Islam

Islam (arapski: الإسلام al-islām; predanost jednom Bogu) jeste monoteistička religija koja je nastala na Arapskom poluostrvu u 7. vijeku. Prema broju pripadnika, danas je druga najrasprostranjenija religija[1] i religija s najbržom stopom rasta broja pripadnika na svijetu.[2][3]

Sljedbenici islama, muslimani, vjeruju u postojanje samo jednog boga (Allaha) te da je posljednji poslanik Muhammed Njegov rob i poslanik. Zajedno s judaizmom i kršćanstvom, islam je jedna od tri abrahamske ili ibrahimske religije, nazvane po Ibrahimu, rodočelniku sve tri navedene religije.

Muslimani vjeruju da je islam originalna, potpuna i univerzalna verzija prvobitne vjere koja je kroz historiju više puta objavljivana posredstvom većeg broja Božijih poslanika, uključujući između ostalih i Adema, Nuha, Ibrahima, Musu i Isaa. Isto tako, vjeruju da je Kur'an nepromijenjena i posljednja Božija objava. Islamski koncept i praksa sadrže i pet stubova islama, koji su obavezni za sve muslimane kao i islamsko pravo, odnosno šerijat, kojim se dotiče gotovo svaki aspekt ljudskog života i općenito društva, od bankarstva i blagostanja do položaja žena u društvu.

Pojavivši se početkom 7. vijeka, prvobitno u Mekki, islam se brzo proširio Arapskim poluostrvom da bi se u 8. vijeku halifat prostirao od Iberijskog poluostrva na zapadu do rijeke Ind na istoku. Zlatno doba islama se odnosi na period između 8. i 13. vijeka kada je islamski svijet doživio naučni, privredni i kulturni procvat.

Većina muslimana pripada jednoj od dvije najzastupljenije denominacije. Prema podacima iz 2009. godine, sunita je oko 87% do 90%,[4] dok je šiitskih muslimana oko 10 do 13%. Oko 13% od ukupnog broja muslimana živi u Indoneziji, državi sa najvećom muslimanskom većinom. Oko 32% muslimana naseljava Južnu Aziju, svaki peti musliman živi na Bliskom istoku a oko 15% njih su stanovnici podsaharske Afrike. Znatne muslimanske zajednice egzistiraju u Evropi, Kini, Rusiji i obje Amerike. Konvertiti u islam i imigrantske muslimanske zajednice danas postoje u gotovo svakom dijelu svijeta.

Etimologija i značenje

Minaret roof in constanta
Kupola džamije Karla I, sa islamskim polumjesecom na vrhu, Constanța, Rumunija

Na arapskom jeziku arapski: الإسلام, islām što znači predanost (jednom Bogu, Allahu) i opisan je kao dīn (ar. dîn el-islâm), što znači način života ili religija. Etimološki, izvodi se iz istog korijena س ل م (s-l-m) kao i selām (mir; čest pozdrav među muslimanima). Termin musliman (muslim) također je povezana s riječju islām i u bosanskom jeziku ima značenje onaj koji se predaje Bogu.

Historija

Muhammed je rođen u Mekki 570. godine. Oko 610. godine počeo je ashabima prenositi objavu koju je primao od Allaha posredstvom meleka Džebraila. Objava je poslije objedinjena u Kur'an. U Kur'anu se tvrdi da je Allah jedan, milostiv i svemoćan, kao i da nadzire tok događaja. Na Sudnjem danu ljudima će se suditi prema njihovim djelima što će rezultirati njihovim odlaskom u džennet ili džehennem. Bogati sloj Kerejšija pobunio se protiv nove religije kao i zbog osude njihovog ponašanja u Kur'anu i počeo progoniti Muhammeda i njegove sljedbenike. Godine 622. Muhammed se iz Mekke seli u Medinu i taj čin zvan hidžra označava prekretnicu u islamu te je iskorišten kao period u odnosu na koji se računa vrijeme u islamskom svijetu. Kur'anom su propisane mnoge stvari između ostalih i namaz, zekat, post (tokom mjeseca ramazana) i hodočašće (hadždž) u Mekku. Objavom Kur'ana, i primanjem islama od strane Muhammedovih najbližih poznanika, prvobitno je uspostavljena zajednica a potom i islamska država.

Država je u početku bila savez plemena ili rodova ali vremenom je i organizaciono jačala. Nakon Muhammedove smrti, na čelu države bio je halifa. Kako su Arapi bili nomadski i ratnički narod, učestali su njihovi napadi i osvajanja susjednih zemalja. U dvanaest godina nakon Muhammedove smrti osvojena su područja današnjih država Sirije, Iraka, Libije i Irana. Ta teritorijalna ekspanzija nastavila se i tokom narednih vijekova. Na zapadu je zauzeta Sjeverna Afrika do Atlantika, Tarik ibn Zijad je 711. godine sa svojim trupama prešao na teritoriju današnje Španije a islam se proširio do Carigrada i Pakistana. U mnogim od tih područja islam je postao glavna religija.

Islam se širio miroljubivim načinom: muslimanski trgovci s karavanima deva proširili su ga u Sjevernu Afriku, pomorci na istočnu obalu Afrike, iz Indije se proširio na Indoneziju, Maleziju i Filipine. Tokom 15. i 16. vijeka postojala su tri velika muslimanska carstva: Osmanlijsko carstvo koje je zauzimalo dijelove Bliskog istoka, Balkana i dijelove Sjeverne Afrike; zatim Safavidska dinastija u širem području današnjeg Irana, Pakistana, Iraka, kavkaskih država i zapadne Turske, te Mogulsko carstvo u Indiji i jugoistočnoj Aziji. Ova carstva su svoj uspon zasnovale na otkriću i iskorištavanju modernih oružja za to doba, kao što je barut i topovi, te daleko efikasnijoj administraciji od zemalja srednjovjekovne Evrope.[5]

Novi period u historiji islama počinje oko 1500. kada se Vasco da Gama iskrcao u Indiji, čime počinje evropski uticaj na taj dio islamskog svijeta. Puna snaga zapadnog ekonomskog uticaja osjetila se s industrijskom revolucijom, a vojna s Napoleonovim prodorom u Egipat, što je u konačnici utjecalo na opadanje moći muslimanskih država.[6]

Panoramski pogled na Poslanikovu džamiju u Medini, Saudijska Arabija, drugu najvažniju džamiju u islamu
Panoramski pogled na Poslanikovu džamiju u Medini, Saudijska Arabija, drugu najvažniju džamiju u islamu

Vjerovanja

Sljedbenici islama, poznati kao muslimani, vjeruju da je Bog (arapski: Allāh) poslao svoju direktnu objavu čovječanstvu tj. Muhammedu, preko meleka Džibrila (Gabrijela) kao što je poslao objave ostalim poslanicima, Ademu, Nuhu, Ibrahimu, Musāu i Isāu. Muslimani vjeruju da je Kur'an posljednja od Allahovih knjiga objavljenih čovječanstvu, da je potpuno tačna (bez grešaka) i da je nepromjenjiva, što obećava i Allah, a u djelo sprovode ljudi koji Kur'an znaju napamet, ti ljudi zovu se hafizi. Budući da su prethodne knjige koje je Allah slao ljudima, a to su: Suhufi - Ibrahimu, Tevrat - Tora- Musau (Mojsiju), Zebur - Davudu, Indžil (Evanđelje) izmijenjene od strane ljudi ili djelimično zaboravljene (prepričavane) Allah je poslao Kur'an da bi ukazao čovječanstvu na pravi put. Kur'an se do danas sačuvao u izvornom obliku, zahvaljujući izuzetnoj pažnji da se ne izmijeni niti slovo u njemu.

Muslimani smatraju da je islam ista ona vjera koju su vijekovima propovijedali Božiji poslanici sve od Adema i da je Kur'an (sveta knjiga muslimana) posljednja Božija objava, a Muhammed posljednji Božiji poslanik. Islamsko učenje vidi kršćanstvo i judaizam kao derivacije učenja određenih poslanika - Ibrahima (Abrahama); i u tome prepoznaje njihove zajedničke Abrahamske korijene, a Kur'an ih naziva "ljudima Knjige" (Ehlul-Kitab). Islam ima tri primarne grane podjele nastale iz razilaženja u podjeli vlasti nakon Muhammedove smrti, te tri podjele su: suniti, šiiti i haridžije (riječi sunnit, šiit ili haridžija ne spominju se u Kur'an ili hadisu).

Temelj islamskog vjerovanja nalazi se u šehadetu (svjedočenju) da nema drugog Boga sem Allaha i da je Muhammed Božiji rob i Božiji poslanik. Pripadnost islamu iskazuje se sljedećim riječima (transkript Arapskog pisma), da bi neko postao musliman mora jezikom izgovoriti i srcem vjerovati sljedeće riječi:

Ešheddu en la illahe ilallah we ešheddu enne Muhammeden abd'uhu we resuluhu.
("Srcem vjerujem i jezikom očitujem da nema drugog Boga osim Allaha, i vjerujem i očitujem da je Muhammed Božiji rob i Božiji poslanik.")

Šest osnovnih članova vjerovanja

Postoji šest osnovnih vjerovanja koja dijele svi muslimani:

  1. Vjerovanje u Allaha (Amentu billahi)
  2. Vjerovanje u meleke (we melaiketihi)
  3. Vjerovanje u Božije knjige (we kutubihi)
  4. Vjerovanje u sve Božje poslanike (we rusulihi)
  5. Vjerovanje u Sudnji dan (we'l jewmil ahiri)
  6. Vjerovanje u sudbinu, vjerovanje da sve što biva, biva sa Allahovom voljom i određenjem (we bil kaderi hajrihi we šerrihi minAllahi teala)

Spojeno u jednu rečenicu glasi:

Amentu billahi we melaiketihi we kutubihi we rusulihi wel jewmil ahiri we bil kaderi hajrihi we šerrihi minallahi teala.
"Ja vjerujem u Allaha i meleke i Knjige i poslanike i Sudnji dan i vjerujem da sve što biva, biva sa Allahovom voljom i određenjem."

Osnovni principi islama

Dvije najveće podgrupe muslimana su sunniti i šiiti. Sunniti sačinjavaju veliki postotak muslimanskog svijeta iako je moguće pronaći velike većine šiita koje žive u zemljama Bliskog istoka kao što su Iran ili Irak. Ipak, u Saudijskoj Arabiji sunniti su većina.

Osnovni uslovi za pripadnost islamu kod sunnitskih muslimana nazivaju se još i islamskim šartima, dok kod šiitske manjine postoji blago različita terminologija koja opisuje pet osnovnih vjerovanja, "korijeni religije". Svi muslimani se slažu sa stavom da su i sunnitska i šiitska osnovna vjerovanja ispravna.

Mosque
Vjernici tokom molitve, džamija u Damasku
  • Šehadet: Svjedočenje da niko osim Allaha nije vrijedan obožavanja i da je Muhammed Njegov rob i poslanik.
  • Namaz: Obavljanje pet dnevnih namaza. (salah).
  • Zekat: Davanje zekata (milostinja)
  • Post: Post svakog dana mjeseca Ramazana od zore pa do zalaska sunca.
  • Hadždž: Hodočašće u Mekku u prvoj trećini mjeseca Zul-hidždže koje je obavezno bar jednom za vrijeme života onima koji imaju mogućnost da ga obave.

Šiiti i sunniti se također slažu sa sljedećim vjerovanjima, iako ih klasificiraju drugačije:

  • Adl: Pravednost Allaha
  • Kijamet: Sudnji dan
  • Amr-Bil-Ma'rūf: Upućivanje na dobro
  • Nahi-Anil-Munkar: Zabranjivanje zla
  • Borba na Allahovom putu: Nastojanje da se postigne zadovoljstvo Allaha
  • Khums ili jedna petina: Plaćanje jedne petine od dohotka

Vjerovanja šiita u čiju obaveznost ne vjeruju sunniti:

  • Šiitski imamat: Vodstvo, vjerovanje u svetost imama Alije i nasljednika njegove loze
  • Tawalla: Ljubav prema Poslanikovoj porodici i njenim sljedbenicima
  • Tabarra: Odvajanje od neprijatelja Poslanikove porodice

Kur'an

Kur'an (arapski: القرآن al-qur'ān), u prenesenom prijevodu "čitanje", također zvan El-Kur'ān el-Karīm, jest sveta knjiga islama, objavljen na arapskom jeziku.[7] Muslimani vjeruju da je Kur'an objava Božijih riječi i kulminacija Božje objave čovječanstvu, preko Božjeg poslanika Muhammeda u periodu od 23 godine preko meleka Džibrila.

Objava Kur'ana

Objava Kur'ana je počela u mjesecu Ramazanu.[8] Božiji poslanik Muhammed je kao i obično meditirao u pećini Hira, kad mu se melek Džibril ukazao i počeo sa: "Čitaj u ime Gospodara svoga koji stvara!"[9] Tada je Muhammed odgovorio da ne zna čitati, ali je Džibril nekoliko puta ponovio "Čitaj!" To je bio Muhammedov prvi susret sa Džibrilom. Objava Kur'ana u potpunosti trajala je 23 godine, jedan dio objavljen je u Mekki, dok je drugi dio objavljen u Medini. U početku ljudi su ga učili napamet a kasnije su počeli i da ga zapisuju. Noć kada je Allah upotpunio Kur'an zove se Lejletul-kadr (Noć kadr). Muslimani kojim arapski jezik nije maternji, nastoje ga učiti koliko su u mogućnosti. Šafijski šerijatski pravnici smatraju da je dužnost (farz) da svaki musliman treba učiti arapski jezik što je više moguće, jer je on "savršen jezik" a istovremeno i jezik Objave.[10]

Kur'an spada među najčitanije knjige na svijetu. Postoji veliki broj hafiza, tj. ljudi koji znaju čitav Kur'an napamet. Prema registru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u toj zemlji zvanično ima 282 hafiza.[11]

Kur'an kao uputa

Opisan je kao uputa za bogobojazne. U Kur'anu stoji: "Ramazan je mjesec u kojem je počelo objavljivanje Kur'ana, koji je uputa za sve ljude." Što se tiče bogobojaznih, njima je Kur'an uputa, jer oni uzimaju korist od njega i slijede "svjetlo koje iz njega svijetli". Što se tiče drugih, Kur'an je uputa za njih zato što im objašnjava pravi put, oni mogu da ga slijede ili ne, ali ipak znaju da je to Allahov govor.

Postoje dvije vrste upute:

  • Uputa nadahnuća tj. da čovjek bude nadahnut od Allaha u slijeđenju pravog puta. Ograničena je samo na vjernike.
  • Uputa objašnjenja i namjeravanja tj. da čovjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo, šteta i korist. Ova uputa je opća za sve ljude.

Kur'an upućuje ka onome što je najispravnije tj. upućuje ka putu koji je najispravniji, najnepristrasniji i najpravedniji. Kaže Allah:

Zaista Kur'an upućuje ka onom što je najispravnije i donosi radosne vijesti vjernicima koji čine dobra djela da ih čeka velika nagrada

– El-Isra, 9.

Šerijat

Vjerski zakon islama zove se šerijat. On je utemeljen na Božjoj objavi, i izveden je iz četiri glavna izvora. Prvi je Kur'an, za koga se vjeruje da je oduvijek postojao na nebu, a onda ga je melek Džibril (anđeo Gabrijel) postupno objavljivao Muhammedu, kako su to prilike zahtijevale. Zatim su tu sunna, knjiga predaja o Muhammedu i njegovom životu, idžma, suglasnost zajednice i kijas, zaključivanje iz prva tri izvora. Ishodište mu je zapravo u predislamskom običajnom pravu, a podijeljen je u pet kategorija: ono što je Allah naredio, ono što je Allah preporučio, ali nije propisao kao obavezno, ono što je Allah ostavio zakonom neodređeno, ono što je Allah otklonio, ali ne i izričito zabranio i ono što je Allah izričito zabranio. Pojam šerijata puno je širi od bilo kojeg zapadnjačkog poimanja prava, jer pokriva sva područja života. Kasnije, u 19. vijeku, moć šerijata slabi, i to prvo zbog evropskog uticaja, a drugo zbog ublažavanja strogih porodičnih zakona. Polahko se osjeća i već dešava lagahni proces prilagođavanja novom vremenu, ali i pritisaka posebno zapadnih zemalja koji vode velike kampanje i negoduju posebno kada je u pitanju odnos prema ženama, običajima njihovog obrezivanja, te običaja i zakona kažnjavanja kamenovanjem koje se dešavalo još ponegdje u nekim zemljama Afrike.

Islam ima tri osnovne grupe vjernika: sunite, šiiti i haridžije. Do raskola (u učenju) došlo je kad se postavilo pitanje ko će naslijediti Muhammeda[12][13] Suniti (koji čine oko 90% muslimana) tvrdili su da niko ne može naslijediti Muhammeda, jer je Kur'an oblikovao i dovršio objavu Božijeg vodstva. Muhammedov nasljednik zato može biti samo čuvar nasljeđa, on će biti halifa s podređenom vlašću kao vođa vjernika, a bira ga zajednica postupkom idžme. Za šiitske muslimane glavna osoba vjerske vlasti je imam, koji je nasljednik zato jer ima sposobnost nadahnutog i nepogrešivog tumačenja Kur'ana, a šiiti govore o sebi kao o pozvanom i određenom narodu. Najvažnija mistična tradicija, sufizam, pridonosi sjedinjenju šijitske i sunitske svijesti.

Neka od dostignuća arapskih, odnosno muslimanskih učenjaka i mislilaca koriste i nalaze se u temeljima zapadne civilizacije. Na Zapad su posredovala učenja koja su usvojena na Istoku, djela grčkih, perzijskih i indijskih pisaca, medicinski priručnik Avicene, koji se donosi na Zapad kao dostignuća perzijskih liječnika, decimalni sistem, astronomija. Zapad je ponovo otkrio Aristotela i usvojio njihov stil u arhitekturi i umjetnosti. Islamski stil osjetljiv je na ukrase i nastoji preokrenuti stvarni izgled stvari u apstraktni. Godine 1258. Mongoli razaraju Bagdad, što se označava kao početak općeg stagniranja širenja islamskog carstva.

Islam širom svijeta

Muslim distribution
Rasprostranjenost islama u svijetu

Prema podacima iz 2015, gotovo svaki četvrti stanovnik svijeta je musliman, a u brojkama to je preko 1,7 milijardi muslimana ili u procentima 23% stanovništva na Zemlji.[14]

Gledajući po kontinentima, muslimana ima najviše u Aziji (1.022.692.000), ali oni nisu većina na tom kontinentu, nego ih ima 30%. Pravi "muslimanski kontinent" je, ustvari, Afrika gdje muslimani čine 59% stanovništva, a ima ih ukupno 426.282.000. Muslimani su apsolutna većina u 59 država svijeta, a država s najvećim brojem muslimana je Indonezija sa 202,9 miliona muslimana ili 87,2% od ukupnog broja stanovnika.[4] Odmah iza su velike muslimanske zajednice u Pakistanu, Egiptu, Sudanu, Turskoj itd. U Kini muslimana ima oko 20,3 miliona ili 2%,[15] a u Indiji oko 180 miliona ili 14,2%.[16][17] Muslimani su apsolutna većina u zemljama kao što su Maldivi, Mauritanija i Džibuti.

Godišnja stopa porasta broja muslimana je 6,40%, a radi poređenja, kršćani imaju stopu porasta 1,46%. Prema ovom u 1997. godini muslimana je bilo 1.577.483.000, a procjena za 1998. je 1.678.442.000. Pokazatelj velikog porasta broja muslimana je podatak da se u posljednjih pedeset godina taj broj povećao za 500% dok se broj kršćana za isto vrijeme povećao za 47%, hindusa za 117% i budista za 63%. Najveći uzrok ovom je izrazito veliki natalitet kod muslimana, a ovom broju značajno doprinosi i primanje islama od strane nemuslimana što svjedoče podaci o velikom porastu broja muslimana na Zapadu.

U periodu od 1989. do 1998. broj muslimana u Evropi se povećao za 142,35%, u Sjevernoj Americi za 25% i Australiji za 257,07%; međutim što se Australije tiče, ovaj procenat i nije toliko značajan s obzirom da tamo do prije dvadeset godina gotovo da i nije bilo muslimana. Muslimani u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu i Francuskoj druga su najveća vjerska grupa.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Pregled religija Pristupljeno 9.11.2016.
  2. ^ Najbrže rastuće religije Pristupljeno 9.11.2016.
  3. ^ PBS-Islam:Carstvo vjere- islam danas Pristupljeno 9.11.2016.
  4. ^ a b "Mapping the Global Muslim Population". Pristupljeno 10. 12. 2014.
  5. ^ Armstrong Karen (2000). Islam: A Short History. Modern Library. str. 116. ISBN 978-0-679-64040-0.
  6. ^ Pakistan Philosophical Congress (2015): A History of Muslim Philosophy vol. 2, knjiga 7, pogl. 70: Decline In The Muslim World, ISBN 978-1519221834
  7. ^ Kur'an, sura Eš-Šu'ara, 195. ajet
  8. ^ Kur'an, sura El-Bekare, 185. ajet
  9. ^ Kur'an, sura El-Alek, 1-5. ajeta
  10. ^ Thérèse-Anne Druart: Islam and Christianity, One Divine and Human Language or Many Human Languages, str. 3.
  11. ^ Kur'an znaju napamet: U BiH trenutno 282 hafiza, Patria, pristupljeno 8. jula 2017.
  12. ^ Fikret Bečirović: Ambivalentnost religije, konflikti i zločini, revija Odjek, pristupljeno 8. jula 2017.
  13. ^ Enes Karić: Istina o unutarmuslimanskom sukobu, pristupljeno 8. jula 2017.
  14. ^ "Christianity 2015: Religious Diversity and Personal Contact". Arhivirano s originala, 25 Maj 2017. Pristupljeno 9 Novembar 2016. Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Parametar |pristupdatum= i |accessdate= više puta naveden (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate=, |accessdate= (pomoć)
  15. ^ Dru C. Gladney, "Islam in China: Accommodation or Separatism?", simpozij o islamu u jugoistočnoj Aziji i Kini Archived 8 February 2003[Date mismatch] at Archive.is, Hong Kong, 2002.
  16. ^ "Hindus 79.8%, Muslims 14.2% of population: census data".
  17. ^ Abantika Ghosh, Vijaita Singh (24. 1. 2015). "Census 2011: Muslims record decadal growth of 24.6 pc, Hindus 16.8 pc". Indian Express. Indian Express. Pristupljeno 27. 1. 2015.

Vanjski linkovi

Ajet

Ajet (آية, trans. ājetun, dos. 'Božiji znak', množina آيات) je arapski izraz koji označava Božiji znak ili čudo. Međutim, terminološki gledano, ajet se obično koristi za jednu od 6236 Kur'anskih stavki, dijelova od kojih se sastoje sure. U tom pogledu, ajet predstavlja jedan niz ili cjelinu unutar sure a zadnja riječ u ajetu predstavlja razdjelnicu od drugih ajeta sure. Muslimani vjeruju da je svaki ajet u Kur'anu Allahova riječ.

Obično se na kraju svakog Kur'anskog ajeta nalazi broj (ajeta) i simbol, ۝۝ koji označava kraj ajeta (njegov unikod je U+06DD) i istovremeno se koristi za kraj sure.

Kako su sure podijeljene na mekanske i medinske, tako i između ajeta koji su objavljivani u ova dva grada postoje razlike i jasne karakteristike koje ih čine specifičnim.

Allah

Allah (arapski: الله Allāh) je arapska riječ za Boga u islamu. Riječ ima srodne pojmove u drugim semitskim jezicima kao Elah na aramejskom ili Elohim na hebrejskom kojima je etimološki korijen vjerovatno riječ Allah.

Anđeo

Anđeo (od grčkog, αγγελος, "poslanik, vjesnik"; na latinskom, angelus) jest vječno biće koje je prisutno u mnogim religijama, čija je dužnost da služi Bogu ili bogovima. Anđeo je veoma važan u tri abrahamske religije.

Arapski jezik

Arapski jezik (arapskim pismom: اللُّغَةُ العَرَبِيَّةُ) pripada južnom ogranku semitskih jezika i afroazijskoj porodici jezika. Govori ga više od dvije stotine miliona ljudi širom arapskog svijeta, a na različite načine ga koriste i izučavaju muslimani cijelog svijeta. Muslimani se u svojim molitvama obraćaju Bogu na arapskom jeziku. Kao jezik jedne od najvećih svjetskih religija i službeni jezik mnogih država i dinastija koje su vladale u prošlosti, arapski jezik je ostavio traga i na drugim jezicima u svijetu. Tokom srednjeg vijeka, arapski jezik je bio glavni jezik kulture i nauke, što je rezultovalo brojnim arabizmima u nomenklaturi evropskih jezika na području filozofije, astronomije, astrologije, matematike, algebre, medicine i drugih nauka. Arapski jezik je jedan od šest službenih jezika organizacije Ujedinjenih nacija.

Ashabi

Ashabi (arapski: الصحابة, trans. Ṣaḥābah, dos. 'drugovi, prijatelji') bili su prijatelji poslanika Muhammeda.

Azerbejdžan

Azerbejdžan (azerbejdžanski: Azərbaycan), službeno Republika Azerbejdžan (azerbejdžanski: Azərbaycan Respublikası), jest suverena država koja se nalazi u regiji Zakavkazja, na granici Evrope i Azije. Graniči s Rusijom na sjeveru, Gruzijom na sjeverozapadu, Armenijom na istoku i Iranom na jugu. Na istoku izlazi na obale Kaspijskog jezera. Azerbejdžanska enklava Nahičevan graniči sa Armenijom na sjeveru, Iranom na jugu a dijeli i granicu sa Turskom na sjeveroistoku u dužini od 11 km.

Ukupna površina Azerbejdžana je 86.600 km2. Glavni i najveći grad države je Baku, najveći grad na Kaspijskom jezeru i najveći grad Kavkaza sa populacijom od 2.262.600 stanovnika (podaci od 1. januara 2018. godine). Ukupni broj stanovnika (prema procjeni iz 2011) iznosi 9.165.000. Nezavisna je država od 1991, a prije toga je bio republika u okviru Sovjetskog saveza.

Kontinentalna je država jer nema izlaz na more ili okean.

Azerbejdžanski jezik, kojim govori većina stanovništva, član je turkijske jezičke skupine (najpoznatiji član ove skupine je turski). Najzastupljenija religija je islam, a većina muslimana u Azerbejdžanu su šiiti.

Džamija

Džamije su islamske bogomolje, prepoznatljive po nekoliko specifičnih detalja. Objekat može biti u raznim oblicima, najčešće je centralni dio u obliku kocke, na čijem vrhu je jedna ili više kupola. Sa bočnih strana se nalazi jedna ili više munara (nepravilno u bosanskom jeziku: minareta) dijelova objekta koji liče na kule pri čijem se vrhu nalazi prostor na kome stoji mujezin koji uči ezan, poziv na namaz (Es-Salat). Vrh munare je zašiljen i ima oblik kupe, obično urađene od neke metalne konstrukcije, najčešće od bakra.

U unutrašnjosti džamije se klanja pet dnevnih namaza, u džematu - posebnoj formaciji koju ljudi prave kada se spremaju za molitvu svojstvenu muslimanima. Obično odmah sa ulaza u unutrašnjosti džamije ispred sebe možete vidjeti jedan specifičan dio u obliku poluluka, malo udubljen u sam zid. Na tom mjestu stoji predvodnik svake molitve - namaza kojega džematlije nazivaju imam. Imam i svi učesnici u namazu su svojim licem okrenuti ka Kibli, koja po geografskom položaju odgovara smjeru ka Bejtullahu - Kabi u gradu Mekki u Saudijskoj Arabiji.

Pored osnovnih dijelova koji su predviđeni za namaz, u sklopu džamije se mogu nalaziti i mektebske učionice, abdesthane, gasulhane, čitaonice itd.

Islam u Bosni i Hercegovini

Islam u Bosni i Hercegovini ima bogatu i višestoljetnu tradiciju čiji korijeni sežu nekoliko stoljeća unazad kroz historiju.

Većinu muslimanskog stanovništva u BiH čine Bošnjaci, koji su uglavnom hanefijski suniti, iako su sufije imale veliki historijski uticaj na ovim prostorima. Međutim, zbog savremenih uticaja tokom prethodnih 75 godina danas ima i ateista, agnostika i deista Bošnjaka. Pored Bošnjaka u muslimansku populaciju u BiH se ubrajaju i Turci, Albanci kao i dio Roma koji ovu državu smatraju svojom domovinom.

Od ukupno 3.531.159 stanovnika koliko ih je živjelo u Bosni i Hercegovini (prema popisu iz 2013), 1.790.454 stanovnika se izjasnilo kao pripadnici islamske vjeroispovijesti što je više od polovine od ukupnog stanovništva države, odnosno 50,70%.

Islamski kalendar

Islamski kalendar je lunarni (Mjesečev) kalendar. On se za protok vremena ravna prema Mjesečevim mijenama. Jedna puna Mjesečeva mijena (transformacija od mjeseca mlađaka na nebu do punog Mjeseca i potom opet do mlađaka) označava protok jednog mjeseca po kalendaru.

Za početak islamskog kalendara uzima se Hidžra, preseljenje Muhammeda a.s. iz Meke u Medinu usljed progona i pritisaka koje su nad njim vršili idolopoklonici iz njegovog rodnog grada.

Makedonci

Makedonci (mk: Македонци) su južnoslavenski narod koji pretežno živi u Sjevernoj Makedoniji. Govore makedonskim jezikom. Osim Sjeverne Makedonije, značajan broj Makedonaca živi u Srbiji, Grčkoj, Kanadi, Italiji, Njemačkoj, Austriji, SAD-u kao i u drugim državama širom svijeta.

Makedonci čine 64,18% stanovništva sa ukupno 1.297.981 pripadnika u čitavoj državi. Makedonci su većinom pravoslavne vjeroispovjesti, dok su islam, katolicizam i protestantizam manje zastupljeni. Makedonci sa islamskom vjeroispovjesti su poznati pod imenom Torbeši.

Muhammed

Muhammed (arapski: محمد; puno ime: Ebul-Kasim Muhammed ibn Abdullah ibn Abdulmuttalib ibn Hašim; 26. april 570 – 8. juni 632) bio je posljednji Božiji poslanik po Islamu, koji je poslan od Boga cijelom čovječanstvu kako bi upotpunio originalnu monoteističku vjeru svih poslanika prije njega, Adema, Ibrahima, Musaa, Isaa i drugih poslanika. Ujedinio je cijelo Arapsko poluostrvo u jednu političku zajednicu i osigurao da njegovo učenje, praksa i Kur'an, za koji muslimani vjeruju da mu je prenijet od Boga, čine osnovu islamske vjere.

Rođen 26. aprila 570. godine (godina slona) u arapskom gradu Mekki, Muhammed je ostao bez roditelja u ranoj mladosti; odrastao je pod skrbništvom svog amidže Ebu-Taliba. Nakon djetinjstva, Muhammed je radio kao trgovac. Povremeno bi se povukao u pećinu Hira na nekoliko dana zbog izolacije i molitve, a kasnije u 40. godini života ga posjećuje melek Džibril koji mu prenosi prvu objavu od Boga. Tri godine nakon ovog događaja, Muhammed je počeo da propovijeda novu vjeru javno, naglašavajući Bog je jedan i da je potpuna predaja vjeri (islamu) jedini način prihvatljiv Bogu i da je on posljednji Božiji poslanik.

Uz Nuha, Ibrahima, Musaa i Isaa Muhammed je u islamu jedan od petorice najodabranijih poslanika (Ulul-'azm).

Munara

Munara ili minaret (arapski: منارة ili češće مئذنة ) je jedinstven arhitektonski element islamskih bogomolja. Obično je visoka, mnogo veća od ostalih dijelova džamije, sa lukastom krunom na vrhu. Najčešće je napravljena kao samostojeća struktura.

Musliman

Musliman (arapski: مسلم, turski: Müslüman, perz. i urdu: مسلمان) je osoba koja slijedi islam, monoteističku i Abrahamsku religiju zasnovanu na Kur'anu. Muslimani smatraju Kur'an doslovnom riječi od Boga kao što se pokazano islamskom poslaniku Muhammedu. Oni također prate učenja i prakse Muhammeda kao što je zabilježeno u hadisu. "Muslim" je arapska riječ koja znači "onaj koji se predao (Bogu)". Žene muslimanke se ponekad zovu "Muslimah". Muškarac (tinejdžer ili adolescent) stariji od petnaest godina lunarnog ili solarnog kalendara koji poseduje razum i logiku, ali ne dolazi uzastopno na džumu bez valjanog opravdanja, ne kvalificira se više kao musliman.Većina muslimana će prihvatiti bilo koga ko je javno izgovorio svečanu izjavu vjere (šehadet) kao musliman. Šehadet glasi:

Nema boga osim Allaha (Boga), a Muhammed je Božiji [rob i] poslanik.

Islamska vjerovanja koje drže muslimani uključuju: da Bog (arapski: الله Allāh) je vječan, transcendentan i apsolutan (monoteizam); da je Bog neusporediv, samoodržavajući, nije rodio i rođen nije; da je islam kompletna i univerzalna verzija iskonske vjere koja je bila objavljena prije preko mnogih poslanika uključujući Ibrahima, Musaa, Ismaila i Isaa; i da su ove poruke i objave bile djelomično promijenjene ili oštećene vremenom i da je Kur'an finalna neizmijenjena objava od Boga (finalni testament).Religijske prakse muslimana nabrojane su u Pet stubova islama, koji, u dodatku sa šehadetom, sastoje se od dnevnih molitvi (namaza), posta tokom islamskog mjeseca Ramazana (sawm), davanje zekata i posjeta Mekke (hadždž) barem jednom u životu.

Namaz

Nàmāz (arapski: صلاة fonol. salah ili salat) jeste molitva kod muslimana, najznačajniji vid ibadeta. Namaz je farz, obaveza strogo naređena od Allaha, dž. š. Spomenut je na preko 100 mjesta u Kur'anu. Drugi je od pet islamskih šarta, odnosno stubova islama.

Muslimani su obavezni obavljati 5 namaza dnevno, i to u naznačeno vrijeme:

Stalno, redovno i na vrijeme klanjati 5 propisanih dnevnih namaza, svakog dana, obaveza je svakog punoljetnog (u islamu se pod punoljetnošću podrazumijeva spolna zrelost) muslimana i muslimanke, dok su muškarci petkom umjesto podne-namaza dužni u džamiji, u džematu (zajedno), klanjati džuma-namaz. Osim ovih obaveznih, postoje i namazi koji nisu obavezni pojedincu, već zajednici i od kojih su izuzete žene, a to su bajram-namazi i dženaza-namaz (koji se klanja kad neko umre), te dobrovoljni namazi (nafila), koje vjernik klanja kad ima neku neostvarenu želju, dilemu, problem ili jednostavno želi steći Allahovo zadovoljstvo. Namaz se može klanjati sam ili u grupi, kod kuće ili u džamiji ili na bilo kojem drugom čistom mjestu. Ako osoba propusti neki namaz, postoji mogućnost njegovog klanjanja u drugom namaskom vremenu, kao iskup, tzv. naklanjavanje, ali za takav namaz osoba nema nagradu.

Sama riječ namaz perzijskog je porijekla. Arapski izraz za islamsku molitvu je salāt. To je izraz koji je koristio Poslanik s. a. w. s. i koji se koristi pri nijetu, tj. odluci da se klanja namaz. U bosanskom jeziku za ispunjavanje te obaveze koristi se riječ "klanjanje".

Poslanici u islamu

Poslanici (arapski رسول – "resul"), po učenju islama, jesu odabrani ljudi, koji su, po Allahovom nalogu, ljudima donosili Allahove savjete i upute o tome, kako trebaju proživjeti ovozemaljski život. Svi poslanici su ujedno bili i vjerovjesnici (arapski نبی – "nebijj"). Razlika između poslanika i vjerovjesnika je u tome što je poslanicima došla Objava u vidu posebnog vjerozakona (knjige) koji su bili dužni obznaniti ljudima, a vjerovjesnici su, po Božijem nalogu, obznanjivali i obnavljali prijašnje zakone. Prvi poslanik bio je ujedno i prvi čovjek na Zemlji, a zvao se Adem.

Sudnji dan (islam)

Jevmul-din (ar.يوم الدين‎) (doslovno Dan vjere ili Sudnji dan), naziva se još i Jevmul-kijame (ar. يوم القيامة‎) (Dan proživljenja) i Es-Saa (Sat).

Slijed događaja u kome će nastupiti uništenje svega što postoji i usmrćenje svih živih bića nakon čega slijedi ponovno proživljenje, a zatim suđenje ljudima i Džinima za djela koja su činili u toku života. Ništa neće biti izostavljeno, niti jedan atom dobra ili zla. Allah će svakom čovjeku pojedinačno apsolutno pravedno suditi. Oni koji su činili dobra djela ući će u Dženet, a oni koji budu činili zlo bit će kažnjeni Džehennemom.

Kur'an na mnogo mjesta govori o Sudnjem danu pa kaže da će tog dana doći do velikog zemljotresa, da će se čovjek čuditi govoreći "šta joj je", brda će se rastaviti i razliti kao rastopljen med, sunce će stati, a potamnjeli mjesec će se sa njim spojiti, zvijezde će pasti izgubivši svoj sjaj, brda će se razbiti u čestice, grobovi će se otvoriti, truba (rog) će odjeknuti i svaka duša će doći pred Stvoritelja, nevjernici će biti modri, izudarani, slijepi a vjernici sretni i radosni. Zatim će se truba opet začuti i svi će stajati pred svojim Gospodarom i dobiti knjigu svojih djela...

"I vidjet ćeš sve narode kako na koljenima kleče; svaki narod biće prozvan prema svojoj Knjizi: "Danas ćete biti nagrađeni ili kažnjeni prema tome kako ste postupali!" ( Kur'an 45-28)

Sunitski islam

Sunitski islam je najveći ogranak islama kojeg slijedi između 85% i 90% muslimana. Sunitski muslimani (arapski: أهل السنة والجماعة‎, fonetski: ʾAhlu-s-Sunnati wa-l-Jamāʿah), su "vjernici koji slijede sunnet poslanika Muhammeda i čine većinu ummeta." Kraće, najčešće se zovu sunitskim muslimanima, sunitima ili sunijama.

Sunitski islam se najčešće navodi kao ortodoksni oblik islama. Riječ sunit vodi porijeklo od riječi sunnet (arapski: سنة‎) koje označava sve ono što je govorio i radio poslanik Muhammed, a što je potvrđeno u hadisima.

Suniti metodologiju crpe iz Svete Knjige Kur'ana i hadisa sadržanih u Al-Kutub al-Sittahu. Zakoni se također donose prema ova dva osnovna izvora s dodatkom metoda pravnog obrazloženja (kijasa) i koncenzusa učenjaka (idžma). Postoji više mišljenja učenjaka po pitanju svih segmenata izučavanja vjere te su ona vremenom svrstana u jedan od četiri glavna mezheba ili se odgovori na pitanja traže u Islamskom Zakonu (idžtihad). Suniti vjeruju da su učenja sve četiri škole ispravna i da se ne razlikuju u temeljnim uvjerenjima i praktikovanju islama, već u različitim shvatanjima fikha od strane imama, osnivača mezheba, te njihovih učenika.

Šehadet

Šehadet (arapski: شهادة) je jedan od pet temelja islamskog vjerovanja.Šehadet je uslov za pristup u vjeru. Da bi neko bio musliman potrebno je da srcem vjeruje i jezikom posvjedoči u Allahovo jedinstvo i Muhammedovo poslanstvo. Da bi neka osoba bila smatrana muslimanom od strane drugih ljudi, potrebno je da izgovori šehadet u prisustvu najmanje 2 svjedoka muslimana:

Arapski tekst: أشهد أن لا إله إلاَّ لله ، وأشهد أن محمد رسول الله Transkript arapskog teksta:Ešhedu en la illahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden 'abduhu ve resuluhu.Bosanski prijevodi značenja:Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Božiji rob i Božiji poslanik.

Šiitski islam

Šiitski islam ili Šiizam (arapski: شيعة) je druga po veličini islamska denominacija.

Šija je skraćenica od Ši'at Ali (Alijina stranka). Šiiti su sljedbenici Alije ibn Ebu-Taliba, koji je bio rođak i zet islamskog Poslanika Muhammeda i otac Muhammedovih jedinih potomaka. On je bio starješina Ehli-bejta, Poslanikovog doma poslije njegove smrti. Šiitski muslimani vjeruju da je Alija direktni nasljednik i vođa svih muslimana poslije Poslanikove smrti, te da mu je nepravdom to mjesto uskraćeno. Sunitski muslimani vjeruju da je Ebu-Bekr, prvi halifa poslije Muhammeda legitimno dobio vodstvo nad hilafetom.

Islamske teme
Vjerovanje
Islamski šarti
Historija i lideri
Religijski tekstovi
Pravci
Život i kultura
Šerijat (zakon) i
fikh (pravo)
Islamske nauke
Odnos islama prema drugim religijama
Srodne teme

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.