Endem

Endem (grč. ἔνδημος - endemos = lokalni) u biologiji je svaka biosistematska kategorija sa ograničenim izvornim rasprostranjenjem, izvan kojeg je, prirodno nema. Pod ovim pojmom se obično podrazumijeva prisustvo takvih organizama na veoma uskom prostoru, ali se on može odnositi i na mnogo šira prostranstva, kao što su kontinenti (australijski endemi, npr).Također možemo govoriti i o balkanskim, bosanskohercegovačkim ili endemima Dinarida.

Endemske mogu biti i više i niže taksonomske kategorije, od (pod)klase do infraspecijske razine. Tako je potklasa Aplacentalia (sisari bez posteljice) engemi australijske zoogeografske oblasti, kao i više njihovih redova i porodica, rod riba Aulopyge i njegova jedina vrsta, Aulopyge hügeli, endemi Dinarida, a Knautia saraevoensis je endem Sarajevskog polja.[1][2]

Ukratko, endemi su svi organizmi urođenici ili aboridžini određenog dijela biosfere, koji se ne javljaju u njenom ostatku. Takva taksonomska kategorija je endem, a ta pojava je endemizam. Centri endemizma su ona područja koja imaju relativno visoku zastupljenost endemskih taksona (u odnosu na svoju površinu). Obilježavajuća odrednica endemizma, dakle nije sistematski rang ili ekološka niša (npr.), nego ograničeni uži ili širi areal.

Endemizam je najčešći u izoliranim područjima tipa otoka, jezera, klanca uvale, pećine i sl. Nedostupni izolati na kopnu, u tom pogledu, se ponašaju kao i otočni.

Endem je termin koji se koristiti i van biologije, za svaku stvar ili pojavu koja pripada, ili je urođena, tipska ili preovladavajuća u određenom kraju, vrsti, polju, području ili ekosistem, pri čemu se koristi pridjev endemski/a/o.
Tako, naprimjer, pojam endema u epidemiologiji se odnosi na zarazu, za koju se kaže da je endemska (endemski sifilis ili endemski nefritis, npr.) u određenoj populaciji kad se ta zaraza u njoj održava bez vanjskih uticaja.

Proteus anguinus Postojnska Jama Slovenija
Čovječija ribica je endem Dinarida (do Albanije)

Uzroci endemizma

Uzroci endemizma su brojni, a obično je to prostorna izoliranost, zbog fizičkih barijera širenju areala van postojećih granica.[3] Ekstremna osobenost podnošljivosti kompleksa ekoloških faktora također može rezultirati pojavom endemskih taksona. Genetička osnova endemizma je u odsustvu razmjene genetičkog materijala između srodnih populacija odvojenih prirodnim preprekama, tj. slobodnog toka gena. U razdvojenim populacijama se akumuliranju genetičke razlike, koje počivaju na pojavi različitih mutacija i selekcijskog pritiska, kao i mogućnosti pojave različitih efekata genetičkog drifta.

Uzroci endemizma živih sistema velikih područja ili u mikrokosmosu mikroorganizama suleže diskontinuitetu kretanje litosfere, odnosno kontinentalnih ploča koje i dalje traje. Te ploče su se davno međusobno razdvojile, što je pružilo mogućnost nastanka novih vrsta (i viših taksona), endemskih za određene područja, posebno na odlomljenim manjim ostacima, današnjim otocima.

Vulkansko porijeklo okeanskih otoka obično je uzrok nastanka biološki sterilnog područja, koje, tokom vremena naseljavaju tzv. pionirske,a zatim i ostale vrste. Na početku kolonizacije, pridošle vrste su najčešće ptice i biljke čije sjeme može preživjeti duga putovanja morskim strujama ili dugotrajnim vjetrovima. Po principu osnivača, takvi malobrojni organizmi nemaju istovjetne relacije u frekvenciji pojedinih alela u svom genskom fondu kao što je to bilo u matičnoj populaciji. U toku specijacije na ograničenom prostoru, na ove vrste djeluju manje ili više drugačiji faktori evolucije, pa na kraju evoluiraju nove, po definiciji, endemske vrste, pripadajućih otoka.

Bilo koji biotop ili ekosistem, koji je okružen potpuno različitim životnim zajednicama, svojevrstan je "otok". Neki od primjera su pećinski ekosistemi, vrhovi planina, jezera, odvojeni riječni slivovi, teško prelani grebeni, pustinje, pećine, pa čak i gradijent saliniteta (u morskim ekosistemima, npr.)

Kategorizacija endema

Platypus
Kljunari su jedan od primjera paleoendemizma

Endemi se obično dijele osnovu svoje glavne odrednice – veličine areala:[4]

  • stenoendemi
  • lokalni endemi
  • subendemi
  • pseudoendemi

Mogu se dijeliti i prema relativnoj starosti.

  • Paleoendemi su oni taksoni, čiji je endemizam posljedica filogenetske starosti.
  • Neoendemi su, naprotiv, one taksonomske kategorije čiji koji su nastali nedavno i, samim tim, nisu imli i vremena za širenje areala.

Najpoznatiji primjeri paleoendemizma su kljunar (Monotremata) i torbari (Metatheria, Marsupialia), latimerija (Latimeria chalumnae) i tuatara (Sphenodon punctatum).

"Stenoendemi (strogi endemi) su usko lokalizovani na manja područja (pojedine planine, kanjone, otočne skupine i dr.). Po broju stenoendema se naročito ističu planine: Velebit, Biokovo, Mosor, Prenj, Čvrsnica i Čabulja, Orjen, Durmitor, Prokletije, Korab, Galičica, te otočne skupine Krka i Visa i dr. Posebnu kategoriju endema predstavljaju tzv. isključivi iii lokalni endemi. Oni su rasprostranjeni na veoma uskom prostoru. Njihov areal je često ogra­ničen na površinu od nekoliko hektara ili ara na nekom izolovanom otoku iii školju iii na jednom planinskom vrhu. Tipičan primjer ovakvih endema su: Handei-Macetijeva mišjakinjica (Minuartia handelii Mattf.), koja naseljava površinu od samo nekoliko ara na Velikom Vilincu na Čvrsnici; Fridrikova zečina palagruška (Centaurea friderici Vis. subsp. friderici) samo na Pala­gruži, Fridrikova zečina jabučka (C. friderici Vis. subsp. jabukensis (Ginz­ Berger & Teyb.) Dostal.) samo na otoku Jabuci, isto kao i šćulolika zečina (C. crithmifolia Vis.)."[5]

Citogenetički pristupi

Izraz endemizam, u biologiji biljaka, je prvi put koristio De Candolle (1820). Iako se riječ bila već koristila u medicini, tj. epidemiologiji, gdje se endemsko odnosi se na bolest koja javlja s visokom frekvencijom u definiranom geografskom području, ali ne nužno ograničeno. De Candolle je dao definirao nešto drugačije značenje, odnosno da termin endem određuje vrste koje isključivo rastu u definiranom području.

Kategorizacija endema prema izabranim, široko prihvaćenim kriterijima (npr. po ekologiji, starosti, itd) je jedno od najkontroverznijih i intrigantnih pitanja u biologiji. Kariološki se smatraju jednim od najinformativnijim analitičkih alata koji se koristi za osvjetljavanje ovog pitanja.

Chiarugi (1949) je prvi uveo kariološke tehnike u istraživanju endemske flore, a uskoro ga slijedi Martinoli (1954). Kasnije, Favarger i Contandriopoulus (1961) su predložiili prvi klasifikaciju endemskih biljaka, na osnovu citotaksonomskih osobenosti.

U suštini njihove shemē je klasifikacija endema u četiri glavne kategorije, na osnovu osnovo nivoa ploidije:

  • paleoendemi
  • patroendemi,
  • šizoendemi, i
  • apoendemi.

Ovu klasifikaciju je najprije prihvatio Contandriopoulus (1962, 1964) u svojoj studiji endemske flore Korzike. Kasnije je niz autora usvojilo ovu terminologiju u proučavanju endema, u različitim dijelovima svijeta. Šiljak-Yakovlev (1986), a zatim Siljak-Yakovlev i Cartier (1986) su takav pristup uvele i za balkansku floru.

Kasniji razvoj karioloških tehnika (morfometrijska analiza kariotipa i C-trake), omogućavaju istraživačima da bolje karakteriziraju kariotipove i da ih uporede u kompleksu blisko srodnih vrsta. Na ovaj način, i Favarger i Šiljak-Yakovlev (1986) koriste skup citogenetičkih karakteristika, sa morfometrijskim i heterohromatinskim pokazateljima, koji omogućavaju mnogo precizniju distinkciju između endemskih i srodnih vrsta u slučajevima kada su hromosomski broj i ploidija na istoj razini. Ova klasifikacija omogićava bolju kategorizaciju endema, posebno šizoendema. Dosadašnja iskustva su pokazala da je neophodno reaktuelizirati takav pristup, što su uradili najprije Favarger i Siljak-Yakovlev (1986), a zatim, nakon uključivanja najnovijih citogenetičkih markera, unaprijedili Siljak-Yakovlev i Peruzzi (2012).[6][7]

  • Citogenetička kategorizacija endema

[6][7]

Kategorija Definicija
Paleoendemi
  • Sistematski izolovani taksoni (na primjer monotipski rod ili odjeljak), za koje nema poznatih povezanih svojti.
  • U principu, oni su drevnog porijekla i ispoljavaju nisku varijabilnost. Prisutna distribucija njihovih područja nije nužno izvorna, niti u pogledu lokacije, niti u smislu obima pojave.
  • Ovo su konzervativni (reliktni) endemi, često diploidni (ili također paleopoliploidi).
Šizoendemi
  • Taksoni koje su nastali postepenom diferencijacijom u različitim dijelovima

distribucije areala primitivnih predaka.

  • U nekim slučajevima, početnoj diferencijaciji prethodi geografska izolacija.
  • Kod drugih, diferencijacija se odvija u različitim dijelovima naizgled kontinuiranog spektra rasprostranjenja.
  • Imaju zajedničko (a često, manje ili više, simultano) porijeklo.
  • Uvijek imaju isti broj hromosoma i nije moguće zaključiti koji je kariotip najviše izveden.
  • Ova kategorija je nezavisna od starosti taksona.
Patroendemi
  • Tasoni koji održavaju primitivnu diploidnu razini u određenom području, okruženi srodnim taksonima koji su poliploidni ili, alternativno, one svojte čija je struktura kariotipa primitivnija nego kod srodnika.
  • Areal poliploidnih taksona je općenito veći nego kod patroendemskih taksona.
  • Nužno imaju direktnu filogenetsku vezu sa svojim poliploidnim srodnicima (npr. alopoliploidi), ali potonji je imao općenito mlađe porijeklo.
Apoendemi
  • Obrnuto od patroendema, nastalli su u određenom području putem

poliploidizacije iz širokog okruženja kategorija sa nižom razinom ploidije (obično diploidnom) ili,

  • alternativno, oni taksoni čija je struktura kariotipa naprednija nego kod srodnih taksona.

Područja naglašenog endemizma

U Evropi, jedan od centara endemizma je i dinarski krš.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Mayr E. (1970): Populatiomns, species, and evolution – An abridgment of Animal species and evolution. The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Massachussets and London, England, ISBN 0-674-69013-3.
  2. ^ Mayr E. (2000): The growth of biological thought – Diversity, evolution, and inheritance, 11th printing, first: Copyright © 1982. The Belknap Press of Harvard University Press Cambridge (Mass.), Londo (England) , ISBN 0-674-36445-7 ; ISBN 0-674-36446-5.
  3. ^ http://www.wwf.org.hk/eng/pdf/references/factsheets/factsheet7.PDF Archived 5 December 2004[Date mismatch] at the Wayback Machine. -{World Wide Fund for Nature Hong Kong. Factsheet No 7 — Endemism.
  4. ^ Thompson J.D. 2005. Plant Evolution in the Mediterranean. Oxford University Press. ISBN 0-19-851534-0.
  5. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.
  6. ^ a b Siljak-Yakovlev S., Peruzzi L. (2012): Cytogenetic characterization of endemics: past and future. Plant Biosystems, 146 (3): 694–702.
  7. ^ a b http://dx.doi.org/10.1080/11263504.2012.716796.

Vanjski linkovi

Bosanska perunika

Bosanska perunika (lat. Iris reicenbachii var. bosniaca, G. Beck) je biljka iz porodice Iridaceae (perunike), bosanskohercegovački endem. Diploidna hromosomska garnitura sadrži 2n=24 ili 2n=48.

Bosanski staračac

Bosanski starāčac (lat. Senecio bosniacus G. Beck.) je biljka iz porodice Asteraceae (Compositae): glavočike. Ova vrsta je opisana svojevremenim izdvajanjem bosanskih populacija vrste Senecio thapsoides.

Bosanskohercegovački endemi

Bosanskohercegovački endemi obuhvataju niz biljnih i životnjskih vrsta i podvrsta čiji je areal ograničen na područje Bosne i Hercegovine, a pripadaju balkanskom središtu endemizma. Iako su pretežno vezani za Dinaride, ima ih i u unutrašnjosti, sve do posavskih ravničarskih područja.

Svi endemi u Bosni i Hercegovini mogu se svrstati u kategoriju koja se označava kao stenoendemi, tj. endemi uskog rasprostranjenja. U toj kategoriji mogu se razlikovati oni koji su usko lokalno vezani, među kojima su posebno zanimljivi glacijalni relikti, koji su svoja pribježišta (refugije) pred naletima glacijacija (ledenih doba) našli na području današnje Bosne i Hercegovine.

Derventanski različak

Derventanski različak (lat. Centaurea derventana, Vis. & Pančić) – sinonim: C. incompta Vis. subsp. derventana (Vis. & Pančić) Dostal – je endem srednjeg Podrinja iz porodice Asteraceae ili Compositae (glavočike). Diploidna hromosomska garnitura sadrži 2n=24.

Fialina režuha

Fialina režuha (lat. Cardamine maritima Portenschl. ex DC. var. fialae (Fritsch K.) – sinonim C. fialae – je bosanskohercegovački endem iz porodice Brassicaceae (Cruciferae) – krstašice.

Freynov karanfil

Freynov karanfil ili Freynov klinček (latinski: Dianthus freynii Vandas) je izvorno endem hercegovačkog krša, iz porodice Caryophillaceae.

Hercegovačka lazarkinja

Hercegovačka lazarkinja (lat. Asperula hercegovina,Degen), sinonimi: A. hexaphylla,Beck, non All., A. capitata, Kit., bivša Schultes subsp. hercegovina (Degen) Hayek je bosanskohercegovački endem iz porodice Rubiaceae (broćevi).

Hromosomska garnitura

Hromosomska garnitura (hromosomski komplement, hromosomski set) je skup svih hromosoma u ćeliji. Postoje dvije osnovne vrste izvornih (normalnih) hromosomskih garnitura: haploidna i diploidna. U organizama sa seksualnim razmnožavanjem gameti imaju haploidni (n), a somatične ćelije – diploidan hromosomski broj (2n). U sve takve organizme, jednu n garnituru u zigot unosi muški, a drugu ženski gamet. Obuhvata jedarni dio genoma. Ostali dio genoma nalazi se u ostalim organelama koje sadrže DNK, kao što su mitohondrije i plastidi.

Prema tome, diploidnu hromosomsku garnituru čini n njenih homolognih parova (homologan = istosmislen, odgovarajući, s istim odnosima). U svakom paru ovih hromosoma jedan potiče od oca, a drugi (istosmisleni) od majke. Veličina i oblik hromosoma su različiti kod raznih vrsta; također su različiti i u istoj garnituri. I broj i veličina hromosoma su stalni i predstavljaju specifičnu oznaku svake vrste organizama.Ilustrativno govoreći, hromosomska garnitura i njen najbitniji sadržaj (DNK) su svojevrsna genetička “lična karta” svake individue i svih vrsta organizama. One su osnovni predmet proučavanja citogenetike i citotaksonomije, kao bitnih oblasti genetike, genomike, odnosno suvrenene taksonomije i biosistematike.

Knapov karanfil

Knapov karanfil ili Knapov klinčić (latinski: Dianthus knapii, Ascherson & Kanitz ex Borbas) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Caryophyllaceae (karanfili). Endem je Dinarida, na pograničnom području Hercegovine (Bosna i Hercegovina) i Crne Gore. U hromosomskoj garnituri ima 2n = 30.

Pančićeva omorika

Pančićeva omorika, omorika, omora, frenja, latinski: Picea omorika (Pančić) Purk., je tanko, vitko, do 50 metara visoko četinarsko drvo iz porodice Pinaceae.

Ona je endem područja Podrinja, zapadne Srbije i istočne Bosne (okolina Višegrada). Ime je dobila po srpskom botaničaru Josifu Pančiću koji ju je otkrio na planini Tari 1875. godine, kod sela Zaovine i Rastišta.

Prenjska kamenika

Prenjska kamenika ili prenjski kamnokreč (latinski: Saxifraga prenja – sinonimi: S. sedoides L. var. hohenwartii (Sternb.) Engler, S. sedoides L. subsp. hohenwattii (Sternb.) Schwarz].) – je višegodišnja zeljasta biljka, endem Dinarida iz porodice Saxifragaceae.

Prijatna kandilka

Prijatna kandilka ili prijarna orlica (lat. Aquilegia grata, F. Maly ex Zimmeter – sinonimi: A. viscosa Pane. non Gouan nee Benth., A. thalictrifolia, Pane. non Schott) – je endem kanjona Drine (Bosna i Hercegovina i Crna Gora) iz porodice Ranunculaceae (žabnjaci). Diploidna hromosomska garnitura sadrži 2n=16.

Prugasta mitra

Prugasta mitra je sredozemni endem puža, rasprostranjen uzduž istočne obale Jadrana od Cavtata do Rovinja, ali je vrlo rijedak. Najbrojniji su nalazi u području srednjeg Jadrana. Ovaj puž ima vretenastu kućicu. Veličina mu je oko 10 centimetara. Može se pronaći na dubini od 20 do 85 m. O njemu se veoma malo zna.

Radi svoje rijetkosti i ljepote kućice ovo je vrlo tražena vrsta. Stoga su i ovako rijetke populacije u posljednje vrijeme još više prorijeđene. Od 1994. godine prugasta mitra je zakonom zaštićena.

Rakitnica (Neretva)

Rakitnica je rijeka u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Izvire na zapadnom kraju Treskavice u blizini naselja Rakitnice, na nadmorskoj visini od 1520 m i ulijeva se u Neretvu na planinskoj tromeđi Bjelašnica-Visočica-Prenj, kao njena desna pritoka, nedaleko od Boračkog jezera, na nadmorskoj visini od 324 m.Na nadmorskoj visini od 1469 m, na desnoj obali rijeke, nalazi se selo Lukomir, gdje se i danas primjenjuje dobro očuvani tradicionalni način života. Selo je jedinstveno po svojim kamenim kućama, koje su prekrivene šindrom od trešnjinog drveta.

Retzdorffova pušinica

Retzdorffova pušinica ili Retzdorffova lepnica (lat. Silene retzdorffiana (K. Maly) Walters − sinonimi: Heliosperma retzdorffianum K. Maly, Silene quadridentata sensu Hayek subsp. retzdorffiana (K. Maly) Neumayer − endem je Dinarida iz porodice Caryophyllaceae (karanfili).

Sukulentna biljka

Sukulentne biljke (latinski jezik|lat.]] suculentus = sočan) ili sukulente su one koje skladište vodu u povećane listove, stabljike ili korijenje. Povećanje listova je očitije vide kod tkiva biljke Aloe vera. Iako sve biljke iz tla ili na drugi način uzimaju vodu, sukulente su se najbolje prilagodile za dugotrajno čuvanje vode. Ova prilagodba im omogućava preživljavanje u ekološkim uvjetima u kojem druge biljke teško opstaju ili nikako ne mogu. Tokom dana njihovo okruženje je veoma vruće, a noću hladnije, što im pomaže da reguliraju odavanje vode.

Mnoge sukulente imaju voštani zaštitni sloj na stabljici i lišću, što pomaže čuvanje i ekonomisanje vlagom. Neke od porodica u kojima su česte sukulente su: Cactaceae (kaktusi), Agavaceae (agave), Crassulaceae i Aizoaceae.

Tomazinijeva pucavica

Tomazinijeva pucavica, dinarska kandilka ili dinarska orlica (latinski: Aquilegia dinarica), G. Beck − sinonim: A. amaliae Heldr. var. dinarica (Beck) Hayek – je endem jugoistočnih Dinarida iz porodice Ranunculaceae (žabnjaci). Diploidna hromosomska garnitura sadrži 2n = 14.

Vriskova čestoslavica

Vriskova čestoslavica ili vriskolika čestoslavica (lat. Veronica saturejoides Vis.) je biljka iz porodice Scrophulariaceae: strupnikovice ili zijevalice. Diploidna hromosomska garnitura ove vrste sadrži 2n = 16.

Čudnovati kljunar

Ornithorhynchus anatinus ili čudnovati kljunar je oviparan sisar iz reda Monotremata, koji je endem Australije. Ova vrsta je jedini predstavnik porodice kljunara (Ornithorhynchidae). Zajedno s još tri-četiri vrste porodice Tachiglossidae čini jedine živuće vrste podrazreda Protheria (prasisari), a i od svih ostalih sisara se razlikuje po tome što ne rađaju žive mlade, nego legu jaja.

Drugi jezici

This page is based on a Wikipedia article written by authors (here).
Text is available under the CC BY-SA 3.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.