao Culhua-Mexica, povezujući se s Culhuacánom, središtem najciviliziranijeg naroda u Dolini Mexica. Ime Tenochca (Tenočki; u pl. Tenochcas) dobili su prema svome središtu Tenochtitlán. Asteci su u stvari bili savez od 3 plemena koje je prema van djelovalo kao jedan narod pod astečkim imenom. Ova plemena bila su Acolhua iz grada Texcoca, Tenochca ili Mexica iz Tenochitlana, i najmanji Tlacopans (Tlakopanci) s glavnim gradom Tacuba (ili Tlacopan). Od 1426-1520 konfederacija se angažirala u ratovima kojima su savladana plemena od Doline Mexica do Pacifika. Carstvo je osvojio Hernan Cortes 1519.

Biološka interakcija

Biološke interakcije su obilježene međusobnim uticajima organizama u ekološkoj zajednici, tj. biocenozi. U prirodnom svijetu ne postoje organizmi koji žive u potponoj izolaciji i svaki od njih mora međudjelovati sa životnom okolinom, uključujući i druge organizme. Interakcije jednog organizma sa tim okruženjem su osnov preživljavanja i funkcioniranja u svakom ekosistemu.

U ekologiji, biološke interakcije mogu uključivati individue iste (intraspecijska ) ili različitih (interspecijska) vrsta. One se dalje mogu klasificirati prema mehanizmima međudjejstva ili njegovoj jačini, trajanju njegovih efekata. Organizmi neke vrste mogu komunicirati u jednoj generaciji (npr., oprašivanje) ili živiti u potpunosti jedni u drugima (npr. endosimbioza). Efekti se kreću od potrošnje druge jedinke (odnos predator – plijen, biljojedi ili kanibalizam), do interakcija na obostranu korist (simbioza). Interakcije ne moraju biti direktne jer jedinke mogu utjecati jedni druge posredno preko pripadnika druge vrste, kao što su zajednički resursi ili zajednički neprijatelji.

Brazil

Brazil je najveća i najmnogoljudnija država u Južnoj Americi i površinom zauzima polovinu ovog kontinenta. Ukupna površina iznosi 8.514.877 km2. Po veličini površine peta je u svijetu, iza Rusije, Kanade, Kine i SAD.

Proteže se na velikom području, obuhvatajući središte kontinenta i istočnu obalu Atlantskog okeana. Graniči sa Urugvajem, Argentinom i Paragvajem na jugu, Bolivijom i Peruom na zapadu, te Kolumbijom, Venecuelom, Gvajanom, Surinamom i Francuskom Gvajanom. Velik dio Brazila pripada slivu rijeke Amazon i prekriven je kišnim šumama. Brazil je federacija koja se sastoji od 26 država i Saveznog okruga glavnog grada Brazilije.

Većina stanovnika ove nacije su koncentrisani duž istočne obale. Iako se njen glavni grad Brazílija nalazi daleko u unutrašnjosti, sve veći broj migranata se također kreće ka unutrašnjosti. Razvijeni gradovi ove nacije, ogromne hidroelektrane i industrijski kompleksi, rudnici i plodno obradivo zemljište čine je jednom od glavnih svjetskih ekonomija.

Međutim, Brazil se također bori sa izuzetno velikim socijalnim nejednakostima, zagađenjem prirodne okoline, povremenim finansijskim krizama, a ponekad i zastojem političkog sistema.

Brazil je jedinstven u južnoameričkom kontinentu, jer se nakon nezavisnosti od Portugala nije podijelio u odvojene zemlje kao britanske i španske kolonije u regiji. Umjesto toga, zadržao je svoj ​​identitet kroz vijekove i razne oblike vlasti.

Zbog te hegemonije, portugalski jezik je glavni govorni jezik osim među brazilskim Indijancima, posebno onima u udaljenijim prostranstvima amazonskog sliva.

Na prijelazu u 21. vijek Brazilci su obilježili 500. godišnjicu od dolaska Portugalaca sa mješavinom javne proslave i neodobravanja.

Galaktičko jato

Galaktičko jato ili skup su udružene galaksije čiji se skup održava gravitacijom. Mogu imati i po hiljadu članova. Poznati predstavnici skupova su: Skup Eridan, Skup Fornaks, Skup Virgo. Galaksijski skupovi se mogu udružiti i u superskupove (superjata).

Homo erectus

Homo erectus − čovjek uspravni − (uključujući i Homo ergaster) živio od prije oko 1,8 miliona godina (ili od oko 1,25 miliona, isključujući H. ergaster ) do oko 0,07 miliona godina. Nazvan je tako zato što prije njegovog otkrića nisu bili poznati pravi prvi dvonošci na hominidnoj razvojnoj liniji (Australopithecinae). A baš na osnovu uvjerenja da je toprvi uspravni dvonožac u razvojnoj liniji roda Homo, prvobitni naziv za skupinu ovih oblika - Pithecanthropus (grč: pithecos = majmun, anthropos = čovjek; majmunočovjek) zamijerijen je oznakom "čovjek uspravni". Ranije se također vjerovalo da je H. erectus direktni predak neandertalca i današnjih ljudi, ali je vremenom preovladalo mišljenje da je ova skupina fosilnih hominida bila samo jedna od slijepih bočnih grana u evoluciji porodice Hominidae.

Homo erectus je, dakle, još uvijek je najéešća naučna oznaka za jedan od biološki i kulturno naprednijih stadija hominizacije, iako se odavno zna da on nije bio (kako se nekada mislilo) prvo dvonožno i uspravno biće u evoluciji ljudskog roda.

Vjeruje se da pitekantropi (pitekantropine) do prije milion godina naseljavali samo jugoistočnu Aziju (najviše nalaza potiče sa Jave i iz Kine). Kasnije se raširio po sjevernoj Aziji i Evropi, zahvaljujuói prije svega obilježavajućem kulturnom napretku (u odnosu na habiline) - otkriću i upotrebi vatre. Time je riješen problem odražvanja toplote i ljudske egzistencije i u klimatima sjevernijih područja. Ma kako, po današnjim mjerilima, upotreba vatre izgledala kao jednostavno dostignuće, to otkriće je svojevremeno bilo epohalna novost koja je inicirala niz značajnih promjena u načinu života i ishrane prvih ljudi (praljudi). Između ostalog, čovjek je, i po upotrebi vatre, jedinstven primjer u prirodi. Sasvim je prihvatljivo uvjerenje da je pogodnosti koje mu donosi vatra najprije spoznao prilikom prirodnih požara, a da je zatim savladao i vještinu njenog održavanja i potpaljivanja. Zgarišta sa naslagama pepela, ugljevljem i nagorjelim kostima, koja su nađena u Zmajevom brdu (pećina Džou Koudijen = Čokotien = Šukutien) kod Pekinga (danas Beijing), uz ostatke "kineskog čovjeka" (Sinanthropus pekiensis), kako se prvobitno označavao jedan od tipskih piedstavnika ove skupine, nedvojbeno dokazuju da je Homo erectus upotrebljavao vatru; ostaci vatre u kasnije otkriveni i uz evropske fosile iz Vertešseleša (Mađarska), a zatim i nadrugim lokacijama. Ostaje, međutim, otvoreno pitanje da li nagorjele ljudske kosti, koje su nađene u tim zgarištima, dovoljno argumentirano dokazuju kanibalizam među svim pripadnicima vrste (skupine) Homo erectus. Bez dvojbe je pak zaključak da su sinantropi (kao i pitekantropi uopće) značajno uznapredovali u izradi svrsishodnog i kvalitetnije obrađenog (naročito listolikog i sjekirastog: kultura Soan) kamenog oruđa raznorodne namjene. Uz "javanskog čovjeka" su, između ostalog, nađeni i indirektni dokazi da je bio lutalica lovac i sakupljač plodova, uz relativno složenije oblike unutargrupne suradnje.

Na osnovu analize relativno bogatog materijala (u Džou Koudijenu su nađeni fosilni ostaci od oko 40 osoba različitog pola i uzrasta), zaključeno je da su ovi praljudi imali značajno veći kapacitet lobanje (850-1200 cm3) nego Homo habilis, što, uz neke odlike zubala, govori da su bili srodnički bliži recentnom čovjeku nego "čovjeku sposobnom".

Neki palaeoantropolozi su na stajalištu da je H. ergaster ustvari afrička varijetet H. erectus, što je dovelo do terminološke diferencijacije na "Homo erectus sensu stricto" za azijski H. erectus i "Homo erectus sensu lato" za širi krug ranih afričkih populacija (H. ergaster) i azijskih nalaza. Do 1980-ih, rastući broj nalaza H. erectus, posebno u Africi, doveli su do spoznaje da azijske forme H. erectus (H. erectus 'sensu stricto'), nekada mislio da su toliko primitivni, u stvari više izvedene od njihovih afričkih kolega. Ove morfološke razlike su neki protumačili kao dokaz da je više od jedne vrste moglo biti uključeno u H. erectus 'sensu lato'.

U ranom pleistocenu, (1,5-1 milion godina), u Africi, Aziji i Evropi, po svoj prilici, Homo habilis je evoluirao u pravcu povećanje mozga i proizvodnje složenijeg kamenog alata; te razlike i drugi su već dovoljni za antropologe da se klasificira nova vrsta Homo erectus. Međutim, najznačajnija evolucijska novost "uspravnog čovjeka" je "pripitomljavanje" vatre i otkriće prednosti koje ona donosi i otvara.Otkriće vatre je omogućilo ekspanziju roda Homo u široka prostranstva hladnijih klimata.

Ostali nalazi fosila H. erectus potiču iz ostatka Azije (posebno Indonezije), Afrike i Evrope. Mnogi paleoantropolozi sada za sve ne-azijske oblike ove grupe koriste termin Homo ergaster, a H. erectus je rezerviran samo za one fosile iz azijskog regiona, uz podudaranje određenih skeletnih i stomatoloških svojstava, koja se neznatno razlikuju od onih kod H. ergaster. Glavna razlika se tiče upotrebe vatre i, u vezi s tim, kuhanja mesa.

Krokodili

Krokodili (Crocodilia) su red tropskih grabežljivaca. Uz ptice, to su jedini do danas preživjeli "potomci" velike grupe gmizavaca, Archosaura. Njihovi najbliži živući srodnici su ptice. Njihovo srodstvo je dokazivo cijelim nizom osobina, ali prije svega građom sistema krvotoka. Zbog koštanog oklopa, krokodile nazivaju i oklopljenim gušterima.

Svi danas živući krokodili žive u rijekama i jezerima tropskih i suptropskih područja, jedino Crocodylus porosus može živjeti i u moru, a često se pojavljuje uz obale različitih ostrva. Kao prilagodbu životnoj okolini, ove životinje jako dobro plivaju i prikrivaju se u vodi tako, da miruju uronjeni u vodu pri čemu iz vode izviruju jedino oči i nozdrve. Poznatije vrste su nilski krokodil, gangeski gavijal, misisipski aligator i obični kajman.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.