Gramatika

Gramatika (latinski: ars grammatica; grčki tehne grammatike, od riječi gramma - slovo) dio je lingvistike koji se bavi strukturom jezika. Gramatika obuhvata fonologiju, morfologiju, sintaksu i pravopis.

Svaki književni jezik je normiran, te norme su standardi koji se moraju poštivati u književnom jeziku. Gramatika se bavi upravo određivanjem tih standarda.

Gramatika može biti:

  • preskriptivna - propisuje kako bi se trebalo govoriti;
  • deskriptivna - opisuje (lat. descriptio) kako se govori;
  • tehnička - osim govorenih jezika, postoje i drugi jezici, u kojima se također koristi pojam gramatike, npr. programski jezici.

Vrste riječi

Promjenjive
  1. Imenice
  2. Glagoli
  3. Pridjevi
  4. Zamjenice
  5. Brojevi
Nepromjenjive
  1. Prilozi
  2. Prijedlozi
  3. Veznici
  4. Uzvici
  5. Rječice

Također pogledajte

Akronim

Akronim (grčki: akros = krajnji, gornji'; ónoma = ime) riječ je koja se koristi da bi se označilo da su neka slova, koja se pišu zajedno, samo početna, prva slova nekih drugih riječi koja, iako sama za sebe ne znače ništa, tako zajedno napisana označavaju neki pojam.

Primjeri: SAD (Sjedinjene Američke Države), AJAX (Asynchronous JavaScript and XML) i sl.

Arapski jezik

Arapski jezik (arapskim pismom: اللُّغَةُ العَرَبِيَّةُ) pripada južnom ogranku semitskih jezika i afroazijskoj porodici jezika. Govori ga više od dvije stotine miliona ljudi širom arapskog svijeta, a na različite načine ga koriste i izučavaju muslimani cijelog svijeta. Muslimani se u svojim molitvama obraćaju Bogu na arapskom jeziku. Kao jezik jedne od najvećih svjetskih religija i službeni jezik mnogih država i dinastija koje su vladale u prošlosti, arapski jezik je ostavio traga i na drugim jezicima u svijetu. Tokom srednjeg vijeka, arapski jezik je bio glavni jezik kulture i nauke, što je rezultovalo brojnim arabizmima u nomenklaturi evropskih jezika na području filozofije, astronomije, astrologije, matematike, algebre, medicine i drugih nauka. Arapski jezik je jedan od šest službenih jezika organizacije Ujedinjenih nacija.

Engleski jezik

Engleski jezik je zapadno-germanski jezik koji je sprva upotrebljavala rana srednjovjekovna Engleska, a sada je globalni lingua franca. Engleski je bilo službeni jezik ili jedan od službenih jezika u skoro 60 suverenih država. Najčešće je govoreni jezik u Ujedinjenom Kraljevstvu, Americi, Kanadi, Australiji, Irskoj i Novom Zelandu, i široko se govori na Karibima, Africi i Južnoj Aziji. Ovo je treći najčešći maternji jezik u svijetu, nakon mandarinskog i španskog. Najčešće je učeni strani jezik i službeni jezik Ujedinjenih Nacija, Evropske unije, a koristi se i u više svjetskih i regionalnih međunarodnih organizacija. Najšire je korišten jezik germanske gupe, brojeći najmanje 70% govornika ove indoevropske branše.

Engleski se razvio kroz period od više od 1400 godina. Najraniji oblici engleskog, kao skup anglo-friskih dijalekata koji su donijeli u Veliku Britaniju anglosaksonski naseljenici u 5. vijeku, zvali su se Staroengleski. Srednji engleski je počeo u kasnom 11. vijeku sa Normanskim osvajanjem Engleske. Rani moderni engleski počeo je krajem 15. vijeka sa uvođenjem štampanih medija u London i biblije kralja Jakova, kao i sa početkom Velike smjene samoglasnika. Kroz svjetki uticaj Britanskog carstva, modern engleski se raširio širom svijeta od 17. do sredine 20. vijeka. Kroz sve tipove printanih i elektronskih medija, kao i sa pojavom Sjedinjenih Država kao globalne supersile, engleski jezik je postao glavni jezik na međunarodnoj sceni i lingua franca u više regija i u profesionalnom kontekstu kao što je nauka, navigacija i pravo.Moderni engleski ima malo infleksije u usporedbi sa više drugih jezika, i zasniva se više na pomoćnim glagolima i redu riječi za izražavanje kompleksnih vremena, aspekata i raspoloženja, kao i pasivne konstrukcije, upita i nešto negacije. Bez obzira na vidljivu varijaciju među akcenata i dijalekata engleskog korištenih u različitim državama i regijama – u smislu fonetike i fonologije, a ponekad isto i vokabulara, gramatike i izgovora – govornici engleskog jezika širom svijeta su u mogućnosti komunicirati međusobno relativno bez poteškoća.

Glagol

Glagoli su riječi koje kazuju radnju (čitati, kopati, pjevati), stanje (osijediti, pocrvenjeti, venuti) i (z)bivanje (naoblačiti se, sijevati, grmjeti).

Grčki jezik

Grčki (na grčkom, Ελληνικά, fon. ellinika – "helenski") je indoevropski jezik sa pisanom historijom od 3.500 godina. Danas ga govori 12 miliona ljudi u Grčkoj, bivšoj Jugoslaviji (posebno u Makedoniji), Albaniji i Turskoj.

To je indoevropski jezik koji se sreće već oko 14. vijeka p. n. e. u kritskim zapisima poznatim kao linearno B pismo. Mikenski grčki ovog perioda se razlikuje od kasnijeg klasičnog ili antičkog grčkog iz 8. vijeka p. n. e. i kasnije, kada su tekstovi već zapisivani grčkim alfabetom.

Savremeni grčki je živi jezik i jedan od najbogatijih jezika današnjice, sa fondom od preko 600.000 riječi. Neki stručnjaci prenaglašavaju njegovu sličnost sa hiljadama godina starijim klasičnim grčkim. Razumijevanje između ova dva jezika je stvar rasprave. Jezik iz helenskog i bizantijskog perioda je mnogo bliži savremenom grčkom. U periodu od 1834. do 1976. pritisak je vršen da se u zvaničnoj upotrebi koristi katarevusa (gr. Καθαρεύουσα [katha’revusa]), puristički jezik kojim su zanemarivani vijekovi prirodnih lingvističkih promjena i kojim se namjeravalo vratiti grčki na klasični oblik. Ovaj oblik je bio prisutan u zvaničnim dokumentima, kao i u štampanom obliku, ali svakodnevni govor Grka je bio drugačiji. On je napokon prihvaćen kao zvanični jezik 1976. i poznat je kao dimotiki (gr. Δημοτική [Dhimoti’ki]). Ipak, mnoge riječi su ostale neizmjenjene tokom vijekova i ušle su i u druge jezike. Tipični primjeri ovakvih riječi su astronomija, demokratija, antropologija, teatar i druge.

Imenice

Imenice su riječi koje označavaju imena bića, stvari i pojava. Dijelimo ih na opće, vlastite i zbirne. Također ih dijelimo na konkretne i apstraktne.

Japanski jezik

Japanski jezik (日本語, nihongo) je službeni jezik Japana, a osim toga se govori i u dijelovima Kine i Koreje koji su dugo bili pod japanskom vlašću, te područjima gdje živi puno japanskih emigranata (SAD, Brazil).

Postoji nekoliko teorija o nastanku japanskog jezika, ali naučnici se još uvijek razilaze u mišljenjima. Najvjerovatnija teorija povezuje japanski s izumrlim jezicima koji su se u prošlosti upotrebljavali na području korejskog poluotoka i Mandžurije.

Zbog razvoja u dugogodišnjoj izolaciji, teško je pronaći bilo kakve veze između japanskog i drugih jezika. Japanski jezik zajedno s Ryukyu jezicima, koji se govore na području Okinawe, spada u japansku jezičnu porodicu.

Latvijski jezik

Latvijski jezik ili letonski jezik, (latv. latviešu valoda), je službeni jezik Republike Latvije i jedan od službenih jezika Evropske Unije.

Latvijski jezik pripada istočno-baltičkoj podgrupi baltičkih jezika u indoevropskoj jezičkoj grupi. Samo su latvijski i litvanski živi baltički jezici.

Litvanski jezik

Litvanski jezik (litavski) zajedno s latvijskim i izumrlim staropruskim spada u baltički ogranak indoevropske jezičke grupe. Njime govori oko 3.600.000 Litvanaca u Litvaniji i do pola miliona SAD-u Chicago i drugim iseljeničkim državama. Dijeli se na 2 narječja: sjeverni i južni; književni jezik bazira se na južnim narječjima. Litvanski je sačuvao mnoge elemente iz drevnog indoevropskog jezika.

Makedonski jezik

Makedonski jezik (na makedonskom: македонски јазик) jest južnoslavenski jezik i dio istočne podgrupe južnoslavenskih jezika. Službeni je jezik Sjeverne Makedonije i priznati manjinski jezik u Albaniji, Srbiji, Kosovu i Rumuniji. Uz bugarski, makedonski jezik je jedini slavenski jezik koji ima član (naprimjer, selo - seloto) i jedini jezik koji ima tri člana. Deklinacija u makedonskom jeziku je ograničena. Padežni odnosi izražavaju se najčešće prijedložnim konstrukcijama, ponajviše prijedlogom "na", uz koji ime redovno dobija značenje genitiva ili dativa. Poređenje pridjeva vrši se prefiksima: "po" za komparativ, "naj" za superlativ. Makedonski jezik kao književni jezik je nastao 1944. godine, kada je usvojena i makedonska azbuka.

Makedonski jezik se govori i u Srbiji, Bugarskoj, Turskoj i Crnoj Gori. Danas se smatra da ga govori od 2 do 5 miliona ljudi.

Noam Chomsky

Noam Chomsky (Noam Čomski) (Philadelphia, 7. decembar 1928 - ), američki filozof, lingvista, psiholog, pisac i politički aktivista.

Padež

Padež je morfološka kategorija koja izriče različite odnose onoga što riječ znači prema sadržaju rečenice. Ti se odnosi izriču padežnim nastavcima i naglaskom.

Pridjevi

Pridjevi su promjenjive vrste riječi.

To su riječi kojima se pobliže opisuju ili određuju svojstva imenice.

OPISNI-Kakvo je što?

POSVOJNI-Čije je što?

GRADIVNI-Od čega je?

Kada posvojni pridjevi završavaju na -ov, -ev, -in, a tvoreni su od vlastite imenice pišu se velikim početnim slovom.

Kada posvojni pridjevi završavaju na -ski, -ški, -ćki pišu se malim slovom.

Riječ

Riječ je glas ili skup glasova kome je pridruženo neko značenje te je osnovna jedinica svakog jezika.

Obično se riječ sastoji od korijena te prefiksa ili sufiksa. Riječi se slažu i kombinuju kako bi se stvorile rečenice, sintagme, fraze i veća prozna ili poetska djela.

Semantika

Semantika (grčki semantikos, koji daje znakove, značajan, simptomatičan, od sema, znak) se odnosi na aspekte značenja koji su izraženi u jeziku, kodu ili nekom drugom obliku predstavljanja. Semantika se kontrastira drugim dvama aspektima smislenog izraza, napose sintaksom, konstrukcijom složenih znakova iz jednostavnijih, te pragmatikom, praktičnoj upotrebi znakova od strane agenata ili zajednica u svrhu interpretacije pojedinih okolnosti ili konteksta. Po uobičajenoj konvenciji po kojoj se proučavanje ili teorija slovi imenom subjekta koji se proučava, semantika također može označavati teoretsko proučavanje značenja u sistemima ili znakovima.

Iako terminologija varira, pisci na području značenja općenito prihvaćaju dvije vrste značenja koje izraz može sadržavati: (1) relaciju koju znak ima objektima i objektnim situacijama, stvarnim ili mogućim, te (2) relaciju koju znak ima u odnosu na druge znakove, napose vrstu mentalnih znakova koji se shvaćaju kao koncepti

Većina teoretičara referira na relaciju između znaka i njegovih objekata, koji uvijek uključuje neki način objektivne reference, kao na njegovu denotaciju. Neki teoretičari referiraju na relaciju između znakova koji služe u praktičnoj interpretaciji kao na njegovu konotaciju, iako postoje mnoga razilaženja u mišljenjima i razlike u teorijama u ovom slučaju. Mnogi teoretičari, potogovo u polju formalne semantike, pragmatskih i semiotičkih tradicija, ograničavaju primjenu semantike na denotativni aspekt, koristeći druge nazive ili potpuno ignorirajući konotativni aspekt.

Slovački jezik

Slovački jezik (sl. slovenský jazyk ili slovenčina) je jedan od slavenskih jezika i službeni jezik u Republici Slovačkoj. Maternji je jezik za oko pet miliona stanovnika (broj Slovaka u drugim državama procenjuje se na oko milion). Također, službeni je jezik Vojvodine i nekih općina, među kojim i Novi Sad, Bački Petrovac, Kovačica i drugih općina u Srbiji.

Slovački se, kao grupa dijalekata, izdvojio iz kasnog praslovenskog još u 10. vijeku, ali je kao standardni jezik uspostavljen tek polovinom 19. vijeka. Od 15. do 17. vijeka služio je kao kulturni jezik u Slovačkoj, češki sa mnogim slovačkim osobinama. Prvi pokušaji uvođenja slovačkog književnog jezika zabilježeni su u 18. vijeku. Na istoku Slovačke pokušali su to kalvinisti, a na zapadu A. Bernolak. Međutim, tek je Ljudovitu Šturu četrdesetih godina 19. vijeka uspjelo uspostaviti književni jezik zasnovan na srednjoslovačkim dijalektima.

Izgradnji standardne norme bitno je doprinijela slovačka gramatika Mluvnica jazyka slovenského Martina Hatale iz 1864. godine, a zasluge za daljnji razvoj standardnog jezika ima Rukoväť spisovnej rječi slovenskej S. Cambela iz 1902. godine. Prvi pravopis je Pravidlá slovenského pravopisu štampan 1931. godine. Za vrijeme slovačke države, između 1939. i 1945, mnogi su čehizmi, koji su bili brojni kao i germanizmi i hungarizmi, zamijenjeni domaćim riječima. Slovačko pismo je latinica obogaćena s nekoliko dijakritičkih znakova i dvoslova koji označavaju jedan glas.

Srpski jezik

Srpski jezik je maternji jezik oko osam i po miliona Srba u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Kao manjina Srbi žive i u Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji, Mađarskoj i Rumuniji. Teško je odrediti broj srpskih iseljenika u Evropi, Americi i Australiji.

Srpski jezik je standardni jezik u službenoj upotrebi u Republici Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, a u kulturnoj je upotrebi u većem broju zemalja širom svijeta gdje postoje srpske etničke zajednice.

Srpski jezik ima dva refleksa, ekavica i ijekavica.

Turski jezik

Turski (turski: türkçe) pripada porodici turkijskih jezika. Turski se govori kao domaći jezik u Turskoj, Turskoj Republici Sjevernom Kipru, Bugarskoj, kao i među nekoliko miliona useljenika koji žive u Evropskoj Uniji. Broj domaćih govornika je neizvjestan, prvenstveno zbog pomanjkanja manjinskih jezičkih podataka iz Turske. Broj od 60 miliona koji se koristi u ovom članku pretpostavlja da je turski maternji jezik nekih 80% turskog življa, dok kurdski zauzima većinu preostalog broja. (Lingvističke manjine u Turskoj su međutim dvojezične i govore turski.)

Postoji veliki stepen međusobne razumljivosti između turskog i drugih ouških jezika, poput azerbejdžanskog, turkmenskog i kaškajskog. Ako bi se ovi pribrojili "turskom," broj domaćih govornika bi bio 100 miliona, dok bi ukupan broj, uključujući govornike drugog jezika, bio 250 miliona.

Španski jezik

Španski (kastiljski) je Iberijski romanski jezik, i treći jezik po broju onih koji ga upotrebljavaju u svijetu. Španski je materni jezik za 352 miliona ljudi, a zajedno sa ljudima kojim je dodatni strani jezik, španski govore otprilike 417 miliona ljudi (prema procjenama iz 1999. godine). Većina ljudi koji govore španski su iz Centralne i Južne Amerike. Prema posljednjim istraživanjima, ovaj jezik ima najveću stopu rasta broja onih koji ga koriste i smatra se da će u dogledno vrijeme prestići i engleski jezik.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.